Činjenica da Bog sjedi na prijestolju je jako važna. Naime, prijestolje Božje je realno i stvarno, kao i Onaj koji sjedi na njemu. No nažalost, u posljednje vrijeme mnogi sumnjaju u stvarnost Božjeg prijestolja. Razlog tome je što mnogi shvaćaju da je Bog Otac Duh, ali u isto vrijeme misle da On nema tijelo. Tekst za takvu ideju oni nalaze u Ivanu 4:21-24:
“Isus joj reče: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
Vi se klanjate onome što ne znate, mi se klanjamo Onome što znamo: jer spasenje je od Židova.
Ali dolazi čas, već sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini: jer takve klanjatelje traži Otac.
Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.” Ivan 4:21-24
Bog je doista Duh. No Biblija nam ne daje mogućnost razumijevanja da je Bog Otac isključivo Duh. Biblija nam na mnogo mjesta svjedoči da Bog Otac ima tijelo, kao na primjer:
“I sȃm Otac koji me posla posvjedočio je za mene. Niti ste glas njegov ikada čuli, niti ste lik njegov vidjeli.” Ivan 5:37
Bog Otac ima lice:
“Pazite da ne prezrete jednoga od ovih malenih, jer kažem vam da anđeli njihovi na nebesima neprestano gledaju lice Oca mojega koji je na nebesima.” Matej 18:10
“I neće više biti nikakva prokletstva, i prijestolje Božje i Jaganjčevo bit će u gradu; i sluge će mu njegove služiti i gledati lice Njegovo, a ime će im njegovo biti na čelima.” Otkrivenje 22:3,4
“Blagoslovljeni su oni koji su čista srca: jer će oni Boga gledati.” Matej 5:8
Također, veličanstveni prizori prijestolja Božjega pokazuju Očev lik.
“Gledao sam sve dok nisu bila oborena prijestolja i dok nije sjeo Pradavni, kome oprava bijaše bijela kao snijeg, a kosa na Njegovoj glavi kao čista vuna: njegovo prijestolje bijaše kao plamen ognjeni, a njegovi kotači kao ražareni oganj.
Ognjena rijeka izbijala je pred Njim i tekla od njega: tisuću tisuća mu je služilo, i deset tisuća puta deset tisuća stajalo je pred Njim; sud sjede i knjige se otvoriše.”
Daniel 7:9-10
“I odmah bijah u duhu; i gle, prijestolje postavljeno u nebu i na prijestolju Netko sjedi. I taj koji sjedi izgledom bijaše nalik kamenu jaspisu i sardu, a uokolo prijestolja dúga izgledom nalik smaragdu.” Otkrivenje 4:2,3
“A on nastavi: “Čuj, dakle, riječ GOSPODINOVU: Vidjeh Gospodina gdje sjedi na svome prijestolju, a sva vojska nebeska stajaše mu zdesna i slijeva.
I reče Gospodin: ‘Tko će uvjeriti Ahaba da uzađe i padne kod Ramot-Gileada?’ Jedan reče ovako, a drugi reče onako.
Tada istupi jedan duh, stane pred GOSPODINA i reče: ‘Ja ću ga uvjeriti.’
I upita ga Gospodin: Čime?’ A ovaj odgovori: ‘Poći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ I reče mu: ‘Ti ćeš ga uvjeriti i uspjeti: idi i učini tako.’” 1. Kraljevima 22:19-22
“A iznad svoda nad njihovim glavama bijaše nešto nalik prijestolju; izgledom poput kamena safira: gore na tome što bijaše nalik prijestolju bijaše nešto kao Obličje čovjeka.
I vidjeh kao sjaj jantara, nešto nalik ognju uokolo iznutra; od obličja njegovih slabina pa naviše i od obličja njegovih slabina nadolje vidjeh nešto nalik ognju okruženo sjajem.
Kao obličje duge što je u oblaku tijekom kišnoga dana, takav bijaše izgled svjetlosti uokolo. To bijaše prikaz slave GOSPODINOVE. Kada to vidjeh, padoh na lice; i začuh nečiji glas gdje govori.” Ezekiel 1:26-28
Bog ima obličje i može se vidjeti, no kao grešni ljudi ne možemo ga vidjeti licem u lice. Zato ga je Pavao nazvao nevidljivm Bogom, ali Bogom koji nitko od ljudi nikada nije vidio.
“koji jedini ima besmrtnost, prebiva u nepristupačnoj svjetlosti, kojega nitko od ljudi ne vidje niti može vidjeti. Njemu čast i moć vječna! Amen.” 1. Timoteju 6:16
Ezekiel je vidio Oca koji sjedi na prijestolju, koji je nalikovao obličju čovjeka, i tu vidimo ponovnu potvrdu da je čovjek stvoren na Njegovu sliku. Bog je dao posebnu i uzvišenu čast ljudima kada je stvorio čovjeka na Svoju sliku. Bog je stvorio čovjeka kao duh i tijelo, i to je ono što ga čini bićem, upravo zato jer je Otac naš Nebeski Božansko Biće. Pogledajmo neke potvrde ove važne činjenice iz Duha proroštva:
“Moćna sila koja djeluje kroz čitavu prirodu i održava sve što postoji nije, kao što to prikazuju neki znanstvenici, samo jedno sveobuhvatno načelo, jedna pokretačka energija. Bog je duh, a ipak je osobno Biće, jer je čovjek stvoren po Njegovom obličju.” {Svjedočanstva za Zajednicu svezak 8, str. orig. 263.1; 1904}“Stvoreni da budu „obličje i slava Božja” (1 Korinćanima 11:7), Adam i Eva su primili darove dostojne svog visokog određenja. Skladni i razmjerni po obliku, pravilnih i lijepih crta lica, pojave koja je odisala zdravljem i zračila radošću i nadom, oni su svojom vanjštinom bili slični liku svog Stvoritelja. Ova sličnost nije se otkrivala samo u njihovoj fizičkoj prirodi. Svaka njihova duhovna i duševna sposobnost odražavala je Stvoriteljevu slavu.” {Odgoj, str. orig. 20.2; 1903}
“Kada je Adam izašao iz Stvoriteljeve ruke, nosio je fizičku, umnu i duhovnu sličnost sa svojim Stvoriteljem. {E. G. White, Odgoj, str. orig. 15; 1903}
“Božji Sin je bio slijedeći po autoritetu pored velikog Zakonodavca. On je znao da jedino Njegov život može biti dovoljan za otkup palog čovjeka. Bio je toliko vredniji od ljudi, koliko je njegov plemeniti karakter bez mrlje i uzdignut položaj komandanta nebeske vojske bio iznad poslova ljudi. On je bio savršena slika svog Oca, ne samo po obilježjima , već i u savršenstvu karaktera.” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 17. prosinca 1872., pogl. 1}
Vrlo je važno da prihvatimo da Bog Otac ima tijelo, i da je On doslovno Božansko Biće. Problem se nalazi u tome što ako ne prihvatimo da Otac ima tijelo, tada uništavamo svu slavu Božjeg prijestolja, i činimo ga ništavnim. Na to nas upozorava i Duh proroštva.
“Često su me lažno optuživali za naučavanja svojstvena spiritualizmu. Ali prije nego što je urednik Day-Stara nasjeo na ovu prijevaru, Gospodin mi je pokazao žalosne i porazne posljedice koje će on i drugi prouzročiti stadu naučavanjem spiritualističkih pogleda. Često sam viđala dragog Isusa, da je On osoba. Upitala sam Ga je li Njegov Otac osoba i ima li obličje kao i On: “Ja sam savršena slika osobe mojega Oca.”Često sam vidjela da je spiritualističko gledište oduzelo Nebu svu slavu i da u mislima mnogih Davidovo prijestolje i dragi Isusov lik nestaju u ognju spiritualizma. Vidjela sam da će neki koji su bili prevareni i dovedeni u tu zabludu upoznati svjetlo istine, ali će biti gotovo nemoguće da se potpuno oslobode zavodničke sile spiritualizma. Takvi trebaju temeljito priznati svoje zablude i zauvijek ih napustiti.” {Rani Spisi, str. orig. 77.2; 1882}
Imamo upozorenje da ne spiritualiziramo tj. alegoriziramo Nebo, kao i Boga koji sjedi na nebeskom prijestolju. Nebo je stvarno i fizičko mjesto, a Bog je stvaran i cjelokupno Biće, i Duh i tijelo, samo što je svojim Duhom svugjde prisutan i nije ovisan o svome tijelu kao čovjek ili anđeo.
“Vidjela sam prijestolje i na njemu Oca i Sina. Promatrala sam Isusovo lice i divila se Njegovoj umilnosti. Oca nisam mogla vidjeti jer Ga je zaklanjao oblak blještave svjetlosti. Upitala sam Isusa je li Njegov Otac tijelom sličan Njemu. Potvrdio je da jest, ali Ga nisam mogla vidjeti jer, rekao je: “Kad bi samo jednom vidjela Njegovu slavu, ne bi ostala živa.” {Rani Spisi, str. orig. 54.2; 1882}
Bog Otac je doista Biće u punom smislu te riječi, tj. On je uistinu Duh, ali ima i tijelo. Tako je i sa anđelima. Oni su “službujući duhovi” (Hebrejima 1:14), ali također imaju i tijelo.
“Dana 14. svibnja 1851. vidjela sam Isusovu ljepotu i ljupkost. Dok sam promatrala Njegovu slavu, nisam ni pomislila da bih se ikad mogla odvojiti od Njega. Vidjela sam svjetlo koje je dolazilo od slave koja je okruživala Oca i kad mi se približilo, tijelo mi je zadrhtalo i ja sam ustreptala kao list na vjetru. Pomislila sam da ću, ako mi se približi, nestati, ali svjetlo je prošlo pokraj mene. Tada sam mogla donekle shvatiti koliko je velik i strašan Bog s kojim imamo posla. Vidjela sam kako neki nemaju pojma o Božjoj svetosti i često uzalud uzimaju Njegovo sveto i poštovano ime, nesvjesni da govore o Bogu, velikome i strašnome Bogu. Dok se mole, mnogi se izražavaju nemarno i bez poštovanja čime žaloste nježnog Duha Gospodnjeg i zbog toga Nebo ne prima njihove molitve.” {Rani Spisi, str. orig. 70.2; 1882}
