Poredak na Nebu

Da bi mogli preciznije razumjeti oko čega je pobuna bila na Nebu, moramo prvo razumjeti božanski poredak na Nebu. Znamo da je Lucifer htio biti kao Bog. Zato je prvo za nas najvažnije da vidimo nebesku hijerarhiju, a pogotovo da vidimo koju je poziciju Krist imao na Nebu jer je On bio taj koji je postao čovjek.

U Bibliji postoji termin za anđele koji se često koristi, a to je termin “poglavarstva” i “vlasti”.

“Jer nije nam boriti se protiv krvi i tijela, nego protiv poglavarstava, protiv vlastī, protiv vladarā tame ovoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.” Efežanima 6:12

“Ta uvjeren sam: ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,

ni visina, ni dubina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu Gospodinu našemu.” Rimljanima 8:38,39

Ivan 17. glava i Hebrejima 1. glava otkrivaju nebesku hijerarhiju

Gdje možemo vidjeti u Bibliji poredak na Nebu? Poredak na Nebu vidi se na nekoliko mjesta, i jedno od mjesta je u Hebrejima 1, gdje se opisuje da je  Bog proslavio svojega Sina. Prije nego odemo detaljno u Hebreje 1, pogledajmo najprije nekoliko važnih stvari vezano za tu slavu kojom je Krist bio proslavljen.

“To Isus izgovori pa podiže oči svoje k nebu i reče: »Oče, došao je čas. Proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe,” Ivan 17:1

“koji po Njemu vjerujete u Boga, koji ga uskrisi od mrtvih i dade mu slavu, da vjera vaša i nada bude u Bogu.” 1. Petrova 1:21

Bog je proslavio svojega Sina nakon što Ga je uskrisio od mrtvih.

“što je na djelu pokaza u Kristu kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima” Efežanima 1:20

O kojoj slavi se Isus molio, kada je molio Oca da proslavi svojega Sina?

“I sad, Oče, ti mene proslavi kod Sebe slavom što je imadoh kod Tebe prije negoli je svijeta bilo.
Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja, da gledaju moju slavu koju mi dade jer me uzljubi prije postanka svijeta.” Ivan 17:5,24

Krist je tražio od Oca slavu koju mu je Otac dade prije postanka svijeta. To je slava koju je On primio od Oca prije nego li je svijeta bilo.

U Hebrejima prvom poglavlju imamo opis istoga. Opis slave koju je Krist imao kod Oca prije nego li je svijeta bilo, i koju je ponovno dobio nakon što ga je uskrisio od mrtvih i proslavio, postavivši ga Sebi s desna, iznad svakog poglavarstva i vlasti. U Hebrejima 1 čitamo da sve ono što je Krist primio nakon Njegovog uznesenja je ono što je imao i što je bio prije postanka svijeta.

“Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda progovori ocima po prorocima,

a u ovim posljednjim danima progovori nama po Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu i sazda svjetove.” Hebrejima 1:1,2

Krist je postavljen baštinikom svega prije nego li je svijeta bilo, jer je po Njemu i za Njega sve stvoreno. Bog je sve stvorio po svojemu Sinu.

“On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakoga stvorenja.

Jer po Njemu je sve stvoreno, što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo poglavarstva bilo vlasti — sve je po Njemu i za Njega stvoreno.

I On je prije svega i sve u Njemu postoji.

On je i glava tijelu, crkvi. On je početak, Prvorođenac od mrtvih, da sȃm u svemu ima prvenstvo.

Jer svidjelo se Ocu u njemu nastaniti svu puninu” Kološanima 1:15-19

U ovom tekstu vidimo da je Bog Otac sve stvorio po svojemu Sinu, i da je sve stvoreno za Njega. Također tekst kaže da je Krist stvorio poglavarstva i vlasti, što predstavlja anđele na nebesima. Svidjelo se Ocu u Njemu nastaniti svu puninu.

“Jer u Njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva

pa ste i vi ispunjeni u Njemu, koji je glava svakog poglavarstva i vlasti.” Kološanima 2:9,10

U Kristu je sva punina Božanstva. Krist je i glava anđelima. On je iznad svih anđela. Ovdje vidimo dio poretka na Nebu.

U Ivanu 17 vidjeli smo da se Isus molio Bogu da ga proslavi slavom koju imade kod Oca prije negoli je svijeta bilo, slava koju mu Otac “dade jer [ga] uzljubi prije postanka svijeta” Ivan 17:24. Iz Hebrejima 1 vidimo da je Otac postavio Krista da bude baštinik svega, jer je po Njemu i za Njega sve stvoreno. U Kološanima smo vidjeli da se Ocu svidjelo u Kristu nastaniti svu puninu. U ovim tekstovima vidimo ono isto što smo čitali u Čežnji Vjekova da je Krist sve primio od Oca da bi dao.

Pismo kaže:

“ali nama je jedan Bog Otac, od koga je sve, a mi za Njega; i jedan Gospodin Isus Krist, po kome je sve, i mi po Njemu.” 1. Korinćanima 8:6

Sve dolazi od Boga, od Oca, i po Kristu primamo. Krist je od Boga primio sve da bi dao. To je Krist i rekao za učenike:

“Sada upoznaše da je od Tebe sve što si mi dao.” Ivan 17:7

U tim tekstovima, vidimo poredak na Nebu da je Krist sljedeći do Boga i jednak Bogu jer je od Njega sve primio.

Događaj o kojem se Isus molio u Ivanu 17 je bilo Njegovo proslavljenje nakon što je bio uskrišen od mrtvih. Taj događaj u Hebrejima 1 je predstavljen kao ustoličenje Kristovo na poziciju koju je imao prije nego se ponizio i postao čovjek. Primio je slava koju mu Otac “dade jer [ga] uzljubi prije postanka svijeta” Ivan 17:24. U tom događaju vidimo poredak na Nebu.

“u ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i načinio svjetove;

koji je sjaj slave Njegove i savršeni otisak Njegove Osobe te sve nosi riječju Svoje snage; koji je, sâm ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu u visinama; 

učinjen toliko boljim od anđela koliko je uzvišenije negoli oni baštinio ime.”Hebrejima 1:2-4

Pozicija Kristova koju je on primio nakon Njegovog uskrsnuća je ona ista koju je imao prije nego li su anđeli pozvani u postojanje. Slavu koju je tada Krist primio od Oca, je ona slava koju mu Bog dade, jer ga uzljubi prije postanka svijeta (Ivan 17:24). Ta slava je slava Očeva, koju mu je Otac dao. Krist je sjaj Očeve slave, kako kaže treći stih. On je savršeni otisak Očeve osobe. On je jedinorođeni Očev Sin. Po njemu Bog sazda svjetove.

“Tko uzađe na nebo pa siđe? Tko skupi vjetar u pregršti Svoje? Tko sveza vode u haljinu? Tko postavi sve krajeve zemlji? Kako mu je ime? Kako li je ime Sinu Njegovu? Znaš li?” Izreke 30:4

Sin nasljeđuje Očevo ime. Otac je uzvisio Krista, te postade toliko vrsniji od anđela koliko je uzvišenije od njih baštinio ime.

“što je na djelu pokaza u Kristu kad ga uskrisi od mrtvih i posjede Sebi zdesna na nebesima

iznad svakog poglavarstva i vlasti i sile i gospodstva, i svakog imena imenovana ne samo na ovome svijetu nego i u budućem.” Efežanima 1:20-21

Krist je naslijedio uzvišenije ime od anđela, prije nego su anđeli pozvani u postojanje. Nakon uskrsnuća ponovno ga je Otac ustoličio s desne strane Sebi. U tome ponovno vidimo poredak na Nebu, i slavu koju je Krist imao prije postanka svijeta. Krist je iznad svakog poglavarstva i vlasti i Njegovo ime je iznad svakog imena. On je iznad anđela, Bogu s desna. Ili kako kaže tekst u Hebrejima, Krist je baštinio ime uzvišenije od anđela.

“Zato Bog Njega i preuzvisi, i darova Mu ime koje je iznad svakoga imena,

da se u imenu Isusovu prigne svako koljeno onih na nebu i na zemlji i pod zemljom,

i da svaki jezik prizna: »Isus Krist je Gospodin!« — na slavu Boga Oca.” Filipljanima 2:9-11

To je ta slava koju mu Bog dade jer ga uzljubi prije postanka svijeta, to je slava Boga Oca. Ta slava mu je dana. Kako? Tekst kaže da je Krist sjaj slave Njegove i savršena slika Očeve osobe. Sličan izraz vidimo u Postanku 5:3

“I poživje Adam stotinu i trideset godina te rodi sina sebi slična, na svoju sliku; i nadjenu mu ime Šet.” Postanak 5:3

Rođeno dijete je slika njegovog roditelja. Krist kao jedinorođeni Sin je savršena slika Očeve osobe. On je sjaj slave Njegove i savršeni otisak Njegove Osobe.

“u onima kojima bog ovoga svijeta zaslijepi umove nevjerničke da im ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja…

Jer Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasja, On zasja u srcima našim da dadne svjetlo spoznaje slave Božje u licu Isusa Krista.” 2. Korinćanima 4:4,6

Slava koju mu je Otac dao jer ga uzljubi prije postanka svijeta (Ivan 17:24), je slava Očeva “kao jedinorođena od Oca, puna milosti i istine.” Ivan 1:14 jer je Sin rođenjem naslijedio Očevu slavu.

To je ono što je sestra White rekla na koji način je Krist primio slavu od Oca. Rođenjem.

“Potpuna žrtva je učinjena; “Jer Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svojega jedinorođenoga,”—ne sina stvaranjem, kao što su to bili anđeli, niti sina posvojenjem, kao što je grešnik kome je oprošteno, već Sina rođenog u savršenom obličju Očeve osobe, i u svoj sjajnosti Njegovog veličanstva i slave, jednakog Bogu po autoritetu, dostojanstvu i božanske savršenosti. U njemu je prebivala sva punina Božanstva tjelesno.” {EGW, ST May 30, 1895, par. 3; 1895}

Glavna točka kontroverze na Nebu je bila oko Kristovog Sinovstva i Njegovog prava na jednakost s Bogom. Razlog zašto Sotona nije mogao biti na Kristovom mjestu je taj zato što je Krist bio Očev Sin. Ne Sin stvaranjem kao što je bio Lucifer, već Sin rođen u savršenom obličju Očeve osobe, u svoj sjajnosti Očevog veličanstva i slave. Zato Pavao uspoređuje Krista s anđelima.

“Ta kojemu od anđelā ikada reče: Ti si Sin moj, ja te danas rodih? I opet: Ja ću njemu biti Otac, a on će meni biti Sin?” Hebrejima 1:5

Kao što smo rekli na početku, u Hebrejima 1 čitamo da sve ono što je Krist primio nakon Njegovog uskrsnuća i uznesenja je ono što je imao i što je bio prije postanka svijeta. Tako je i značenje i petog stiha. Ono se odnosi na Kristovo Sinovstvo od Oca koje je bilo od samog početka, ali sada najsnažnije potvrđenom Kristovim uskrsnućem.

Često puta se ovaj tekst tumači na pogrešan način, kao da je Krist uskrsnućem postao Sinom Božjim po prvi put. No, u Kristovom proslavljenju nakon Njegovog uskrsnuća, primio je istu slavu koju je primio od Oca prije postanka svijeta.

“»Ta ja kralja Svojega postavih nad Sionom, svetom gorom Svojom.

Objavljujem odredbu: Gospod mi reče: ‘Ti si Sin moj, Ja te danas rodih.” Psalm 2:6,7

Ovaj tekst ima dvojako značenje. Prvo značenje je Kristovo primanje slave od Oca u vječnosti, a drugo značenje je ponovno primanje te iste slave nakon uskrsnuća kada je bio proslavljen kod Oca. U Bibliji vidimo oba značenja. Pogledajmo najprije Kristovo proslavljenje u vječnosti.

Kada tekst kaže, “Ta ja kralja svojega postavih…”, riječ “postavih” je riječ “nâsak”, što znači pomazan ili postavljen. Tu istu stvar čitamo i u Izrekama 8:23

“GOSPODIN me posjedovao na početku svoga puta, prije svojih pradavnih djela.

Ja bijah postavljena od vječnosti, od početka, ili prije negoli je zemlje bilo.

Rodih se dok još ne bijaše bezdanā, dok ne bijaše izvorā obilatih vodom.

Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka,” Izreke 8:22-25 (GBV, VB)

U Izrekama 8 vidimo istu stvar što vidimo u Psalmu 2. Personificirana mudrost, što predstavlja Krista, je postavljena, “nâsak”, od vječnosti, od početka. Stih prije kaže kako je Gospod posjedovao Svojega Sina na početku svoga puta, prije svojih pradavnih djela. Interesantno je kako riječ “posjedovao” u izvornom hebrejskom je riječ “qânâh”, što znači zadobiti. Gospod je zadobio Svojega Sina na početku Svojega puta, prije svojih pradavnih djela. Tekst potvrđuje istu stvar kao i u Psalmu 2. Sin Božji se rodio prije nego je stvorio svijet. Da se nije rodio, ne bi bio Božji Sin. Biblija nam jasno svjedoči da je Krist uistinu Božji Sin. U to ne bi trebali imati nikakve sumnje, jer je upravo ta glavna točka koju Sotona želi prikriti i uviti u sumnju i najjasnije Jehovine izjave. Krist je Božji jedinorođeni Sin, i u to ne bismo smjeli sumnjati. Samo zato što smo ograničeni i ne možemo dokučiti ni sam pojam vječnosti, niti Božju prirodu niti način kako je Bog rodio svojega Sina, ne smijemo sumnjati u jasno objavljenu činjenicu da je Bog to učinio, prije Svojih pradavnih djela. Krist je jedinorođeni Očev Sin.

Pavao citira Psalam 2 u svojoj propovijedi u Djelima 13, da bi potvrdio činjenicu da je Krist Sin Božji, i da je Njegovo uskrsnuće najmoćniji dokaz u prilog te činjenice.

“I mi vam navješćujemo evanđelje što je kao obećanje dano ocima našim:

jer ono Bog ispuni djeci njihovoj — nama — uskrisivši Isusa kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si sin moj, ja te danas rodih.” Djela 13:32,33

Psalam 2 ima dvojno značenje. Jedno opisuje Isusovu slavu koju je primio od Oca prije nego li je svijeta bilo, a drugo opisuje ponovno dobivanje te iste slave nakon uskrsnuća. Slava kao jedinorođenoga od Oca. Kristovo uskrsnuće od mrtvih je bila potvrda da je Krist Sin Božji.

“Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan da bude apostol, odijeljen za evanđelje Božje,

koje je On unaprijed obećao po Svojim prorocima u svetim spisima,

o svome Sinu Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji je po tijelu potekao od Davidova sjemena;

koji je proglašen Sinom Božjim u snazi, po duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih;” Rimljanima 1:1-4

Prilikom Kristovog uskrsnuća, Isus nije po prvi put proglašen Sinom Božjim, niti je On to po prvi put postao. Takvo razumijevanje bi bilo u kontradikciji sa ostalim razumijevanjem u Pismu. U najmanju ruku, Otac je barem dva puta posvjedočio da je Krist Njegov Sin tijekom Njegovog života na Zemlji. Tijekom Kristovog života, sva Njegova čuda su bila dokaz da je On bio Božji Sin, a pogotovo uskrsnuće Lazara. Krunski i konačni dokaz da je On bio Božji Sin, je taj što Ga je Otac uskrisio od mrtvih. Pavao je citirao Psalam 2 za Kristovo uskrsnuće kao potvrdu da je Krist Sin Božji, jednako kao što je rekao i u Rimljanima 1. Kristovo uskrsnuće je bio dokaz da taj koji je uskrišen od mrtvih jeste Sin Božji.

Tu potvrdu imamo i u Duhu Proroštva.

”Kada se moćni anđeo spustio sa neba, razdvajajući tamu na njegovom putu, rimska straža je pala kao mrtvi ljudi pred blistavom slavom, i Krist u Njegovom Božanstvu je zasijao kada je izašao iz grobnice i ustao pobjednički iznad smrti i groba. Učenici su razumjeli, kada su Ga vidjeli uskrslog iz mrtvih, što je mislio kada je rekao ‘uništite ovaj hram, i za tri dana Ja ću ga podići’.

Treba li naša vjera ikada opet posrnuti? Kakav snažniji dokaz je Bog mogao dati da Isus jeste Sin Božji? Kakav veći dokaz moći i dolaska našeg Gospoda Isusa Krista može biti dan, nego onaj koji je bio dan od onih koji su bili svjedoci Njegovog veličanstva? Da li će oni koji tvrde da vjeruju u Krista kao osobnog Spasitelja, osramotiti Boga sumnjajući da On u čije starateljstvo su povjerili svoje duše sačuvati ono što Mu je povjereno do tog dana? Isus je uskrsli Spasitelj. On je ustao iz groba da opravda Njegove prethodne tvrdnje, da potvrdi vjeru Njegovih sljedbenika, da uspostavi istinu o svom Božanstvu pred ljudima, da duplo osigura uvjerenje da tko god povjeruje u Njega neće poginuti nego imati život vječni”. {ST May 30, 1895, par. 8}

U kontekstu Kristove Slave, kao jedinorođenog od Oca, slave koju je Krist ponovno primio u uskrsnuću, pročitajmo ponovno Hebrejima 1, i pripazimo na jasne izjave Pisma o poretku na Nebu.

Hebrejima 1

1 Bog, koji je u više navrata i na više načina nekoć govorio ocima po prorocima,

2 u ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i načinio svjetove;

3 koji je sjaj slave Njegove i savršeni otisak Njegove Osobe te sve nosi riječju Svoje snage; koji je, sam ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu u visinama;

4 učinjen toliko boljim od anđela koliko je uzvišenije negoli oni baštinio ime.

5 Jer kojemu od anđela On ikada reče: “Ti si Sin moj, Ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću Njemu biti Otac, a On će meni biti Sin”?

6 I ponovno, kada uvodi Prvorođenca u svijet, On reče: “Neka se poklone pred Njim svi anđeli Božji.”

7 A za anđele On reče: “Koji anđele Svoje čini duhovima i sluge Svoje plamenom ognjenim.”

8 Ali Sinu reče: “Prijestolje Tvoje je, Bože, u vijeke vjekova; žezlo pravednosti žezlo je Tvoga kraljevstva.

9 Ljubio si pravednost i mrzio bezakonje; stoga te pomazao, Bože, Bog tvoj, uljem radosti kao nikoga od Tvojih drugova.”

10 I: “Ti si u početku, Gospodine, zemlju utemeljio, i nebesa su djelo ruku Tvojih”;

11 oni će propasti, a Ti ostaješ; sve će kao ogrtač ostarjeti,

12 i kao plašt ćeš ih smotati i bit će promijenjeni, a Ti isti ostaješ i godine Tvoje neće prestati.”

13 A kojemu od anđela On ikada reče: “Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje Tvoje za podnožje Tvojim nogama”?

14 Nisu li svi oni službujući duhovi, poslani da služe onima koji će baštiniti spasenje?

Ovdje vidimo poredak na Nebu, pozicija Isusa Krista naspram anđela. Isus koji je Sin Božji, rođen na savršenu sliku Očeve Osobe, naspram stvorenih anđela. Kontekst Hebrejima 1 je dvojak. Jedan opisuje Kristovu slavu prije stvaranja, a drugo značenje je opis Kristove slave koju je ponovno zadobio nakon Njegovog uskrsnuća. Krist je zadobio istu poziciju koju je imao i ranije. Šesti stih govori isključivo o Kristovom utjelovljenju, kada je Bog uveo Svoga Prvorođenca u svijet. Šesti stih se nadovezuje na peti, a u petom stihu je Bog usporedio stvorene anđele sa svojim rođenim Sinom, prvi put prije Kristovog utjelovljenja. U šestom stihu, opet Bog poziva anđele da obožavaju Njegovog Sina, iako je postao čovjek – “malo manjim od anđela”. U desetom stihu Otac kaže Sinu: “Ti u početku, Gospodine, zemlju utemelji, i nebesa su djela ruku Tvojih.” To se odnosi na Kristovu poziciju prije nego li je svijeta bilo. U ovim tekstovima vidimo da je Kristova pozicija i Njegova slava koju je imao kod Oca, uvijek bila ista.

Ivan 5. poglavlje otkriva Kristovu poziciju

Postoji jedno važno mjesto u Evanđelju gdje Isus objašnjava Svoju poziciju i Svoj odnos s Bogom, koji je imao prije utjelovljenja i koju će uvijek imati.

“A Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi, i Ja radim.«

Zbog toga su dakle Židovi još više gledali da ga ubiju, jer ne samo što je kršio subotu nego je i Boga nazivao Ocem svojim, izjednačujući Sebe s Bogom.

Stoga im Isus odgovori i reče: »Zaista, zaista, kažem vam, Sin sȃm od sebe ne može činiti ništa, osim ono što vidi da čini Otac. Jer što god On čini, to isto čini i Sin.

Ta Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sȃm čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih da se vi čudite.

Jer kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće.

Ta Otac ne sudi nikoga, nego sav sud dade Sinu,

da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.” Ivan 5:17-23

Kako možemo znati da ovdje Isus objašnjava svoj položaj kod Oca, i prije nego je postao čovjekom? To vidimo po 26. stihu.

“Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi.” Ivan 5:26

Otac nema ljudski život u Sebi, već iskonski, nepozajmljeni, nestečeni. Taj život Otac ima u Sebi, tako je i Sinu dao taj život da On ima u Sebi. To se nije desilo kada je Krist bio utjelovljen, niti kada je Krist bio uskrišen, već kada je Krist rođen od Oca u vječnosti.

U tom kontekstu vidimo da Kristov opis svojega odnosa sa Ocem je ono što je On imao i prije nego je postao čovjekom. Dokazi za to se nalaze u samom tekstu.

U 17. i 18. stihu, kada su židovi optužili Isusa za bogohuljenje jer “ne samo što je kršio subotu nego je i Boga nazivao Ocem svojim, izjednačujući sebe s Bogom”, vidimo da se Kristova jednakost sa Ocem bazira na Njegovom Sinovstvu sa Ocem.

Daljnji opis u 19, i 20. stihu, Krist opisuje svoj odnos sa Ocem prije utjelovljenja. “Jer što god On (Otac) čini, to isto čini i Sin”. Krist na Zemlji nije činio sve što je Otac na Nebu činio, ali na Nebu Sin čini sve što Otac čini.

Duh proroštva nam to još i dodatno potvrđuje.

“Krist je odbio optužbu o bogohuljenju. Moja je vlast, rekao je, da vršim ovo djelo za koje me optužujete, jer sam ja Božji Sin, jedan s Njim po prirodi, volji i cilju. U svim Njegovim djelima stvaranja i proviđenja ja surađujem s Bogom: ‘Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac’” {Čežnja Vjekova 208.2}

“Isus je objavio da nije bilo potrebe za njega da ih tuži Ocu, jer Mojsije, za kojeg su tvrdili da mu vjeruju, ih je već optuživao. Rekao im je ‘da ste vjerovali Mojsiju, i meni bi ste vjerovali: jer o meni je on pisao. Ali ako ne vjerujete njegovim spisima, kako ćete mojim riječima vjerovati?’ Isus je znao da su židovi odlučni da mu oduzmu život, ipak im je u ovom govoru potpuno objasnio svoje Sinovstvo, odnos koji je imao prema Ocu i Njegovu jednakost s Njim.” {EGW, 2SP 172.1; 1877}

U Kristovom govoru židovima u petom poglavlju Ivana, vidimo da im je Krist potpuno objašnjavao svoje Sinovstvo, odnos koji je imao prema Ocu i Njegovu jednakost s Njim. Taj odnos je uvijek bio isti, i prije utjelovljenja i nakon utjelovljenja. Krist je jednak Ocu, jer je jedinorođeni Očev Sin.

Krist je bio jednak Ocu i prije utjelovljenja, jer je bio Njegov Sin u Njegovom obličju.

“Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu, 

koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu” Filipljanima 2:5,6.

Pavle potvrđuje da je Sin bio u Božjem obličju i da nije smatrao grabežom biti jednak Bogu. Razlog zašto Sin nije smatrao grabežom biti jednakim Bogu, je činjenica što je Sin uistinu jednak Bogu. Da Sin nije bio jednak s Bogom, tada bi Kristovo polaganje prava na jednakost Bogu bilo grabež ili otimanje od Boga. Razlog Kristove jednakosti s Bogom leži u činjenici da je Krist Božji Sin, rođen u obličju Božjem.

Krist je  jednak Bogu jer ga je Bog uzvisio da bude jednak s Njime, dao mu je Svoju slavu i sve je podložio pod noge Njegove, a također i sljedeći do Boga jer je On sve primio od Oca. To je isto učinio nakon uskrsnuća, postavivši ga na istu poziciju koju je imao i prije, zdesna Bogu iznad svih anđela.

“koju je on [Otac] djelotvorno iskazao u Kristu kada ga je uskrisio od mrtvih i posjeo zdesna Sebi u nebeskim predjelima, 

iznad svakoga poglavarstva, i vlasti, i moći, i gospodstva, i svakoga imena imenovana ne samo na ovome svijetu, nego i u onom budućem. 

I sve je podložio pod noge Njegove, a Njega je dao da bude glavom nad svime crkvi, 

koja je Njegovo tijelo, punina Njega koji ispunjava sve u svemu.” Efežanima 1:20-22

Poredak je jasan. Krist je sljedeći do Boga, jednak Bogu, jer mu je Otac sve podložio. Bog je učinio Krista glavom svih anđela, Njega je dao da bude glava and svime, ali Bog je glava Kristu.

“Ali bih htio da znate da je svakome muškarcu glava Krist, glava ženi je muškarac, a glava Kristu je Bog.” 1. Korinćanima 11:3

“…ovo sadašnje, ili ono buduće; sve je vaše,

vi ste Kristovi, a Krist je Božji.” 1. Korinćanima 3:22b,23

Razlog zašto je Bog glava Kristu, leži u činjenici da Krist pripada Bogu, i da je Bog taj koji posjeduje sve i ima moć sve dati i podložiti Kristu.

Božanski poredak je nepromjenjiv. On je uvijek bio isti, i uvijek će ostati isti.

Opis božanskog ustroja koji će biti na svršetku kada se velika borba okonča, vidimo u 1. Korinćanima 15.

“Tada dolazi svršetak, kada On preda kraljevstvo Bogu, to jest Ocu, kada ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu. 

Jer On mora kraljevati dok ne položi sve neprijatelje pod noge Svoje. 

Posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt; 

jer On je podložio sve pod noge Njegove. A kada veli da mu je sve podloženo, očigledno je da se izuzima Onaj koji mu je sve podložio. 

A kada mu sve bude podloženo, tada će se i sam Sin podložiti Onomu koji je Njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.“ 1. Korinćanima 15:24-28

Na posljetku kada Isus zbaci Sotonu i pobunjene anđele i uništi smrt, tada će Krist predati kraljevstvo Bogu i Ocu, te će se i On sam Njemu podložiti, da bi Otac bio Bog sve u svemu.

Valja imati na umu da je glava Kristu Bog, kao Otac Sinu. Krist je jednak sa Ocem, jer je Njegov Sin, ali je u isto vrijeme podložan Ocu kao Sin.

Ovaj ustroj o kojem smo proučavali je bio Zakon na Nebu protiv kojeg se Sotona pobunio, jer je htio biti jednak Bogu. Taj Zakon je nepromjenjiv! Danas je on isti kao što je bio i kada se Sotona pobunio, i taj isti poredak će ostatiti takav za čitavu vječnost.

Direktni citati o pobuni na Nebu

Iz Biblije imamo neke konkretne stihove koji svjedoče o pobuni na Nebu i o Luciferovom padu, i razlogu njegovog otpada. No, također imamo neke detalje indirektno objašnjene u događajima određenih pobuna u povijesti Izraela. Te pobune tipološki prikazuju prvu veliku pobunu na Nebu, i one nam otkrivaju glavne točke pobune, tako da nam slika postaje jasnija.

“Kako pade s neba, Svjetlonošo, sine jutra! Kako li si oboren na zemlju, ti koji si slabio narode?

Jer u svome si srcu rekao: “Uzaći ću u nebo, podići ću svoje prijestolje iznad zvijezda Božjih: zasjest ću i na gori sastanaka, na sjevernim obroncima:

ja ću uzaći nad visine oblačne, ja ću biti kao Svevišnji.” Izaija 14:12-14

Sotona ili Lucifer, odnosno Svjetlonoša bio je oboren na zemlju, jer je u svojem srcu želio biti poput Svevišnjega, a to je u Bibliji uvijek Bog Otac. Želio je zasjesti na goru sastanaka na krajnjem sjeveru. Gora sastanaka na krajnjem sjeveru je u Bibliji opisani kao slika Siona i Nebeskog Jeruzalema, grad Velikog Kralja (Psalam 48:2, Hebrejima 12:22). Kao Lucifer, Sotona nije sjedio na toj gori sastanaka na krajnjem sjeveru. Na gori sastanaka sjedili su Otac i Njegov Sin na prijestolju. Lucifer je želio sjesti na Božjem prijestolju u visinama, povrh (iznad) zvijezda Božjih, što su anđeli nebeski.

Ezekiel 28:12-19

12 ‘Ovako veli Gospodin GOSPOD: Ti bijaše pečat savršenosti, pun mudrosti i savršenstvo ljepote.

13 Bio si u Edenu, vrtu Božjemu, svaki dragi kamen bio ti je pokrov: rubin, topaz i dijamant, beril, oniks i jaspis, safir, tirkiz i smaragd, te zlato. Izradba tvojih bubnjeva i svirala tvojih bijaše spremna za te za dan kad si stvoren.

14 Ti bijaše kerub pomazan da zaklanja — ta Ja sam te postavio! Bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred kamenja ognjenoga.

15 Ti savršen bješe na putima svojim od dana kada si stvoren, dok se u tebi ne nađe bezakonje.

16 Mnoštvo trgovanja tvojih iznutra te napunilo nasiljem, i ti sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje i uništih te, kerube zaklanjatelju, isred kamenja ognjenoga.

[17] Srce ti se bilo uzoholilo zbog tvoje krasote, svoju si mudrost zbog svoga sjaja izopačio: na zemlju ću te baciti, pred kraljeve ću te položiti da te gledaju.

[18] Mnoštvom svojih opačina, nepravednošću svoga trgovanja, svoja si svetišta oskvrnuo; stoga ću iz tvoje sredine oganj izvesti i proždrijet će te, i u pepeo ću te na zemlji pretvoriti naočigled svima koji te gledaju.

[19] Svi oni među narodima koji te poznaju bit će zbog tebe zaprepašteni: ti ćeš biti strahota i nikada te više neće biti.’”

Lucifer je bio postavljen od Otac da bude kerub zaklanjač. On je bio na svetoj gori Božjoj, ali nije sjedio na prijestolju. Kada je poželio zasjesti na gori sastanaka na krajnjem sjeveru, tada se pojavilo bezakonje u njegovom srcu. Ovdje vidimo opis koji je bio Sotonin grijeh. Želio je biti jednak Bogu, poput Svevišnjega. Sve do tada bio je savršen na svojim putima. Sotonino srce se uzoholilo radi krasote njegove. Vidimo također da se u jednom trenutku Lucifer napunio nasiljem. U svom srcu je htio silom svrgnuti Krista, fizički, i zauzeti Njegovo položaj jednakosti sa Ocem. To ćemo dalje vidjeti u pručavanju. U Otkrivenju 12 vidimo da nastao rat na Nebu i da se Lucifer borio sa svojim anđelima protiv Krista i Njegovih anđela. Vidimo da je Sotona poveo jednu trećinu anđela sa sobom u svojoj pobuni i padu.

Izbacivanje Sotone sa Neba, ili sa Gore Božje, desilo se prije Isusovog života na Zemlji. Padom čovjeka u grijeh, Sotona je zadobio Adamovu vlast nad Zemljom, i postao knez ovoga svijeta. S time je imao ponovni pristup nebeskim dvorima kao predstavnik ovoga svijeta. To vidimo u Jobu, u prvom i drugom poglavlju.

U povijesti Izraela postoje razne pobune koje oslikavaju određene detalje Luciferove pobune koja se desila na Nebu. One tipološki nama prikazuju što se dogodilo na Nebu. Pošto je isti duh poticao te pobune, u principu vidimo presliku pobune koja je bila na Nebu. Uvijek je bila riječ oko ustroja ili poretka vladavine, te borbe za najviši autoritet.

Prva od njih je Abšalomova pobuna. Abšalom je bio sin od Davida. Prvo čitamo taj događaj, u 2. Samuelovoj 15.

Abšalomova pobuna

“No u svemu Izraelu nije bilo nikoga koga bi se toliko hvalilo zbog njegove ljepote kao Abšaloma: od stopala do tjemena ne bijaše na njemu mane.”  2.Samuelova 14:25

“Nakon toga Abšalom pribavi sebi kola i konje i pedeset ljudi da trče pred njim.

I ustajao bi Abšalom rano i stao bi kraj puta do gradskih vrata: kada bi netko tko je imao kakvu parnicu dolazio na sud kralju, Abšalom bi ga pozvao k sebi i rekao: “Iz kojega si grada?” A ovaj bi odgovorio: “Tvoj sluga je iz jednoga od Izraelovih plemena.”

Tada bi mu Abšalom rekao: “Vidiš, tvoja je stvar dobra i ispravna; ali nema nikoga koga je kralj ovlastio da te sasluša.”

Abšalom bi još rekao: “Ah, kada bih ja bio postavljen za suca u zemlji, da svatko tko ima kakvu parnicu ili suđenje dođe k meni, ja bih mu dosudio pravo.”

I bijaše tako da bi on, kada bi tko pristupio k njemu da mu se pokloni, pružio svoju ruku, prihvatio ga i poljubio.

Na taj način je Abšalom postupao prema svemu Izraelu koji je dolazio na suđenje kralju: tako je Abšalom oteo srca Izraelaca.

I bijaše nakon četrdeset godina da Abšalom reče kralju: “Molim te, dopusti mi da odem u Hebron izvršiti svoj zavjet, kojim sam se zavjetovao GOSPODINU.

Jer se tvoj sluga zavjetovao, dok sam boravio u Gešuru u Siriji, rekavši: “Ako me GOSPODIN ponovno dovede u Jeruzalem, tada ću služiti GOSPODINU.”

I reče mu kralj: “Idi u miru.” Tako se on digne i ode u Hebron.

No Abšalom razasla uhode po svim Izraelovim plemenima, rekavši: “Čim začujete zvuke trublje, recite: “Abšalom vlada u Hebronu.”

I pođe s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema, koji bijahu pozvani; i pođoše oni bezazleno, a da nisu ništa znali.

I posla Abšalom po Ahitofela Gilonca, Davidova savjetnika, čak u njegov grad Giloh, dok je on prinosio žrtve. I bijaše urota jaka, jer je narod sve više pristajao uz Abšaloma.

I dođe glasnik Davidu, rekavši: “Srca Izraelaca priklonila su se Abšalomu.”    2.Samuelova 15:1-13

Abšalom je znao da je Solomon zakoniti, od Boga izabran nasljednik Davidova prijestolja. To je slika toga kako Krist sjedi s desne Ocu, na Očevom prijestolju. Unatoč tome je u svom srcu poželio da on bude taj koji će imati najvišu vlast. Da bi to postigao, znao je da postoji samo jedan način. Trebao je pridobiti srca Izraelaca za sebe, tako da sami Izraelci požele njega za svoga kralja (tu je i njegova ljepota utjecala uvjerljivo). To je slika Lucifera, i njegove želje i pobune. Iako se u Izraelu znalo da je Solomon nasljednik prijestolja, Abšalom je prikrivao tu činjenicu.  Zadobivao bi srce Izraelaca tako što je sjedio pred vratima grada i svakog tko bi imao kakvu parnicu saslušao njegov slučaj i govorio “Ah, kada bih ja bio postavljen za suca u zemlji”, tada bi oni svi zadobili svoje pravo. On je to radio potajno iza leđa kralja Davida i Salomona. Tako je Abšalom oteo srca Izraelaca. Nakon što je otišao iz kraljeve prisutnosti, u Hebronu kroz laž, Abšalom se proglasio vladarom. Bila je to jaka urota, jer je narod sve više pristajao uz Abšaloma. Na kraju je Abšalom bio izveden iz grada i, nakon sukoba, poginuo.

U ovom događaju imamo sliku Luciferove pobune na Nebu. Svaka slika je sjena stvarnosti i nije u svim detaljima točan opis stvarnosti koja će se desiti u budućnosti ili se desila u prošlosti. U Izraelovim pobunama vidimo neke glavne crte pobune na Nebu.

Lucifer je znao da je Krist zakoniti Nasljednik, jedini koji je jednak s Bogom. Unatoč tome je u svoj srcu poželio da on bude jednak s Bogom, a da Krist bude potčinjen njemu, kao što je i Abšalom htio to za Salomona. Da bi to postigao, znao je da postoji samo jedan način. Trebao je pridobiti srca anđela za sebe, tako da sami anđeli požele njega za svojega vladara. Iako su anđeli znali poredak na Nebu, da je jedino Božji Sin jednak s Bogom i da sjedi na prijestolju Očevom, Lucifer je prekrivao tu činjenicu. Zadobivao bi srca anđela nudeći drugačiju vladavinu koja bi im davala uzvišenije pravo nego ono koje trenutno posjeduju. On je to radio potajno iza leđa Boga i Njegovog Sina. Tako je Lucifer oteo srca anđela. Nakon što je otišao iz Božje prisutnosti, podigao je pobunu protiv Božjeg ustroja i vlasti. Pridobio je mnoge na svoju stranu koji su pristali u njegovoj pobuni. No, na kraju su svi oni izbačeni s Neba, nakon fizičkog sukoba.

Adonijina pobuna

Druga pobuna koja nam daje dodatne detalje je Adonijina pobuna. Adonija je isto bio jedn od Davidovih sinova. U jednom trenutku se i on uzoholio i poželio postati kralj i vladati na prijestolju, nezakonito umjesto Salomona. Salomon je bio taj koji je bio zakoniti nasljednik prijestolja. Čitamo u 1. Kraljevima 1. poglavlju:

“Tada se Adonija, sin Hagitin, uzvisi rekavši: “Ja ću biti kralj”; i pribavi si kola i konjanike i pedeset muškaraca koji su trčali pred njim.

Njegov ga otac nikada nije ukorio, rekavši: “Zašto si tako učinio?” I bijaše on vrlo zgodan muškarac; a majka ga je rodila poslije Abšaloma.

On se dogovarao s Joabom, sinom Serujinim, i sa svećenikom Abijatrom, pa se oni pridružiše Adoniji pomažući mu.

Ali svećenik Sadok, i Benaja, sin Jehojadin, i prorok Natan, i Šimej, i Rei, i junaci koji su pripadali Davidu, ne bijahu uz Adoniju.

I nakla Adonija ovaca i volova i ugojene stoke kod Zoheletskog kamena, koji je kod En-Rogela, i pozva svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve kraljeve judejske sluge;

ali proroka Natana, ni Benaju, ni one junake, ni svoga brata Salomona, ne pozva.

Zato Natan reče Bat-Šebi, majci Salomonovoj: “Nisi li čula da Adonija, sin Hagitin, kraljuje, a David, naš gospodar, to ne zna?

Dođi, molim te, da te savjetujem, da spasiš svoj život i život svoga sina Salomona.

Idi i uđi kralju Davidu te mu reci: ‘Nisi li se ti, moj gospodaru kralju, zakleo svojoj sluškinji, rekavši: Svakako će Salomon, sin tvoj, vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju? Zašto onda vlada Adonija?’

I gle, dok ti budeš ondje razgovarala s kraljem, doći ću i ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.”

I ode Bat-Šeba kralju u njegovu odaju: a kralj bijaše vrlo star; Abišaga Šunamka posluživala je kralja.

I nakloni se Bat-Šeba i pokloni se kralju. I upita je kralj: “Što bi ti?”

Ona mu odvrati: “Gospodaru moj, ti si se svojoj sluškinji zakleo GOSPODINOM, Bogom svojim, rekavši: ‘Svakako će Salomon, sin tvoj, vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju.’

A sada, evo, vlada Adonija; a ti, moj gospodaru kralju, ni ne znaš za to.

On je naklao obilje volova i ugojene stoke i ovaca te pozvao sve kraljeve sinove, i svećenika Abijatra, i Joaba, zapovjednika vojske, ali tvoga slugu Salomona nije pozvao.

A ti, moj gospodaru kralju, oči svega Izraela su na tebi, da im kažeš tko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja nakon njega.

Inače ćemo, kada moj gospodar kralj usne sa svojim ocima, ja i moj sin Salomon biti smatrani krivcima.”

I gle, dok je ona još govorila s kraljem, uđe i prorok Natan.

I javiše kralju: “Evo proroka Natana.” A kada je on ušao pred kralja, pokloni se pred kraljem licem do zemlje.

I reče Natan: “Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: ‘Adonija će vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju’?

Jer je on danas sišao te naklao obilje volova i ugojene stoke i ovaca, i pozvao sve kraljeve sinove, i zapovjednike vojske, i svećenika Abijatra; i gle, jedu i piju pred njim i govore: ‘Živio kralj Adonija’

Ali mene, tvoga slugu, i svećenika Sadoka, i Benaju, sina Jehojadina, i tvoga slugu Salomona, nije pozvao.

Je li to učinio moj gospodar kralj, a da nisi rekao svome sluzi tko će sjesti na prijestolje moga gospodara kralja nakon njega?”

Tada kralj odgovori, rekavši: “Pozovite mi Bat-Šebu.” I dođe ona pred kralja i stade pred kraljem.

I zakle se kralj i reče: “Kao što je živ GOSPODIN, koji je izbavio moju dušu iz svih nevolja,

kako sam ti se zakleo GOSPODINOM, Bogom Izraelovim, rekavši: ‘Svakako će tvoj sin Salomon vladati nakon mene i sjediti na mome prijestolju namjesto mene’, tako ću danas i učiniti.”

Tada se Bat-Šeba nakloni licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: “Neka moj gospodar, kralj David, živi dovijeka.”

I reče kralj David: “Zovnite mi svećenika Sadoka i proroka Natana, i Benaju, sina Jehojadina.” I stupiše oni pred kralja.

I još im kralj reče: “Uzmite sa sobom sluge svoga gospodara, posadite moga sina Salomona da jaše na mojoj mazgi i odvedite ga dolje do Gihona.

I neka ga ondje svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. I zatrubite u trublju i recite: ‘Živio kralj Salomon.’

Zatim se uspnite za njim da dođe i sjedne na moje prijestolje, jer će on biti kralj namjesto mene: ja sam ga odredio da on bude vladar nad Izraelom i nad Judom.”

A Benaja, sin Jehojadin, odgovori kralju, rekavši: “Amen: tako kaže i GOSPODIN, Bog moga gospodara.

Kao što je GOSPODIN bio s mojim gospodarom kraljem, tako neka bude sa Salomonom; i neka njegovo prijestolje učini većim negoli je prijestolje moga gospodara, kralja Davida.”

Tako svećenik Sadok, i prorok Natan, i Benaja, sin Jehojadin, i Kerećani, i Pelećani, pođoše dolje te posadiše Salomona da jaše na mazgi kralja Davida i odvedoše ga do Gihona.

I uze svećenik Sadok rog ulja iz Šatora i pomaza Salomona. I zatrubiše u trublju; a sav narod povika: “Živio kralj Salomon!”

I sav se narod uspinjao za njim; i svirao je narod u svirale i radovao se velikom radošću, tako da se zemlja razdirala od njihova glasa.

1. Kraljevima 1:5-40

Adonija je znao da je Solomon zakoniti, od Boga izabran nasljednik Davidova prijestolja. To je slika Krista, koji sjedi na Očevom prijestolju, s desne Ocu. Unatoč tome je u svom srcu poželio da on bude kralj. Da bi to postigao, znao je da postoji samo jedan način. Trebao je pridobiti srca Izraelaca za sebe, uvjeriti ih da je on prikladan za njihovog vladara (tu je i njegova ljepota utjecala uvjerljivo), tako da sami Izraelci požele njega za svojega kralja. Iako se u Izraelu znalo da je Solomon nasljednik prijestolja, Adonija je prikrivao tu činjenicu kroz svoj postupak. Suptilno bi zadobivao naklonost Izraela tako što je prikazivao sebe u svojem veličanstvu. Uspjeh pobune je ovisio o pristanku važnih i utjecajnih ljudi u Izraelu. Uz pristanak utjecajnih i uglednih ljudi, htio je stvoriti lažnu sliku kao da je on taj koji je zakoniti nasljednik kraljevstva, i time bi svi trebali prihvatiti njega za kralja Izraela, namjesto Salomona. Mnogo je utjecajnih ljudi pristalo uz Adoniju i govorili su javno “živio kralj Adonija”. Tu stvar su određeni vjerni ljudi u Davidovom kraljevstvu predstavili kralju. Tada je kraj David odlučio ponovno javno obznaniti da je Solomon njegov zakoniti nasljednik, iako se to već znalo od prije, i to je učinio tako što ga je postavio na svoje prijestolje, javno uz velike počasti i slavlje pred cijelim Jeruzalemom. Time je Adonijina pobuna bila ugušena, jer je David ponovno jasno i nedvosmisleno objavio da je Salomon njegov nasljednik.

Kao i u drugim slikama, opis događaja Adonijine pobune preslikava Luciferovu pobunu na Nebu u nekim važnim crtama.

Lucifer je znao da je Krist zakoniti Nasljednik, jedini koji je jednak s Bogom. Unatoč tome je u svom srcu poželio da on bude jednak s Bogom, a da Krist bude podčinjen njemu. Da bi to postigao, znao je da postoji samo jedan način. Trebao je pridobiti srca anđela za sebe, tako da sami anđeli požele njega za svojega vladara. Iako su anđeli znali poredak na Nebu, da je jedino Božji Sin jednak s Bogom, Onaj koji sjedi na Njegovom prijestolju, Lucifer je prekrivao tu činjenicu. Suptilno bi zadobivao naklonost anđela tako što je prikazivao sebe u svojoj veličini, moći i slavi, koju je imao je ga je Bog takvog stvorio. Uspjeh njegove pobune je ovisio o pristanku visoko rangiranih anđela, kao i što većem broju anđela. Uz pristanak visoko rangiranih anđela želio je stvoriti lažnu sliku među anđelima kao da je on taj koji treba biti jednak s Bogom, namjesto Krista. Mnogi anđeli su javno i otvoreno pristali uz Lucifera, govoreći da je pravedno da Lucifer bude postavljen na Prijestolje. Tu stvar su neki vjerni anđeli prezentirali Bogu. Tada je Bog napravio veliki sastanak anđela gdje je u prisustvu svih stanovnika Neba objavio da je Krist Njegov jedinorođeni Sin, Jedini koji može sjediti s Njim na Njegovom prijestolju, i koji je jednak Njemu, te da se Njegovom Sinu jednako trebaju pokoravati kao i Njemu samome. Time je Sotonina pobuna bila ugušena, i svo Nebo je  dalo slavu Bogu i Njegovom Sinu.

Korahova pobuna

Zadnja pobuna koju ćemo proučavati, i koja oslikava Luciferovu pobunu na Nebu, je Korahova pobuna. Čitamo u Brojevima 16. poglavlju:

“A Korah, sin Jisharov, sin Kehatov, sin Levijev, i Datan i Abiram, sinovi Eliabovi, i On, sin Peletov, sinovi Rubenovi, uzeše neke ljude

i ustadoše protiv Mojsija zajedno s nekima od djece Izraelove – dvije stotine i pedeset knezova zajednice, znamenitih u zboru, glasovitih muževa –

i okupiše se zajedno protiv Mojsija i protiv Arona i rekoše im: “Previše si uzimate na sebe; a sva je zajednica sveta, svaki pojedini, i među njima je GOSPODIN: zašto vi uzdižete sebe iznad GOSPODINOVE zajednice?”

Kada Mojsije to čû, pade ničice.

I reče Korahu i svoj njegovoj družini: “Sutra će GOSPODIN pokazati tko su Njegovi i tko je svet, i njemu će dati da mu pristupi; onome koga je izabrao dat će da mu se približi.

Učinite ovo: uzmite si kadionike, Koraše i sva njegova družino,

i stavite sutra oganj u njih, i metnite u njih kâd pred GOSPODINOM; i neka svet bude onaj koga GOSPODIN odabere: vi previše uzimate na sebe, sinovi Levijevi.”

I reče Mojsije Korahu: “Čujte, molim vas, sinovi Levijevi:

Zar vam se čini malim to što vas je Bog Izraelov odvojio od Izraelove zajednice da vas približi Sebi kako biste obavljali službu oko GOSPODINOVA prebivališta, i da stojite pred zajednicom da im služite?

I približio si je tebe i s tobom svu tvoju braću, Levijeve sinove: zar tražite još i svećeništvo?

Zbog čega ste se i ti i sva tvoja družina okupili protiv GOSPODINA; i što je Aron da protiv njega mrmljate?”

I posla Mojsije da pozovu Datana i Abirama, sinove Eliabove; koji rekoše: “Nećemo uzaći:

Zar je malo to što si nas izveo iz zemlje kojom teče mlijeko i med da nas pobiješ u ovoj pustari; osim ako se ne želiš sasvim postaviti vladarom nad nama?

Štoviše, nisi nas uveo u zemlju kojom teče mlijeko i med, niti si nam dao u baštinu polja i vinograde. Zar hoćeš iskopati oči ovim ljudima? Mi nećemo uzaći.”

I razljuti se Mojsije silno i reče GOSPODINU: “Ne obaziri se na njihov prinos. Nisam uzeo ni jednoga magarca od njih, niti sam ijednome od njih naudio.”

I reče Mojsije Korahu: “Budite sutra ti i sva tvoja družina pred GOSPODINOM: ti, i oni, i Aron.

I neka svaki uzme svoj kadionik, i stavite u njih kâd, i donesite pred GOSPODINA svaki svoj kadionik, dvije stotine i pedeset kadionika; ti također, i Aron, svaki od vas svoj kadionik.”

I uzeše oni svaki svoj kadionik, i staviše u njih oganj i na nj metnuše kâd; i stadoše kod ulaza Šatora sastanka s Mojsijem i Aronom.

I sabra Korah svu zajednicu protiv njih kod ulaza Šatora sastanka; i ukaza se slava GOSPODINOVA svoj zajednici.”  Brojevi 16:1-19

Nekoliko utjecajnih ljudi u Izraelu, na čelu sa Korahom, levitom, zajedno sa velikom grupom knezova zajednice, znamenitih ljudi, pobunili su se protiv Mojsija i Arona. Nisu bili zadovoljni sa svojom podčinjenom pozicijom pred Mojsijem i Aronom, koji je bio veliki svećenik, slika Krista. I Mojsije je bio slika Krista, na poseban način. Iako su svi dobro znali da je Aron taj kojeg je Bog odredio da narod pristupa preko njega Bogu, smatrali su sebe jednako svetima i dostojnima iste pozicije. Smatrali su da im je učinjena nepravda, što je Aron postavljen nad njima, i da im ne treba netko tko će biti iznad njih. Rekli su “sva je zajednica sveta, svaki pojedini, i među njima je GOSPODIN: zašto vi uzdižete sebe iznad GOSPODINOVE zajednice?”. Tada je Mojsije najavio veliki sastanak sa Bogom, kada će Bog u prisustvu cijele zajednice, pokazati pravu poziciju Arona, naspram njih. Tada je Mojsije rekao Korahu: “Čujte, molim vas, sinovi Levijevi: Zar vam se čini malim to što vas je Bog Izraelov odvojio od Izraelove zajednice da vas približi sebi kako biste obavljali službu oko GOSPODINOVA prebivališta, i da stojite pred zajednicom da im služite? I približio si je tebe i s tobom svu tvoju braću, Levijeve sinove: zar tražite još i svećeništvo? Zbog čega ste se i ti i sva tvoja družina okupili protiv GOSPODINA; i što je Aron da protiv njega mrmljate?“. To je bila slika Lucifera, pozicija koju su Korah i drugi pobunjeni leviti imali, jer je on stajao u neposrednoj Božjoj prisutnosti, ispred svih anđela, u svetoj službi Bogu. No, Aron je slika Krista, koji jedini ima direktan pristup Bogu. Tada su se sutradan svi okupili kod Šatora Božjeg, pred Gospodom, da Gospod pokaže koga je On izabrao da Njemu pristupa. Tada je Bog objavio da je to Aron, a pobunjene i sve koji su stali s njima, je uklonio iz zajednice.

U određenim segmentima ovaj događaj preslikava neke detalje pobune na Nebu.

Pobunjeni anđeli, visokih pozicija, na čelu sa Luciferom, pobunili su se protiv Krista. Nisu bili zadovoljni sa svojom pozicijom, te su željeli Kristovu poziciju, Onoga koji pristupa k Bogu za njih i njima prenosi Očevu volju. Nisu bili zadovoljni sa svojom podčinjenom pozicijom pred Kristom. Iako su svi dobro znali da je Sin Božji taj kojeg je Bog odredio da preko Njega prenosi sve namjere Božje, smatrali su sebe jednako svetima i dostojnima, da im ne treba takav Gospodar. Smatrali su da im je učinjena nepravda time što je Krist postavljen nad njima, i da im ne treba netko tko će biti iznad njih. Na taj način su se borili protiv Božje uprave i poretka na Nebu, kojeg je Bog uspostavio. Vjerni anđeli su se raspravljali sa pobunjenim anđelima, kao što je Mojsije razgovarao s Korahom i njegovom družinom, i moćnim argumentima i rasuđivanjem ih uvjeravali da imaju visoku poziciju časti u Božjim dvorima s kojom trebaju biti zadovoljni. Zašto se sada bune protiv Sinovljevog autoriteta, tražeći slobodu od Kristovog zapovjedništva. Tada je Bog ponovno sazvao sastanak, gdje je u prisustvu svih anđela pokazao pravu poziciju Svojega Sina, naspram njih. Bog je ponovno izjavio da je On taj koji je uspostavio poredak na Nebu, i da su svi dužni priznati autoritet Njegovog Sina. Odlučio je povući liniju, da se svaki slučaj pojedinog anđela odluči. Tada je pobunjene i sve koju su stali s njima, uklonio iz Nebeske zajednice.

Ovime smo vidjeli gdje se u Bibliji, kroz tipološke slike, opisuje pobuna na Nebu. To smo isto vidjeli u prijašnjim proučavanjima u DP.

Pali anđeli susreću Sina Božjega na Zemlji

Kada je Sin Božji došao na svijet, sukob između Krista i Sotone se direktno nastavio. U to vrijeme je Sotona bio knez ovoga svijeta, ali je Krist došao otkupiti ovaj svijet i obnoviti sve. Pali anđeli su poznavali Sina Božjega još od Nebeskih dvorova, i kada se utjelovio, prepoznali su Ga, i podčinili su se Njegovom autoritetu.

“I ozdravio je mnoge koji bolovahu od raznih bolesti i mnoge je zloduhe izagnao; i nije dopustio zlodusima govoriti, jer su ga poznavali.”  Marko 1:34

“A kada je došao na drugu stranu, u pokrajinu Gergezenaca, iziđoše mu u susret dvojica opsjednuta zlodusima, koji izlažahu iz grobnica toliko nasilni da nitko nije mogao proći onim putem.

I gle, povikaše: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? Zar si došao ovamo mučiti nas prije vremena?”  Matej 8:28-29

“I nečisti bi duhovi, čim bi ga spazili, padali pred Njim i vikali: “Ti si Sin Božji!”

No, On im je strogo prijetio da ga ne očituju.”  Marko 3:11-12

Na dva mjesta u Evanđeljima je Isus spomenuo Sotonin pad s Neba. On je o tome govorio jer je bio siguran u Svoju pobjedu i uspjeh Svoje misije.

“I vratiše se Sedamdesetorica s radošću, rekavši: “Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.”

I reče im on: “Gledao sam Sotonu gdje kao munja pada s Neba.

Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i nad svom silom neprijateljevom: i ništa vam uopće neće nauditi.

No, ne radujte se tome što vam se pokoravaju duhovi, nego se radije radujte zato što su vaša imena zapisana na Nebu.”  Luka 10:17-20

Velika borba između Krista i Lucifera se nastavila i Krist je najavljivao svoju pobjedu i potpuno i trajno izbacivanje Sotone s Neba na način da više tamo neće nikada imati pristup.

“Sada je sud ovomu svijetu. Sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van.” Ivan 12:31

Ovo Kristovo proročanstvo se ispunilo nakon što je On bio uskrišen i proslavljen. Tada je na Nebu nastao rat.

“I nastade rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli ratovahu protiv zmaja; i zmaj ratovaše i anđeli njegovi,

ali ne nadvladaše, niti im se više nađe mjesta na nebu.

I izbačen bî zmaj veliki, ta stara zmija zvana Đavao, i Sotona, koji zavodi sav svijet: on bijaše izbačen na zemlju, i njegovi anđeli bijahu izbačeni s njim.”  Otkrivenje 12:7-9

Ovaj Mihael o kojemu je riječ je sam Krist, Zapovjednik Gospodnje vojske. On je Arkanđeo, tj. iznad anđela, poglavar anđelima, njihov Zapovjednik. Objašnjenje da je Krist taj Arkanđeo Mihael vidimo u sljedećim tekstovima:

“I dogodi se da Jošua, kad bijaše kod Jerihona, podigne svoje oči i pogleda, i gle, sučelice njemu stajaše neki čovjek s izvučenim mačem u ruci. I pođe Jošua do njega i reče mu: “Jesi li ti za nas ili za naše neprijatelje?”

On odgovori: “Ne; upravo sam došao, zapovjednik GOSPODINOVE vojske.” I pade Jošua ničice na zemlju, pokloni se i reče mu: “Što moj gospodar ima reći svome sluzi?”

I reče Jošui zapovjednik GOSPODINOVE vojske: “Skini obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.” I učini Jošua tako.”  Jošua 5:13-15

Zapovjednik Gospodnje vojske, je zapovjednik ili glava anđela, ili Arkanđeo. Ark znači iznad. To je bio Krist. Ovaj opis se ne može primijeniti ni na koga drugoga osim na Sina Božjega.

Isus govori u Ivanu 5. poglavlju da samo On može uskrisivati mrtve pored Oca. On kaže da će prilikom Njegovog dolaska mrtvi čuti glas Sina Božjega i ustati:

“Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i sad je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega. I koji čuju, živjet će.” Ivan 5:25

Taj glas Sina Božjega koji će podići mrtve u život je ‘glas arkanđela’. O tome i apostol Pavao piše i kaže:

“Jer će sâm Gospodin, s povikom, s glasom arkanđela i s trubljom Božjom, sići s neba; i najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu.”   1. Solunjanima 4:16

Kada Krist bude došao u Svojoj slavi, doći će s povikom, s glasom arkanđela. To je Njegov glas. Ovaj Arkanđeo Mihael, Sin Božji koji uskrisuje mrtve, već je i u SZ pokazao Svoju silu i pravo da uskrisuje mrtve. Apostol Juda to opisuje:

“No, arkanđeo Mihael, kada se sporeći se s đavlom prepirao za Mojsijevo tijelo, nije se usudio izreći protiv njega pogrdnu osudu, nego je rekao: “Neka te ukori Gospodin.”  Juda 1:9

Krist je bio veliki Zapovjednik Gospodnje vojske na Nebu. On je bio iznad svih.
U svim ovim tekstovima vidimo dijelove slike o Luciferovoj pobuni na Nebu. Vidimo da se on htio izjednačiti sa Bogom, da je lukavim lažima i izvrtanjem pridobivao anđele na svoju stranu i nastojao reformirati Božju upravu, odnosno poredak na Nebu i zauzeti poziciju Sina Božjega. Vidimo da se on i njegovi simpatizeri nisu htjeli podčiniti autoritetu Božjega Sina.

I danas se Sotona bori protiv istog Autoriteta i potiče ljude da i oni to isto čine. Nedajmo se zavesti njegovim lukavstvima da se borimo protiv Krista i onoga što On jeste. Poslušajmo nadahnuti savjet kralja Davida.

“Poljubite Sina da se On ne razgnjevi, a vi propadnete na putu kada se Njegov gnjev tek malo raspali. Blagoslovljeni su svi oni koji se u Njega uzdaju.”  Psalam 2:12

Vidjeli smo pobunu na Nebu kroz ova proučavanja. Sada ćemo dalje nastaviti proučavati u ovoj seriji o Savezu između Oca i Sina.