LAV IZ JUDINA PLEMENA
U ovom proučavanju ćemo vidjeti kako je Savez između Oca i Sina otkriven u nekim tekstovima koji opisuju Judu, jednog od 12 sinova Jakovljevih. Imajte na umu ono što smo do sada proučavali, a to je da je svaki prorok i pravednik u SZ slika Krista u većoj ili manjoj mjeri. Tako je i Juda. To Pismo i potvrđuje i sada ćemo pročitati taj tekst o tome:
“I reče mi jedan od starješina: “Ne plači; evo, pobijedio je Lav iz Judina plemena, Korijen Davidov, on će otvoriti knjigu i odriješiti njezinih sedam pečata.” Otkrivenje 5:5
Ovdje je Ivanu u viziji bilo pokazano kako je Krist pobijedio i dobio pravo da uzme knjigu iz Očeve ruke. Starješina koji mu je ovdje govorio je Krista nazvao ‘Lav iz Judinog plemena’. To nas vodio odmah direktno na tekst u Postanku 49. poglavlju gdje Jakov proročki govori nešto o svakome od svojih 12 sinova. U prošlom proučavanju smo vidjeli što je rekao o Josipu i kako je to bilo i otkrivenje o Kristu, a sada ćemo vidjeti što je rekao o Judi jer je ovaj naziv za Krista iz Otkrivenja direktno povezan s time. Čitamo taj tekst:
“Judo, ti si onaj koga će tvoja braća hvaliti: ruka će tvoja biti na vratu tvojih neprijatelja; djeca tvoga oca pred tobom će se klanjati.
Juda je lavlje mladunče: od plijena si se podigao, sine moj. Prignuo se, zalegao je kao lav, kao lav stari; tko će njega dražiti?
Žezlo se neće odvojiti od Jude, ni zakonodavac od stopala njegovih, sve dok ne dođe Šiloh; k Njemu će se okupiti narodi.” Postanak 49:8-10
Imajte na umu ključ za razumijevanje, tip-antitip o kojemu smo proučavali. Juda je slika Krista. Ovdje je Juda nazvan lavom. Odavde ide ono iz Otkrivenja ‘Lav iz Judina plemena’. Premda ovaj tekst govori proročki o plemenu Judinom i kako će iz toga plemena poteći kraljevska loza koja će sezati skroz do Krista i da će Krist biti zadnji i vječni Kralj i koji je nazvan ovdje Šiloh, što znači ‘Mirni’ ili ‘Dar Božji’ ili ‘Onaj kome pripada’, također sam tekst govori djelomično direktno proročki i o Kristu. Prvo i najvažnije pitanje je: zašto će braća Judina hvaliti Judu? Zbog čega? Ovdje piše da će se Judina braća njemu klanjati. To se nikada nije desilo Judi, ali taj tekst govori proročki o Kristu i zbilja se djeca Božja, Oca Kristovog, klanjaju Kristu već sada i vječno će mu se klanjati. Ono što je za nas sada važno da vidimo je kako je to Juda slika Krista jer ovdje tekst kaže da će njega braća njegova hvaliti. Pogledajmo što se dogodilo.
Kada je krenula glad u zemlji, nakon što su otpočele onih 7 gladnih godina, Jakov je poslao svoje sinove u Egipat da idu nabaviti žito. Oni su otišli i vratili se. Sada nećemo čitati sve te tekstove. Josip ih je prepoznao u Egiptu, ali im se nije otkrio. Kada je sve saznao od njih, rekao im je da drugi put moraju donijeti Benjamina sa sobom, njihovog najmlađeg brata, inače ne mogu doći pred njega, i zadržao je Šimuna dok se oni ne vrate drugi put. Poslije, Jakov ih je opet poslao po još žita, ali iz prve nije htio s njima pustiti i Benjamina. No, tada mu je Juda ponovno objasnio da ne mogu otići bez Benjamina. Tu se sada u ovom dijelu vidi kako je Juda slika Krista. Ovo mu je Juda rekao:
“I reče Juda svome ocu Izraelu: “Pošalji dječaka sa mnom, da ustanemo i pođemo; da ostanemo na životu i ne pomremo, ni mi, ni ti, ni naša dječica.
Ja ću ti jamčiti za njega; iz moje ćeš ga ruke iskati: ako ti ga ne dovedem i izvedem pred tebe, neka na meni zauvijek bude krivica.” Postanak 43:8-9
U ovome se vidi Kristov Duh. Kao i Juda, i Krist je jamčio Ocu za nas, u onom Savezu između Oca i Sina. U ovome se vidi što je Krist jamčio Ocu. Krist je obećao Ocu da će nas vratiti k Njemu, i za to je jamčio i prihvatio na Sebe krivicu ako ne bi uspio. U ovome se očituje Savez i što je Krist obećao Ocu u tome svetom Dogovoru.
Kasnije, kada su drugi put došli kod Josipa po žito, sve ono što je Josip izveo da svog brata Benjamina zadrži u Egiptu, a ostale pusti doma, rezultiralo je sa time da Juda istupi naprijed i ponizno zamoli da se njega uzme umjesto Benjamina. Juda je tada sve objasnio Josipu kako su stvari išle od početka, i kako je obećao Jakovu da će mu natrag dovesti Benjamina. Ovako je Juda rekao:
“Stoga, ako sada dođem k tvome sluzi, svome ocu, i dječak ne bude s nama, a njegov je život povezan s dječakovim životom,
kada on vidi da dječaka nema s nama, umrijet će; i sluge tvoje će sijedu kosu tvoga sluge, oca našega, s tugom u grob oboriti.
Jer je tvoj sluga zajamčio svome ocu za dječaka, rekavši: ‘Ako ti ga ne dovedem, bit ću kriv svome ocu zauvijek.’
Stoga te sada molim da tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru umjesto dječaka; a dječaka pusti da uzađe sa svojom braćom.
Jer kako da odem gore k svome ocu, a da dječak ne bude sa mnom? Zar samo zato da gledam zlo koje će snaći moga oca?” Postanak 44:30-34
U ovom dirljivom i iskrenom zauzimanju od strane Jude, otkriveno je ono što je Krist obećao Svome Ocu u tome Savezu. Ovdje je otkriveno Kristovo srce, Kristov Duh i njegova snažna želja da nas spasi i da donese radost Ocu nebeskome zbog toga. Krist je ‘zajamčio’ Ocu za nas, da će nas dovesti natrag Ocu. On je naš Jamac, i On je garantirao Ocu za nas i rekao je da ako nas ne dovede natrag ‘bit ću kriv svome ocu zauvijek’. Kao što je Juda rekao za Benjamina ‘njegov je život povezan s dječakovim životom’, tako je istina da je i život našega Oca povezan s našim i Otac bi neizmjerno patio da nas je izgubio. Benjamin je bio najmlađi, i isto tako je i naš svijet najmlađi, zadnji stvoren, i jedini pao u grijeh. I posebno ova zadnja rečenica otkriva kako je Krist razmišljao o Ocu, i o nama i o misiji našega spasenja: ‘Jer kako da odem gore k svome ocu, a da dječak ne bude sa mnom? Zar samo zato da gledam zlo koje će snaći moga oca?’. Krist je jako dobro znao koliko bio Otac patio da nas je izgubio jer je Krist bio jedno u ljubavi s Ocem prema nama i dobro je znao koliko nas Otac voli. I Krist nije mogao niti zamisliti da ne izvrši to djelo otkupljenja, kakva god bila cijena, kao što je i Juda ovdje bio spreman i voljan da postane doživotni rob, samo da se Benjamin vrati svome ocu. U ovome je otkriven Savez između Oca i Sina, kako su Otac i Sin razmišljali o nama i kako je Krist jamčio za nas i zauzeo se za nas. Beskrajna je ljubav Oca i Sina prema nama.
Sada možemo dobro razumjeti zašto je Krist nazvan ‘Lav iz Judina plemena’, i što je to točno Jakov otkrio u onim riječima o Judi:
“Judo, ti si onaj koga će tvoja braća hvaliti… djeca tvoga oca pred tobom će se klanjati.” Postanak 49:8
Zbog ovoga će Krista hvaliti Njegova braća zauvijek i Njemu se klanjati. Zato piše:
“Našavši se u obličju čovjeka, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu.
Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakoga imena:
da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića;
i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.” Filipljanima 2:8-11
Zbog toga, radi toga što je učinio, Kristu će se svi klanjati, ali osobito će oni koji su otkupljeni Njegovom žrtvom i spašeni, slaviti i hvaliti svoga Spasitelja.
PLIJEN OD LAVA
Uz to, ono što je još Jakov rekao o Judi je bilo:
“…ruka će tvoja biti na vratu tvojih neprijatelja…
Juda je lavlje mladunče: od plijena si se podigao, sine moj. Prignuo se, zalegao je kao lav, kao lav stari; tko će njega dražiti?” Postanak 49:8-9
Na vratu Njegovih neprijatelja. To je Sotona i njegova vojska. Za Krista je rečeno u Postanku:
“I stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, i između sjemena tvoga i sjemena njezina: ono će glavu tvoju zgnječiti, a ti ćeš zgnječiti njegovu petu.” Postanak 3:15
Krist je zgnječio i satro glavu zmiji, tj. đavlu. O Kristu je također napisano što mu je Otac obećao:
“Zbog toga ću mu dodijeliti udio s velikima i plijen će dijeliti s jakima; zato što je dušu svoju na smrt izlio i bio ubrojen među prijestupnike, i nosio je grijeh mnogih i posredovao za prijestupnike.” Izaija 53:12
Otac je obećao da će Krist dobiti dio ljudi koji će otkupiti, u vječnu baštinu. Oni su Njegov ‘plijen’ od onoga što je uspio zgrabiti iz Sotonine ruke, kroz otkupljenje i rad na pridobivanju duša za Svoje vječno Kraljevstvo. Taj ‘plijen’ iliti spašene duše su Kristov dio zauvijek. Kroz otkupljenje je Krist stekao taj ‘plijen’ i tako se podigao. Tako je i bilo prorečeno u Izaiji:
“Može li se moćnome plijen uzeti, ili pak zakoniti sužanj izbaviti?”
Ali ovako govori GOSPODIN: “I moćniku će se oduzeti sužnji i plijen strašnoga bit će izbavljen, jer ću se ja sporiti s onime tko se spori s tobom i tvoju ću djecu spasiti.” Izaija 49:24-25
Ovaj moćni i strašni koji se ovdje spominje i koji drži ‘zakonite’ sužnjeve, je Sotona. Iz njegovih ruku je dio plijena, tj. sužnjeva, Krist izbavio, kao što je ovdje i bilo obećano. Tako je Krist, kao lav, uzeo dio plijena.
Sada smo vidjeli kako je Juda slika Krista i kako je u tekstovima o Judi otkriven Savez između Oca i Sina. U idućem proučavanju nastavljamo isto kroz Mojsija.
