Sada se dogodio prvi veliki sastanak pred Ocem.
“Veliki stvoritelj okupio je nebesku vojsku, kako bi mogao u prisutnosti svih anđela dodijeliti posebne počasti svom Sinu. Sin je sjeo na prijestolje sa Ocem i nebeska gomila svetih anđela okupila se oko Njih. Otac je tada obznanio da je određeno od Njega samoga da Krist, Njegov Sin, bude jednak Njemu; tako da gdje god je prisutan Njegov Sin, to je kao da je Njegova vlastita prisutnost. Riječi Sina se trebalo pokoravati jednako spremno kao i Očevoj riječi. Svoga Sina je On obdario autoritetom da zapovijeda nebeskom vojskom. Njegov Sin je posebno trebao raditi u zajednici s Njim u očekivanom stvaranju zemlje i svakog živog stvorenja koje će postojati na toj zemlji. Njegov Sin će provoditi Njegovu volju i namjere, ali ništa neće učiniti sam od sebe. Očeva volja će se ispuniti u Njemu.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 17, 18} 1870
Pročitat ćemo taj isti citat na drugom mjestu, jer je sličan, ali ima još malo drugog opisa.
“Kralj svemira je pozvao nebeske vojske pred Njega da u njihovoj prisutnosti On može predstaviti pravi položaj svog Sina i pokazati kakav odnos održava sa svim stvorenim bićima. Božji je Sin dijelio Očevo prijestolje, a slava vječnog, Samopostojećeg okruživala je Obojicu. Oko prijestolja su se okupili sveti anđeli, veliko, nebrojeno mnoštvo – “deset tisuća puta deset tisuća i tisuću puta tisuću” (Otk 5,11), najuzvišeniji anđeli, kao sluge i podanici, radujući se svjetlosti koja ih je obasjavala iz prisutnosti Božanstva. Pred okupljenim stanovnicima Neba Kralj je objavio da nitko osim Krista, Jedini Rođeni od Boga, ne može u cijelosti ući u Njegove namjere, te je Njemu bilo povjereno da izvršava moćne savjete Njegove volje. Božji Sin je stvaranjem sve nebeske vojske izvršio Očevu volju, a Njemu je, kao i Bogu, pripadalo njihovo poštovanje i vjernost. Krist je još trebao pokazati božansku silu u stvaranju Zemlje i njenih stanovnika. Ali u svemu ovome On neće tražiti moć ili uzvisivanje za Sebe, protivno Božjem planu, već će uzdizati Očevu slavu i izvršavati Njegove namjere dobrote i ljubavi.” {PP 36.2}
“Anđeli su s radošću priznali Kristovu vrhovnu vlast, i klanjajući se do zemlje pred Njim, iskazali svoju ljubav i obožavanje. Lucifer se poklonio s njima, ali u njegovom se srcu odigravao čudesan, žestok sukob. Istina, pravda i odanost su se borili sa zavišću i ljubomorom. Činilo se da ga je neko vrijeme utjecaj svetih anđela poveo sa njima. Dok su odzvanjali melodični zvuci pjesme hvale, pojačani tisućama razdraganih glasova, činilo se da je duh zla svladan; neizreciva ljubav je pokrenula cijelo njegovo biće; njegova je duša, zajedno s bezgrešnim štovateljima, izašla u ljubavi prema Ocu i Sinu. Ali on se ponovno ispunio ponosom u svojoj vlastitoj slavi. Vratila se njegova želja za vrhovnom vlašću, i još se jednom prepustio zavisti prema Kristu. Lucifer nije cijenio veliku čast koja mu je darovana kao Božji naročiti dar, i stoga nije iskazao zahvalnost svom Stvoritelju. On se ponosio u svome sjaju i uzvišenju i želio se izjednačiti s Bogom. Nebeska vojska ga je voljela i poštovala, anđeli su sa zadovoljstvom izvršavali njegove zapovijedi, a on je bio odjeven mudrošću i slavom iznad svih njih. Ipak je Božji Sin bio uzvišen iznad njega, kao jedan u moći i autoritetu s Ocem. On je sudjelovao u Očevim savjetovanjima, dok Lucifer nije tako ulazio u Božje namjere. “Zašto”, pitao se ovaj moćni anđeo, “Krist treba imati vrhovnu vlast? Zašto je On čašćen iznad Luciferu?” {PP 36.3}
Odlazak od Očeve prisutnosti i sijanje razdora drugi put
Nakon ovoga, kada se ponovno prepustio zavisti, otišao je potpuno i trajno iz neposredne Očeve prisutnosti, i prepustio se svojem nezadovoljstvu i pobuni i dalje, do kraja.
“Napuštajući svoje mjesto u neposrednoj prisutnosti Oca, Lucifer je otišao širiti duh nezadovoljstva medu anđelima. On je djelovao u tajnosti, i za neko vrijeme skrivao svoju stvarnu namjeru obavijenu poštovanjem prema Bogu. Počeo je unositi sumnju u pogledu na Zakon kojim se upravljalo nebeskim bićima, govoreći da premda su zakoni nužni za stanovnike svjetova, anđeli, budući da su uzvišeniji, ne trebaju takva ograničenja jer je njihova vlastita mudrost dostatan vodič. Oni nisu bića koja su mogla obeščastiti Boga, sve su njihove misli bile svete i, oni, kao ni Bog, nisu mogli pogriješiti. Uzvisivanje Sina Božjeg kao jednakim sa Ocem prikazivana je kao nepravda prema Luciferu, kojemu, tvrdio je, također pripada poštovanje i čast. Kad bi ovaj knez anđela dosegao svoj pravi, uzvišeni položaj, cijelo bi mnoštvo anđela doživjelo veliko dobro, jer je njegov cilj svima osigurati slobodu. Ali sada je i sloboda koju su do tada uživali završena, jer je nad njima postavljen apsolutni Vladar, i svi su morali poštovati Njegov autoritet. Tako su vješte bile prijevare koje su se uz pomoć Luciferova lukavstva brzo širile nebeskim dvorovima.” {PP 37.1}
Ovaj događaj, veliki sastanak pred Ocem, nije donio ništa novo. Otac je samo objavio činjenice koje su već svima bile dobro poznate, ali radi lukavih izvrtanja Sotone, bilo je potrebno da se stvari opet razjasne i učine jednostavnim i jasnim. Otac nije tada uzvisio Svoga Sina da bude jednak s Njim, već je samo ponovio ono što je već odavno svima bilo dobro poznato.
“Istinska pozicija Sina Božjega bila je ista od samoga početka. Međutim, mnogi su anđeli bili zaslijepljeni Sotoninim obmanama. On je tako vješto usadio u njihove umove svoje vlastito nepovjerenje i nezadovoljstvo da njegovo djelovanje nije shvaćeno. Lucifer je prikazivao Božje namjere u pogrešnom svjetlu da bi izazvao neslaganje i nezadovoljstvo. Dok je za sebe tvrdio da je savršeno odan Bogu, inzistirao je da su promjene potrebne radi stabilnosti božanske uprave. Dok je potajno poticao razdor i pobunu, on ju je prikazivao kao svoju isključivu namjeru za unaprijeđivanje lojalnosti, i očuvanje harmonije i mira.” {EP 12.1}
“Nastojao je u njima izazvati sućut prema sebi, prikazujući da je Bog bio nepravedan prema njemu kad je najvišu čast dao Kristu. Tvrdio je da time što traži veću vlast i čast ne ide za tim da uzvisi samoga sebe, nego želi osigurati slobodu svim stanovnicima Neba kako bi na taj način dostigli viši stupanj života.” {GC 495.2}
Nakon ovoga, vjerni anđeli su još više branili istinu i raspravljali se sa Sotonom. Ovdje se vidi kako su se vjerni anđeli raspravljali i branili istinu o Sinu.
“Dok još nije bio otvorene pobune, osjećaj razdora neosjetno je rastao među anđelima. Neki su gledali s naklonošću na Luciferove insinuacije. Bili su nezadovoljni i nesretni, nezadovoljni sa Božjom namjerom u uzvisivanju Krista. Ali odani anđeli su zadržali mudrost i pravdu nebeske odredbe. Krist je bio Sin Božji, jedno s Njim prije nego što su anđeli pozvani u postojanje. On je uvijek stajao s desne strane Ocu. Zašto bi sada bilo razdora?” {EP 12.2}
Zapamtimo kako su vjerni anđeli branili istinu i koje su argumente koristili, za poziciju Sina Božjega.
“Vjerni anđeli požurili su ka Sinu Božjem i upoznali Ga sa onim što se događa među anđelima. Našli su Oca na savjetu sa svojim ljubljenim Sinom, da odrede sredstva kojima bi, za dobrobit svih vjernih anđela, pretpostavljen Sotonin autoritet mogao biti ugušen zauvijek.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 21} 1870
“Pravi, vjerni anđeli, slušajući, čuli su Sotonine užasne prijetnje, i odmah su izvijestili svojeg velikog zapovjednika. Krist im je rekao kako su On i Otac upoznati sa Sotoninim namjerama, i da se suzdržavaju jedino radi toga da vide koliko će se mnogo ujediniti s njime u pobuni protiv Božje uprave. Rekao im je da se svaka Sotonina namjera razumije. Pobuniti se protiv Božje uprave je bio najveći kriminal. Svo Nebo je bilo uznemireno. Anđeli su se rasporedili u grupe, svaki sa višim anđelom zapovjednikom na njihovom čelu. Svi anđeli su bili uzbuđeni. Sotona je ratovao protiv Božje uprave, radi svoje ambicije samouzvisivanja i radi nevoljkosti potčinjavanju autoritetu Božjeg Sina, Nebeskog velikog Zapovjednika.” {3SG 37.1}
Sljedeći citat je skoro identican, ali ima izraz *Zakon umjesto *Uprave, cime se vidi da je taj Zakon zapravo Uprava
“Pobuniti se protiv Božje uprave je bio najveći kriminal. Svo Nebo je bilo uznemireno. Anđeli su se rasporedili u grupe, svaki sa višim anđelom zapovjednikom na njihovom čelu. Svi anđeli su bili uzbuđeni. Sotona je ratovao protiv Božjeg zakona, radi svoje ambicije samouzvisivanja i radi nevoljkosti potčinjavanju autoritetu Božjeg Sina, Nebeskog velikog Zapovjednika.” {1SP 22.1}
Bog je pokazao mudrost u postupanju sa pobunom, jer je želio spasiti anđeosku obitelj na najefikasniji mogući način. Otac je pokazao Svoj karakter dugog trpljenja i sažaljenja, kao što samo Bog može pokazati.
“Bog u svojoj mudrosti nije poduzeo takve mjere da silom uguši Sotoninu pobunu. Takve bi mjere izazvale simpatije prema Sotoni, osnažujući njegovu pobunu, umjesto da mijenjaju njegova načela. Da ga je Bog kaznio po kratkom postupku, mnogi bi na njega gledali kao na onoga s kojim se postupalo nepravedno, i on bi ponio puno veći broj u svoj otpad sa sobom. {Ms1-1902.4}
Nužno je bilo Sotoni dati vrijeme da razvije svoja načela. On je imao svaku priliku predstaviti svoju stranu toga pitanja. On je bio vješt. Kada god se njegova pozicija vidjela u pravom svjetlu, on bi se promijenio u neku drugu poziciju. Lažno optužujući i pogrešno navodeći svrhe i objavljenu volju Božju, osigurao je simpatizere.” {Ms1-1902.5}
“Bog je u svom velikom milosrđu dugo trpio Lucifera. Nije ga odmah uklonio s njegova uzvišenog položaja kad je počeo gajiti duh nezadovoljstva, pa ni onda kad je svoje lažne tvrdnje počeo širiti među vjernim anđelima. Dugo mu je bilo dopušteno da ostane na Nebu. Iznova i iznova mu je nuđen oprost uz uvjet da se pokaje i pokori. Učinjeni su takvi napori kakve je mogla osmisliti samo neizmjerna ljubav i mudrost kako bi ga se odvratilo od njegovih zabluda. Nikada dotad na Nebu nije bio poznat duh nezadovoljstva. Lucifer u početku ni sam nije znao kamo ga to vodi; nije shvatio pravu narav svojih osjećaja. Ali kada je dokazano da je njegovo nezadovoljstvo neopravdano, Lucifer se uvjerio da nije bio u pravu, da su božanski zahtjevi pravedni te da ih kao takve treba priznati pred cijelim Nebom. Da je to učinio, spasio bi sebe i mnoge anđele. U to vrijeme još nije bio sasvim odbacio svoju vjernost Bogu. Iako je napustio svoj položaj anđela zaklanjača, ta bi mu služba bila vraćena da je bio spreman vratiti se Bogu, priznati Stvoriteljevu mudrost i zadovoljiti se mjestom koje mu je bilo određeno velikim Božjim planom. No, oholost ga je spriječila da se pokori. Uporno je branio svoje postupke tvrdeći kako se nema za što pokajati, te se potpuno predao u veliku borbu protiv svoga Stvoritelja. {GC 495.3}
I sam Lucifer je shvatio da je u krivo. No, unatoč tome, budući da je duboko gajio osjećaje zavisti i ljubomore prema Kristu, ipak se prepustio pobuni do kraja. To pokazuje što grijeh može učiniti, iako se istina shvaća.
“Ovakvo stanje stvari postojalo je dugo vremena prije nego što je Sotona razotkriven i zli protjerani. Pomislite samo – rat na nebu!” {EGW; 21LtMs, Lt 162, 1906, par. 7}
Kada je otišao tako daleko, i sam Kristov postupak u ljubavi prema njemu, sada izokreće kao da je u pitanju bila zla namisao. Svoje zle misli i osjećaje pripisuje ljubljenom Zapovjedniku. To grijeh čini, kada mu se prepustimo. Na kraju je i same Očeve riječi i postupke lažno predstavljao. Izokretao je jasne i jednostavne Očeve riječi, koje nije bilo moguće krivo razumjeti.
“Sve sile svoga vještog uma upotrijebio je da prijevarom zadobije simpatije anđela koji su bili pod njegovim zapovjedništvom. Čak je i činjenicu, da ga je Krist opomenuo i savjetovao, tako iskrivio da posluži njegovim izdajničkim namjerama. Onima s kojima ga je vezalo najsrdačnije povjerenje govorio je kako je pogrešno prosuđen te da se njegov položaj ne cijeni i da će mu biti ograničena sloboda. Sa krivog tumačenja Kristovih riječi prešao je na laganje i otvorene neistine, optužujući Božjeg Sina da ga želi poniziti pred nebeskim stanovnicima. Također je pokušavao pokrenuti lažan problem između sebe i odanih anđela. Sve koje nije mogao zavesti i pridobiti na svoju stranu, optužio je za ravnodušnost prema interesima nebeskih bića. Za ono što je sam činio, optuživao je one koji su ostali vjerni Bogu. Da bi podupro svoje optužbe kako je Bog nepravičan prema njemu, lažno je predstavljao Stvoriteljeve riječi i postupke. Cilj mu je bio zbuniti anđele podmuklim argumentima o Božjim namjerama. Sve što je bilo jednostavno uvio je u tajnovitost, a vještim iskrivljavanjem izazvao je sumnju u najjasnije Jahvine izjave. Njegov visoki položaj, u tako uskoj vezi s božanskom upravom, dao je njegovim iskazima veću snagu, pa su mnogi izazvani da mu se pridruže u pobuni protiv vlasti Neba.” {GC 496.1}
“Sotona je insinuirao protiv Božje vladavine, ambiciozan da se uzvisi i nije se želio pokoriti Isusovom autoritetu. Neki od anđela suosjećali su sa Sotonom u njegovoj pobuni, a drugi su se snažno borili za Božju čast i mudrost što je dao autoritet svome Sinu. Među anđelima je bila prepirka. Sotona i njegovi simpatizeri nastojali su reformirati Božju upravu. Bili su nezadovoljni i nesretni jer nisu imali uvid u njegovu nepretraživu mudrost i nisu mogli doznati Njegove namjere u uzvisivanju Svog Sina Isusa, obdarujući Ga sa tako neograničenom moći i upravom. Oni su se pobunili protiv Sinovljenovg autoriteta.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 19} 1870
Evo ponovno dalje razgovori vjernih anđela sa Luciferom. Njihovo rasuđivanje i dokazi su bili nepobitni i jasni. Oni su branili Kristovu poziciju jer je On Sin Božji.
“Dok su se neki anđeli priključili Sotoni i njegovoj pobuni, drugi su se raspravljali s njim da ga odgovore od njegovih namjera, boreći se za čast i mudrost Božju u davanju autoriteta Njegovom Sinu. Sotona se zauzimao, iz kojeg razloga je Krist obdaren s beskonačnom moći i tako visokim zapovjedništvom iznad njega! Stajao je ponosno, i zauzimao se da bude jednak s Bogom. Hvalisao se svojim simpatizerima kako se neće podčiniti autoritetu Kristovom.” {3SG 37.2}
Činjenica: Jedinorođeni
“Anđeli koji su bili vjerni i iskreni, pokušali su pomiriti tog moćnog, pobunjenog anđela sa voljom njegovog Stvoritelja. Opravdavali su Boga u dodjeljivanju časti Isusu Kristu, i sa snažnim rasuđivanjem pokušavali su uvjeriti Sotonu da njegova čast nije sada bila manja nego prije no što je Otac proglasio čast koju je dodijelio svom Sinu. Jasno su objavili da je Isus Sin Božji, koji je postojao sa Njim prije nego što su anđeli stvoreni; i da je On uvijek bio sa desne strane Bogu i da Njegov blag, ljupki autoritet pun ljubavi nije do sada bio upitan; i da nije izdao nijednu zapovijed osim onih koje je nebeska vojska izvršavala sa radošću.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 19} 1870
Razlog zašto Lucifer nije mogao imati Kristovu poziciju je bio u tome što je Krist jedini bio jedinorođeni Sin Božji. Toće kasnije u drugom sastanku pred Ocem i sam Otac dati kao razlog pred njime.
“[Sotona] On je zauzimao poseban, uzvišen položaj u nebeskim dvorovima. On ne smije imati nikoga višeg od sebe. On mora biti sljedeći do Boga u efikasnosti. Ali Krist je bio iznad njega, i on je tvrdio da on mora biti iznad Krista. Krist je bio jedinorođeni Sin Božji, ujedinjen s Bogom.” {Lt157-1910.1}
“Krist je bio Božji Sin; On je bio jedno s Njim prije no što su stvoreni anđeli.” {E. G. White, Patrijarsi i Proroci, str. 38} 1890
“Kristov se položaj ili autoritet nije promijenio. Luciferova zavist i pogrešno prikazivanje njegove tvrdnje o jednakosti s Kristom zahtijevale su izjave o istinskom položaju Božjeg Sina, ali ovo je bilo isto od početka. Međutim, mnogi su anđeli bili zaslijepljeni Luciferovim prijevarama.” {E. G. White, Patrijarsi i Proroci, str. 38} 1890
I sam Lucifer je ovo dobro znao:
“Sotona je bio dobro upoznat sa položajem časti koju je Krist imao na Nebesima kao Sin Božji, Očev ljubljeni.” {E. G. White, Review and Herald, 3. ožujka 1874 pogl. 21}
Unatoč tome što su svi ovo dobro znali, oni su ovu glavnu činjenicu oko koje se vrtila borba, pokušali sakriti.
“[Anđeli] su pali sa svojih visokih položaja jer su željeli biti uzvišeni. Počeli su uzdizati sami sebe, a zaboravili su da ljepota njihove ličnosti i karaktera su dolazili od Gospodina Isusa. Ovu činjenicu su [pali] anđeli željeli sakriti, da je Krist jedinorođeni Sin Božji, i počeli su razmišljati da ne trebaju konzultirati Krista. Jedan anđeo je počeo borbu i pronio ju dok nije došlo do pobune u nebeskim dvorovima, među anđelima.” {E. G. White, Ovaj Dan s Bogom, str. 128; 1910}
“Krist je bio jedinorođeni Sin Božji, a Lucifer, taj slavni anđeo, pokrenuo je rat oko te stvari, sve dok nije morao biti bačen na zemlju.” {EGW; 25LtMs, Ms 86, 1910, par. 29}
Radi ove činjenice, radi onoga što je Otac odredio, pokušat oduzet Kristov položaj bi pokazao i pobijanje Očeve mudrosti i ljubavi:
”Osporavanje prvenstva Božjem Sinu, a time i pobijanje Stvoriteljeve mudrosti i ljubavi, postao je cilj ovog kneza anđela. On je sada namjeravao snage toga majstorskog uma usmjeriti prema ovom cilju, uma koji je, poslije Kristovog, bio prvi među Božjom vojskom.” {PP 36.1}
“Princ palih anđela poveo je rat protiv jedinorođenog Sina Božjeg.” {EGW; RH 23. svibnja 1899., par. 9}
KOJI JE BIO SOTONIN GRIJEH:
Kada ove stvari razmatramo, važno je ponoviti u čemu se sastojao Luciferov grijeh. Govorimo o nebeskom poretku koji je Otac odredio. Protiv njega se Sotona pobunio, odbijajući priznati autoritet Sina Božjega kao jednakog Ocu.
“Do tog vremena cijelim Nebom vladao je red, sklad i savršena pokornost Božjoj upravi. Pobuniti se protiv Njegovog poretka i volje značilo je najveći grijeh. Čitavo se Nebo uskomešalo. Anđeli su bili raspoređeni u satnije, a na čelu svakog odreda bio je viši anđeo zapovjednik. U težnji da se uzvisi i ne želeći se pokoriti Isusovoj vlasti, Sotona je počeo kritizirati Božju upravu. Neki od anđela složili su se s njim u njegovoj pobuni, a drugi su snažno branili Božju čast i mudrost što je dao vlast svojemu Sinu. {RS 145.2}
“Bio je najveći grijeh pobuniti se protiv Božjeg poretka i volje.” {1SG 17.2}
“U traženju da se uzdigne iznad Sina Božjeg, Sotona je zgriješio na nebu.” {Čežnja Vjekova, str.129}
“Ali Spasitelj svijeta nije bio isprovociran dati mu dokaz svoje božanske moći, niti ući u sukob s nekim tko je bio protjeran s neba zbog vođenja pobune protiv vrhovnog Vladara svemira, i čiji je sam zločin bio odbijanje da se prizna dostojanstvo Sina Božjega.” {2SP 93.1}
“Rekli su Adamu i Evi da ih Bog neće prisiljavati da ga slušaju – da nije uklonio od njih moć da se suprotstave Njegovoj volji, da su oni moralni posrednici, slobodni da poslušaju ili da ne poslušaju. Postojala je samo jedna zabrana koju im je Bog odredio, a koju je smatrao prikladnom. Ako bi prekršili Božju volju, sigurno bi umrli. Adamu i Evi rekli su da je najuzvišeniji anđeo, sljedeći po redu do Krista, je odbio poslušnost Božjem zakonu koji je On uspostavio da upravlja nebeskim bićima; da je ova pobuna uzrokovala rat na Nebu koji je rezultirao izbacivanjem pobunjenika i da je sa njim sa Neba istjeran svaki anđeo koji se ujedinio sa njim u dovođenju u pitanje autoriteta velikog Jehove; i da je ovaj pali anđeo sada neprijatelj svima koji su poslušni Ocu i njegovom dragom Sinu.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 33, 34} 1870 {1SP 33.2}
Nastavak rasprave anđela
Sada ćemo još malo čitat dalje tekstove koji opisuju tu raspravu među anđelima prije samog drugog velikog sastanka pred Ocem.
“Sotona je vođa svake vrste pobune danas kao što je bio začetnik pobune u nebeskim dvorima. Stojeći sljedeći do Krista u moći i časti, ipak je žudio za slavom koja je pripadala Sinu. Želio je biti jednak Bogu. Kako bi izvršio svoju namjeru, sakrio je svoje prave namjere od anđela i djelovao prijevarno kako bi sebi osigurao njihovu odanost i čast. Lukavim nagovještajima, kojima je učinio da izgleda kao da je Krist zauzeo mjesto koje njemu pripada, Lucifer je posijao sjeme sumnje u umove mnogih anđela; i kad je zadobio njihovu potporu, iznio je stvar pred Boga, izjavljujući da je mišljenje mnogih nebeskih bića da on treba imati prednost prije Krista.” {Ms 81, 1908, par. 15}
“[Sotona] On je započeo rat na nebu za nadmoć, radio je sa anđelima dok nisu bili prevareni, i zaključili da će se boriti protiv Boga. Ali vjerni anđeli nisu htjeli predati točku da Krist treba imati nadmoć slijedeći do Boga. Nastao je rat na Nebu. {Ms90-1910.1}
“Ali Lucifer, najslavniji anđeo sljedeći do Krista, se smatrao jednakim Bogu i učinio je napor, radi svoje ljepote i slave, da bude sljedeći do Boga, i da bi tada mogao izvršavati Božje planove. Tako je Sotona zahtijevao položaj sljedećeg do Stvoritelja. Ali Krist je bio jedinorođeni Sin Božji. Lucifer je pokrenuo rat na nebu i nije htio uzeti poziciju koju mu je Bog dodijelio, stoga je pao sa svoga uzvišenog položaja…” {Lt189-1909.29}
Sotona je pokušao koristit svaki mogući trik i svaku moguću spletku, samo da pobijedi.
“Sotona je radio na sve moguće načine kako bi izašao kao pobjednik, stojeći na najvišem mjestu u nebeskim dvorovima. Kako su samo lukavi bili njegovi izumi da dobije igru! Upotrijebio je sve vješte spletke i izume kako bi izveo svoju znanost protiv Boga i Njegovog Sina Isusa Krista.{BCL 128.2}
“Onaj koji je mogao utjecati na Božje anđele protiv njihovog Vrhovnog Vladara, i protiv njegova Sina, njihovog voljenog zapovjednika, i pridobiti njihovu simpatiju za sebe, bio je sposoban za svaku prijevaru.” {RH 18. kolovoza 1874., par. 10}
Opomena dobrih anđela
Vjerni anđeli su ponovno pokazivali veliku razumnost i jednostavnu istinu.
“Uvjeravali su [sotonu] da to što je Krist primio posebne počasti od Oca, u prisutnosti anđela, nije oduzelo od časti koje je do sada primio. Anđeli su plakali. Oni su zabrinuto nastojali pokrenuti Sotonu da odbaci svoje opake namjere i pokori se njihovom Stvoritelju; jer sve je do sada bio mir i sklad, i što je to što je pokrenulo ovaj buntovni glas neslaganja?” {1SP 19.1}
Ta borba je na Nebu dugo trajala, i bilo je mnogo puta kada je i sam Sotona bio uvjeren da je u krivu i bio je spreman vratiti se. No, ovi su ga razlozi spriječili:
“Gospodin je vidio kako Sotona koristi svoje moći i stavio je pred njega istinu nasuprot laži. Iznova i iznova tijekom kontroverze, Sotona je bio spreman biti uvjeren, spreman priznati da je bio u krivu. Ali i oni koje je prevario bili su spremni optužiti ga da ih je ostavio. Što bi trebao učiniti? — pokoriti se Bogu ili nastaviti putem prijevare? Odlučio je zanijekati istinu, potražiti utočište u pogrešnim izjavama i prijevarama. {RH 7. rujna 1897., par. 11}
“Prezirno odbacujući molbe vjernih anđela, on ih je osudio kao obmanute robove. On nikada više neće priznati Kristovu vrhovnu vlast. On je odlučio zahtijevati čast koja mu je trebala biti dana. Obećao je onima koji bi ušli u njegove redove novu i bolju upravu pod kojom bi svi uživali slobodu. Veliki broj anđela su nagovjestili svoje namjere da prihvate njega kao svojega vođu. Nadao se zadobiti sve anđele na svoju stranu, postati jednak Samome Bogu, i da se njemu pokorava cijela nebeska vojska.” {EP 13.2}
“Sotona je odbio slušati. I tada se on okrenuo od vjernih i istinitih anđela, proglašjući ih robovima. Ovi anđeli vjerni Bogu, stajali su u začuđenosti dok su gledali kako je Sotona uspješan u svojemu naporu da rasplamti pobunu. Obećao im je novu i bolju upravu od one koje su do tada imali, u kojoj će sve biti sloboda. Veliki broj je naznačio svoju namjeru da prihvate Sotonu kao svojega vođu i vrhovnog zapovjednika. Kada je vidio da njegovo nastojanje rodilo uspjehom, laskao je sebi da će još zadobiti sve anđele na svoju stranu, i da će biti jednak samome Bogu, i da će se njegov glas autoriteta čuti u upravljanju cjelokupne vojske Neba. Ponovno su vjerni anđeli upozorili Sotonu i uvjeravali ga što će biti posljedica ako bude ustrajao; da Onaj koji je stvorio anđele, može svojom silom oboriti sav njihov autoritet, i u jednom potezu kazniti njihovu odvažnost i strašnu pobunu. Pomisliti da se anđeo odupre zakonu Božjemu koji je bio svet kao i On sam! Upozorili su buntovne da zatvore uši na Sotonina varljiva rasuđivanja, i savjetovali Sotonu, i sve koji su bili izvještačeni od njega, da odu kod Boga i da priznaju svoju zabludu što su uopće i pomislili dovesti u pitanje Njegov autoritet.” {1SP 20.1}
Ipak su mnogi zavedeni anđeli bili skloni poslušati, ali ih je Sotona uvjerio da više nema povratka:
“Mnogi Sotonini simpatizeri bili su skloni poslušati savjet vjernih anđela i pokajati se zbog svog nezadovoljstva, i biti ponovo primljeni pod okrilje Oca i njegovog dragog Sina. Moćni buntovnik je tada izjavio da je on upoznat sa Božjim zakonom, i ukoliko se on pokori ropskoj poslušnosti, njegova čast će se oduzeti od njega. Neće mu više biti povjerena njegova uzvišena zadaća. Rekao im je da su on, a također i oni, otišli predaleko da se vrate i da će on prihvatiti posljedice; jer se nikada neće pokorno pokloniti Sinu Božjemu; da Bog neće oprostiti, i sada se moraju izboriti za svoju slobodu i silom zadobiti poziciju i autoritet koji im nije dragovoljno priznat.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 20, 21} 1870
Ovo sve se dogodilo na Nebu, u prisutnosti slave Božje i Kristove, i svi su anđeli bili upoznati dobro sa Božjom i Kristovom slavom i moći. Mnogi su se anđeli mogli vratiti, ali ih je Sotona uspio uvjeriti da vise ne mogu, i da su Otac i Sin sada njihovi neprijatelji.
“Sotona je imao simpatizere na nebesima, i poveo je veliki broj anđela sa sobom. Bog i Krist i nebeski anđeli bili su na jednoj strani, a Sotona na drugoj. Usprkos neograničenoj moći i veličanstvu Boga i Krista, anđeli su postali nezadovoljni. Sotonina podmetanja su ostvarila učinak, i oni su doista povjerovali da su Otac i Sin njihovi neprijatelji, a Sotona njihov dobročinitelj.” {E. G. White, Svjedočanstva Svezak 3, str. 328, 1873}
Koliko je to bila silna obmana kada su ti anđeli povjerovali da su Otac i Sin njihovi neprijatelji. Oni se nisu usudili vratiti Bogu jer su povjerovali Sotoni da im to Bog neće oprostiti:
“Nastojao je steći kontrolu nad nebeskim bićima, odvući ih od njihova Stvoritelja i zadobiti njihovo poštovanje prema sebi. Stoga je krivo predstavljao Boga, pripisujući Mu želju za samouzdizanjem. Svojim vlastitim zlim karakteristikama nastojao je odjenuti Stvoritelja punog ljubavi. Tako je prevario anđele. Tako je prevario ljude. Naveo ih je da posumnjaju u Božju riječ i da ne vjeruju Njegovoj dobroti. Budući da je Bog Bog pravde i užasne veličanstvenosti, Sotona je naveo da na Njega gledaju kao na strogog i nepopustljivog.” {Čežnja vjekova 21.3}
Sotona je iskrivljeno predstavljao Boga, pripisujući mu svoje osobine. On je bio taj koji je tražio samouzvišenje, a ne Bog. Lucifer i anđeli nisu imali nikakvog razloga za nezadovoljstvo jer su prije ovoga bili potpuno sretni i zadovoljni, i poznavali su Boga i Krista.
“Samouzvišenje je poteklo od Sotone. Postao je ljubomoran na Krista, lažno ga je optužio, a zatim je okrivio Oca. Bio je zavidan na položaju koji su imali Krist i Otac, te se okrenuo od svoje vjernosti Zapovjedniku neba i izgubio svoj visoki i sveti položaj. Premda su anđeli imali znanje o Bogu i Isusu Kristu, premda su bili sretni u veličanstvenoj službi koju su vršili za Kralja neba, ipak je, kroz svoje krive prikaze Krista i Oca, Zli prevario veliku skupinu anđele, privukao ih u suosjećanje sa sobom i udružio ih sa sobom u pobuni.” (Ellen G. White, Review and Herald, 22. listopada 1895., ‘Sotonina zloćudnost protiv Krista i Njegovog naroda’)
Krist se nije dao obmanuti od Sotone:
Sam Krist se nije dao obmanuti od Sotone. Time je On pokazao da je i svaki anđeo mogao odbaciti varljiva Luciferova rezoniranja.
“Stvaranje našeg svijeta došlo je u nebeska vijeća. Tamo je kerubin zaklanjač pripremio svoj zahtjev da se njega postavi za princa koji će upravljati svijetom u budućnosti. To mu nije odobreno. Isus Krist je trebao vladati zemaljskim kraljevstvom; pod Bogom, On se uključio da preuzme svijet sa svim njegovim vjerojatnostima. Zakon neba trebao bi biti standardni zakon za ovaj novi svijet, za ljudske inteligencije. Lucifer je bio ljubomoran na Krista i ta je ljubomora prerasla u pobunu i on je sa sobom poveo velik broj svetih anđela. Isus, Sin Božji, nije bio prevaren Luciferovom lukavošću. Ostao je vjeran načelima i odupro se svakom Luciferovom gledištu i svim anđelima koji su stali na njegovu stranu, dokazujući tako da, kao što je On stajao, svaki anđeo je mogao stajati.” (Ms 43b, 1891., par. 3)
„Kristovo poniženje nije shvaćeno i nije cijenjeno. Četrdeset dana i noći je bio izložen kušanju neprijatelja — onoga koji je jednom bio anđeo sljedeći do Krista po veličanstvu i slavi u nebeskim dvorovima. Rečeno je, uzvisio si se zbog svoje ljepote, i tako dalje.. Ali on je želio da zauzima Kristovo mjesto, a Krist je bio jedno sa beskonačnim Bogom; i zbog toga što mu to nije dozvoljeno, postao je ljubomoran, i on je izvor grijeha.“ {16MR 180.1}
„Sotona je želio promijeniti Božju vladavinu, utisnuti svoj vlastiti pečat na pravila Božjeg kraljevstva. Krist nije htio prihvatiti ovu želju, i ovdje je rat protiv Krista započeo i ojačao. Radeći u tajnosti, ali poznat Bogu, Lucifer je postao varalica. Govorio je neistinu za istinu. {16MR 180.2}
“Njegovo djelo prijevare bilo je u tako velikoj tajnosti da su anđeli na manje uzvišenim položajima pretpostavili da je on Vladar neba.“ {Lt 292, 1906, par. 1}
“Znamo da postoji pali anđeo. Pao je jer je odbio poslušati zakone neba. Nazivaju ga princom tame, Beelzebubom, starom zmijom, đavolom, varalicom, lažljivcem, knezom vlasti zraka i bogom ovoga svijeta. Postoji takva sila, iako skrivena pod raznim maskama. Budući da nije bio u stanju nametnuti svoje prijevare Kristu, odlučio ga je potkopati lažnim izjavama i izvješćima. Rezultat je bio rat na nebu, a Sotona je protjeran. Postao je Kristov najsmrtonosniji neprijatelj. Njegov stalni napor bio je suprotstaviti se, na sve moguće načine, Njegovom velikom djelu spašavanja duša. {Lt 292, 1906, par. 2}
“Krist je radio u nebeskim dvorima kako bi uvjerio Sotonu u njegovu strašnu pogrešku, sve dok konačno Zli i njegovi simpatizeri nisu našli u otvorenoj pobuni protiv samog Boga. Zatim je prisvojio pravo da zauzme položaj iznad Krista kao kerubin zaklannjač. Protjeran s neba, došao je na ovu zemlju, odlučan raditi protiv Krista. On nije u opasnosti da izgubi anđele koje je prevario. On ih ima pod svojom zastavom, uvrštene u borbi protiv Sina Božjega. {Lt 292, 1906, par. 3}
Krist je znao Očev karakter i sve Njegove namjere i volju. I On se nije dao obmanuti Sotoninim lukavstvima, i Svojom vjernošću je svim anđelima dao primjer.
