Upravo ovo što smo do sada proučavali je ono što je adventistička crkva vjerovala, za vrijeme cijelog života Ellen White i nekoliko desetljeća nakon nje. Pogledajmo službeni stav vjernika u ono vrijeme.
- Postoji jedan Bog, osobno, duhovno Biće, Stvoritelj svih stvari, svemoguć, sveznajući, i vječan; beskonačan u mudrosti, svetosti, pravdi, dobroti, istini i milosti; nepromjenjiv, i svugdje prisutan kroz Svojeg predstavnika, Duha Svetoga. Psalam 139:7
- Postoji jedan Gospodin Isus Krist, Sin Vječnog Oca, Onaj po kome je On stvorio sve stvari, i po kojem postoje;
- Sveto Pismo Starog i Novog Zavjeta dana nadahnućem Božjim, sadrže potpuno otkrivenje Njegove volje čovjeku, i one su jedino nepogrešivo pravilo vjere… (1905 Seventh-day Adventist year book, page 188, ‘Fundamental principles’ – vrijedilo do 1914.)
Vjernici su u ono doba vjerovali u doslovno Kristovo Sinovstvo sa Njegovim Ocem. Ima onih koji pričaju kako je Ellen White promijenila mišljenje 1898., kada je izdala knjigu Čežnja Vjekova. To pitanje ćemo razmatrati u jednom posebnom proučavanju. Pogledat ćemo njena svjedočanstva iz Čežnje Vjekova i iz njenih kasnijih spisa i vidjeti da ona nije nikada promijenila svoje mišljenje.
Nekoliko desetljeća nakon njene smrti postepeno se uvlačila nauka u koju danas službeno vjerujemo. Ona je postupno ulazila od strane učenih i visoko pozicioniranih pojedinaca.
Prisjetimo se današnjeg službenog stava po pitanju Oca i Sina.
“Slika otac-sin se ne može doslovno primjeniti na nebeski odnos Otac-Sin unutar Božanstva. Sin nije prirodno, doslovno Sin od Oca … Termin ‘Sin’ se koristi kao metafora koja se primjenjuje na Božanstvo.” (Adventist Biblical Research Institute; Također objavljeno u službenom glasniku ‘Adventist World’ magazine)
“U Božanstvu postoji ustroj funkcija. Bog nepotrebno ne udvostručuje rad. Red je prvi zakon Neba i Bog radi uredno. Ovaj red proistječe od Božanstva i čuva jedinstvo Božanstva. Izgleda da Otac radi kao izvor, Sin kao posrednik, a Duh kao Onaj koji ostvaruje ili primjenjuje.” ‘Što adventisti vjeruju’, str. 23
“U cilju iskorjenjivanja grijeha i pobune iz svemira te vraćanja sklada i mira, jedno od božanskih Bića je prihvatilo, i ušlo u ulogu Oca, drugo u ulogu Sina. Preostalo božansko Biće, Sveti Duh, trebao je također učestvovati u postizanju pala spasenja…. Prihvačajući uloge koje zahtjeva plan spasenja, božanska Bića nisu izgubila ni jednu silu Božanstva.” (The Week of Prayer issue of the Adventist Review, October 31, 1996)
“Iako ni jedan jedini stih iz Pisma ne potvrđuje formalno doktrinu o Trojstvu, ono se podrazumijeva kao činjenica od strane Biblijskih pisaca i spomenuto je nekoliko puta. Samo vjerom možemo prihvatiti postojanje Trojstva.” (Adventist Review, Vol. 158, No. 31, p. 4; 1980)
“Biblijske jasne aluzije na Trojstvo Adventistima su dovoljne” Službena stranica Kršćanske Adventističke Crkve
Ono što je jako važno je da, uz sva obilna svjedočanstva koje smo primili iz Božje Riječi i Duha proroštva, niti jedno ne objašnjava značenje simbola “Otac” i “Sin”, niti objašnjavaju ikakve uloge, već daju jasno svjedočanstvo o Njihovom doslovnom odnosu otac-sin. Objašnjenje uloga ili metafora o Ocu i Sinu ne proizlazi iz Biblije niti ih potvrđuje Duh proroštva, te se samim time krši prvi princip hermeneutike, “Sola Scriptura”. Objašnjenja navodnih simbola “Oca” i “Sin” dolaze iz literature van Biblije i Duha proroštva. Time se kriši i treći princip hermeneutičkih pravila, gdje Pismo samo sebe tumači. Nigdje Biblija ne objašnjava niti sama pokušava protumačiti te simbole već ih moramo prihvatiti jednostavno onako kao piše. Taj princip nam govori i Duh proroštva.
„I najjasnije otkrivene istine u Bibliji učeni su ljudi izložili sumnji i nejasnoći. Prikazujući se silno mudrima, uče da Sveto pismo ima mistično, tajnovito duhovno značenje koje nije jasno izraženo našim jezikom. Ti su ljudi lažni učitelji. Upravo o takvima Isus je rekao: “Ne poznajete ni Pisma ni moći Božje.” Marko 12:24. Jezik Biblije treba tumačiti u njegovu očitom značenju, osim ukoliko se ne radi o simbolu ili slici. Krist je obećao: “Ako tko htjedne vršiti volju Njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga.” Ivan 7:17. Kada bi ljudi uzeli Bibliju onako kako piše, ako nebi bilo lažnih učitelja koji bi zavodili i zbunjivali njihove umove, ostvarilo bi se djelo koje bi anđele učinilo radnosnima, koje bi dovelo tisuće i tisuće u Kristovo stado, koji sada lutaju u zabludi.“ {Velika Borba 486.3, str. orig. 598; 1888}
Kao što tekst jasno kaže, ukoliko se tu ne radi o simbolu, jezik Biblije treba tumačiti u njegovu očitom značenju. Zato je Otac doslovno Otac, kao što smo vidjeli ranije, i Sin je Njegov pravi istinski Sin. Pismo i Duh proroštva nas na mnogo načina opominju o ovakvim izvrtanjima Pisma. Zapazimo da oni koji niječu Sina, niječu i Oca.
“A bijaše i u narodu lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja koji će potajno unijeti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih je otkupio i navući na sebe brzu propast.
I mnogi će poći njihovim pogubnim putovima; zbog njih će se pogrdno govoriti o putu istine.” 2. Petrova 2:1-2
“Tko je lažljivac ako ne onaj tko niječe da Isus jest Krist? Onaj je antikrist tko niječe Oca i Sina.
Svatko tko niječe Sina, nema ni Oca; a tko priznaje Sina, ima i Oca.
Neka, stoga, ostane u vama ono što ste čuli od početka. Ako u vama ostane to što ste čuli od početka, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.” 1. Ivanova 2:22-24
Ljude koji prikazuju jednostavne Istine na način da imaju neko tajnovito ili duhovno značenje, koje ne prihvaćaju u jasnim pojmovima izraženima našim jezikom, Duh proroštva svrstava pod spiritualiste. Zato pogledajmo neke od karakteristika takvih učitelja čije su ideje u posljednje vrijeme sve glasnije.
[Govoreći o spiritualistima] “Petar, opisujući opasnosti kojima će Crkva biti izložena u posljednjim danima, kaže da kao što je bilo lažnih proroka koji su Izraela vodili u grijeh, tako će biti i lažnih učitelja, ”koji će potajno unijeti pogubna krivovjerja i koji će, niječući Gospoda što ih je otkupio… Mnogi će poći za njihovom razuzdanosti”. (2. Petrova 2:1-2) Ovdje je apostol ukazao na jedno od očitih obilježja spirtualnih učitelja. Oni odbijaju priznati Krista kao Božjeg Sina. Ivan kaže o takvim učiteljima: ”Tko je grdni lažac, ako ne onaj koji niječe da je Isus Krist? Onaj tko niječe Oca i Sina, taj je antikrist. Tko god niječe Sina, nema ni Oca.” (1. Ivanova 2:22-23) Spiritualizam nijekanjem Krista niječe i Oca i Sina, a Biblija objavljuje da je to manifestacija antikrista.” {Patrijarsi i Proroci, str. orig. 686; 1890}[Govoreći o spiritualistima] “Ovdje nam je Bog pokazao dokaz o spomenutim ljudima. Oni odbijaju priznati Krista kao Božjega Sina, i nemaju više poštovanje prema Ocu i Njegovom Sinu, Isusu Kristu. Oni nemaju ni Sina ni Oca. I baš kao njihov veliki vođa, glavni pobunjenik, oni su u pobuni Božjem Zakonu, i oni preziru krv Kristovu” {Pregled i Glasnik, 15. travnja 1875., pogl. 12}
Ovdje nam je rečeno da će u posljednjim danima crkva biti u opasnosti od spiritualista. Takvi neće htjeti priznati Krista kao Božjega Sina. I vidimo da se proročanstvo ispunilo. Takvo učenje se potajno uvelo u crkvu, što je također bilo prorečeno u gornjem tekstu. Dana su nam upozorenja da pazimo da ne spiritualiziramo Pismo i da ga čitamo onako kako piše:
“Postojanje osobnog Boga, jedinstvo Krista sa Njegovim Ocem, počiva na temeljima svake prave znanosti …U ovim danima, mnoge prevare su učene kao istina. Neka naša braća su naučavali poglede koje mi ne možemo prihvatiti. Nestvarne ideje, izvijene i čudne interpretacije Biblije, ulaze među nas. Neki od ovih učenja izgledaju kao kovrčica ili jota sada, ali će oni izrasti i posati zamka za neiskusne…
Potrebno nam je proučavati Pismo svakodnevno, kako bi smo znali put Gospodnji, kako ne bismo bili prevareni religijskim zabludama. Svijet je prepun lažnih teorija i zavodljivim spiritualističkim idejama, koje uništavaju čista duhovna opažanja, i vode daleko od istine i svetosti. U ovo vrijeme moramo posebno obratiti pažnju na upozorenje, “Neka nas nitko ne vara ispraznim riječima.”
Moramo biti pažljivi da ne bismo krivo interpretirali Pismo. Jasna učenja iz Božje Riječi ne smiju biti tako spiritualizirana da izgubimo iz vida realnost. Nemojte natezati značenje rečenica u Bibliji u nastojanju da izvedete nešto čudno što bi zadovoljilo maštu. Uzmite Pismo onako kako piše. Izbjegavajte prazne špekulacije.” – {Manuscript 30, 29. listopada 1904., “Redeem the TIme”; Upward Look 316.2-6}
“Način na koji su spiritualisti odbacili jedinog Gospodara Boga i našeg Gospodina Isusa Krista je tako što su najprije koristili staru nebiblijsku Trinitarijansku veru, da je Isus Krist vječni Bog, iako nemaju ni jedan stih kojim bi ga poduprijeli, dok mi imamo jasna svedočanstva u izobilju da je on Sin vječnog Boga.” {J. S. White, Dnevna Zvijezda, 24. siječnja 1846.}
Posebno su nam dana upozorenja da pazimo na one koji će nastojati učiniti Sina Božjega ništavnim, tj. koji će uništavati njegovu ličnost kao Božjega Sina:
“’I zaista naša zajednica je sa Ocem i Sinom Njegovim Isusom Kristom.’ Kroz svo Sveto Pismo Otac i Sin su spominjani kao dvije različite osobe. Čući ćete ljude koji će nastojati učiniti Sina Božjega ništavnim. On i Otac su jedno, ali su dvije osobe. Pogrešni sentimenti po ovom pitanju se pojavljuju i morat ćemo im se suprotstaviti.“ {E. G. White, Rivju i Herald, Juli 13, 1905 par. 3}
Mi se moramo suprotstaviti onima koji uklanjaju pravo Kristovo Sinovstvo s Njegovim Ocem. Kristovo pravo Sinovstvo je bilo temelj naše vjere u početku, što smo sada izgubili. Pogledajmo opomene koje smo primili upravo po tom pitanju:
„Sve vas preklinjem da budete jasni i čvrsti u vezi određenih istina koje smo čuli, primili i zagovarali. Izjave Božje Riječi su jasne. Posadite svoje noge čvrsto na platformi vječne istine. Odbacite svaku fazu pogreške, čak i ako je pokrivena sličnošću istini, koja negira ličnost Boga i Krista… Isus Krist je Sin Božji. On je bio objavljen u tijelu.“ {E. G. White, Pregled i Glasnik, 31. kolovoza 1905., pogl. 11}“Oni koji žele ukloniti stare orijentire, ne drže se čvrsto; ne pamte onako kako su primili i čuli. Oni koji pokušavaju uvesti teorije koje bi uklonile stupove naše vjere po pitanju svetišta ili o ličnosti Boga ili Krista, rade kao slijepi ljudi. Trude se unijeti nesigurnosti i uputiti Božji narod na pogrešan put.” {E. G. White, Objavljeni Rukopisi No.760, str. 9; 1905}
“Onaj koji negira ličnost Boga i ličnost Njegovog Sina Isusa Krista, negira Boga i Krista. ‘Vi dakle što čuste od početka, u vama neka stoji; ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.’ Ako nastavite da vjerujete i slušate istine koje ste prvo prihvatili po pitanju ličnosti Oca i Sina, bićete združeni sa njima u ljubavi.” {E.G. White, Pregled i Glasnik, 8. ožujka 1906., pogl. 19}
Ovakva silna i odlučna svjedočanstva i opomene koje smo primili kroz njih, opasno je odbiti. Iste opomene su nam dane i u Bibliji:
“Jer ušuljali su se neopazice neki ljudi koji su već odavno određeni za ovu osudu, bezbožnici koji milost našega Boga izokreću u razuzdanost i niječu jedinoga Gospodara, Boga, i našega Gospodina Isusa Krista.” Judina 1:4
“Tko god prestupi Kristov nauk i u njemu ne ostane, nema Boga. Onaj tko ostaje u Kristovu nauku, on ima i Oca i Sina.” 2. Ivanova 1:9
“Ali bojim se da se nekako, kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom, tako ne pokvare vaše misli i ne odvrate od jednostavnosti koja je u Kristu.
Jer dođe li tko i propovijeda drugoga Isusa, kojega mi nismo propovijedali, ili ako drugoga duha primate, kojega niste primili, ili drugo evanđelje, koje niste prihvatili, vi ga lijepo podnosite.” 2. Korinćanima 11:3-4
“Čudim se što od onoga koji vas je pozvao u milost Kristovu tako brzo prelazite na drugo evanđelje;
koje, zapravo, nije drugo, nego ima nekih koji vas zbunjuju i htjeli bi iskriviti Kristovo evanđelje.
Ali kada bismo vam mi ili anđeo s neba propovijedali ikoje drugo evanđelje negoli ono koje smo vam mi propovijedali, neka je proklet.
Kao što smo već prije rekli, tako sada opet velim: Ako vam itko propovijeda ikoje drugo evanđelje negoli ono koje ste primili, neka je proklet.” Galaćanima 1:6-9
“Tko vjeruje u Sina, ima život vječni, a tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti života, nego gnjev Božji ostaje na njemu.«” Ivan 3:36
“Hvala Bogu na Njegovu neizrecivu Daru.” 2. Korinćanima 9:15
