Treća osoba Božanstva

0
5419

Do sada smo proučavali o drugom Utješitelju, odnosno o prvom i drugom Utješitelju, kako je Sveti Duh Utješitelj, odnosno da je to Kristov Duh. Zatim smo proučavali o tome da kada primamo Duha Svetoga, da tada imamo Kristovo prisustvo u nama, a to znači da je Krist u nama, odnosno Kristov Duh. To je Krist razdvojen od ljudske ličnostii nezavisan od nje. Sada ćemo proučavati o Duhu Svetome kao trećoj osobi Božanstva, te ćemo također opet doći do istog zaključka, a to je da je treća osoba Božanstva, Kristov Duh. To je Krist razdvojen od ljudske ličnosti i nezavisan od nje. Treća osoba Božanstva je termin koji je koristila sestra White te dopustimo da ona sama sebe objasni.

ČEŽNJA VJEKOVA

Opisujući svojim učenicima službu Svetoga Duha, Isus ih je želio nadahnuti radošću i nadom koja je nadahnjivala i Njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoć koju je osigurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najveći od svih darova što ih je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog naroda. Duh im je trebao biti dat kao sredstvo obnove, jer bi bez nje Kristova žrtva bila beskorisna. Sila zla vjekovima je jačala i ljudi su se začuđujućom pokornošću podčinjavali sotonskom ropstvu. Čovjek se može oduprijeti i pobijediti grijeh jedino močnim djelovanjem Treće Osobe Božanstva, koji će doći neizmijenjenom silom, u punini božanske moći. Duh čini djelotvornim ono što je izvojevao Otkupitelj svijeta. Duhom je srce očišćeno. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u božanskoj naravi. Krist je podario Svog Duha kao božansku silu u svladavanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu i da utisne Svoj vlastiti karakter na Svoju crkvu.{Čežnja Vjekova 671.2}

 

Kada pročitamo cijeli odlomak, tada vidimo kako sestra White koristi termin treće osobe Božanstva za Kristovog Duha, kao što smo do sada proučavali. Sveti Duh je Krist sam, ali razdvojen od svoje ljudske ličnosti i ne zavisan od nje. Duh Sveti je uistinu Duh, a ne biće. Kao što čitamo u Postanku, biće je sastavljeno od duh i tijela. Prema biblijskom nauku, sva bića imaju tjelo i duh. U Bibliji čitamo da anđeli imaju duh, čovjek ima duh, i životinje imaju duh. To smo razmatrali u poručavanju “Dali Bog ima tijelo”. Duh je dio nečijeg bića, a ne cjelokupno biće samo za sebe.

Tekst iz Čežnje Vjekova je uzet iz 73. poglavlja pod nazivom ‘Neka se ne uznemiruje srce vaše’, komentirajući Ivan 14-17. To poglavlje je prepuno utjehe, govoreći o Svetome Duhu, Utješitelji, kao o Kristovom Duhu, tj. o Kristovoj prisutnosti. Pogledajmo neke dijelove konteksta koji jasno svjedoče da smo ovo ispravno razumijeli. Malo kasnije ponovno sestra White daje potvrdu da jedino sa Kristovim Duhom možemo pobijediti grijeh.

“Život koji ste primili od me­ne može se sačuvati samo stalnom zajednicom. Bez mene ne možete savladati nijedan grijeh niti se oduprijeti ijednoj kušnji. “Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!” Biti u Kristu znači stalno primanje Njegovog Duha, znači život potpuna predanja Njegovoj službi. Kanali koji povezuju čovjeka i Njegova Boga moraju biti stalno otvoreni. Kao što loza stalno crpi sok sa životodavna trsa, tako se i mi trebamo čvrsto držati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savršenstvo Njegovog karaktera. {Čežnja Vjekova 676.1,2}

 

Nekoliko paragrafa prije, sestra White daje razumijevanje Duha Svetoga – treće osobe Božnastva.

Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali razdvojen od ljudske ličnosti, i nezavisan od nje. Spriječen ljudskom prirodom, Krist nije mogao biti osobno na svakom mjestu. Stoga je u njihovom interesu bilo da On ode k Ocu, i pošalje Duha da bude Njegov nasljednik na Zemlji. Tada nitko neće imati nikakvu pred­nost koju mu donosi položaj ili osobni dodir s Kristom. Po Duhu će Spasitelj biti dostupan svima. U ovom smislu On će im biti bliži nego da se nije uznio na Nebo. {ČV 669.2; 1898}

 

Sljedeći paragraf:

A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samo sebe.” Isus je čitao budućnost svojih učenika. Jednog je vidio dovedena na gubilište, jednog na kri­žu, jednog u izgnanstvu među osamljenim morskim stijenama, druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obećanjem da će u svakoj kušnji biti s njima. Ovo obećanje nije izgubilo ništa od svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernim slugama koji su zbog Njega u zatvorima ili prognani na osamljene otoke. On ih tješi svojom prisutnošću. Kad vjernik zbog istine sjeda na optuženičku klupu nepravednih sudova, Krist stoji kraj njega. Sve optužbe koje padaju na njega padaju na Krista. Krist se još jednom osuđuje u ličnosti svog učenika. Kad je netko zarobljen između zatvorskih zidina, Krist ispunjava njegovo srce svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt zbog Njega, Krist kaže: “Onaj koji živi! Bio sam mrtav, ali, evo, živim u vijeke vjekova i imam ključeve smrti i podzemlja.” (Otkrivenje 1:18) Život koji je žrtvovan za mene sačuvan je za vječnu slavu.{Čežnja Vjekova 669.3}

 

Iz ovih tekstova jasno vidimo ono što smo vidjeli i u prijašnjim proučavanjima, a to je da je Krist taj Utješitelj o kojem je govorio. Treća osoba Božanstva je Kristova osoba svugdje prisutna, odnosno Kristova duhovna manifestacija.

Izraz “treća osoba” je ono što ljude navodi na zaključak da se radi o zasebnom Božanskom Biću od Oca i Sina. Šuština tog problema  je što braća poznaju taj izraz kao trinitarijanski izraz i tome pripisuju predsmišljeno značenje, pa je to razlog zašto se uzima tekst izvan njegovog valjanog konteksta. Nešto vrlo slično se dešava kada ljudi uzimaju izraz iz Otkrivenja 20:10 “…i biti će mučeni dan i noć u vijeke vjekova.” i iz toga stiha zaključuju da je pakao vječna muka kroz vječna vremena. Do takvog zaključka ne bi mogli doći kada bi uzimali sva svjedočanstva Pisma o stanju umrlih i posljednjem sudu. U proučavanju bilo koje teme, moramo uzeti potpuno svjedočanstvo o toj temi i dopusiti svjedočanstvima da sama sebe protumače. Ako to učinimo i sa spisima Duha proroštva, moramo uzeti sve u obzir što ona piše o Svetome Duhu. Nakon toga se lako može vidjeti da je Sveti Duh, Kristov Duh i da taj Duh nije neko treće božansko Biće, nezavisno od Oca i Sina i jednak Ocu i Sinu. Važno je napomenuti kako Duh proroštva nikada ne koristi izraz prva ili druga osoba Božanstva, niti trojstvo, niti trojedan Bog, niti tri u jedan, niti jedan u tri.

U prethodnim proučavanjima vidjeli smo obilna svjedočanstva koje govore kako postoje samo dva Božanska Bića. Otac – jedini istini Bog i njegov Sin, Isus Krist.

DUH SVETI – ONO, IT

Postoji izraz koji Sestra White često upotrebljava govoreći o Duhu Svetome, a to je izraz na engleskom jeziku ‘it’, odnosno ‘ono’ ili ‘to’. Razlog tome je što je Duh doslovan duh. Ona ne govori o Ocu ili o Sinu sa tim izrazom jer su Otac i Sin prava bića i neprikladno je i gramatički netočno na taj se način referirati na osobu koja je cjelovito biće. Za Duha Svetoga ona često koristi taj izraz, i to puno puta kada bi taj izraz bio potpuno neprikladan kada bi govorila o osobi koja je cjelovito biće. Također, sestra White puno puta koristi i izraz ‘on’ kada govori o Duhu Svetome jer je svjesna da govori o Kristu, ili o Ocu.  

U jednom pismu bratu Froomu, 1945 godine brat Lacey daje svoje viđenje po ovom pitanju:

Kao što sam ranije rekao, ja sam stvarno bio Trinitarijanac u srcu. I prošao sam kroz Healdsburg College, i Battle Creek Collage, sa nejasnim osjećajem da je nešto nije bilo u redu sa našim učenjem o Službi i Osobnosti Svetoga Duha. (Naravno, taj termin se nigdje ne koristi, osim u čitanju iz biblije, – uvijek je bilo “Sveti Duh” i referiralo se na njega sa “ono”) I onda u Svjedočanstvima, primjetio sam da, praktički svugdje, se isti jezik upotrebljavao, – “Sveti Duh”, “to”, “toga” itd., kao da je “Duh Božji” utjecaj, umjesto Osobe, Treće Osobe Božanstva” (Letter by Herbert Camden Lacey to Leroy Froom on August 30, 1945)

 

Brat Lacey, koji je u srcu bio trinitarijanac, vidio je skoro pa svugdje u svjedočanstvima da sestra White oslovljava Duha Svetoga sa “ono”, ili “to”. U našem hrvatskom prijevodu uvijek se prevodi sa on, što gramatički nije ispravno. Kada se na engleskom izvorniku čitaju njeni spisi takvo oslovljavanje Duha je često prisutno. U ovom proučavanju navesti ćemo samo nekoliko od doista mnogobrojnih takvih citata. Ona je te izraze za Duha upotrebljavala i nakon 1898 kada je izdata Čežnja Vjekova.

MS 44

Izraz “treća osoba Božanstva” je ona upotrijebila svega tri puta, ne računajući malo modificirane tekstove i ponovno izdavane u raznim člancima i komplacijama. Evo jedan od njih, u čijem kontekstu više puta govori za “treću osobu Božanstva” sa “it”, odnosno sa “ono” ili “to”, i također objašnjava u kontekstu da je to Kristov Duh.

Kada je Krist uzašao, Njegove su ruke bile ispružene u blagoslivljanju Njegovih učenika. Dok su stajali promatrajući u prema gore da uhvate zadnje tračke pogleda njihovog uznesenog Gospodina, on je bio primjern od nebeske gomile u radosne redove kerubima i serafima. I kako su Ga ispratili u Njegov nebeski dom, pjevali su u pobjedi, “Pjevajte Gospodu, kraljevstva zemaljska: Pjevajte hvale Gospodu, Onome koji jezdi po nebesima nad nebesima.{Ms44-1898.10}

 

Krist je odlučio podariti dar onima koji su bili s Njime i onima koji će uzvjerovati u Njega, jer to je bio događaj Njegovog uznesenja i inaguracije, jubilej na nebu. Koji bi dovoljno bogat dar Krist mogao podariti kako bi signalizirao Njegovo uzenesenje na posrednički tron? Mora biti dostojno Njegova kraljevskog veličanstva. Krist je dao Svog predstavnika, treću osobu Božanstva, Duha Svetoga. Ovaj dar se nije mogao nadmašiti. Božanski Duh, obraćajući, prosvjetljujući, posvećujući, biti će Njegova donacija, zato što će dati sve darove u jednome.{Ms44-1898.11}

 

Na dan Pedesetnice Krist je dao Svojim učenicima Svetoga Duha kao njihovog Utješitelja. Ono je zauvijek trebalo prebivati sa Njegovom crkvom. Tijekom cijele židovske vladavine utjecaj ovoga Duha je često bio otkriven na upadljiv način, ali ne u potpunosti. Duh je čekao na raspeće, uskrsnuće, i uznesenje Kristovo. Vjekovima su molitve prinašane za ispunjenje obećanja, za udjeljivanje Duha; i ni jedna od ovih usrdnih molitava nije bila zaboravljena. Sada su deset dana učenici uzdizali svoje molbe, i Krist je na nebu dodao Svoje posredovanje. On je potraživao dar Duha, kako bi mogao ono izliti na Svoj narod. On je uzašao na visinu, sužnje je zasužnjene odveo i dao darove ljudima. Nakon što je stigao do Svojega prijestolja, Duh je bio dat kao što je On obečao, i kao žuran, snažan vjetar, ono se spustilo na okupljene, ispunjavajući cijelu kuću. Ono je došlo sa puninom i silom, kao da je ono bilo vjekovima zadržavano, ali je sada bilo izliveno na crkvu, kako bi bilo prenijeto svijetu.{Ms44-1898.12}

 

Cijelo mnoštvo onih koji su povjerovali su bili jednog srca i jednog uma. Duh Kristov je oživio cijeli skup; pronašli su skopocjeni biser. Duhovni puls svakog pojedinca je kucao u zdravom suglasju.{Ms44-1898.14}

 

Vrijednost dara je srazmjeran njegovoj prilagodljivosti potrebama propadajućim dušama. Kada je Krist dao Sebe, skupocijeni biser visoke vrijednosti, otvorio je duhovni izvor božanskog utjecaja, da pali čovjek može biti dionikom u božanskoj naravi. Neposredno prije Njegovog suđenja, odbacivanja, osude, i raspreća, On je rekao, “Kažem vam istinu, bolje je za vas da ja odem: jer ako ja ne odem, Utješitelj nemože doći k vama; ali ako ja odem, poslati ću ga k vama, i kada on dođe, on će ukoriti svijet za grijeh, pravdu i sud.” Ovo je prekrasan nagovještaj.” {Ms44-1898.15}

 

Krist je čeznuo biti u poziciji odakle će moći ostvariti najvažnije djelo kroz nekoliko i jednostavnih načina. Plan otkupljenja je opsežan. Njegovih djelova je nekoliko, i svaki dio zavisi od drugog, dok svi zajedno rade sa krajnjom jednostavnošću i u potpunoj harmoniji. Krist je predstavljen po Svetome Duhu, i kada je Sveti Duh cijenjen i prihvaćen, kada oni koji su pod kontrolom Duha prenose drugima energiju s kojom su prožeti, nevidljive strune će biti dotaknute, i prožeti će cjelinu. Željela bi da svi možemo razumjeti kako su neograničena božanska sredstva.{Ms44-1898.16}

 

Kaže da “treća osoba Božanstva” je dar kojeg je Krist obilno dao na Pedesetnicu, i kasnije kaže da je “Duh Kristov oživio cijeli skup; pronašli su skopocjeni biser”. Očito je riječ o Kristovom Duhu. No, u kontekstu opet vidimo da je Krist fizički bio na posredničkom tronu, a Svojim sveprisutnim Duhom je bio sa svojim učenicima, kao njihov Utješitelj. Očito kao takav, Kristov Duh je zasebna ličnost koja je odvojena od Kristove ljudske ličnosti i od nje nezavisna, kojeg sestra White naziva “treća osoba Božanstva”. Što točno Božji Duh jeste, ono ostaje tajna, ali opet vidimo da njegov identitet je Krist.

BOŽANSTVO – Božanska priroda

Kada sestra White govori o “trećoj osobi Božanstva” riječ “Božanstvo” je u engleskom izvorniku riječ “Godhead”. Mnoga braća smatraju da, kada se u Bibliji spomene riječ “Božanstvo”, odnosno “Godhead”, da to direktno označava Trojstvo ili trojedinog boga. No dopustimo Bibliji da sama bude svoj vlastiti Tumač.

Biblija

Ako smo, dakle, rod Božji, ne smijemo smatrati da je Božanstvo nalik zlatu, ili srebru, ili kamenu izrezbarenu umijećem i ljudskom maštom.”  Djela 17:29

U ovom stihu riječ Božanstvo je u grčkom izvorniku riječ “theios”, što jednostavno označava božansku prirodu. Spominje se na još dva mjesta u Bibliji.

…kao što nas je Njegova božanska (theios) snaga obdarila svime za život i pobožnost, po spoznaji Njega koji nas je pozvao na slavu i krepost;
čime smo obdareni nadasve velikim i dragocjenim obećanjima: da putem njih, umaknuvši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude, budete dionici božanske naravi (theios).
” 2.Petrova 1:3-4

Drugo mjesto gdje se spominje ‘Božanstvo’:

Jer se ono njegovo nevidljivo, to jest Njegova vječna moć i Božanstvo (theiotēs), jasno opaža od samog stvaranja svijeta i shvaća po onome što je stvoreno, tako da su bez isprike…”  Rimljanima 1:20

U ovom tekstu riječ “Božanstvo” je označeno riječju “theiotēs” što jednostavno označava božansku prirodu. Pogledajmo službeni komentar na ovaj stih.

Apostol ovdje govori o božanskoj suštini i očitovanje božanskih atributa, a ne Trojstvu kao takvom.” (SDA Bible Commentary on Romans 1:20)

 

I posljednji stih je u Kološanima 2:9 gdje se koristi grčka slična riječ “theotēs”, što opet označava Božansku prirodu.

Jer u Njemu (Kristu) tjelesno prebiva sva punina Božanstva.”  Kološanima 2:9

Jer svidjelo se Ocu u njemu nastaniti svu puninu” Kološanima 1:19

U Kristu prebiva sva punina Božanstva, odnosno drugim riječima, Krist je potpuno Božanske naravi, kao i što je Njegov Otac potpuno Božanske naravi.

Duh proroštva

Također i u Duhu proroštva sestra White podrazumijeva identično razumijevanje riječi “Božanstvo” – “Godhead”.

Dali se ljudska priroda Marijinog Sina promijenila u božansku prirodu Sina Božjega? Ne; dvije prirode su misteriozno izmiješane u jednu osobu – čovjek Krist Isus. U Njemu je prebivala sva punina Božanstva tjelesno…” {7ABC 444.3}

 

Božanska priroda u Kristovoj osobi se nije preobrazila u ljudsku prirodu, niti se ljudska priroda Sina čovječjega promijenila u božansku prirodu, nego su one misteriozno pomješane u Spasitelja ljudi. On nije bio Otac, ali u Njemu je prebivala sva punina Božanstva tjelesno,…” {Lt8a-1890.9}

 

Kada je Krist dao samoga Sebe, On je otvorio duhovne izvore božanskog utjecaja, da vjerom u Njega, čovjek može biti sudionik božanske naravi. U Kristu je sakupljena sva Očeva slava. U Njemu je sva punina Božanstva. On je odsjaj Očeve slave i savršen otisak Njegove Osobe. Slava Božjih atributa je izražena u Njegovom karakteru.{Znaci Vremena, 24. studenog 1898., par. 1}

 

Kao na primjer sljedeći citat o Pedesetnici, govori i osnaživanju poniznih ljudi.

Potčinjavajući se ponizno snažnom djelovanju Svetog Duha, oni su primili od punine Božanstva i sve su se više izgrađivali prema božanskom liku.{Djela Apostolska 49.3; 1911}

 

Tako je i s Kristovim sljedbenicima. Mi možemo primiti nebesku svjetlost jedino ako smo se spremni osloboditi svoga “ja”. Ne možemo raspoznati Božji karakter ili primiti Krista vjerom sve dok ne pristanemo pokoriti svoju svaku misao na poslušnost Kristu. Svima koji to čine Duh Sveti daje se bez mjere. U Kristu “stanuje stvarno sva punina božanstva tjelesno, i po Njemu ste i vi ispunjeni”. (Kološanima 2,9.10){Čežnja Vjekova 181.1}


Kada pokorovamo svaku misao na poslušnost Kristu, tada se Duh Sveti daje bez mjere i punimo se u puninu Kristova Božanstva tjelesno, kao što kaže u Kološanima 2:10 “pa ste i vi ispunjeni u Njemu”.

Pisano je u Prorocima: I svi će biti poučeni od Boga. Stoga svatko tko čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.” – ne kroz ispovjedaonice ili svećenike ili pape, nego kroz Mene, tvojeg Spasitelja. “Ne da je tko vidio Oca, osim onaj koji je od Boga — taj je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u mene, ima život vječni.” Ovo je apsolutno Božanstvo. Najmočniji stvoreni intelekt ne može Ga pojmiti; riječi naj rječitijeg jezika ne uspijeva Ga opisati. Šutnja je rječitost.{7BC 914.1; 1897}

 

Kao što je rekla sestra White, spominjući Oca i Sina zajedno, kaže kako je to apsolutno Božanstvo. Možda malo čudno izgleda na prvi pogled, ali dopustimo Duhu proroštva da samo odgovori na ovo pitanje. Pripazimo slijedeći citat.

Otac jeste sva punina Božanstva tjelesno, i nevidljiv smrtnom pogledu. Sin jeste sva punina Božanstva očitovana. Riječ Božja proglašava da je On “savršena slika Njegove Osobe”… Utješitelj kojega je Krist obećao poslati nakon što uzađe na nebo, je Duh u svoj punini Božanstva, otkrivajući silu božanske milosti svima koji primaju i vjeruju u Krista kao osobnog Spasitelja.{BTS March 1, 1906, par. 1}

 

Kao što je ranije rečeno. Otac i Sin jesu apsolutno Božanstvo. U originalu kaže “the Father is all the fullness of the Godhead”, Otac jeste sva punina Božanstva, “the Son is all the fullness of the Godhead”, Sin jeste sva punina Božanstva, dok za Duha Svetoga ne kaže da on jeste sva punina Božanstva, već da je u svoj punini Božanstva, “in all the fullness of the Godhead”. Otac i Sin su apsolutno Božanstvo, dok je Duh u Njima.

Očito Duh Sveti je Duh u Ocu i Sinu, jer su Otac i Sin dva posebna Bića.

(govoreći o Ivan 17) “Težina te molitve je bila da Njegovi učenici mogu biti jedno kao što je On bio jedno sa Ocem; jedinstvo tako blisko da, iako dva zasebna bića, postojalo je savršeno jedinstvo duha, namjere, i djelovanja. Um Oca je bio um Sina.{Lt1-1882.1}

 

Sveti Duh – “treća osoba Božanstva” nije biće. Kroz Duha Svetoga, “treće osobe Božanstva” Krist prebiva u nama i postajemo sudionici Božanske prirode, to jest punine Kristove prirode.

Čudesnih li izjave! Jedinstvo koje postoji između Krista i Njegovih učenika ne uništava ni Njegovu, ni njihovu ličnost. Oni su jedno u cilju, u umu, u karakteru, ali ne i u osobi. Imajući udjela u Duhu Božjem, prilagođavajući se zakonu Božjemu, čovjek postaje sudionikom božanske prirode. Krist dovodi Svoje učenike u živu vezu sa Sobom i sa Ocem. Kroz djelovanje Svetoga Duha na čovjekov um, čovjek je učinjen potpunim u Kristu Isusu. Jedinstvo s Kristom uspostavlja vezu jedinstva jedno s drugim. Ovo jedinstvo je najuvjerljiviji dokaz svijetu o veličanstvu i svojstvu Krista i Njegove sila koja oduzima grijeh.{Ms111-1903-9}

SILA KOJOM POBIJEDITI GRIJEH – KRIST

Prisjetimo se što smo ranije čitali, kako i na koji način ćemo pobijediti grijeh.

Čovjek se može oduprijeti i pobijediti grijeh jedino močnim djelovanjem Treće Osobe Božanstva, koji će doći neizmijenjenom silom, u punini božanske moći. Duh čini djelotvornim ono što je izvojevao Otkupitelj svijeta. Duhom je srce očišćeno. Posredovanjem Duha vjernik postaje sudionikom u božanskoj naravi. Krist je podario Svog Duha kao božansku silu u svladavanju svih naslijeđenih i stečenih sklonosti k zlu i da utisne Svoj vlastiti karakter na Svoju crkvu.{Čežnja Vjekova 671.2}

 

Ranije smo vidjeli da bi pobijedli grijeh moramo postati sudionikom Božanske naravi, a to nas navodi da Kristov Duh prebiva u nama. Jedino s Kristovim Duhom se možemo oduprijeti grijehu i pobijediti ga. Kada harmoniziramo spise Duha proroštva, takav zaključak postaje još očitiji. Pogledajmo neke od primjera.

Krist je objavio da će, nakon svog uznesenja, poslati svojoj crkvi kao krunski poklon, Utješitelja, koji će zauzeti Njegovo mjesto. Ovaj Utješitelj je Sveti Duh,–duša njegovog života, učinkovitost njegove crkve, svjetlost i život svijeta. Svojim Duhom Krist šalje utjecaj pomirenja i silu koja oduzima grijeh.{E. G. White, Review and Herald, 19. svibnja 1904. pogl. 1}

 

Postoji samo jedna sila koja može preokrenuti grešnika iz grijeha u svetost, – sila Kristova. Naš Otkupitelj je jedini koji može uzeti naše grijehe. Jedino On nam može oprostiti grijeh. Jedino On može ljude učiniti postojanim, i održati ih takvima.{RH June 2, 1903, Art. A, par. 3}

 

Dok je Krist bio na zemlji, kroz Svoja čudesa je pokazao da ima silu u potpunosti spasiti. Iscjeljujući bolesti tijela, On je pokazao da je sposoban uzeti grijehe iz srca.{SJ 77.9}

 

Ne postoji sila u tebi osim Krista, ali je tvoja privilegija da imaš Krist koji vjerom prebiva u tvojemu srcu, i On može nadvladati grijeh u tebi, kada surađuješ s Njegovim naporima.{YI June 29, 1893; par. 8}

 

Možda se time može postići izvanjska korektnost u ponašanju, ali se ne može promijeniti srce; ne mogu se očistiti izvori života. Mora postojati sila koja djeluje iznutra, novi život odozgor, prije nego se čovjek može promijeniti iz grijeha u svetost. Ta sila je Krist. Jedino Njegova milost može pokrenuti zamrle sposobnosti duše i privući ih k Bogu, k svetosti.{Put Kristu 20.1; 1892}

 

Krist je “Svjetlo istinsko, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.” Kao što kroz Krista svako ljudsko biće ima život, jednako tako kroz Njega svaka duša prima neku zraku božanskog svijetla. Ne samo intelektualnu već i duhovnu snagu, percepciju ispravnog, čežnju za dobrotom, postoji u svakom srcu. Ali protiv ovih principa postoji borba protivničke sile. Rezultat jedenja sa drveta spoznaje dobra i zla se očituje u iskustvu svakoga čovjeka. U njegovoj prirodi je sklonost ka zlu, sila kojoj se, bez pomoći, ne može oduprijeti. Oprijeti se ovoj sili, dostići onaj ideal koji je u njegovoj najintimnijoj duši, jedino prihvatljiv kao dostojan, on može naći pomoć u samo jednoj sili. Ta sila je Krist. Suradnja sa tom silom je čovjekova najveća potreba. {Odgoj 29.1; 1903}

 

Jedina sila kojom možemo pobijediti grijeh je sam Isus Krist, točnije prebivajući Krist u nama, Kristov Duh – “treća osoba Božanstva”.

SpTA10

Pogledajmo još neke slične tekstove glede odupiranju silama tame, i Kristovog Duha, kao “treće osobe Božanstva”.

Princ sila zla može biti zadržan jedino silom Božjom u trećoj osobi Božanstva, Svetemo Duhu.{SpTA10 37.1}

 

Sila koja zadržava Sotonu je sila Božja u Svetome Duhu, u trećoj osobi Božanstva, a opet vidimo da je to Kristov Duh, jer je jedino Krist tâj koji je došao na svijet suprotstaviti se silama zla i zadržati Sotonine sile.

Za vrijeme Kristovog prvog dolaska, svijet je bio u strašnom stanju. Ljudi su bili kontrolirani sotoninim djelovanjima. Veličanstvo neba je pogledao sa sažaljenjem na ljudsku rasu. Vidio je kako Sotona preuzima kontrolu nad tjelima i umovima ljudi i znao je da samo On može slomiti njegovu silu. Upravo iz tog razloga On je odložio svoju kraljevsku krunu i kraljevske odore, i zaodjevajući Svoje božanstvo sa ljudskošću, došao je u naš svijet suprotstaviti se silama tame i zadržati Sotonine sile. To je bio Njegov posao. Suprotstavljajući utjecaj, dolazeći sa najvišeg autoriteta, trebao je zadržati neprijatelja i oduprijeti se njegovoj sili.{Ms95-1908.9}

 

Jedina obrana protiv zla je prebivanje Krista u srcu vjerom u Njegovu pravednost.{Čežnja Vjekova 234.1}

 

Nebeski glasnici morali su se boriti s preprekama da bi se Božje na­kane ostvarile na vrijeme. Perzijskim kraljem vladao je jedan od najviših zlih anđela. On je, kao faraon, odbio poslušati Gospodnju riječ. Gabriel je rekao da mu se on (Sotona) protivio dvadeset jedan dan s optužbama protiv Židova. Ali onda mu je u pomoć došao Mihael, pa je on ostao kod perzij­skih kraljeva, zadržavajući sile zla i dajući dobre savjete nasuprot zlima. – The S.D.A. Bible Commentary 4:1173. {An 144.1}

 

Ništa se može dogovoriti ni u jednom djelu svemira bez saznanja Njega koji je sveprisutan. Ni jedan događaj u ljudskom životu nije nepoznat našemu Tvorcu. Dok Sotona neprekidno osmišljava zlo, Gospodin naš Bog nad vladava sve, tako da ne povređuje Njegovu poslušnu, vjerujuću djecu. Ista sila koja kontrolira bučne valove oceana može zadržavati sve sile pobune i zločine. Bog kaže jednome kao i drugome, “Dovde možeš dolaziti, ali dalje ne smiješ”. {ST July 14, 1881, par. 8}

 

Krist koji je pobijedio Sotonu je zapovjednik nebeske vojske, sada zadržava sile zla svojim Duhom, i nalaže svojim anđelima da suzbijaju pale anđele. Na mnogim mjestima Duh proroštva opisuje borbu svetih anđela protiv zlih anđela, i žestoke sukobe oko jedne duše. Kristova sila u anđelima omogućuje im efikasno pobjedu sile zla.

Bog neće ostaviti Svoj narod da se bori protiv poglavarstava, protiv vlastī, protiv vladarā tame ovoga svijeta, protiv duhovne zloće u visinama, bez suradnje nebeskih anđela. Sila Božja će se očitovati da zadrži neprijateljeve sile. Bog će dati pobjedu istini.{Lt27-1894.40}

 

Vidjela sam kako se zli anđeli bore za duše i kako im se Božji anđeli suprotstavljaju. Borba je bila žestoka. Zli anđeli zagađuju atmosferu svojim otrovnim uticajem i gomilaju se oko tih duša, ošamučujući njihovu osjetljivost. Sveti anđeli su zabrinuto promatrali ove duše, i čekali su trenutak da potisnu sotoninu vojsku. Ali dobri anđeli nemaju zadatak da vladaju umom pojedinaca nasuprot njihovoj volji. Ako ovi popuste neprijatelju i ne čine napor da mu se odupru, onda Božji anđeli ne mogu učiniti ništa više, osim da zadržavaju sotonske sile da ne unište, dok ne bude data nova svjetlost onima u opasnosti, da se probude i gledaju prema nebu za pomoć. Isus ne nalaže svetim anđelima da izdvajaju one koji ne ulažu nikakav napor da bi pomogli sebi.{1T 345.2; 1885}

 

Ponovno je važno za napomenuti da Duh Sveti je Kristov Duh i Božji Duh, ali Duh nije Biće, jer biće sačinjava duh i tijelo. Što se tiče svih aktera (kao bića) u zadržavanju Sotone i sila zla, to su Otac, Sin i nebeski anđeli.

Propovjednici i ljudi, probudite se! Budite brzi prepoznati i iskoristi svaku priliku i prednost ponuđenu u okretanju kotača providnosti. Bog i Krist i nebeski anđeli rade sa intenzivnom aktivnošću da zadrže svu žestinu Sotonina gnjeva, kako Božji planovi ne bi bili osujećeni. Bog živi i vlada.{7T 14.1; 1902}

 

Ukoliko su samo nekolicina sakupljenih, dovoljno ih je da se potražuju dragocjena obećanje Božje. Otac, Sin, i sveti anđeli biti će prisutni s vama promatrajući vašu vjeru, i vaše postojano načelo, i tamo ćete imati izlijevanje Božjega Svetoga Duha. Bog ima bogate blagoslove u zalihi za one koji će donijeti ne samo svoje desetine u Njegovu riznicu, nego također vrijeme i snagu kostiju i mozga i mišića u Njegovu službu.{ST February 15, 1905, par. 2}

 

Iz ovog teksta se vide akteri koji su prisutni sa nama kada se pozivamo na Božje obećanje, a to su Otac, Sin i sveti anđeli, i oni nam izlijevaju Duha Svetoga i oni zadržavaju Sotonu i sile zla. Postoji jedna poveznica između Duha i anđela, o kojoj ćemo govoriti u drugim proučavanjima.

ZAKLJUČAK

Sada nakon što smo pogledali sve tekstove o trećoj osobi Božanstva, ponovno dolazimo do istog zaključka kao i u ranijim proučavanjima, a to nam također odgovora zašto je Duh Sveti, odnosno Kristov Duh nazvan treća osoba Božanstva. Nakon što je Krist bio došao i pobjedonosno proživio život na zemlji, bio je ograničen sa svojom ljudskom ličnošću i zavisan od nje. No, nakon uskrsnuća i slavnog proslavljenja, On osobno daje i silu i Svoju prisutnost, kao što je na mnogim mjestima i obećao. Njegov Duh je ona ista punina Božanstva koju On posjeduje, i tako Njegova sveprisutna osobnost i duhovna manifestacija Njegove ličnosti, koja je nezavisna od njegove fizičke, odnosno ljudske ličnosti, je nazvana treća osoba Božanstva.

Da će se Krist manifestirati njima, a ostati nevidljiv svijetu, učenicima je bila tajna. Nisu mogli razumjeti Kristove riječi u njihovom duhovnom značenju. Oni su razmišljali o vanjskom, vidljivoj manifestaciji. Nisu mogli uzeti u obzir činjenicu da oni mogu imati Kristovu prisutnost sa njima, a da On ne bude viđen od svijeta. Nisu razumjeli značenje duhovne manifestacije.{E. G. White, Južni Pregled, 13.rujna 1898 par. 2}

 

Djelo propovjedničke službe nije uobičajeno djelo. Krist je povučen samo od pogleda očiju, ali On je uistinu prisutan Svojim Duhom jednako kao kada je vidljivo prisutan na zemlji. Vrijeme koje je proteklo od Njegovog uznesenja nije donijelo nikakav prekid u ispunjavanju njegovog obećanja na rastanku, – “I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.«{ST April 7, 1890, par. 6}

 

Tijekom Njegovog poniženja na ovoj zemlji, Duh nije sišao sa svom svojom (its) efikasnošću, i Krist je izjavio, da ako On ne ode, ono neće doći, ali da će to (it) poslati ako On ode. To je bio prikaz samoga Sebe, i nakon što je bio proslavljen, ono se tako očitovalo.{Znaci Vremena, 17. May, 1899.}

 

Gospod ohrabruje sve one koje Ga traže svim srcem. On im daje Svog Svetog Duha,  manifestaciju Njegove prisutnosti i naklonjenosti.{E. G. White, Svjedočanstva Svezak 9, str. 230; 1909}

 

Čujmo završnu riječ kako nam Duh proroštva govori o svemu ovome.

Moramo imati moćnu energiju Svetoga Duha, u svom njegovom (its) oživljavajućom, preobražavajućom, životodavnom silom, kako bismo prodrli do oduzete duše. Moramo raditi u duhovnoj ulozi. Uzdignite Krista u Njegovoj sili u osobi Svetoga Duha. On čeka na njih da otvore vrata i puste Ga unutra. Njegova prisutnost će ushititi svaki živac i mišić. Svaki organ će početi ostvarivati svoje funkcije, i cijeli čovjek će biti obnovljen u duhovno zdravlje dok bude gledao Krista vjerom.{Lt59-1899.11}

 

Upravo ovo je ono što smo činili i proučavali u posljednjim proučavanjima. Uzdignuli smo Krista u Njegovoj sili u osobi Svetoga Duha. Sveti Duh jeste osoba Isusa Krista, Duh Isusa Krista. Krist je sve u svemu, On je naš Utješitelj, On je u nama, On je sila kojom pobijeđujemo grijeh, On je naš štit od sila zla. On je nevidljiva Osoba koja nas prati i vodi, naš Učitelj, Savjetnik divni, Posvetitelj, Obnovitelj i naša mudrost itd.

On nam danas dolazi Svojim Svetim Duhom. Prepoznajmo Ga sada; tada ćemo Ga prepoznati kada bude dolazio na oblacima nebeskim, sa silom i velikom slavom.{E. G. White, Review and Herald, 30. travnja 1901. pogl. 8}