U ovoj seriji proučavanja ćemo u detalje proučiti plan spasenja, što je zapravo Savez između Oca i Sina. To proučavanje ćemo početi na početku sa nekoliko dijelova kroz pretežito Dp, pa ćemo nakon toga vidjeti gdje nam to sve isto Biblija otkriva i govori, i vidjet ćemo da sve to isto piše i u Pismu. Kroz ovo proučavanje, mnoge stvari vezano za stanje i okolnosti u kojem se nalazimo, kao i o Božjem karakteru i namjerama, bit će puno jasnije i samo Pismo će nam postati lakše za razumijevanje i slavno. Ova tema otključat će nam svo Pismo i ono će postati kao nova knjiga za nas, prepuna blaga, slave i sile.
Da bi taj Savez mogli razumjeti, potrebno je da počnemo od samoga početka i da vidimo kako su se stvari odvijale kronološki, počevši od pobune na Nebu. To ćemo učiniti prvo proučavajući što nam DP govori i opisuje o toj pobuni, a zatim što Pismo o tome otkriva. Vidjet ćemo da su to dvoje u suglasnosti i harmoniji.
Svima bi preporučili da čitaju i proučavaju čitava poglavlja i članke koji opisuju tu pobunu na Nebu. Kada se to učini, jasno se vidi kronologija događaja u vezi te pobune, kao i točna stavka oko koje se pobuna vrtila. O tome svemu ćemo u detalje sada proučavat.
Uz to, preporučio bih svima da ovaj video pogledate pažljivo barem 2 puta, ili više, da vam ne promaknu detalji koji opisuju ovu veliku i važnu temu, da se svjetlo istine može dobro razumjeti i da se ništa ne propusti.
Sadržaj
Očeva pozicija na Nebu
“Ove prirodne stvari su djela Njegova stvaranja. Naš nebeski Otac je Bog svemira, a Krist je božanski Sin, Onaj koji je jednak Ocu.“ {Ms 49, 1906, par. 26}
“Bog, kao vrhovni vladar svemira, uvijek je tražio trenutnu i neupitnu poslušnost. Čak i Krist, u danima svoga utjelovljenja, bio je poslušan Očevom zakonu.” {E. G. White, Znaci Vremena, 22. srpnja 1886 par.. 2}
“Kao Vrhovni Vladar svemira, Bog je odredio zakone za upravljanje ne samo svim živim bićima, već i svim prirodnim procesima.{NL 30.1}
“Veliki Bog Neba, naš vrhovni Vladar, ima pravila, statute i zakone. Ti zakoni ne upravljaju samo nebeskim bićima, već upravljaju svakim članom ljudske obitelji. {ST 8. rujna 1887., par. 2}
“Nitko od nas ne živi sebi.“ Rimljanima 14:7. Ovo je Božji zakon na nebu i na zemlji. Bog je veliko središte. Od Njega proizlazi sav život. Njemu pripada sva služba, poštovanje i odanost. {KC 15.5}
Kristova pozicija na nebu
Da bi razumjeli pobunu na Nebu, vrlo je važno na početku razumjeti kakav je nebeski red tamo vladao prije pobune, koji je nebeski ustroj ili poredak vladao, i tada ćemo moći razumjeti oko čega se točno vrtila pobuna. Počet ćemo sa proučavanje o Kristovoj poziciji na Nebu.
“Vladar svemira nije bio sam u svom djelu dobročinstva. On je imao Pomoćnika– Suradnika koji je mogao cijeniti Njegove namjere i dijeliti njegovu radost u pružanju sreće stvorenim bićima. “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga.” (Iv 1,1.2) Krist, Riječ, jedinorođeni od Boga, bio je jedno s vječnim Ocem — jedne naravi, karaktera i namjere, jedino biće koje je moglo ući u sve Božje namjere i savjetovanja.” {Patrijarsi i Proroci, str. orig. 34, p. 1; 1890}
“Prije nego što se pojavilo zlo, u cijelom je svemiru vladao mir i radost. Sve je bilo u savršenom skladu sa Stvoriteljevom voljom. Ljubav prema Bogu bila je iznad svega, a ljubav jednoga prema drugome nepristrana. Krist, Riječ, Jedinorođeni od Boga, bio je jedno s vječnim Ocem – jedno po naravi, karakteru i namjerama – jedino Biće u cijelom svemiru koje je moglo ući u sve Božje savjete i nakane. Preko Krista je Otac stvorio sva nebeska bića. “Jer je u Njemu sve stvoreno – sve na nebu … bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti.” Kološanima 1:16; i Kristu, jednako kao i Ocu, cijelo je Nebo iskazivalo odanost.” {Velika Borba, str. orig. 493; 1888}
“Od vječnosti je postojalo potpuno jedinstvo između Oca i Sina. Bili su dvoje, a skoro pa identični; dvoje u individualnosti, a ipak jedno u duhu, srcu i karakteru.” {E. G. White, Instruktor za Mlade, 16. prosinca 1897 par. 5}
“Bog je Otac Kristov; Krist je Sin Božji. Kristu je bio dat uzvišen položaj. On je učinjen jednakim sa Ocem. Svi savjeti Božji bili su otvoreni Njegovom Sinu. {8T 268.3}
“Isus je učinjen jednim s Bogom.” {Ms1-1902.3}
“Onaj koji je učinjen jednakim s Bogom nosio je grijeh prijestupnika,…”{EGW; ST February 5, 1894, par. 10}
“Vječni Otac, nepromjenjivi, dao je svog jedinorođenog Sina, istrgnuo iz njegova krila Onoga koji je učinjen prema savršenoj slici Njegove osobe i poslao ga na zemlju da otkrije koliko je ljubio čovječanstvo.” {EGW, RH July 9, 1895, par. 13; 1895}
“Kako bi čovjek mogao biti postavljen u prednosti sa Bogom, Krist, jedinorođeni Sin Božji, načinjen u Njegovoj savršenoj slici, došao je na ovaj svijet i u obličju čovjeka živio savršen život…” {EGW, Ms127-1905.14; 1905}
“Lucifer je bio najljepši anđeo u nebeskim dvorovima slijedeći do Isusa Krista, ali Krist je bio jedno s Bogom, asimiliran na sliku Boga da vrši volju Božju. Sotona, znajući da Krist ima prvo mjesto poslije Boga, počeo je insinuirati anđelima da bi on trebao biti sljedeći do Boga.” {Ms90-1910.4}
“Krist je sve primio od Boga, ali je uzeo da bi dao. Tako se u nebeskim dvorima, u Njegovoj službi za sva stvorena bića, kroz ljubljenog Sina Očev život izlijeva na sve; a preko Sina se vraća, u hvali i radosnoj službi, kao plima ljubavi, velikom Izvoru svega. I tako kroz Krista krug dobročinstva je potpun, predstavljajući karakter velikog Darovatelja – zakon života.” {Čežnja Vjekova, str. 21}
Krist je bio Božji Sin, jedno sa Ocem, i On je primio od Oca poziciju jednakosti s Njim i mogao ući u sva Njegova savjetovanja. Kroz Krista je Otac sve činio, i također za Krista.
“Otac je preko svog Sina djelovao u stvaranju svih nebeskih bića. “Po Njemu je sve stvoreno, … bilo da su prijestolja, ili gospodstva, ili poglavarstva, ili vlasti: sve je Po Njemu i za Njega stvoreno.” Kološanima 1:16. Anđeli su Božji službenici, ozareni svjetlošću koja uvijek izvire iz Njegove prisutnosti i jure na brzim krilima da izvrše Njegovu volju. Ali Sin, pomazanik Božji, “savršena slika Njegove Osobe”, “odsjaj Njegove slave”, “koji sve održava riječju Svoje sile”, imao je nadmoć nad svima njima. Hebrejima 1:3. “Slavno visoko prijestolje od početka,” bilo je mjesto Njegovog svetišta (Jeremija 17:12); “žezlo pravde”, žezlo Njegovog kraljevstva. Hebrejima 1:8. “Čast i veličanstvo su pred Njim, snaga i ljepota su u svetištu Njegovu.” Psalam 96,6. Milost i istina idu pred Njegovim licem. Psalam 89:14.” {PP 34.2}
“Božji je Sin stvaranjem sve nebeske vojske izvršio Očevu volju, a Njemu je, kao i Bogu, pripadalo njihovo poštovanje i vjernost. Krist je još trebao pokazati božansku silu u stvaranju Zemlje i njenih stanovnika. Ali u svemu ovome On nije tražio moć ili uzvisivanje za Sebe protivno Božjem planu, već će uzdizati Očevu slavu i izvršavati Njegove nakane dobrote i ljubavi.” {E. G. White, Patrijarsi i Proroci, str. 36} 1890
“ […] Krist je bio iznad svih. On je bio zapovjednik cijelog Neba. On je prenosio anđeoskoj obitelji uzvišene zapovijedi svog Oca.” {E. G. White, Duhovni Darovi Svezak 3, str. 36, par. 1, 1864}
“Naš veliki Uzor je bio uzdignut da bude jednak Bogu. On je bio vrhovni zapovjednik na nebu. Svi sveti anđeli su uživali pokloniti se pred Njim.” {2T 426.2}
“Sin je bio odsjaj Očeve slave, savršena slika Njegove osobe. Posjedovao je božansku izvrsnost i veličinu. On je bio jednak Bogu. Svidjelo se Ocu da u Njemu nastani svu puninu.” {RH December 31, 1872, par. 16}
“Krist je naš Primjer. On je bio sljedeći do Boga u nebeskim dvorovima.” – Letter 48, 1902. {1NL 114.9}
“Božji Sin je bio sljedeći po autoritetu pored velikog Zakonodavca.” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 17. prosinca 1872., pogl. 1}
U ovome nema kontradikcije. Krist je bio jednak Bogu jer ga je Otac izjednačio sa Sobom, kao što ćemo kasnije vidjeti tijekom ovog proučavanja, ali je u isto vrijeme bio sljedeći do Boga je je sve primio od Boga, kao što smo čitali. I jedno i drugo je istina u isto vrijeme, i kasnije ćemo vidjeti kako.
“Krist je bio Očev “određeni baštinik svega, po kojem je i stvorio svjetove.” On je bio “sjaj Njegove slave i savršena slika Njegove osobe”. I On je održavao “sve stvari riječju svoje sile.” Posjedovao je božansku izvrsnost i veličinu. Svidjelo se Ocu da u njemu prebiva sva punina. A Krist “nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu”. {ST December 22, 1914, par. 12}
“Prije nego je Krist došao u obličje čovjeka, On je postojao u savršenoj slici Svoga Oca.” {EGW, YI December 20, 1900, par. 4; 1900}
“Ima svjetla i slave u istini da je Krist bio jedno s Ocem prije nego što je položen temelj svijeta. Ovo je svjetlo koje svijetli na tamnom mjestu, čineći ga sjajnim sa božanskom, originalnom slavom. Ova istina, sama po sebi beskrajno tajanstvena, objašnjava druge tajanstvene i inače neobjašnjive istine, dok je ustoličena u svjetlo, nedostupno i neshvatljivo.” {EGW, RH 5. travnja 1906., par. 8; 1906}
“U Kristu je sabrana sva slava Očeva. U Njemu je sva punina Božanstva. On je sjaj Očeve slave i savršena slika Njegove osobe. Slava Božjih atributa izražena je u Njegovom karakteru.” {ST 24. studenoga 1898., par. 1}
Luciferova pozicija na Nebu
Ono što dalje znamo o nebeskom poretku ili ustroju, ono što nam je otkriveno, je da je Lucifer imao najvišu poziciju od svih stvorenih bića, i da je on bio sljedeći po rangu do samoga Krista. Čitamo o tome:
“Gospod mi je pokazao da je Sotona nekada bio uvaženi anđeo na nebu, sljedeći do Isusa Krista.” {E. G. White, Duhovni Darovi Svezak 1, str. 17, par. 1, 1858}
“Sotona je na Nebu, prije svoje pobune, bio uzvišeni anđeo, sljedeći po časti do dragog Božjeg Sina.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 17} 1870
“Sotona, vođa otpalih anđela, nekada je imao uzvišen položaj na Nebu. On je bio sljedeći po časti do Krista.” {E. G. White, Review and Herald, 24. veljače 1874 pogl. 33}
“[Sotona] On je jednom bio anđeo zaklanjač, slavan u ljepoti i svetosti. Bio je sljedeći do Krista po uzvišenju i karakteru.” {RH, 22. Oktobar, 1895 par. 1}
“Zar Sotona ne bješe svjetlonoša, djelitelj Božje slave na nebesima i slijedeći do Isusa u moći i veličanstvu?” {RH, 17. Novembar, 1891 par. 3}
“Grijeh je nastao u njemu, koji je, sljedeći do Krista, uživao najveću naklonost kod Boga, i najviši po moći i slavi među stanovnicima Neba. Prije svog pada, Lucifer je bio kerubin zaklanjač, svet i neokaljan.” {4SP 316.3}
“Naš Gospodin izjavljuje da Sotona “nije stajao u istini”. Jednom je doista vladao pod Bogom i Isusom Kristom, i sve je bilo blistavo i lijepo. Ezekiel 28:1-3.” {1888 1200,1}
“Lucifer was the most beautiful angel in the heavenly courts next to Jesus Christ…” {EGW; 25LtMs, Ms 90, 1910, par. 4}
Sa ovime smo vidjeli nebeski poredak. Ovaj poredak proizlazi od Boga Oca i On je bio taj koji ga je odredio kao vrhovni Autoritet u svemiru. Otac je bio uvijek Vrhovni, i On je učinio Svoga Sina jednakim Sebi, a Luciferu je dodijelio posebnu poziciju iznad svih anđela, da bude sljedeći do Krista. Za ovo ćemo imati dalje u proučavanjima još mnoge potvrde. Oko ovog poretka je nastala borba. Taj poredak je nazvan Božjom vladavinom, ustrojem ili zakonom. Taj Zakon oko kojega je borba nastala je nebeski poredak koji je Otac uspostavio, a to što On određuje je uvijek bio Zakon.
Pobuna protiv Sinovljevog autoriteta
Sastanak o stvaranju
Evo opis kako je bilo prije pobune:
“Došao je čas radosnoj pjesmi u slavu Boga i njegovog dragog Sina. Sotona je poveo nebeski zbor. Zapjevao je prvu notu, a tada su se sve nebeske vojske udružile sa njim i veličanstvene glazbe su odzvanjale Nebom u čast Boga i njegovog dragog Sina.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 28} 1870
“Imao je znanje o neprocjenjivoj vrijednosti vječnih bogatstava koje čovjek nije imao. Iskusio je čisto zadovoljstvo, mir i uzvišenu svetost neokaljanih radosti nebeskog prebivališta. Prije svoje pobune spoznao je zadovoljstvo potpunog Božjeg odobravanjem. Nekoć je u potpunosti cijenio slavu koja je obavijala Oca i znao je da Njegovoj moći nema granica. {RH 3. ožujka 1874., par. 22}
U jednom trenutku se dogodio poseban sastanak između Oca i Sina, savjetovanje u vezi stvaranje čovjeka. Tu se dogodio početak Sotoninog nezadovoljstva.
“Krist je bio pozvan na poseban savjet sa Bogom, vezano za Njegove planove, dok Sotona nije bio upoznat sa tim planom. Nije razumio, niti mu je bilo dozvoljeno znati Božje namjere. Ali Krist je bio priznati vladar Nebesa, njegova moć i autoritet isti kao i samoga Boga.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 18} 1870
“I vidjela sam da je Sotona, kada je Bog rekao svom Sinu, Načinimo čovjeka po našem obličju, bio ljubomoran na Isusa. Želio je da ga se konzultira o formiranju čovjeka. Bio je ispunjen zavišću, ljubomorom i mržnjom. Želio je biti najviši na nebu, sljedeći do Boga, i primiti najviše časti. Sve do tog vremena cijelo je nebo bilo u redu, harmoniji i savršenoj podložnosti Božjoj vladavini.” {E. G. White, Duhovni Darovi Svezak 1, str. 17} 1858
Ovdje se nije radilo o trenutku stvaranja čovjeka, već se opisuje tako samo taj sastanak kada su se Otac i Sin dogovarali za to.
“Prije Sotoninog pada, Otac se savjetovao sa Svojim Sinom u vezi stvaranja čovjeka. Oni su namjeravali načiniti ovaj svijet, i stvoriti zvijeri i žive stvari na njemu, i da načine čovjeka na sliku Božju, da vlada kao vladajući monarh nad svim živim stvarima koje će Bog stvoriti. Kada je Sotona saznao namjere Božje, bio je zavidan Kristu, i ljubomoran zato što se Otac nije savjetovao s njime u vezi stvaranja čovjeka. Sotona je bio anđeo najvišeg reda; ali Krist je bio iznad svih. On je bio zapovjednik sveg Neba. On je objavljivao anđeoskoj obitelji visoke zapovjedi svojega Oca. Sotonina zavist i ljubomora se uvećala. Prije njegove pobune cijelo Nebo je bilo u harmoniji, i savršenoj poslušnosti Božjoj upravi. {3SG 36.1}
“Sotona je nekoć bio poštovani anđeo na Nebu, odmah do Krista. Njegovo lice, kao i drugih anđela, bilo je blago i izražavalo je sreću. Njegovo visoko i široko čelo odavalo je visoku inteligenciju. Njegova je pojava bila savršena, a izgled plemenit i veličanstven. Međutim, kad je Bog rekao svojem Sinu: “Načinimo čovjeka na svoju sliku”, Sotona je bio ljubomoran na Isusa. Želio je da se i njega pita za savjet u vezi sa stvaranjem čovjeka, a budući da nije, ispunio se zavišću, ljubomorom i mržnjom. Žudio je za tim da primi najviše počasti na Nebu iza Boga.” {RS 145.1}
Ova ljubomora koja se pojavila u Sotoninom srcu je bila bezrazložna. Od tada je on počeo raditi malo po malo na tome da nekako dođe do toga da ima Kristovu poziciju, jer ga je zavist uhvatila.
“Sotona je bio zavidan Kristu, i postupno preuzimao upravu koja je pripadala jedino Kristu.” {1SP 17.1}
Prva želja za uzvišenjem
Nakon ovoga, Sotona je, prožet ljubomorom i zavišću, razmišljao kako doći do željenog položaja i počeo je raditi na tome.
“Ponoseći se u svojoj slavi njegovao je želju za vrhovnom vlašću. Visoke časti koje su mu dodjeljene Lucifer nije cijenio kao Božji dar niti su poticale zahvalnost Stvoritelju. Slavio se u svome sjaju i slavi i želio je da postane jednak s Bogom. Nebeska vojska ga je voljela i poštovala. Anđeli su uživali izvršavati njegove naredbe, a on je više od svih bio obdaren mudrošću i slavom. No, Božji Sin bio je priznat kao vladar Neba, po sili i autoritetu jedno s Ocem. Krist je sudjelovao u svim Božjim vijećima, dok Luciferu nije bio dopušteno tako ući u božanske namjere. “Zašto bi Krist imao vrhovnu vlast?”, pitao se taj moćni anđeo. “Zašto je On tako čašćen iznad Lucifera?” {VB 402.2}
“Grijeh se pojavio u onome kome je Bog, nakon Krista, iskazao najveću čast, i koji je od svih nebeskih bića imao najveću moć i slavu. Prije svoga pada Lucifer je bio prvi od kerubina zaklanjača, svet i neokaljan. “‘Ovako veli Gospodin Gospod: Ti bijaše pečat savršenosti, pun mudrosti i savršenstvo ljepote. Bio si u Edenu, vrtu Božjemu, svaki dragi kamen bio ti je pokrov… Ti bijaše kerub pomazan da zaklanja — ta ja sam te postavio! Bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred kamenja ognjenoga. Ti savršen bješe na putima svojim od dana kada si stvoren, dok se u tebi ne nađe bezakonje.” Ezekiel 28:12-15.” {GC 493.3}
“Malo pomalo Lucifer je popuštao želji za samouzvišenjem. Pismo kaže: “Srce ti se uzoholilo zbog ljepote tvoje. Pokvario si mudrost svoju radi sjajnosti svoje.” “U svom si srcu govorio:, … povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. … Bit ću jednak Svevišnjemu”. Iako je sva njegova slava bila od Boga, ovaj moćni anđeo je počeo smatrati da je od njega samoga. Nezadovoljan sa svojom pozicijom, iako poštovan iznad sve nebeske vojske, usudio se poželjeti čast koja jedino pripada Stvoritelju. Umjesto da nastoji učiniti Boga vrhovnim u osjećajima i vjernosti svih stvorenih bića, on je nastojao osigurati njihovu službu i odanost za sebe. Žudeći za slavom kojom je beskonačni Otac obdario svojega Sina, ovaj princ anđela težio za moći koja je bila jedino Kristov prerogativ. {Ms140-1903.2}
Sijanje sjemena sumnje među anđelima
Tako je Lucifer počeo raditi među anđelima, sijući u njihove umove na lukav način sjeme sumnje i nezadovoljstva.
“Sotona je započeo insinuirati njegove nezadovoljne osjećaje drugim anđelima, i određeni broj se složio pomoći mu u njegovoj pobuni. Sotona je bio nezadovoljan svojom pozicijom. Iako vrlo uzvišen, on je želio biti jednak s Bogom; i ukoliko Gospod ne zadovolji njegove ambicije, on će biti odlučan da se buni, i odbije pokornost. On je žudio, ali nije se usudio smjesta obznaniti svoje zavidne, mrske osjećaje. Ali se zadovoljio sa zadobivanjem svih onih koje bi naveo da suosjećaju s njime, kao onaj kome je učinjena duboka nepravda. On im kazuje svoje misli ratovanja protiv Jehove.” {3SG 36.1}
”Lucifer je bio najljepši anđeo u nebeskim dvorovima slijedeći do Isusa Krista, ali Krist je bio jedno s Bogom, asimiliran na sliku Boga da vrši volju Božju. Sotona, znajući da Krist ima prvo mjesto poslije Boga, počeo je insinuirati anđelima da bi on trebao biti sljedeći do Boga. Njegova velika ljepota i uzvišeni položaj učinili su da se osjeća da ne dobiva prikladnu čast što je sljedeći do Krista. Stoga će on to predložiti anđelima, i taj prijedlog se počeo prenositi nebeskim anđelima, i konačno je bio predstavljen pred Boga da je Lucifer taj koji bi trebao biti sljedeći do Boga. Tako je sjeme bilo posijano i rezultat je bio da su anđeli suosjećali sa Luciferom; nakon toga, nastao je rat na nebu. Luciferova prelijepa pojava se neprekidno uzvisivala i Gospod Bog nebeski je vidio da su Lucifer i njegova stranka bili veoma snažno protiv Krista.” {Ms90-1910.4}
Dok je Lucifer vršio ovaj pokvaren posao među anđelima, Bog je dopustio da se stvari razviju. Bog je znao da mora pustiti da se ovo bezrazložno nezadovoljstvo razvije, da bi svi vidjeli kuda to vodi.
“On koji je uzročnik grijeha, radio je sa svom svojom zavodničkom silom i sotonskom lukavošću da postane jednak s Bogom na nebesima, kao što je Sin Božji bio. Tada će, mislio je on, moći utjecati na nebeske anđele kako je on želio. Ovaj varljiv, zavodnički posao je obavljan potajno. Veliki varalica je sakrio svoj identitet, koliko je to bilo moguće, i Gospod je dopustio ovoj pobuni da se razvije prije nego što je bilo što bilo učinjeno da se spasi anđeoska vojska od otpada.” {Lt271a-1903.7}
“Sotona, koji je nekoć bio počašćeni anđeo na nebu, bio je ambiciozan za uzvišenijim počastima koje je Bog dao svome Sinu. Postao je zavidan Kristu, te je anđelima koji su ga poštivali kao kerubina zaklanjača rekao da nije primio čast koju je zahtijevao njegov položaj. Tvrdio je da treba biti uzdignut jednak u časti s Bogom. Sotona je stekao simpatizere. Anđeli na Nebu su mu se pridružili u njegovoj pobuni, i pali su sa svojim vođom sa svog visokog i svetog posjeda, te su stoga bili protjerani s njim iz Neba. {RH 24. veljače 1874., par. 2}
“[Sotona je bio] uzvišeni anđeo kome je bila data pozicija slijedećeg do Isusa Krista u nebeskim dvorima. Lucifer je bio obavijen slavom kao kerubin zaklanjač. Ipak, ovaj anđeo kojeg je Bog stvorio i kome je povjerio silu, postao je željan biti kao Bog. Zadobio je simpatije nekih od svojih suradnika, predlažući misli kritike u vezi Božje uprave. Ovo zlo sjeme je bio rasijano na najzavodljiviji način; i nakon što je niknulo i uhvatilo korijen u umovima mnogih, on je sakupio ideje koje je on sam usadio u umove drugih i donio ih pred najviši red anđela kao misli drugih umova protiv Božje uprave. Tako kroz genijalne metode koje je sam smislio, Lucifer je uveo pobunu na nebu.” {Lt162-1906.5}
Podsjetimo se poretka koji je Otac uspostavio. Žudeći za Kristovom pozicijom, da bude sljedeći do Boga, i čašćen kao Otac, Lucifer nije shvaćao da se on time buni protiv samoga Oca, i Njegove objavljene volje i poretka koji je On sam uspostavio. Zavist mu je zaslijepila um. Odbacujući božanski poredak, on je kršio Božji Zakon, Očevu volju.
“Pobuna protiv Božjeg zakona je bila započeta od Sotone na nebu. Ovom pobunom grijeh je začet. Postoji samo jedna definicija grijeha. “Grijeh je prekršaj zakona”. {Ms1-1902.1}
“Isus je učinjen jedno s Bogom. Njegovo uzvišenje je stvorilo zavist i ljubomoru u Sotoninom srcu. Sotona je inzistirao na tome da Bog nije postupao pravično s njime. On je kritizirao Božji plan uprave. Proglasio je božanski zakon proizvoljnim, štetnim za interese nebeskog svemira, i u potrebi za promjenom. {Ms1-1902.2}
Životni interesi su bili na kocki u svjetovima koje je Bog stvorio. Hoće li ovi navodni nedostaci biti učinjeni tako očiglednim da stanovnici nebeskog svemira budu opravdani u tvrdnji kako se zakon može unaprijediti? Hoće li Sotona uspjeti potkopati njihovo povjerenje u zakon?” {Ms1-1902.3}
“Ni najmanja jota ni jedan potezić iz zakona nikada nije bio dan Sotoni, da se izmanipulira po njegovoj mašti. Da se to moglo učiniti, bilo bi to tada kada se stvar prvobitno uskomešala u nebeskim dvorovima. Ali tamo prvi nagovještaj promjene Božjeg zakona se susreo sa odlučnim Ne. To je prouzročilo borbu na nebu, i Sotona, slijedeći do Krista najuzvišenije biće u nebeskim dvorovima, bio je nadjačan, i sa njegovim simpatizerima izbačen sa neba.” {RH August 9, 1898, par. 7}
Ipka, neki anđeli su se trudili oko Lucifera i molili ga da prestane sa zlom. U jednom trenutku je sam Krist razgovarao sa Sotonom i objasnio mu ono što je i sam Lucifer već znao. Krist je skrenuo Luciferovu pažnju na Oca i nepromjenjivu narav Njegovog karaktera i volje, i poretka koji je On uspostavio. Zapamtimo ovaj detalj, da je Krist s njim u jednom trenutku otvoreno razgovarao radi ljubavi prema njemu.
“Cijelo Nebo se radovalo odražavati Stvoriteljevu slavu i iskazivati Njegovu hvalu. I dok je Bog bio tako poštovan, sve je bilo mir i radost. Ali jedna nota nesloge je sada oštetila nebesku harmoniju. Služba i uzvisivanje sebe, suprotna Stvoriteljevom planu, je probudila slutnje zla u umovima onih kojima je Božja slava bila vrhovna. Nebeski savjeti su molili Lucifera. Sin Božji iznio je pred njega Stvoriteljevu veličinu, dobrotu, i pravednost i svetu, nepromjenjivu narav Njegova zakona. Sam Bog je uspostavio poredak Neba; i odstupajući od njega, Lucifer bi obesčastio svoga Tvorca, i nanio propast na sebe. Ali upozorenje, dato u beskonačnoj ljubavi i milosti, samo je probudilo duh otpora. Lucifer je dopustio ljubomori prema Kristu da ga nadvlada, i on je postao još odlučniji. {GC88 494.2}
Time je Krist podsjetio Lucifera, jer je znao da mu je ljubomora zaslijepila um i da radi kao slijepac, pa ga je s dubokom ljubavlju uputio na Oca, želeći ga spasiti.
“Bog je moralni upravitelj, a također i Otac. On je Zakonodavac.” {E. G. White, Objavljeni Rukopisi Svezak 12, str. 208} 1876
“Bilo je najteže učiniti Sotoninu moć prijevare očitom. Njegova moć obmane rasla je s vježbom. Ako se nije mogao obraniti, mora optužiti, kako bi sebe pokazao pravednim i pravičnim, i učiniti da se Bog pokaže proizvoljnim i strogim. U tajnosti je šaputao svoje nezadovoljstvo anđelima. U početku nije bilo izražavanja osjećaja protiv Boga; ali sjeme je bilo posijano, a ljubav i povjerenje anđela bilo je narušeno. Slatko zajedništvo između njih i njihova Boga je prekinuto. Motrio se svaki pokret; svako se djelovanje promatralo u svjetlu u kojem je Sotona učinio da vide stvari. {RH 7. rujna 1897., par. 3}
Ono što je Sotona usadio u umove anđela – riječ ovdje i riječ ondje – otvorilo je put dugom nizu pretpostavki. Na svoj vješt način iz njih je izvukao izraze sumnje. Tada je, kad su ga intervjuirali, optužio one koje je obrazovao. Svoje nezadovoljstvo svalio na one koje je vodio. Kao jedan u svetoj službi, očitovao je zapovjedničku želju za pravdom, ali to je bila krivotvorina pravde, koja je bila u potpunosti suprotna Božjoj ljubavi, suosjećanju i milosrđu. {RH 7. rujna 1897., par. 4}
“Kada je Sotona postao nezadovoljan na nebu, nije iznio svoju pritužbu Bogu i Kristu; ali je otišao među anđele koji su ga smatrali savršenim i predstavio da mu je Bog nanio nepravdu što je preferirao Kristu ispred njega. Rezultat ovog pogrešnog predstavljanja bio je da je zbog suosjećanja s njim jedna trećina anđela izgubila svoju nevinost, svoj visoki status i svoj sretan dom. Sotona potiče ljude da na zemlji nastave isto djelo ljubomore i zle pretpostavke koje je započeo na nebu. {5T 291.1}
Bog je dopustio da se ovo djelo nastavlja neko vrijeme, ali je onda došao trenutak kada je pozvao sve anđele na poseban sastanak, sa ciljem da se sve ove stvari raščiste.
