Kao što smo ranije rekli, ako prihvatimo Isusa Krista kao pravog Božjeg Sina u najvišem smislu tih riječi tada znamo točno tko je Bog, a tko je Njegov Sin. No, neki smatraju da, ukoliko kažemo za Krista da je On pravi doslovni Božji Sin, time umanjujemo njegovo Božanstvo. No Kristovo Božanstvo je utemeljeno upravo na Njegovom Sinovstvu. Pogledat ćemo neke tekstove koji o tome svjedoče.
JEDNAK OCU
“Ali Isus im odgovori: “Otac moj radi sve do sada, i ja radim.”
Zbog toga ga Židovi još više nastojahu ubiti; jer ne samo što je prekršio subotu, nego je i Boga nazivao svojim Ocem izjednačujući sebe s Bogom.” Ivan 5:17,18
Upravo time što je Krist sebe nazivao Sinom Božjim u doslovnom smislu, On je tvrdio da je jednak svome Ocu. Krist je Bog jer je Božji Sin i ima Njegovu prirodu, te je jednak Ocu. Ideja koji neki gaje da je sin manji od svojega oca je biblijski netočna. Pogledajmo kako nam Duh proroštva komentira ovaj događaj.
“Krist je istaknuo svoja jednaka prava s Bogom u radu koji je bio isto tako svet i koji je imao isti karakter kao rad Njegovog Oca na Nebu. Međutim, farizeji su se još više razjarili. Prema njihovom razumijevanju, On ne samo što je prekršio Zakon, već je time što je Boga nazvao “Ocem svojim” proglasio sebe jednakim Bogu. (Ivan 5,18) Sav hebrejski narod nazivao je Boga svojim Ocem, i oni se ne bi tako razgnjevili da je i Krist predstavio sebe kako stoji u istom odnosu prema Bogu. Optužili su Ga zbog bogohuljenja, pokazujući da Ga shvačaju kao Onoga koji na to polaže pravo u najuzvišenijem smislu.” {Čežnja Vjekova, str. orig. 207.3,4; 1898}
Krist je Božji Sin u najuzvišenijem smislu, i Bog je Otac Kristu u najuzvišenijem smislu – to ne može biti metaforično, već jedino doslovno. Vidimo da se Kristova jednakost s Ocem temelji na činjenici da je On doslovni Sin Božji, jedno s Njim po prirodi, karakteru, veličanstvu i slavi. On je bio jednak Ocu i prije utjelovljenja.
“Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu,
koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu,
nego se sam toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge te postao sličan čovjeku.
Našavši se u obličju kao čovjek, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu.
Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakoga imena: da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića;
i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.”
Filipljanima 2:5-11
Pogledajmo još par vrlo važnih svjedočanstava o tome kako je Krist učinjen jednakim Ocu:
“Veliki stvoritelj je okupio nebeske vojske, da bi mogao u prisutnosti svih anđela dodjeliti posebne počasti svom Sinu. Sin je sjeo na prijestolje sa Ocem i nebeska gomila svetih anđela se okupila oko Njih. Tada je Otac obznanio da je Krista, Svog Sina, izjednačio sa sobom; tako da gdje god je bila prisutnost Njegova Sina, to je kao da je bila Njegova vlastita prisutnost. Sinovljeva riječ se imala poštovati kao i Očeva. On je predao autoritet na svog Sina da zapovijeda nebeskim vojskama. Pogotovo je bio važan zadatak da Sin surađuje sa Njim u stvaranju zemlje i svakog živog stvorenja koje će postojati na toj zemlju. Njegov Sin će sprovoditi Njegovu volju i zamisli, ali ništa neće činiti sam od sebe. Očeva volja će se ispuniti u Njemu.” {E. G. White, Duh Proroštva, svezak 1, str. 17, 18; 1870}“Biblija nam jasno otkriva odnos između Boga i Krista i oni jasno pokazuju osobnost i individualnost obojice. (Citirano Jevrejima 1:1-5). Bog je Otac Kristov; Krist je Božji Sin. Kristu je data uzvišena pozicija. Učinjen je jednakim Ocu. Svi Božji savjeti su otvoreni Njegovom Sinu.” {E. G. White, Svjedočanstva za Zajednicu, svezak 8, str. orig. 268; 1904}
Krist je izjednačen sa svojim Ocem upravo radi te jednostavne činjenice da je On Njegov pravi Sin. Tako se Ocu svidjelo da bude.
PUNINA U NJEMU
“Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva.” Kološanima 2:9
“Jer svidjelo se Ocu u njemu nastaniti svu puninu.” Kološanima 1:19
“Sve mi je predao Otac moj: i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.” Matej 11:27
“Po pravu nasljeđa, svemir je pripadao Kristu, ali za ovaj svijet se On borio i ratovao; i kroz strašnu borbu On je zadobio teritorij. Kada je položio svoj život na Golgoti, povratio je pod Božju naklonost ovaj svijet, koji je bio izgubljen” {Youth’s Instructor, 11. siječnja 1900., pogl. 2}“Kad je Sotona objavio Kristu da su kraljevstvo i slava ovoga svijeta predani njemu i da će ih on dati onome kome hoće, on je tvrdio nešto što je samo djelomično bilo istina, i to je rekao stoga da posluži njegovom vlastitom cilju prijevare. Sotona je svoje carstvo preoteo od Adama, ali Adam je bio Stvoriteljev namjesnik. Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zemlja je Božja i On je sve predao svome Sinu. Adam je trebao vladati podčinjen Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i prepustio svoju vlast u ruke Sotoni, Krist je još ostao zakoniti Kralj. Tako je Gospodin rekao kralju Nabukodonozoru: “Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najnižega od ljudi!” (Daniel 4:17) Sotona može provoditi svoju preotetu vlast samo koliko Bog dopusti. {Čežnja Vjekova, str. orig. 129.4; 1898}
Otac je nastanio svu svoju puninu Božanstva u svojemu Sinu. Sin je jednak Ocu.
“Od vječnosti je postojala potpuno jedinstvo između Oca i Sina. Bili su dvoje, a ipak zamalo identični; dvoje u individualnosti, a ipak jedno u duhu, srcu i karakteru.” {E. G. White, Youth’s Instructor, 16. prosinca 1897., pogl. 5}KRIST – SIN I BOG
Židovi su razumijeli da, kada je Krist za sebe tvrdio da je Božji Sin, on je time tvrdio da je Bog. Oni su razumjeli da je On za sebe tvrdio da je Božji Sin u najuzvišenijem smislu. Kristovo Sinovstvo je temelj Njegova Božanstva.
“Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega.
Ja i moj Otac jedno smo.”
Tada Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
Odgovori im Isus: “Mnoga sam vam dobra djela Oca svojega pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?”
Odgovoriše mu Židovi, rekavši: “Zbog dobroga te djela ne kamenujemo, nego zbog hule; i zato što se ti, premda si čovjek, praviš Bogom.”
Odgovori im Isus: “Nije li u vašem Zakonu pisano: ‘Ja rekoh: Bogovi ste.’
Ako bogovima nazva one kojima je predana Božja riječ, a Pismo se ne može ukinuti,
kako vi onomu koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kažete: ‘Huliš’; jer rekoh: ‘Sin sam Božji’?
Ako ne činim djela svoga Oca, nemojte mi vjerovati;
ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.”
Nato ga oni ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruke.
I dođoše mnogi k njemu te govorahu: “Ivan nije učinio ni jedno čudo, ali je sve što je Ivan rekao o ovomu bilo istina.”
I mnogi ondje povjerovaše u njega.” Ivan 10:29-42
Duh proroštva nam potvrđuje na koji je način Krist Bog.
“Gospodin Isus Krist, je jedino rođeni Sin od Oca, je uistinu Bog u beskonačnosti, ali ne u ličnosti. On je iskovao pravednost kojom omogućuje ljudima pobijediti svaki Sotonin napad. On će uračunati Svoju pravednost vjerujućim svecima koji hodaju kao što je On hodao dok je hodao na zemlji.” {Upward Look, page 367.4; 1983}
“I odgovori Toma i reče mu: “Gospodin moj i Bog moj.”
Reče njemu Isus: “Toma, povjerovao si jer si me vidio: blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjeravaše.”
I mnoga druga znamenja učinio je Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;
a ova su zapisana da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovu imenu.” Ivan 20:28-31
Toma je Krista priznao kao Gospodina i Boga. Razlog tome je što je On doslovni Božji Sin, kao što vidimo u kontekstu.
“A neosporno je velika tajna pobožnosti: Bog bijaše očitovan u tijelu, opravdan u Duhu, viđen od anđela, propovijedan poganima, vjerovan u svijetu, primljen u slavu.”
1. Timoteju 3:16
“On mu odvrati: “Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog: ali ako želiš ući u život, drži zapovijedi.” Matej 19:17
“Zašto me zoveš dobrim?” rekao je Isus, “Samo je jedan Dobri, Bog.” Isus je želio iskušati poglavarevu iskrenost i pokrenuti ga da kaže na koji Ga način smatra dobrim. Shvaća li da je Ovaj kome govori Božji Sin? Koji je bio pravi osjećaj njegova srca?” {Čežnja Vjekova, str. orig. 518; 1898}
Krist je usitinu Bog, na temelju Njegovog doslovnog Sinovstva.
