Dana 26. studenog 1905 godine završila je velika Zdravstvena Konvencija, College View, Nebraska, na kojoj su se okupili vodeći zdravstveni radnici iz SAD-a, zajedno sa propovjednicima. Na njoj je bio prisutan i sin sestre White, William C. White, koji je također imao govor. Nakon konvecnije, William White šalje pismo svojoj majci sa utiscima sa konvencije. Napisao je što je govorio, te da je pozvao crkvu da se vrate na početne principe koja je crkva zagovarala na početku. Također istaknuo je redoslijed kojim sotona napada rad, napominjući kako mu je konačan cilj uništiti pouzdanje u Duh Proroštva, i zatim zbuniti našu koncepciju o osobnom Bogu. Sestra White mu odgovara na njegovo pismo, sa sigurnim potvrdama o odpadu, koji dolazi u crkvu, koji želi ukloniti nepromjenjive stare principe naše vjere, referirajući na fundamentalne principe, i naglašava koje su posljedice onih koji odbacuju tu vijest, ujedno i onih koji podupiru da se poruka odbaci.

Sestra White ne govori direktno o doktrini o Trojstvu, nego generalno o odbacivanju fundamentalnih principa koje smo imali na početku našeg rada. No danas, 113 godina kasnije, moramo se iskreno preispitati oko implikacije ove poruke na doktrinu o Trojstvu. Jer doista, ona nije u harmoniji sa temeljom vjere koje smo zagovarali na početku, točnije, ona uništava doktrinu o ličnosti Boga. Ove nadahnute opomene Duha Proroštva, važne su za nas danas, da se svatko iskreno preispita gdje stoji. Pismo William-a White-a u cijelosti možete pročitati ovdje, a odgovor sestre White prenosimo u cijelosti.

Pismo Whilliam-a White-a njegovoj majci

College View, Ne. – Tuesday, November 28, 1905; Author: William C. White
Nov. 28, 1905.
Mrs. E. G. White, Sanitarium, Cala.

Subotom ujutro imao sam priliku govoriti trideset minuta. U svojim napomenama referirao sam na povijest kršćanske crkve. Započeli su s čistim principima, ali kroz Sotonine napade otpali su i odstupili su od tih principa. Istaknuo sam da je jedina nada za crkvu Adventista Sedmoga Dana jeste prionuti uz prve principe. Tada sam se referirao na redoslijed kojim neprijatelj napada naš rad. Njegov prvi pokušaj bio je uništiti jedinstvo i uspostaviti razdvajanje. Njegov sljedeći posao bio je oslabiti naše poštovanje prema suboti, a zatim oslabiti našu vjeru u službu u Svetištu, a zatim uništiti naše pouzdanje u Duh Proroštva, zatim zbuniti našu koncepciju o osobnom Bogu.

 

Odgovor sestre White: Lt326-1905

“Elmshaven,” St. Helena, California
December 4, 1905
W. C. White

Moj dragi Sine,-

 

Jučer sam primila od tebe vrlo zanimljivo pismo koje sam pročitala obitelji u vrijeme večere. Jako sam zainteresirana za sve razglednice i kratka pisma koja su nam došla od tvoje strane. Nijedna tužna nota nije odzvanjala. Svi su se ispunili nadom i zahvalnošću priznavajući Gospodinov poseban rad. Trebali bismo u svakom trenutku priznati Onoga koji je naš Otkupitelj, o Komu ovisi naša vječna sudbina.

 

Jedna stvar je sigurna koja će se uskoro ostvariti – veliki otpad koji se razvija i povećava i osnažuje i nastavit će tako sve dok Gospodin ne dođe s neba sa zvukom trube. Moramo se čvrsto držati prvih principa naše denominacije i krenuti naprijed iz snage do povećane vjere. Uvijek moramo zadržati vjeru koju je potvrdio Božji Duh od najranijih događaja našeg iskustva do današnjeg vremena.

 

Sada nam je potrebna veća, šira i dublja, više ozbiljnija, nepokolebljiva vjera u vodstvo Duha Svetoga. Ako nam je u početku bio potreban očit dokaz o snazi ​​Duha Svetoga koji je potvrdio istinu u početku, nakon proteka vremena, tako su nam i danas potrebni svi dokazi u potvrdi istine, kada duše odlaze od vjere, priklanjajući se prijevarnim duhovima i naucima zloduhā. Ako je ikad postojalo razdoblje kada smo trebali snagu Duha Svetoga u našim govorima, u našim molitvama, u svakom predloženom djelu, to je sada.

 

Ne smijemo se zaustaviti na prvom iskustvu, ali dok nosimo ljudima iste poruke, ova se poruka treba ojačati i proširiti. Moramo vidjeti i razumjeti važnost poruke koja je učinjena sigurnom njenim božanskim podrijetlom. Moramo nastaviti kako bismo upoznali Gospodina, da bismo mogli znati da je Njegov izlazak kao zora spreman. Naše duše trebaju osnaženje od Izvora svake moći. Možemo se ojačati i utvrditi u našem prošlom iskustvu koje nas drži za bitne točke istine koja nas je učinila onim što jesmo – Adventisti Sedmoga Dana. {Lt326-1905.2}

 

Posljednjih pedeset godina nije izblijedilo ni jednu jotu ili princip naše vjere kao što smo primili velike i čudesne dokaze koji su nam učinjeni sigurnim 1844, nakon proteka vremena. Malaksale duše trebaju biti utvrđene i oživljene prema Njegovoj Riječi. Mnogi od propovjednika evanđelja i Gospodnjih liječnika naći će svoje malaksale duše oživljene prema Riječi. Ni jedna riječ nije promijenjena ili poreknuta. Ono za što je Duh Sveti svjedočio da je istina nakon proteka vremena, u našem velikom razočarenju, je čvrsti temelj istine. Stupovi istine su bili otkriveni, i mi smo prihvatili temeljne principe koji su nas učinili onim što jesmo – Adventisti Sedmog dana, držeći zapovijedi Božje i imajući vjeru Isusovu. {Lt326-1905.3}

 

Nije li srce Kristovih učenika gorjelo u njima dok im je putem govorio i dok im je razlagao Pisma? Nije li nama Gospodin Isus otvorio Pismo i predstavio nam stvari čuvano od postanka svijeta? Neki su čuli izlaganje dokaza o obvezujućim izjavama Božjeg zakona i naloženoj poslušnosti Njegovim zapovijedima i osjetili su da su njihovi karakteri u takvom kontrastu prema zahtjevima, da ako bi se našli u okolnosti sličnima Jojakimu, Judina kralja, oni bi postupili jednako kao i on.

 

Posebna poruka mu je poslana da mu se čita na njegove uši; ali nakon što je slušao tri ili četiri stupca, sjekao bi svitak pisarskim nožem i bacao u vatru. Ali to nije moglo uništiti poruku; jer se Božja riječ nikada neće vratiti prazna. Isti Sveti Duh koji je dao prvo svjedočanstvo koje je odbijeno i spaljeno, došlo je do sluge Božjega koji je napisao prvi svitak i ponovio istu poruku koja je bila odbijena, i dodao u nju još mnogo više. {Lt326-1905.4}

 

Oni koji su spremni spaliti direktne, jasne Božje poruke, kako bi ih uklonili iz svojeg pogleda, time će samo povećati javno zanimanje i potvrditi poruke koje su odbili i odbacili. Kada Gospodin šalje poruku bilo kojem muškarcu ili ženi, a oni odbijaju biti ispravljeni, i odbijaju je primiti, tada to nije kraj poruke ni na koji način. Cijeli posao je zabilježen, a oni koji su sudjelovali u njemu, svojim odbijanjem da se poprave, izriču svoju osudu protiv sebe. {Lt326-1905.5}

 

Kada Bog šalje poruku bilo kojoj osobi, propovjedniku ili liječniku; ukoliko drugi ljudi traže način kako bi obezvrijedili poslanu poruku, traže način kako bi uništili utjecaj poruke, koju je Bog osmislio da učini promjenu u principima onoga kojega je potrebno ispraviti i okrenuti mu srce na pokajanje, bilo bi bolje za te ljude, da se nikad nisu ni rodili.

 

Zlo i prijevara ostaje u onome kome je Gospodin u milosrđu poslao svoju poruku; ali oni, kroz Sotonine planove, su uzeli su na sebe posao da opravdavaju i oslobode optužbe onoga koga Bog želi ispraviti, a on je odbio poslanu poruku i nastavio, podržan od strane ljudi koji su tvrdili da su propovjednici i Gospodnji liječnici. Onaj koji je trebao shvatiti svoj grijeh i ispraviti svoje zlo, bio je arogantan i okrenuo se od Božjih poruka kako bi slijedio svoj vlastiti put, sve dok grijeh, u prijevari, u laži, u neprincipijalnom radu, u podmuklom djelovanju, ne bi postao aktualan. Da li postoji kakva nada za promjenu, ne znamo. Ali svaka duša koja je izgradila tog čovjeka na njegovom krivom putu djelovanja, za koje znaju da nije pravično ni pravedno, trpjeti će s njim, osim ako se ne ponize pred Bogom i pokažu pokajanje kojem se trebaju pokajati. {Lt326-1905.6}

 

Jer ovako veli Višnji i Uzvišeni, koji prebiva u vječnosti a ime mu je Sveti. Gospodin Bog će biti opravdan u Njegovom cilju kojega je poduzeo kako bi ljude ponukao na pokajanje, da bi vidjeli svoje nepravedne puteve i okrenuli se i preobratili. Ali propovjednici i liječnici stupili su između Boga i čovjeka kojeg je trebalo ukoriti, i uništili su učinak opomena što ih je On poslao, iako je upozorenje bilo kako bi spasilo ljude koji su pogriješili i obrate ih od njihovog pogrešnog djelovanja, kako njihova korisnost ne bi bila uništena, da se pokaju i obrate, a njihovi grijesi, koji su sada upisani u nebeskoj knjizi, budu izbrisani. {Lt326-1905.7}

 

Duh koji je upitao Zahariju: “Što vidiš”, na što je on odgovorio: “Vidim svitak što leti”, također je potaknuo anđela da leta posred neba, “s evanđeljem vječnim da navijesti evanđelje onima koji žive na zemlji i svakomu narodu i plemenu i jeziku i puku, “govoreći snažnim glasom: Bojte se Boga i dajte mu slavu; (Neka se slava ne dade grešnim ljudima) jer dođe čas suda njegova!” (Zaharija 5: 2; Otkrivenje 14: 6, 7.) Mnogi doista neće razumjeti, ali će posrnuti po riječima sadržanim u svitku. {Lt326-1905.8}
Podijeli objavu
Prethodni članakFundamentalni principi
Sljedeći članakKrist – Otac Vječni