Pitanje Sina Božjega je ključna točka u cijeloj kontroverzi koju danas imamo u našoj crkvi. Kao što smo ranije pričali u uvodu, kontroverza je u razumijevanju pojma “Sin” kao doslovni Očev Sin, ili Sin kao simbol, metafora ili uloga. U ovom proučavaju pogledati ćemo brojne pokazatelje iz Pisma i potvrde Duha proroštva o Sinu Božjemu koji je Sin u najvišem smislu tih riječi. Tako su vjerovali adventisti otprije 100 godina do nedavno, kada je crkva službeno promijenila svoj stav. Pogledajmo najprije službeni stav o Sinu Božjemu od službenog tijela generalne konferencije za nauk i doktrinu – Adventist Biblical Research Institute:
“Slika otac-sin se ne može doslovno primjeniti na nebeski odnos Otac-Sin unutar Božanstva. Sin nije prirodno, doslovno Sin od Oca … Termin ‘Sin’ se koristi kao metafora koja se primjenjuje na Božanstvo.” (Adventist Biblical Research Institute; Također objavljeno u službenom ‘Adventist World‘ časopisu)“U Božanstvu postoji ustroj funkcija. Bog nepotrebno ne udvostručuje rad. Red je prvi zakon Neba i Bog radi uredno. Ovaj red proistječe od Božanstva i čuva jedinstvo Božanstva. Izgleda da Otac radi kao izvor, Sin kao posrednik, a Duh kao Onaj koji ostvaruje ili primjenjuje.” (‘Što adventisti vjeruju’, str. 23)
Biblija na nebrojena mjesta govori o Kristovom božanstvu. Temelj Kristovog Božanstva je u jednostavnoj činjenici da je Krist Sin Božji, kao doslovno jedinorođeni od Oca. Djeca nose prirodu svojih roditelja. U svojoj prirodi djete nije ni na koji način manji čovjek od svojega roditelja. Tako je i za Božjega Sina i Njegovo podrijetlo od Oca.
Doslovnost Kristovog Sinovstva s Ocem se danas službeno niječe, te iz toga slijedi ključno pitanje za postaviti: “Ima li Bog Sina ili ne?”. Važnost ovog pitanja postaje očigledno u svjetlosti sljedećeg stiha:
“Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni.” Ivan 3:16
Ovo pitanje je suštinsko pitanje o kojem nam ovisi Život vječni.
Pogledajmo mnogobrojna svjedočanstva o ovoj temi.
Monogenes
Biblija za Sina Božjega tvrdi da je on “jedinorođeni”, i to “jedinorođeni od Oca” (Ivan 1:14). No u posljednje vrijeme taj termin je stavljen pod veliku sumnju u smislu njegovog očitog ili doslovnog značenja. Pri proučavanju Biblije moramo se držati pet jednostavnih, prethodno navedenih hermeneutičkih principa. Moramo dopusititi da Biblija tumači samu sebe. Pogledajmo na koji način Biblija tumači ovaj pojam, te dopustimo da Biblija bude svoj vlastiti rječnik. U grčkom originalu, riječ “jedinorođeni” je grčka riječ “monogenes”. U Bibliji se spominje 9 puta: pet puta za Isusa Krista, kao jedinorođenog Božjeg Sina, i četiri puta za ljudsko dijete. Kada pogledamo sva mjesta u Bibliji gdje se spominje riječ “monogenes”, tada će Biblija sama odrediti značenje ove riječi u kontekstu cijele Biblije.
“A kada se približio vratima grada, gle, upravo su iznosili mrtvaca, jedinoga sina svoje majke; a ona bijaše udovica: i bijaše s njom mnogo naroda iz grada.” Luka 7:12
U ovom kontekstu vidimo da je ova udovica imala jedinog sina, koji je umro. Značajno je da su u ono vrijeme žene jako ovisile o brizi muškaraca. Kako je bila udovica, njena sigurnost je bila u njenom sinu. Tako je situacija ove udovice postala neizmjerno drastična. Isus je oživio njenog jedinorođenog sina. Njen jedinorođeni sin nije bio “jedini takve vrste” sin, već doslovno jedinac i doslovno rođen. Bez sumnje možemo reći da je ovaj monogenes jedini i da je rođen, odnosno da je doslovan sin ove udovice.
“I gle, dođe neki čovjek po imenu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću,
jer imaše jednu jedinu kćer, staru otprilike dvanaest godina, koja je umirala. I dok je on išao, mnoštvo ga je tiskalo.” Luka 8:41-42
Nemamo sumnje da je Jariova kćer uistinu njegova jedina i rođena kćer, odnosno da je Jairova kćer uistinu i doslovna Jairova kćer.
“I gle, neki čovjek iz mnoštva viknu: “Učitelju, preklinjem te, pogledaj mi sina: jer mi je jedino dijete.” Luka 9:38
Sin ovoga čovjeka iz mnoštva je uistinu bio doslovan sin, odnosno bio je jedini i rođeni sin ovoga čovjeka.
“Vjerom je Abraham, kada je bio kušan, prinio Izaka: on koji je primio obećanja, prinio je jedinorođenca” Hebrejima 11:17
Kada je Bog tražio od Abrahama da prinese svojega jedinog sina (Postanak 22:2), u hebrejskom izraz “jedini” – yâchîyd, znači doslovno jedini (usporedi sa Zaharija 12:10 i Izreke 4:3). Izak je za Boga bio jedini Sin jer je bio sin obećanja. Zapazimo što je Ellen White komentirala u vezi toga:
“Bog je obećao Abrahamu da će u njegovoj staroj dobi dobiti sina, i to se obećanje ispunilo. Ali sada Bog kaže: “Uzmi sada svojega sina, . . . i prinesi ga tamo kao žrtvu paljenicu.” Bog je izostavio Išmaela iz obzira govoreći,” “Tvojega jedinog sina Izaka.” {Ellen G. White, Youth’s Instructor, 6. lipnja 1901., ‘Unquestioning Obedience’}
Ako Biblija primjenjuje izraz “monogenes” za sve doslovne potomke jedince ili jedinice, zašto sumnjati u jasan Biblijski izvještaj da je Isus Krist uistinu Božji Sin, u očitom i u najuzvišenijem smislu te riječi?
Rođen prije svega
Što nam Biblija svjedoči o Kristovom iskonu, ili rođenju?
»A ti, Betleheme Efrato, premda si malen među tisućama Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će biti Vladar u Izraelu; i Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.« Mihej 5:2
U hebrejskom jeziku riječ “iskon” je “môtsâ’âh”, što znači obiteljsko podrijetlo – “family descent” ili izvor, odnosno iskon. Ovdje se spominju dva izlaska (yâtsâ’ i môtsâ’âh), jedno od Betlehema Efrata, drugo od vječnosti, odnosno jedno nagovješta rođenje od Marije, (kao Sin Čovječji), a drugo podrijetlo od Oca (kao Sin Božji).
Bog koji nas je ljubio imao je Sina kojeg je poslao na svijet i dao ga nama. Promotrimo na koji je način Krist Božji Sin:
“Potpuna žrtva je učinjena; “Jer Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svojega jedinorođenoga,”—ne sina stvaranjem, kao što su to bili anđeli, niti sina posvojenjem, kao što je grešnik kome je oprošteno, već Sina rođenog u savršenom obličju Očeve osobe, i u svoj sjajnosti Njegovog veličanstva i slave, jednakog Bogu po autoritetu, dostojanstvu i božanske savršenosti. U njemu je prebivala sva punina Božanstva tjelesno.” {E. G. White, Znaci Vremena, 30. svibnja 1895., pogl. 3}“Vječni Otac, ne promjenjivi, dao je svog jedinorođenog Sina, otrgnutog iz Svojih grudi Onog koji je načinjen u savršenom obličju Njegove Osobe, i poslao ga dolje na zemlju da otkrije koliko mnogo voli ljudski rod.” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 9. srpnja 1895., pogl. 13}
“Prije nego je Krist došao u obličju čovjeka, On je postojao u savršenom obličju Njegova Oca.” {Youth’s Instructor, 20. prosinca 1900., pogl. 4}
Kao što je ranije Duh Proroštva potvrdio da je Krist rođen od Oca, važno je razumjeti da Krist nije stvoren, niti je stvorenje. Duh proroštva jasno radi razliku između “stvorenog” i “rođenog”. Budući da je Krist rođen od Oca, a ne stvoren, on je Bog po prirodi, jer posjeduje Očevu Božansku prirodu. Upravo u toj jednostavnoj činjenici Krist jeste u potpunosti Božanstvo, jer je Božji Sin. Ne sin po stvaranju, ni po usvojenju, već Sin po rođenju. Razlika je nedokučivo beskonačna.
Pogledajmo neka od obilnih svjedočanstava da je Krist bio Sin Božji prije stvaranja svijeta:
“Dok Božja Riječ govori o Kristovo ljudskosti dok je bio na ovoj zemlji, također odlučno govori o Njegovoj pred-egzistenciji. Riječ je postojala kao božansko biće, kao vječni Sin Božji, u vezi i jedinstvu s Ocem. Od vječnosti On je bio Posrednik saveza, Onaj u kome svi narodi zemlje, i Židovi i Pogani, ako ga prihvate, imaju biti blagoslovljeni. ‘Riječ je bila sa Bogom i Riječ je bila Bog’. Prije negoli su ljudi i anđeli stvoreni, Riječ je bila sa Bogom i bila je Bog.” {Pregled i Glasnik, 5. travnja 1906., pogl. 5}“Sotona je bio dobro upoznat sa pozicijom časti koju je Krist imao na nebesima kao Božji Sin, ljubljeni od Oca.” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 3. ožujka 1874., pogl. 21}
Ima ljudi koji negiraju Kristovo Sinovstvo prije utjelovljenja, te tvrde kako je Isus postao Božji Sin samo na Zemlji, kada je rođen u Betlehemu. Glavni tekstovi kojima to objašnjavaju su iz Luke 1:
“I, evo, začet ćeš i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom Isus.
On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje njegova oca Davida:” Luka 1:31,32
“I anđeo joj, odgovorivši, reče: »Duh Sveti doći će na te i sila Svevišnjega osjenit će te. Zato će se i to sveto što je od tebe rođeno zvati Sin Božji.” Luka 1:35
Iz ovih stihova jasno je da će se Mesija nazvati Sinom Božjim, ali se ne može zaključiti da je tek tada postao Sinom Božjim. Božji Sin se zaodjenuo ljudskom prirodom i postao čovjek, te je time stekao naziv Sin Božji u novom smislu, jer je spojio Božansku i ljudsku prirodu u jedno. O tome nam svjedoči i Duh proroštva.
“U Njegovom utjelovljenju On je stekao titulu Sina Božjeg u novom smislu. Rekao je anđeo Mariji, “Sila Svevišnjega osjeniti će te: Zato će se i to sveto što će se od tebe roditi zvati Sin Božji.” (Luka 1:35) … “Dok je Sin ljudskog bića On je postao Sin Božji u novom smislu… Tako je On stajao u svijetu — Sin Božji, ali vezan rođenjem za ljudsku rasu.” {Ellen G. White, Odabrane poruke, svezak 1, str. orig. 226; Znaci vremena, 2. kolovoza 1905}
Mi vidimo da je Isus postao Sin Božji po drugi put, u novom smislu. Rođen od žene u Betlehemu, Krist je postao Sinom Čovječjim, i on nosi čovječju prirodu. Sin Božji znači da nosi Božansku prirodu jer je rođen od Boga. Kao Sin Čovječji je pravi čovjek, a kao Sin Božji je pravi Bog. Izraz ‘Sin Čovječji’ označava njegovu ljudsku prirodu rođena od žene, Marije u Betlehemu, dok izraz ‘Sin Božji’ označava njegovu božansku prirodu koju je naslijedio od Boga Oca. Temelj Kristovog Božanstva je u Njegovom doslovnom Sinovstvu sa Bogom Ocem.
“Neka bude s vama milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od Gospodina Isusa Krista, Sina Očeva, u istini i ljubavi.” 2. Ivanova 1:3
Kao što smo čitali u Mihej 5:2, o Njegovom iskonu od vječnosti, pogledajmo što se dogodilo od davnina, od vječnih vremena?
“Jahve me posjedovao na početku svoga puta, prije svojih pradavnih djela. Ja bijah postavljena od vječnosti, od početka, ili prije negoli je zemlje bilo. Kad još nije bilo dubina rodila sam se, dok nije bilo izvora obilatih vodom. Prije nego su se gore smjestile, prije bregova rodila sam se; dok On nije još stvorio ni zemlju, ni polja, ni prvi prah svijeta. Kada je pripravljao nebesa, Ja bijah ondje; kada je postavljao krug nad licem dubine. Kada je utvrđivao oblake u visini; kada je jačao izvore dubine; kada je moru davao svoju odredbu da vode ne prestupaju Njegovu zapovijed; kada je odredio temelje zemlji: tada bijah s Njim kao netko tko je odgojen s Njim; svakodnevno mu bijah užitkom radujući se uvijek pred Njim, radujući se u nastanjenom dijelu Njegove zemlje, a moj užitak bijahu sinovi ljudski.” Izreke 8:22-31
U gornjem tekstu, govoreći o Sebi kao personificiranoj Božjoj Mudrosti (1. Korinćanima 1:24,30; Kološanima 2:3), Krist objašnjava da njegovo rođenje datira prije svakog stvaranja i prostora i vremena i materije.
“onima pak koji su pozvani, i Židovima i Grcima, Krista — Božju silu i Božju mudrost.” 1. Korinćanima 1:24
“A od njega ste vi u Kristu Isusu, koji nama postade mudrost od Boga, i pravednost i posvećenje i otkupljenje,” 1. Korinćanima 1:30
Duh proroštva nam potvrđuje i tumači dani tekst:
“Gospod Isus Krist, božanski Božji Sin, postojao je od vječnosti, kao posebna osoba, a ipak jedna sa Ocem. On je bio nenadmašna slava nebesa. On je bio zapovjednik nebeskih snaga, i obožavanje anđela je primao kao svoje pravo. Bogu ništa nije uskraćeno. ‘Gospod me je imao u početku puta svojega”, objavljuje On, “Prije djela svojih, prije svakoga vremena. Prije vijekova postavljen sam, prije početka, prije postanja zemlje. Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad joše ne bijaše izvora obilatijeh vodom. Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; Još ne bješe načinio zemlje ni polja i početka prahu zemaljskom; Kad je uređivao nebesa, ondje bijah, kad je razmjeravao krug nad bezdanom.’” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 5. travnja 1906 pogl. 7}“A Božji Sin objavljuje o Sebi: “Jahve me posjedovao na početku svoga puta, prije svojih pradavnih djela. Ja bijah postavljena od vječnosti… kada je odredio temelje zemlji: tada bijah s Njim kao netko tko je odgojen s Njim; svakodnevno mu bijah užitkom radujući se uvijek pred Njim…” Izreke 8:22-30.” {Patrijarsi i Proroci, str. orig. 34.1}
“Kroz Salomona Krist je objavio: ‘Jahve me posjedovao na početku svoga puta, prije svojih pradavnih djela. Ja bijah postavljena od vječnosti, od početka, ili prije negoli je zemlje bilo. Kad još nije bilo dubina rodila sam se, dok nije bilo izvora obilatih vodom. Prije nego su se gore smjestile, prije bregova rodila sam se….kada je moru davao svoju odredbu da vode ne prestupaju Njegovu zapovijed; kada je odredio temelje zemlji: tada bijah s Njim kao netko tko je odgojen s Njim; svakodnevno mu bijah užitkom radujući se uvijek pred Njim.’” {E. G. White, Znaci Vremena, 29. kolovoza 1900., pogl. 14}
Prototokos
Jedan od izraza koji se koristi za Sina Božjeg u Novom Zavjetu je i grčka riječ “prototokos”, što znači prvorođenac. I ona se u Bibliji koristi u sljedećem kontekstu:
“Zahvaljujemo Ocu, koji nas je osposobio da budemo dionicima u baštini svetih u svjetlu, koji nas je izbavio od vlasti tame i prenio nas u kraljevstvo Sina svoje ljubavi, u kome imamo otkupljenje krvlju njegovom, to jest oproštenje grijeha, koji je slika nevidljivoga Boga, prvorođenac (prōtotokos) svakoga stvorenja, jer je po Njemu stvoreno sve što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po Njemu i za Njega stvoreno, i On je prije svega i sve se drži zajedno u njemu. On je i glava tijela, crkve; On je početak, prvorođenac (prōtotokos) od mrtvih; da u svemu ima prvenstvo. Jer svidjelo se Ocu u Njemu nastaniti svu puninu.” Kološanima 1:12-19
Primjetimo kako je izraz “prototokos” upotrebljen u dva konteksta: kao “provorođenac svakoga stvorenja” i “prvorođenac od mrtvih”. Sa prvorođencem od mrtvih ćemo se baviti u idućem proučavanju, što je uistinu važno znati, a u ovom proučavanju posvetit ćemo pažnju na “prvorođenca svakog stvorenja”.
Pojmu “prvorođenac svakog stvorenja” Biblija daje različito razumijevanje od “prvorođenca od mrtvih”. Krist je i prije utjelovljenja bio “prvorođenac svakog stvorenja”, tj. rođen i postavljen od Oca nad cijelim svemirom kao Gospodar i Poglavar. Tako i Pavao svjedoči:
“I ponovno, kada uvodi Prvorođenca u svijet, on reče: “Neka se poklone pred njim svi anđeli Božji.” Hebrejima 1:6
Prvorođenac je uveden u svijet, što znači da je bio Prvorođenac prije utjelovljenja. Važno je zapaziti da Bog nije uvodio u svijet provorođenca od mrtvih, već provorođenca svakog stvorenja. Bog je imao Sina kojeg je uveo u svijet.
“Uvodeći prvorođenca u svijet.” Ovo je Kristovo utjelovljenje. U Njemu i kroz Njega, Otac uspostavlja kraljevstvo nebesko među ljudima.” {Rukopis 151, 1901}
Pavao nam objašnjava kako i što znači “prvorođenac svakog stvorenja” jer: “prvorođenac svakoga stvorenja, jer je po njemu stvoreno sve što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po njemu i za njega stvoreno, i on je prije svega”. Kološanima 1:16,17
Bog je kroz Krista stvarao sve i vidljivo i nevidljivo. To znači materiju, vrijeme i prostor. Božji Sin je postojao prije svega toga. Ne možemo ga dokučiti u vremenu jer On kao Stvoritelj ne ovisi u vremenu, kojega je sam stvorio, kao mi što ovisimo o vremenu i poimamo stvari unutar vremena, i van vremena ne možemo ništa pojmiti. Zato imajmo na umu da zalaziti u vrijeme i način Kristovog rođenja od Oca znači zalaziti direktno u Božju prirodu. Ne pristupajmo tom svetom tlu, jer je ograničenom čovjeku nedostupno i nedokučivo. No, zbog naše ograničenosti, ne trebamo odbaciti jasna Biblijska svjedočanstva da je Krist Božji Sin uistinu rođen od Oca, i da Bog doista ima Sina. Kako Pismo svjedoči, da je i rođen i da je od vječanosti, tako i vjerujemo.
“Ovdje je Krist pokazao da iako mogu izračunati Njegov život koji je manji od pedeset godina, ali Njegov božanski život se ne može izmjeriti ljudskim računanjem. Postojanje Krista prije Njegovog utjelovljenja ne može se u iskazati brojkama.” {Ellen G. White, Znaci Vremena, 3. svibnja 1899, ‘Riječ je tjelom postala’}“Božji anđeli su gledali zadivljeno na Krista, koji je uzeo na sebe ljudsko obličje i ponizno spojio Svoje božanstvo sa ljudskošću da bi mogao služiti palim ljudima. Ovo je bilo čudo među nebeskim anđelima. Bog nam je rekao da je to uradio i naše je da prihvatimo Riječ Božju onako kako piše. I iako možemo pokušati razmišljati o našem Stvoritelju, koliko On dugo ima postojanje, kada je zlo prvi put ušlo u naš svijet, i sve ove stvari, možemo promišljati o njima dok se ne onesvijestimo i potpuno iscrpimo istraživajući, a iznad toga je još beskonačno.” {E. G. White, S.D.A. Biblijski Komentari Vol. 7, str. 919; 1888}
Ono što sigurno znamo o Njegovom rođenju od Oca, je da je od Oca primio Njegov Život. O tome nam sam Krist svjedoči:
“Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi.” Ivan 5:26
