SAVEZ IZEMĐU OCA I SINA – OBEĆANJA I UVJETI U SAVEZU | Savez mira – 8. dio

SAVEZ IZEMĐU OCA I SINA – OBEĆANJA I UVJETI U SAVEZU

Plan spasenja – 2. dio

U prvom dijelu smo vidjeli kronologiju događaju vezano za plan spasenja, nakon pada u grijeh. Sada ćemo vidjeti što taj Savez između Oca i Sina obuhvaća i stvari koje su za nas važne da ih znamo i razumijemo.

Savez je dogovor između strana, u kojem postoje neki ciljevi koji se žele postići, uz određene uvjete i obećanja s obje strane.

“Savez je sporazum između strana, temeljen na uvjetima.” {ST December 22, 1881, par. 5}

“Savez je sporazum kojim se strane pojedinačno i međusobno obvezuju da će ispuniti određene uvjete.” {1MR 110.2}

Otac je imao pravo providjeti bilo kakav otkup za čovjeka, iako je Sotona tvrdio da ih on može držati u svome ropstvu zauvijek jer su vjerovali njegovim lažima.

“Kada je Sotona bio zbačen s neba, odlučio je zemlju učiniti svojim kraljevstvom. Kada je iskušao i nadvladao Adama i Evu, tvrdio je da je zahvaljujući ovoj pobjedi pali ljudski rod bio njegov zakoniti podanik, a svijet njegov. Grijehom je ljudska rasa bila otuđena od Boga, dovedena je u simpatiju sa Sotonom i bila je spremna ujediniti se s njim u pobuni protiv Božjeg Zakona. Krist je odlučio otkupiti čovjeka i izbaviti svijet iz Sotonine ruke .” {ST November 4, 1908, par. 13}

“Sotona je odbio pustiti svoje zarobljenike. Držao ih je kao svoje podanike zbog njihovog vjerovanja u njegovu laž. Tako je on postao njihov tamničar. Ali nije imao pravo zahtijevati da se za njih plati cijena; jer ih nije zadobio zakonitom pobjedom, nego kroz lažne tvrdnje.” {7ABC 468.6}

“Bog, budući da je povjeritelj, imao je pravo donijeti bilo kakvu mjeru za otkupljenje ljudskih bića. Pravda je zahtijevala da se plati određena cijena. Sin Božji je bio jedini koji je mogao platiti ovu cijenu. On je dobrovoljno htio doći na ovu zemlju i proći tlom gdje je Adam pao. Došao je kao Otkupitelj izgubljene rase, da pobijedi lukavog neprijatelja, i Svojom nepokolebljivom vjernošću pravdi, spasiti sve koji bi Ga prihvatili kao svog Spasitelja.” Letter 20, 1903. {7ABC 468.7}

Dakle, Sotona je ljude htio zauvijek zadržati pod kontrolom, ali to nije mogao jer ih je kroz laž zarobio, prijevarom. No, Otac je imao pravo, kao Povjerilac, otkupiti ljude.

Očeva obećanja u Savezu

U ovom Savezu tj. dogovoru između Oca i Sina za spasenja čovjeka, postoje obećanja s obje Strane. Otac je obećao u tom dogovoru određene stvari Kristu, i Krist je sa Svoje strane obećao određene stvari Ocu. To je bio zajednički dogovor i Oni su sklopili ruke u svečanom Savezu.

Ovo su obećanja Očeva Kristu:
“Obećanje Oca bilo je zavjetovano da ako Krist zaodjene svoje božanstvo ljudskim, ako izdrži kušnju i probu koju Adam nije uspio izdržati, Njegova poslušnost će se Njegovom narodu računati kao pravednost. On bi pobijedio u njihovu korist i postavio bi ih u prednosti. Tako bi dobili vrijeme probe u kojoj bi se mogli vratiti svojoj lojalnosti, držeći Božji Zakon. U tome će Krist vidjeti plod patnje Svoje duše i bit će zadovoljan.” {Ms128-1897.}

“…ovisni o našem Gospodu Isusu Kristu čije smo vlasništvo, koji nas je otkupio ugovorom sa svojim Ocem.” {Ms 195, 1905, par. 4}

Otac je obećao Kristu da će se Njegova poslušnost uračunati kao pravednost Njegovom narodu i oni će biti dati Kristu kao vječna baština. Njima će se dati vrijeme probe, ovozemaljski život, da se vrate odanosti Bogu. U ovome će Krist biti zadovoljan, kada vide spašene za vječnost kroz Svoje zasluge.

Jedno od obećanja, kao što smo sada pročitali, je bilo i to da će tako ljudi onda dobiti još jedno vrijeme probe:

“Bog i Krist znali su od početka o Sotoninu otpadu i Adamovu padu kroz prijevarnu silu otpadnika. Plan spasenja osmišljen je kako bi otkupio pali ljudski rod i dao im još jednu probu.” {LHU 74.6}

Sada još jedan citat koji sažima opet obećanja Očeva Kristu, i Kristova Ocu:

“Po Kristu je izvršeno djelo na kojem počiva ispunjenje Božjeg nauma. Ovo je bio dogovor u savjetima Božanstva. Otac je u savjetovanju sa svojim Sinom imao namjeru da ljudska obitelj bude ispitana i iskušana kako bi se vidjelo hoće li biti namamljeni sotonskim iskušenjima ili će Krista učiniti svojom pravednošću, držeći Božje zapovijedi i živjeti. Bog je svome Sinu dao sve koji će biti vjerni i odani. Krist se zavjetovao da će ih otkupiti od vlasti Sotone, po cijenu vlastitog života. Imamo uvjete ovog saveza.” {21MR 54.3}

Sva obećanja su sažeta u tome da će Otac dati Kristu sve ljude koji budu vjerni i samu Zemlju, a Krist je obećao da će otkupiti ljude od grijeha i posljedica grijeha Svojim životom. Ta obećanja uključuju puno toga, i neke stvari smo do sada samo spomenuli, a kasnije ćemo u proučavanjima detaljnije.

Otac se pobrinuo u Svome Sinu za kaznu za grijeh i za oprost – za oboje u isto vrijeme. Bog se nije dao pobijediti od Sotone. On je poslao Svoga Sina da obavi za čovjeka ono sto je samo Krist mogao.

“Pravda zahtijeva da se grijeh ne samo oprosti, već zahtijeva izvršenje smrtne kazne. Bog je, u daru svog jedinorođenog Sina,  udovoljio i jednom i drugom zahtjevu. Umirući umjesto čovjeka, Krist je iscrpio kaznu i pobrinuo se za oprost.” {Ms50-1900.1}

Otac je obećao da će biti s Kristom i podržavat ga u Njegovoj velikoj žrtvi i biti s Njim u tome.

“Kakvo je divno zanimanje Bog morao imati za čovječanstvo kada je u njihovu korist dao Svog jedinorođenog Sina na život patnje kako bi mogao postići spasenje ljudskog roda. Princ neba dan je kao žrtva i On je imao sposobnost da pati proporcionalno Svojoj uzvišenoj i svetoj čistoći. “Beskonačni Bog je bio jedini koji je mogao podržati Spasitelja u Njegovoj velikoj žrtvi.” {Ms57- 1898.13}

Otac je obećao da će sve pokrenuti i poslati u pomoć čovjeku:

“Gospod je mogao odbaciti grešnika i potpuno ga uništiti; ali odlučio se za skuplji plan. U Svojoj velikoj ljubavi On pruža nadu beznadnima, dajući Svog jedinorođenog Sina da ponese grijehe svijeta. A budući da je u tom jednom skupocjenom daru Bog izlio sva blaga neba, On neće uskratiti čovjeku ništa od onoga što mu je potrebno. Sve nebeske sile su pod zapovjedništvom duše koja vjeruje, kako bi mogla biti uspješna u borbi protiv sila tame.” {ST June 27, 1892, par. 6}

“Krist ima moć od svog Oca dati Svoju božansku milost i snagu čovjeku — omogućujući mu da pobijedi kroz Njegovo ime.” {RH 8. rujna 1874., par. 15}
Kroz daljnja proučavanja u ovoj seriji, vidjet ćemo još drugih obećanja i uvjeta u ovome Savezu koja sada ne možemo detaljno ovdje nabrojati. Vidjet ćemo i kroz Bibliju gdje se ta obećanja u tom Savezu spominju i opisuju.

Kristova obećanja u Savezu

Sada ćemo razmotriti neka obećanja koja je Krist dao Ocu u ovome Savezu. Kasnije ćemo tijekom proučavanja vidjeti još druge detalje koje ne možemo sada.

Prvo, Krist je htio otkupiti čovjeka Ocu.

“Krist je sažaljevao pali ljudski rod i pristao je odreći se slave koju je imao kod Oca, i uzeo je na Sebe ljudsku prirodu, kako bi mogao suosjećati s njima u njihovim nevoljama, a zatim umrijeti sramotnom smrću na križu kako bi ih otkupio svome Ocu.” {Ms 6, 1854, par. 5}

Dalje, Krist je obećao da će obraniti čast i nepromjenjivost Očevog Zakona, da će otkriti Oca kao Vrhovnog na Nebu i na Zemlji, osvjedočiti ljude o grijeh, vratiti ih poslušnosti i omogućiti oprost čovjekovih grijeha kroz Svoju smrt za njega:

“Sin Božji, postavši čovjekova zamjena i noseći prokletstvo koje je trebalo pasti na čovjeka, obvezao se, u ime ljudskog roda, da će održati čast Božjeg Zakona. Otac je predao svijet u Kristove ruke, da Svojim posredničkim radom može spasiti grešnika i potpuno opravdati zahtjeve [Zakona]. Njegova je misija bila osvjedočiti ljude u grijeh, što je prijestup Zakona, i kroz zasluge Svoje krvi, i Svojim posredovanjem, trebao ih je vratiti poslušnosti. Kroz Kristovu žrtvu Zakon se mogao održati, a grešniku je moglo biti oprošteno, ne samo oslobođen sile grijeha, nego i “obnovljen prema slici Onoga koji ga je stvorio”. Kološanima 3:10.” {Ms41-1892.24}

“On namjerava održati punu čast Božjeg Zakona, bez obzira na to što ga je ljudska obitelj prekršila. On će otkupiti od njegova prokletstva sve poslušne koji će prigrliti ponudu milosrđa prihvaćajući pomirenje koje je tako divno osigurano. Svojim posredničkim radom Krist će u potpunosti opravdati svetost i nepromjenjivost Zakona svoga Oca.” {RH April 29, 1875, par. 3}

“Krist je dobrovoljno htio doći u naš svijet i dati ljudima istinsko svjetlo. Bog je dao svog jedinorođenog Sina svijetu da otkrije Oca kao vrhovnog na nebu i na zemlji.” {EGW; 25LtMs, Lt 132, 1910}

Vidimo da su Kristova obećanja Ocu bila ta da će otkupiti čovjeka od prokletstva Zakona, noseći naše grijehe, ali i da će obnoviti Božji lik u čovjeku kroz Svoje posredovanje. Tako će On vratiti ljude natrag vjernosti Bogu i Njegovom Zakonu.

Krist je obećao i namjeravao napraviti ono naizgled nemoguće, da ujedini i pomiri pravednost i milost, kroz Svoju žrtvu za grijehe svijeta i posredovanjem silom milosti u čovjekovom srcu da ga obnovi prema Božjem obličju.

“Njegov [Kristov] cilj je bio da izmiri prerogative pravde i milosti, i pustiti da svaki stoji odvojen u svom dostojanstvu, ali ipak ujedinjeni. Njegova milost nije bila slabost, već strašna sila da kazni grijeh zato što je grijeh; ipak je milost predstavljala silu koja privlači k sebi ljubav čovječanstva. Kroz Krista, Pravda je mogla da oprosti a da pritom ne žrtvuje nijednu titlu od svoje uzvišene svetosti.” (General Conference Bulletin, Fourth Quarter, 1899, vol. 3, p. 102.) {7ABC 470.2}

Kristovo svećeničko posredovanje je počelo odmah nakon pada u grijeh, i On je obećao Ocu obnovu svega što je bilo izgubljeno:

“Isus je postao čovjekova zamjena i jamac. Postao je odgovoran za rasu. Njemu su uračunati njihovi grijesi. On je preuzeo sve njihove dugove. Zavjetovao se Svojom riječju da će okajati njihov prijestup, i On će u njima oblikovati karakter poput Njegovog u velikom planu spasenja, pripisujući čovjeku svoj pravedni karakter. Po vjeri u Krista oni će biti okupljeni pod Njegovom zastavom, Njegovom zaštitničkom brigom, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod svoja krila.” {Ms 43b, 1891., par. 6}

Krist je obećao Ocu da će zamijeniti čovjeka, da će učiniti pomirenje za grijehe ljudi i da će u čovjeku formirati karakter nalik Njegovom. Sada nastavljamo čitati o drugim obećanjima koja je Krist dao u tom Savezu:

“Ljudski rod bi mogao biti izbrisan iz svemira, druga kreacija bi mogla naseliti Zemlju; ali prijestolje Pravde mora biti vječno i zauvijek osigurano. Prinoseći svoju beskrajnu žrtvu, Krist će uzvisiti i častiti Zakon. On će obznaniti paloj rasi uzvišeni karakter Zakona Božje vladavine, koji se ne može ni na koji način promijeniti kako bi se susreo s čovjekom u njegovom grešnom stanju. Samo je Krist mogao vratiti čast Božjoj vladavini pred nepalim svjetovima i nebeskim svemirom. Žrtvom koju je namjeravao prinijeti sve će sumnje biti zauvijek razriješene, a ljudski rod će biti spašen ako se vrate svojoj vjernosti. Križ Golgote će promatrati svjetovi koji nisu sagriješili, nebeski svemir, sotonske sile, pala rasa, i sva usta će zašutjeti.” {Ms128-1897.19}

“Krist je patio umjesto čovjeka, dajući Svoj život za život svijeta. Svi koji se pokaju i okrenu Njemu kao osobnom Spasitelju Njegova su baština. Kristova smrt je dokazala da su Božja uprava i vladavina bez greške. Sotonina optužba u pogledu sukobljenih atributa pravde i milosrđa zauvijek je riješena iznad svakog pitanja. Svaki glas na nebu i izvan neba će jednog dana svjedočiti o pravdi, milosrđu i uzvišenim Božjim atributima.” {Ms128-1897.20}

“Krist je podnio kaznu u korist ljudskog roda kako bi nebeski svemir mogao vidjeti uvjete saveza otkupljenja. Bogu se svidjelo da satre Svog jedinorođenog Sina, da pretrpi iskušenje koje će doći na Njega, da dopusti Sotoni da razvije svoje osobine i načela svoje vladavine. Neprijateljstvo otpadnika protiv Zapovjednika cijelog neba mora se vidjeti i shvatiti. Mora se pokazati da je Sotonina milost okrutnost.” {Ms128-1897.21}

Krist je obećao da će postati čovjek i ostavit slavu Neba, i identificirat se sa čovjekovim slabostima i postat siromašan i uključit se u žestoke borbe sa Sotonom da pobijedi za čovjeka, i omogućiti i pokazati čovjeku kako i on može pobijediti. Krist je obećao Ocu da će obnoviti čast Božjoj vladavini i osigurati Očevo prijestolje pravde pred svemirom i Nebom i ukloniti svaku sumnju. On će obznaniti uzvišeni karakter Božjeg Zakona i dat će Svoj život za život svijeta te dokazati da je Božja vladavina bez mane, da je Zakon nepromjenjiv. Dokazat će da je Bog pravedan i milostiv u isto vrijeme i pobiti Sotonine tvrdnje. Pokazat će cijelom svemiru uvjete saveza otkupljenja. Tu se također spominje da će Otac dopustiti da Sotona razvije svoje principe i pokaže svoj karakter i svoju mržnju prema Kristu, da se vidi Sotonina okrutnost.

Krist je htio opet čovjeka učiniti hramom za prebivanje Oca:

“Od vječnih je vremena Božja namjera bila da svako stvoreno biće, od sjajnog i svetog serafima do čovjeka, treba postati hram u kome će prebivati Stvoritelj. Zbog grijeha, ljudski je rod prestao biti Božji hram. Zatamnjeno i okaljano zlom, ljudsko srce nije više otkrivalo slavu Božanskog. Međutim, utjelovljenjem Božjeg Sina, ispunjen je cilj Neba. Bog prebiva u ljudskosti, i kroz spasonosnu milost čovjekovo srce ponovno postaje Njegov hram.” {DA, 161}

“Prihvaćanje Krista ono je što daje vrijednost ljudskom biću. Njegova žrtva donosi život i svjetlost onima koji prihvaćaju Krista kao svog osobnog Spasitelja. Božja ljubav kroz Isusa Krista je izlivena na srca svakog člana Njegova tijela, noseći sa sobom životnu snagu zakona Boga Oca. Na taj način Bog može prebivati s čovjekom, i čovjek može prebivati s Bogom.” {ST April 8, 1897, par. 11}

Obećao je da neće ništa poštedjet da se ovaj plan ispuni za čovjeka, da će dati cijelo Nebo u posao spašavanja čovjeka:

“Prihvativši se tog posla, zadivljujućeg djela našeg spasenja, Krist je, u dogovoru sa svojim Ocem, odlučio da neće izostaviti ništa, bez obzira na cijenu, da neće uskratiti ništa, bez obzira koliko visoko bilo cijenjeno, čime bi mogao izbaviti jadnog grešnika. On će cijelo Nebo uključiti u ovo djelo spasenja, obnavljanja Božjeg moralnog lika u čovjeku.” {Lt10-1897.8}

Krist je dragovoljno Sebe ponudio

Važno je razumjeti da je Krist sam Sebe dragovoljno ponudio za spasenja čovjeka. On nije imao obvezu da to učini, niti je bio prisiljen, ali se sam ponudio iz ljubavi prema čovjeku. To je bila dragovoljna žrtva. On je Sebe predložio Ocu.

“Zbog toga ću mu dodijeliti udio s velikima i plijen će dijeliti s jakima; zato što je dušu svoju (dragovoljno) na smrt izlio i bio ubrojen među prijestupnike, i nosio je grijeh mnogih i posredovao za prijestupnike.”  Izaija 53:12

Krist je dragovoljno Sebe ponudio. KS ovako kaže:
“Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.”  Izaija 53:12

Isus je predložio Ocu Sebe kao zamjenika za čovjeka. Evo jednog teksta koji to opisuje i gdje se 4 puta spominje da je Isus Sebe “predložio”:

“O, divna poniznost! Veličanstvo Neba, kroz ljubav i sažaljenje prema palom čovjeku, predložilo je da postane njegova zamjena i jamac. On će nositi čovjekovu krivnju. On će preuzeti gnjev svoga Oca na Sebe, koji bi inače pao na čovjeka zbog njegove neposlušnosti.” {RH February 24, 1874, par. 21}

“Kristova božanska duša bila je pokrenuta sažaljenjem koje je bilo beskonačno za propalog čovjeka…Predložio je jedino sredstvo koje bi moglo biti prihvatljivo Bogu, koje bi čovjeku dalo još jednu priliku i ponovno ga stavilo na probu. Krist je pristao napustiti svoju čast.” {RH February 24, 1874, par. 23}

“Kakve li ljubavi! Kakve li poniznosti! Kralj slave se sam ponudio da se ponizi do palog ljudskog roda. On će staviti Svoje stope na Adamov stope.” {RH February 24, 1874, par. 25}

“Ako bi sveti par bio poslušan, ljudski rod bi nakon nekog vremena bio izjednačen s anđelima. Kako Adam i Eva nisu uspjeli izdržati ovaj test, Krist je predložio da postane dragovoljni prinos za čovjeka.” {RH February 24, 1874, par. 26}

Krist nije bio primoran da to učini. On je dragovoljno ponudio Sebe za čovjekovog Zamjenika i Jamca, da otkupi pale ljude.

“Krist nije bio prisiljen podnijeti ovo okrutno postupanje. Njemu nije stavljen jaram obveze da poduzme djelo otkupljenja. Dragovoljno je ponudio Sebe, kao dobrovoljnu, besprijekornu žrtvu. Bio je jednak Bogu, beskrajan i svemoguć. Bio je iznad svih ograničenih zahtjeva. On sam je bio zakon u karakteru.” {Ms101-1897.27}

“Krist je mogao nastaviti boraviti u nebeskim dvorima, odjeven u odjeću bjelju od najbjelje bjeline, i sjedeći kao Princ Bogu zdesna. Nije bio prisiljen odstupiti s prijestolja, odložiti Svoju kraljevsku odjeću i kraljevsku krunu i doći na ovu zemlju kako bi primio mržnju, zlostavljanje, odbacivanje, bičevanje i krunu od trnja. Poniženje koje je pretrpio, podnio je dobrovoljno, da spasi svijet od vječne propasti. {Ms101-1897.35}

Krist je znao da će to biti jedini mogući način i da nema drugog, i iz beskonačne ljubavi i sućuti za čovjeka, On je Sebe predložio Ocu kao dragovoljna Žrtva umjesto čovjeka, i time je prikazao Očevo srce i ljubav i karakter, kako Otac misli o ljudima.

Krist nije bio prisiljen na to, već je to učinio Svojom voljom:

“Krist nije bio prisiljen to učiniti [podnijeti krivnju za svijet koji propada]. Dobrovoljno se predložio da da Svoj život da spasi svijet. Zahtjevi Božje vladavine su krivo shvaćeni kroz Sotonine obmanjujuće riječi i djela, a Otac i Sin su vidjeli i osjetili potrebu za posrednikom.” {CTr 267.2}

Savez načinjen prije pada

Ovaj Savez, dogovor između Oca i Sina, postojao je još od vječnosti, prije nego je svijet stvoren. On nije bio nakndadna misao nakon čovjekovog pada, već plan načinjen prije svega. Za slučaj da se grijeh dogodi, Bog je imao plan spasenja u Svome umu i u dogovoru sa Kristom u svakom detalju. O tome imamo potvrde u Pismu i u spisima Dp:

“Veliki plan otkupljenja postavljen je prije utemeljenja svijeta. Krist nije bio sam u ovom čudesnom pothvatu otkupljenja čovjeka. U nebeskim vijećima, prije nego što je svijet stvoren, Otac i Sin zajedno su se zavjetovali da će, ako se čovjek pokaže nevjernim Bogu, Krist, koji je jedno s Ocem, zauzeti mjesto prijestupnika, i pretrpjeti kaznu pravde koja mora pasti na njega.” {RH November 15, 1898, par. 1}

“Prije nego što su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su se u zavjetu da otkupe čovjeka ako ga Sotona bude pobijedio. Stegnuli su Svoje ruke u svečanom zavjetu da će Krist postati jamac za ljudski rod.” {LHU 103.2}

Čitamo dalje dodatne tekstove:

“Kako je velika Božja ljubav! Bog je stvorio svijet da proširi nebo. Želio je veću obitelj. I prije nego što je čovjek stvoren, Bog i Krist sklopili su savez da, ako padne od svoje vjernosti, Krist podnese kaznu za prekršaj. Čovjek je pao, ali nije bio prepušten sili uništavatelja. “Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da svatko tko vjeruje u Njega, ne propadne, nego da ima vječni život.” Otkupitelju je dana sva moć da je dodijeli palim ljudskim bićima za njihovu dobrobit i blagoslov.” {ST December 25, 1901, par. 13}

Bog je unaprijed mislio kako spasit čovjeka ako padne u grijeh, i imao je savršeni plan, “u svemu uređen i siguran” (2. Samuelova 23:5), jedini koji je mogao smisliti za spasenje čovjeka. Otac i Sin su od vječnosti, prije stvaranja svijeta, imali plan za spasenje čovječanstva.

“Prije nego što su položeni temelji svijeta, Krist, Jedini Rođeni od Boga, zavjetovao se da će postati Otkupitelj ljudskog roda u slučaju da Adam sagriješi.” {1SM 226.1}

“Krist je bio Poslani od Boga. Prije nego što je grijeh ušao u naš svijet, čak i prije nego što je čovjek stvoren, Krist se zavjetovao sa svojim Ocem da će, ako ljudska obitelj prekrši božanski Zakon, On preuzeti kaznu za prijestup na svoju vlastitu božansku dušu. Čovjek je pao; i u punini vremena, kako bi otkrio palom čovječanstvu karakter Oca, Krist je odložio svoju kraljevsku odjeću i kraljevsku krunu, odjenuo svoje božanstvo s ljudskim i došao na ovu zemlju, ovdje da živi bezgrešnim životom.” {Ms110-1905.8}

“Plan za naše spasenje nije bila naknadna misao, plan načinjen nakon Adamova pada. On je bio otkrivenje “tajne čuvane u tišini od vječnih vremena”. (Rimljanima 16:25) On je otkrivenje načela koja su od vječnosti bila temelj Božjeg prijestolja. Od samog početka Bog i Krist znali su za Sotonin otpad i čovjekov pad kroz prijevarnu silu odmetnika. Bog nije odredio da grijeh postoji, ali je unaprijed vidio njegovo postojanje i osigurao sredstvo kojim će suočiti ovu strašnu mogućnosti. Njegova ljubav prema svijetu bila je tako velika da se On zavjetovao dati Svojega jedinorođenog Sina “da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni”. (Ivan 3,16) {DA 22.2}

O ovome što čitamo tekst iz Rimljanima 16:25-26 govori. Kao i tekstovi iz Efežanima 1:3-4.9, 3:8-9.

Postoje još mnogobrojni tekstovi koji ovo iznova potvrđuju i objašnjavaju, ali za ovu poantu nećemo čitati sve te citate jer je ovo dovoljno da se razumije.

Samo Sin je mogao otkupiti

Postoje određeni razlozi zašto je samo Krist mogao biti Spasitelj ljudi. Glavni razlog je taj sto je On bio Jedini koji je bio jednak Ocu i od tolike vrijednosti da može otkupiti prekršaj beskrajno vrijednog Božjeg Zakona, i zato što je samo On imao silu da moze svo čovječanstvo obnoviti u moralnom smislu. U vezi s time, On je također bio jedini koji je Očevu ljubav i karakter mogao prikazati. To ide ruku pod ruku sa obnovom karaktera u čovjeku jer ce se čovjek promijeniti gledanjem, a mora točno i jasno vidjeti kakav je Otac, da bi ga zavolio i prihvatio i bio promijenjen.

“Još Jednoga je imao: Svoga ljubljenog Sina. I Njega posla k njima, rekavši: ‘Poštovat će Sina Mojega.’  Marko 12:6

Jedna jako važna i suštinska stvar za razumjeti u ovome Planu jest to da nije bilo drugog načina ili mogućnosti za neki drugi plan, i samo je Sin Božji mogao to učiniti. Nitko drugi. To je bilo zato što je Zakon Očev, koji je bio prekršen, bio beskonačno vrijedan i samo Onaj koji je bio toliko ili više vrijedan, je mogao otkupiti prekršaj toga Zakona. Zato to nitko drugi nije mogao osim Krista.

Uzvišenost Zakona

Ključna točka u ovom planu je uzvišenost Očevog Zakona, tj. Njegove riječi i volje. Važno je razumjeti da je Bog bio ljubomoran za svoj Zakon i On ga nije mogao predati sramoti jer bio to uništilo Njegov Autoritet kao Boga u svemiru, i također ugrozilo život svih inteligentnih stvorenja jer je dobro svih bilo vezano za poslušnost tom savršenom Zakonu.

“Bez pomiriteljske žrtve Božjeg Sina, nije moglo biti izlijevanja blagoslova ili spasenja od Boga na čovjeka. Bog je bio ljubomoran za čast svoga Zakona. Prijestup tog Zakona doveo je do strašnog razdvajanja Boga i čovjeka.” {ST January 30, 1879, par. 19}

Božji Zakon je bio izraz Njegovog karaktera, i zbog toga savršen i beskrajan, i bilo ga je nemoguće mijenjati jer bi Bog time zanijekao Sebe.

“Kad je čovjek, zaveden od Sotone, bio neposlušan božanskom zakonu, Bog nije mogao, čak ni da spasi izgubljenu rasu, promijeniti taj Zakon. Bog je ljubav; Njegov je Zakon izraz Njegovog karaktera. Promijeniti Njegov Zakon značilo bi zanijekati samog Sebe; to bi srušilo one principe s kojima je vezana dobrobit svemira.” {BEcho July 15, 1893, par. 4}

“Nebeski Bog je stavio blagoslov na one koji drže Božje zapovijedi. Hoćemo li stajati kao osobiti Božji narod, ili ćemo gaziti Njegov Zakon govoreći da on više nije obavezan? Bog je onda isto tako mogao ukloniti samoga Sebe. U Zakonu svaki propis je karakter beskonačnog Boga.” (Manuscript 12, 1894). {1BC 1104.7}

Zbog ovih važnih razloga, ako ih ispravno razumijemo, postojao je samo Jedan koji je mogao otkupiti čovjeka, a to je bio Krist, Sin Božji. Sada ide ključni citat koji to sve objašnjava: Božji je Zakon bio vredniji za Njega nego anđeli oko Prijestolja:

“Adamu je rečeno da život anđela ne može platiti dug. Jehovin Zakon, temelj Njegove vladavine na Nebu i na zemlji, bio je svet kao i sam Bog, i iz tog razloga život anđela nije mogao biti prihvaćen od Boga kao žrtva za njegov prijestup. Njegov Zakon je bio važniji u Njegovim očima nego sveti anđeli oko Njegovog prijestolja. Otac nije mogao ukinuti ili promijeniti ni jedan princip Svog Zakona da bi izašao u susret čovjeku u njegovom palom stanju. Ali Sin Božji, koji je zajedno sa Ocem stvorio čovjeka, mogao je izvršiti otkupljenje za čovjeka prihvatljivo Bogu, tako što će dati Svoj život kao žrtvu i podnijeti gnjev Svog Oca. Kako je Adamov prijestup donio smrt i bijedu ljudskom rodu, život i besmrtnost bit će izneseni na svjetlo kroz žrtvu Isusa Krista, žrtvu tako beskrajne vrijednosti da će učiniti čovjeka koji će se njome okoristiti dragocjenijim od čistog zlata, čovjeka više negoli zlatni klin ofirski.” {ST January 30, 1879, par. 12}

Otac je Svoj Zakon cijenio više čak i od anđela koji su oko Prijestolja. Sada ispravno razumijemo i zašto. I zato je samo Krist mogao otkupiti čovjeka. Nitko od anđela ili ljudi nije mogao učiniti takav savez:

“Dogovor koji su sklopili Otac i Sin da spase svijet po Kristu, koji će dati Sebe da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Nijedna ljudska sila ili anđeoska sila ne bi mogla sklopiti takav savez. Duga iznad prijestolja je znak da se Bog kroz Krista obvezuje spasiti sve koji vjeruju u Njega. Savez je siguran kao i prijestolje. Zašto smo onda takvi nevjernici, tako nepovjerljivi?” Manuscript 16, 1890, 25, 26. (“Our Constant Need of Divine Enlightenment,” 1890.) {1MR 109.5}

Kao što smo sada čitali, u tim savjetovanjima između Oca i Sina, niti anđeli nisu mogli ući:

“Čak ni anđelima nije bilo dozvoljeno da sudjeluju u savjetovanju između Oca i Sina kad je postavljen plan spasenja.” {MH 429.4}

Jedini mogući plan

Ovaj plan je bio jedini mogući način za spasenje čovjeka. Nije postojao neki drugi mogući način. Ne, postojao je samo jedan jedini način. Krist je bio Jedini koji nas je mogao spasiti. Čitamo nekoliko tekstova o tome:

“To su Otac i Sin planirali prije utemeljena svijeta. Otac Ga je “poslao.” [Marko 12:6.] On je bio predan po Božjem odlučenom naumu i predznanju. To je bio jedini plan koji se mogao napraviti za iskupljenje čovječanstva. Popuštajući grijehu, čovjek je navukao kaznu za prijestup. Dar Krista našem svijetu napravljen je kako bi se mogla pokazati milost, a ipak da se Božja pravda u potpunosti ispuni.” {Ms139-1907.3}

“Jedini plan koji se mogao osmisliti za spas ljudskog roda bio je onaj koji je zahtijevao utjelovljenje, ponižavanje i raspeće Sina Božjeg, Veličanstva Neba. Nakon što je osmišljen plan spasenja, Sotona nije mogao imati prostora na kojem bi temeljio svoju sugestiju da Bog, budući da je tako velik, ne može ništa mariti za tako beznačajno stvorenje kao što je čovjek. ” {ST January 20, 1890, par. 8}

“Jedini način na koji se pala rasa mogla obnoviti bio je kroz dar Njegova Sina, jednakog Njemu, koji posjeduje atribute Božje. Iako je tako visoko uzvišen, Krist je pristao preuzeti ljudsku prirodu, da bi mogao raditi u korist čovjeka i pomiriti s Bogom Njegovog nelojalnog podanika.” {RH November 8, 1892, par. 3}

“Ne postoji drugi način za čovjekovo spasenje. “Bez mene,” kaže Krist, “ne možete učiniti ništa.” Po Kristu, i samo po Kristu, izvori života mogu oživjeti čovjekovu prirodu, preobraziti njegov ukus i usmjeriti njegove osjećaje da teku prema nebu. Kroz sjedinjenje božanske s ljudskom prirodom, Krist je mogao prosvijetliti razumijevanje i uliti svoja životvorna svojstva kroz dušu mrtvu u prijestupima i grijesima.” {Ms50-1900.4}

Krist je znao da samo On može otkupiti čovjeka. Božji Sin je bio Jedini koji nas je mogao zamijeniti i donijeti nam novi život:

“Sotona je učinio muškarce i žene svojim zarobljenicima, i polaže na njih pravo kao na svoje podanike. Kad je Krist vidio da nema ljudskog bića koji bi mogao biti čovjekov zagovornik, On sam je ušao u žestoki sukob i borio se sa Sotonom. Prvorođeni od Boga bio je Jedini koji je mogao osloboditi one koji su Adamovim grijehom bili dovedeni u podložnost Sotoni. Sin Božji dao je Sotoni svaku priliku da na Njemu iskuša sva svoja umijeća.” (Ellen G. White, Manuscript 125, Dec. 9, 1901, ‘The Unchangeable Law of God’)

“Razmislite koliko je Krista koštalo da napusti nebeske dvorove i zauzme svoj položaj na čelu čovječanstva. Zašto je On to učinio? — Zato što je On bio jedini koji je mogao iskupiti pali ljudski rod.” {RH March 9, 1905, par. 5}

“Nitko osim Krista nije mogao otkupiti čovjeka od prokletstva Zakona. Predložio je preuzeti na Sebe krivnju i sramotu grijeha, grijeha koji je toliko uvredljiv u Božjim očima da će zahtijevati odvajanje od Njegova Oca.” {ST December 15, 1914, par. 11}

“Postoji samo Jedan koji ima moć odnjeti grijeh svijeta. Taj Jedan je Krist, Nosilac grijeha. Svojom milošću On može tako uzdići ljude da su osposobljeni surađivati s Njim.” {Ms45-1902.9}

“Bog će uskoro obraniti svoju pravdu pred svemirom. Njegova pravda zahtijeva da grijeh bude kažnjen; Njegova milost odobrava da grijeh bude oprošten kroz pokajanje i priznanje. Oprost može doći samo preko Njegovog jedinorođenog Sina; samo Krist može okajati grijeh – i to samo onda kada se za grijeh pokaje i kada se napusti.” {Lt38-1907.8}

Imajući sve ovo u vidu i razumijevajući ovu važnu činjenicu, sada ćemo razmotriti razne razloge koji su nam otkriveni zašto je Krist bio Jedini koji je mogao otkupiti čovjeka.

1. Jedini od dovoljne vrijednosti

To je morao biti netko tko je bio vrijedan kao Božji Zakon ili više od toga. Životinje, ljudi i anđeli nisu mogli otkupiti čovjeka jer nisu imali dovoljnu vrijednost. Čitamo opis toga:

“Adam je pao zbog neposlušnosti. Božji Zakon bio je prekršen. Božanska vlast bila je obeščašćena i pravda je zahtijevala da se plati cijena za prijestup.” {Ms 196, 1903, par. 1}

“Da bi spasio ljudski rod od vječne smrti, Božji Sin je dragovoljno pristao ponijeti kaznu za neposluh. Jedino se poniženjem Kneza neba sramota mogla ukloniti, pravda zadovoljiti i čovjeka obnoviti na položaj kojeg je izgubio kroz nepokornost. Nije postojao ni jedan drugi način. Ne bi bilo dostatno da je na Zemlju došao anđeo i prošao iskušenje na kojem se Adam spotaknuo i pao. Ovo ne bi moglo ukloniti ni jednu mrlju grijeha ni priskrbiti čovjeku jedan sat probe.” {Ms 196, 1903, par. 2}

Cijena za prijestup je cijena visine vrijednosti Božjeg Zakona, ono koliko to vrijedi.

“Krv životinja nije mogla udovoljiti Božje zahtjeve kao žrtva pomirnica za prijestup Njegovog Zakona. Život životinje bio je manje vrijedan od života prekršitelja i grešnika, i prema tome nije mogao biti otkup za grijeh. Bog je to mogao prihvatiti samo kao sliku žrtve Njegovog Sina.” {RH December 17, 1872, par. 2}

“Čovjek nije mogao iskupiti čovjeka. Njegovo grešno, palo stanje predstavljalo bi nesavršenu žrtvu, žrtvu pomirnicu koja je manje vrijedna nego što je bio Adam prije pada u grijeh. Bog je stvorio čovjeka savršena i čestita, i nakon njegovog prijestupa za Boga nije bilo prihvatljive žrtve, osim ako bi prinesena žrtva bila superiornija od čovjeka kakav je bio u svom stanju savršenstva i bezazlenosti.” {RH December 17, 1872, par. 3}

“Božanski Sin Božji je bio jedina žrtva dovoljne vrijednosti da u potpunosti ispuni zahtjeve Božjeg savršenog Zakona. Anđeli su bili bezgrešni, ali od manje vrijednosti od Božjeg Zakona. Bili su podložni Zakonu. Oni su glasnici koji vrše Kristovu volju i Njemu se klanjaju. Oni su stvorena bića i uvjetovani su. Kristu nisu postavljeni nikakvi zahtjevi. Imao je silu da preda svoj život i da ga opet uzme. Nikakva obaveza nije položena na Njega da poduzme djelo pomirenja. On je prinio dobrovoljnu žrtvu. Njegov život je bio dovoljno vrijedan da spasi čovjeka od njegovog palog stanja.” {RH December 17, 1872, par. 4}

“Sin Božji je bio u obličju Boga i nije grabežom smatrao da bude jednak Bogu. Bio je jedini koji je dok je kao čovjek hodao zemljom mogao reći svim ljudima: “Tko će mi od vas dokazati grijeh?” On se ujedinio sa Ocem u stvaranju čovjeka i imao je silu da kroz Svoje božansko savršenstvo karaktera iskupi čovjekov grijeh, da ga uzdigne i vrati nazad na njegov prvobitni položaj.” {RH December 17, 1872, par. 5}

“Moć jednog anđela nije mogla izvršiti pomirenje za naše grijehe. Anđeoska priroda ujedinjena s ljudskom nije mogla biti tako skupa, tako uzvišena, kao Božji Zakon. Samo je Sin Božji mogao prinijeti prihvatljivu žrtvu.” (Ellen G. White, Youth’s Instructor, 31st August 1887 ‘Search the Scriptures’)

Znači, to je morao biti netko tko je bio vrijedniji od čovjeka prije njegovog pada u grijeh i barem jednake vrijednosti kao Božji Zakon. Anđeli to nisu mogli biti. Samo je Sin Božji bio vrijedan kao Božji Zakon.

“Nitko od anđela nije mogao postati zamjena i jamstvo za ljudski rod, jer je njihov život Božji; nisu ga mogli predati. Samo o Kristu je ljudska obitelj ovisila za postojanju. On je vječni, samopostojeći Sin, na koga nije došao jaram. Kad je Bog upitao: “Koga da pošaljem i tko će poći za Nas?”, jedino je Krist od anđeoske vojske mogao odgovoriti: “Evo Mene, pošalji Mene”. Samo On se zavjetovao prije utemeljenja svijeta da će postati jamac za čovjeka. On je mogao reći ono što nije mogao reći najviši anđeo – “Imam vlast nad Svojim životom. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti.” {Ms101-1897.28}

“Sjaj Očeve slave otkriven je u Njegovom Sinu. Krist je bio u savršenoj slici slave Svoga Oca. On je bio jedini od dovoljne vrline i vrijednosti kao žrtva pomirnica.” {Lt72-1893.12}

Krist je bio jedini od takve vrijednosti. Pravda Božja je zahtijevala da se prekršaj Zakona plati. Samo Sin Očev je mogao ukloniti sramotu grijeha. Jedino je Krist bio jednak zahtjevima Zakona, ali i viši od te vrijednosti:

“Grešnik nije mogao pristupiti osobno sa svojom krivicom na sebi i bez veće zasluge od one koju posjeduje u sebi. Samo Krist može otvoriti put, prinošenjem žrtve jednake zahtjevima božanskog Zakona… Obim strašnih posljedica grijeha nikada ne bi bio poznat, da nije lijek koji je osiguran bio od beskrajne vrijednosti.” {2SP 11.1}

Buduci da je Krist bio jedno sa Ocem, On je bio iznad Zakona, vrijedniji i od Zakona. Krist je bio od beskrajne vrijednosti i zato jedini koji je mogao platiti otkup prekršaja.

“Isus, Veličanstvo neba, preuzeo je na Sebe svojom slobodnom voljom teret sprovođenja velikog plana spasenja. On je učinio pomirenje za naše grijehe. Budući da je jedno s Ocem, Sin beskonačnog Boga bio je iznad sveg zakona. O svetim, stvorenim anđelima nije se moglo reći, kao što je bilo rečeno o Kristu, “na koga nikad nije stavljen jaram”. Anđeli nose jaram dužnosti i poslušnosti i Božji su delegirani glasnici. Oni ne bi mogli prinijeti žrtvu primjerenu za otkupljenje čovjeka. Krist je bio jednak s Ocem. On je jedini bio od dovoljne vrijednosti da preuzme jamstvo za pali ljudski rod. On je učinjen grijehom za nas. Na Njega je stavljeno bezakonje svih nas.” {Ms71-1901.3}

“Ali osmišljen je plan da smrtna osuda počine na Zamjeni od veće vrijednosti od Božjeg Zakona. U planu spasenja mora biti prolijevanja krvi, jer smrt mora doći kao posljedica čovjekovog grijeha.” {RH March 3, 1874, par. 1}

Razlog zašto je Krist bio od tolike vrijednosti je taj što je život Očev bio u Njemu:

“Svaki dar je obilježen križem i nosi sliku i natpis Isusa Krista. Sve stvari dolaze od Boga. Od najmanjih koristi do najvećeg blagoslova, svi teku kroz jedan Kanal – nadljudsko posredovanje prskano krvlju koja je od neprocjenjive vrijednosti zato jer je život Božji bio u Njegovom Sinu.” {FW 22.1}

“On je prinio žrtvu čija vrijednost nikako nije mogla biti premašena. Ljubav Božja očitovala se u i kroz Krista. Sin Božji pretrpio je kaznu za grijeh, pomirujući svijet sa Sobom.” {Lt72-1906.9}

Krist je kao Sin Božji bio vrijedniji od Zakona jer je u Njemu bio Očev život, kao što smo upravo pročitali, i zato Jedini od dovoljne vrijednosti kao žrtva pomirnica za prekršaj Zakona. Ništa manje vrijedno nije bilo prihvatljivo.

“Pravda, moralna izvrsnost Zakona mora se održati i obraniti pred nebeskim svemirom. A taj sveti Zakon nije se mogao održati po ijednoj manjoj cijeni od smrti Sina Božjega.” {RH November 15, 1898, par. 3}

“Čovjek je prekinuo svoju povezanost s Bogom, a njegova je duša postala paralizirana i nemoćna smrtonosnim otrovom grijeha. Ali bilo je vrijeme kada je proglas odzvanjao kroz nebeske dvore, ‘Ja sam našao otkupninu’! Božanski život se dao kao čovjekova otkupnina; Jedan koji je jednak s Ocem postao je čovjekova zamjena.” {Lt38-1907.8}

“Ništa manje od Kristova života ne bi otkupilo čovjekov prijestup.” (Ellen G. White, Signs of the Times, 15th November 1899, ‘The Law Revealed in Christ’)

I zato smo mi kroz Krista dobili veću vrijednost nego što smo originalno imali:

“Bog je poduzeo svaku mjeru da svrhu koju je On imao prilikom stvaranja čovjeka Sotona ne uništiti. Nakon što su Adam i Eva kroz neposlušnost na svijet donijeli smrt, za ljudski rod je osigurana skupa žrtva. Sada je veća vrijednost stavljena na njih od one koju su originalno imali. Dajući Krista, Svoga jedinorođenog Sina, kao otkup za svijet, Bog je dao cijelo nebo.” {ST April 8, 1897, par. 10}

“Prihvaćanje Krista daje vrijednost ljudskom biću. Njegova žrtva donosi život i svjetlost svima onima koji primaju Krista kao svog osobnog Spasitelja.” {ST April 8, 1897, par. 11}

“Ali Bog neće dopustiti da Ga sotona porazi. On je poslao svog Sina na svijet kako bi, uzimajući na sebe ljudski oblik i prirodu, božansko i ljudsko ujedinjeno u Njemu moglo podići čovjeka na ljestvici moralne vrijednosti pred Bogom.” {Ms50-1900.3}

“Pobunom i otpadom čovjek je izgubio Božju naklonost; ne njegova prava, jer on nije mogao imati nikakvu vrijednost osim kako je uložena u Božjem dragom Sinu. Ovo se mora razumjeti.” {FW 21.1}

Upravo zato i čitamo toliki broj tekstova, jer je ovo toliko važno da moramo dobro razumjeti ovu točku istine. Prokletstvo Zakona je bilo toliko veliko da je samo život Sina Božjega to moglo uništiti.

“Imamo poruku za sve, u tome da je Krist, kao Nositelj grijeha, ponio grijehe svijeta u Svom vlastitom tijelu na drvo. Ovdje se očituje Božja ljubav. Jedinorođeni Sin Božji, jedan koji je jednak s Ocem, jedini je mogao izvršiti pomirenje za grijeh. Kako veliko mora biti prokletstvo grijeha da zahtjeva život Sina Božjega da ga uništi.” {Ms25-1898.19}

2. Jedini s dovoljno sile – jednak Bogu

To je morao biti netko tko je bio moćniji čak i od Sotone prije njegovog pada, a on je tada bio najuzvišenije biće sljedeći do Krista u nebeskom svijetu, kao što smo vidjeli u prvom proučavanju o pobuni na nebu.

“Adamov grijeh donio je žalosno stanje stvari. Sotona bi sada imao neograničenu kontrolu nad ljudskom rasom, osim ako moćnije biće nego što je Sotona bio prije njegovog pada ne zauzme polje i pobjedi ga i otkupi čovjeka.” {RH February 24, 1874, par. 22}

“Došao je jači od snažnog naoružanog čovjeka. Pomoć je bila položena na Jednoga koji je bio moćan da spasi, koji je mogao odmjeriti oružje s otpadnikom. Sotona je bio sljedeći po moći nakon Krista; bio je visoko uzvišen, kerubim zaklanjač, i nitko osim Krista nije se mogao upustiti u bitku s njim, uspješno podnoseći iskušenja kojima je salijetao ljudsku obitelj.” {BEcho August 6, 1894, par. 7}

“Njegova je milost za sve, a procjena koju daje ljudskoj duši je beskrajna. Njegova je moć također neograničena po pravu Njegova položaja s Ocem… On jedini može dati čovjeku još jednu priliku da se oporavi; jer samo Onaj koji je bio jednak Bogu je mogao izvršiti veliki plan otkupljenja. {Lt44-1907.6}

Ključno je ovo: Kristova jednakost s Bogom ga je činila dovoljno vrijednim i sposobnim da može otkupit čovjeka. Čitamo sada potvrde o ovome:

“Kristov je položaj sa Svojim Ocem jedan od jednakosti. Ovo Mu je omogućilo da postane žrtva za grijeh za prijestupnike. On je bio potpuno dovoljan da uzdigne Zakon i da ga učini časnim.” {Ms48-1893.}

“Zato što je Krist bio jedno s Ocem, jednak s Njim, On je mogao izvršiti pomirenje za prijestup i spasiti čovjeka, ne u njegovim grijesima, već od njegovih grijeha.” {Lt363-1904.5}

“Otac i Sin ujedinili su se u podnošenju ove čudesne žrtve, kako bi se Božji karakter mogao u potpunosti razumjeti i da bi se punina Njihovog nevjerojatnog milosrđa mogla spoznati od palih anđela i grešnih ljudi. Samo Jedan jednak Ocu mogao je podnijeti žrtvu za izgubljenu rasu. Jedino je božanstvo (divinity – božanska priroda) moglo uzvisiti grešnika u sinovstvo s Bogom i učiniti ga dionikom božanske prirode.” {Ms139-1907.4}

“Jedino je Isus mogao dati sigurnost Bogu; jer je bio jednak Bogu. On je jedini mogao biti posrednik između Boga i čovjeka; jer je posjedovao božanstvo i ljudsko. Isus je tako mogao objema stranama dati sigurnost za ispunjenje propisanih uvjeta. Kao Sin Božji daje sigurnost Bogu u naše ime, a kao vječna Riječ, kao jedan jednak s Ocem, jamči nam Očevu ljubav prema nama koji vjerujemo Njegovoj zavjetovanoj riječi. Kad nas je Bog želio uvjeriti u Svoj nepromjenjivi savjet mira, On je dao svog jedinorođenog Sina da postane član ljudske obitelji, da zauvijek zadrži svoju ljudsku prirodu kao zalog da će Bog ispuniti Svoju riječ.” {RH April 3, 1894, par. 13}

“Pali ljudski rod se mogao obnoviti samo kroz zasluge Onoga koji je bio jednak Bogu.” (Ellen G. White, Messenger, 26th April 1893, ‘Chosen in Christ’)

“Krist je poduzeo plan kada je znao sve, da ništa drugo osim beskonačnih sposobnosti koje su Ga činile jednakim Ocu ne može izraziti plan osim ako ne postane jedno s čovjekom, preuzimajući na Sebe ljudsku prirodu, i tako podnoseći sva iskušenja kao čovjek, i umirući da bi čovjek mogao živjeti kroz vjeru u Njegovu otkupiteljsku moć.” {16MR 192.1}

Bog Otac je bio u Kristu, pomirujući svijet sa Sobom. Zato je Krist bio jedini koji je to djelo mogao izvesti jer je jedno s Ocem i Otac prebiva u Njemu:

“Budući da je jedino božanstvo moglo biti djelotvorno u obnovi čovjeka od otrovne rane zmije, sam je Bog, u svom jedinorođenom Sinu, preuzeo ljudsku prirodu, i u slabosti ljudske prirode održao je Božji karakter, opravdao Njegov sveti Zakon u svakoj pojedinosti, i prihvatio presudu gnjeva i smrti za sinove ljudske.” (Ellen G. White, Youth’s Instructor, 11th February 1897 ‘The mind of Christ’)

O Ocu je riječ. On je preuzeo ljudsku prirodu u Svome Sinu, i presudu gnjeva i smrti.

3. Jedino Krist može otkriti karakter Oca

Samo je Krist, u cijelom svemiru, mogao otkriti Očevu ljubav i karakter. I to je bilo ono što je važno da čovjek vidi da bi kroz to imao priliku se vratiti Bogu kojega sada napokon opet vidi ispravno. Mi se mijenjamo gledanjem:

“Veliko otpadništvo izvorno je počelo poricanjem Božje ljubavi, kao što je jasno otkriveno u Riječi. Tada je poduzeta mjera po kojoj bi pali čovjek mogao imati silno otkrivenje Božje ljubavi i dobije priliku da se vrati svojoj odanosti Jehovi.” {Lt172-1907.9}

“Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogrešno shvaćen. Da bi se mračne sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti Bogu, trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu moć. To se nije moglo ostvariti prisilom. Primjenjivanje sile suproti se načelima Božje vladavine. On želi jedino službu iz ljubavi, a ljubav se ne može zapovjediti; ona se ne može zadobiti silom ili vlašću. Samo ljubav može probuditi ljubav. Poznavati Boga znači ljubiti Ga. Njegov karakter mora se pokazati u suprotnosti prema Sotoninom karakteru. Samo jedno Biće u cijelome svemiru može ostvariti ovo djelo. Samo Onaj koji je poznavao visinu i dubinu Božje ljubavi mogao ju je obznaniti. Nad mračnom noći svijeta mora granuti Sunce Pravde, “sa zdravljem u Svojim zrakama”. (Malahija 4,2) {DA 22.1}

“Koliko članova današnje crkve suosjeća s Bogom u davanju dara koji Mu je bio najdraži? Između Boga i Njegovog jedinorođenog Sina postojala je najjača veza jedinstva – potpuno jedinstvo. Tako se, kroz Krista, Sotonino krivo predstavljanje Boga moglo razotkriti i pokazati u svom stvarnom karakteru.” {Ms57-1898.14}

Samo Isus je mogao prikazati točno kakav je Otac jer je jedino On poznavao dubinu Očeve ljubavi jer je bio jedno s Njim. Niti jedno drugo biće u svemiru to nije moglo.

“Sotona je nastojao presresti svaku zraku svjetlosti s Božjeg prijestolja. Nastojao je baciti svoju sjenu na zemlju, kako bi ljudi mogli izgubiti pravi pogled na Božji karakter i kako bi znanje o Bogu moglo nestati sa zemlje. On je učinio da se istina od vitalne važnosti toliko pomiješa sa zabludama da je izgubila svoj značaj. Jehovin Zakon bio je opterećen bespotrebnim zahtjevima i tradicijama, a Bog je predstavljen kao strog, zahtjevan, osvetoljubiv i proizvoljan. Prikazivan je kao Onaj koji bi mogao uživati u patnjama svojih stvorenja. Sami atributi koji su pripadali karakteru Sotone, Zli je predstavio kao da pripadaju Božjem karakteru. Isus je došao poučiti ljude o Ocu, ispravno Ga predstaviti pred palom djecom svijeta. Anđeli nisu mogli u potpunosti prikazati Božji karakter, ali Krist, koji je bio živo oličenje Boga, nije mogao ne izvršiti djelo. Jedini način na koji je mogao postaviti i održati ljude ispravnima bio je učiniti Sebe vidljivim i poznatim njihovim očima. Da bi ljudi mogli imati spasenje, došao je izravno k čovjeku i postao dionikom njegove prirode.” {ST January 20, 1890, par. 6}

“U djelu stvaranja Krist je bio s Bogom. Bio je jedno s Bogom, jednak s Njime, sjaj Njegove slave, savršena slika Njegove osobe, predstavnik Oca. Samo je On, Stvoritelj čovjeka, mogao biti njegov Spasitelj. Nijedan nebeski anđeo nije mogao otkriti Oca grešniku i pridobiti ga natrag za vjernost Bogu. Ali Krist je mogao očitovati Očevu ljubav; jer Bog je bio u Kristu, pomirivši svijet sa sobom. Krist je mogao biti “posrednik” između svetog Boga i izgubljenog čovječanstva, jedan koji je mogao “staviti Svoju ruku na nas obojicu.” {ST December 15, 1914, par. 9}

“Jedina nada za pali ljudski rod nalazila se u pomirenju s Bogom. Sotona je tako krivo predstavio Boga da čovjek nije imao pravu predodžbu o božanskom karakteru. Krist je došao na svijet i u provođenju plana spasenja otkrio činjenicu da je “Bog ljubav.” {ST December 15, 1914, par. 13}

Krist je bio taj koji je sklopio Savez s Ocem još prije stvaranja svijeta da će On otkriti Očev pravi karakter grešnicima kroz beskrajnu žrtvu za Sebe. Samo On je mogao:

“Krist je sklopio savez s Bogom Ocem da predstavi Božju ljubav u Svojoj ljudskoj prirodi za pali ljudski rod. Krist je znao da ovaj veliki prikaz milosti Božje, koju je On sam uzeo predstaviti – ništa manje ne može predstaviti tu ljubav beskonačnosti nego davanje vlastitog Sina da spasi grešnika.” {16MR 192.1}

“Riječima i djelima Mesija je, tijekom svoje zemaljske službe, trebao otkriti čovječanstvu slavu Boga Oca. Svaki čin Njegovog života, svaka izgovorena riječ, svako učinjeno čudo, trebalo je obznaniti palom čovječanstvu beskrajnu Božju ljubav.” {PK 696.6}

“Na zaprepaštenje cijeloga neba objavljeno je da je Bog toliko ljubio svijet da je Svog jedinorođenog Sina predao na život poniženja i patnji. Nevjerojatnom žrtvom Sin beskonačnog Boga pokazao je Svoju ljubav prema palom ljudskom rodu. Učinio je to kao jedini način očitovanja Božje ljubavi prema neposlušnim ljudskim bićima. Dao je prinos čija vrijednost nikako nije mogla biti premašena. Božja se ljubav očitovala u Kristu i po Kristu. Sin Božji je pretrpio kaznu za grijeh, pomirivši svijet sa Sobom.” {Lt72-1906.9}

Krist je mogao prikazat Očevu ljubav samo beskrajnom žrtvom jer je i ljubav Božja prema čovjeku beskrajna. Zato to anđeli nisu mogli učiniti. Skupa s time, je ispravno predstavio Zakon Božji i načela koja je Bog odredio.

4. Bog je dao najveći mogući Dar

U tome svemu, pokazujući Svoju ljubav prema čovjeku, nije bilo moguće da Bog da veći dar, a niti je htio niti mogao dati manji. Ljudi znaju postavljat pitanje ovako:

“Postavljeno je pitanje: “Ne bi li manji dar od Boga bio prikladan za otkupljenje izgubljenog čovjeka?” “U ovome se očitova ljubav Božja prema nama: Sina Svoga jedinorođenoga poslao je Bog u svijet da živimo po Njemu. U ovome je ljubav: ne da mi uzljubismo Boga, nego da On uzljubi nas i posla Sina Svojega kao pomirnicu za grijehe naše.” Pitanje je bez odgovora, i nije nam isplativo trošiti vrijeme na nagađanja. Sve naše misli i mašta neće ni najmanje promijeniti bilo koji dio plana otkupljenja smišljenog od sve vječnosti. Bog je volio svijet do te mjere da je dao puni i potpuni dokaz te činjenice. Nije ostavio priliku kušaču da kaže da nas ne voli, zato jer je dao dar čija se vrijednost nije mogla procijeniti. Da je učinio manje, Sotona i njegovi posrednici nastojali bi potaknuti ljubomoru protiv Boga nagovještavajući da je mogao učiniti više nego što je učinio. Bog je toliko ljubio svijet da je odlučio dati dar koji se ne može izračunati i pokazati koliko je Njegova ljubav neizmjerna. Božji dar će biti čudo za sve svjetove, za sva stvorena bića, neprestano povećavajući njihove ideje o tome što je Božja ljubav u svojoj beskrajnosti i veličini. Razmišljanje o ovoj ljubavi iskorijenit će iz srca svu sebičnost i tako preobraziti dušu da bi ljudi njegovali velikodušnost, prakticirali samoodricanje i oponašali Božji primjer. Bog je toliko ljubio svijet da je dao najbolji nebeski dar, kako najgori prijestupnik ne bi odgađao doći Kristu, koliko god velik bio njegov grijeh, i kako bi mogao biti sposoban zatražiti oprost kod prijestolja milosti.” {ST February 5, 1894, par. 6}

Bog nije htio ostaviti mogućnost da bilo tko misli da je mogao dati više, ali također nije mogao niti osmisliti neki drugi mogući plan za spasenje ljudi niti dati više jer je u Svome Sinu dao sve, cijelo Nebo i samoga Sebe. To je beskrajna ljubav Božja.

“Ali plan otkupljenja daleko nadilazi shvaćanje ljudskog uma. Velika poniznost  od strane Boga je tajna koju ne možemo dokučiti. Veličina plana ne može se u potpunosti shvatiti, niti je beskonačna Mudrost mogla osmisliti plan koji bi ga nadmašio.” {RH October 22, 1895, par. 6}

“Neka se muškarci i žene sjete da je Bog podnio žrtvu koja se ne može nadmašiti kako bi ih spasio od vječne propasti. Sin beskonačnog Boga uzeo je ljudsku prirodu da bi mogao dati Svoj život kao žrtvu za grešni ljudski rod. Cijelo je nebo bilo uključeno u dar Božjeg Sina.” {Ms64-1899.1}

“Sve što su Bog i Krist mogli učiniti da spase grešnike je učinjeno. Prijestup je doveo cijeli svijet u opasnost, pod smrtnu osudu. Ali na nebu se čuo glas koji je govorio: ‘Ja sam našao otkupninu.” {7ABC 469.2}

5. Krist je došao da pokaže da se Zakon može držati

Još jedan od ciljeva plana spasenje je bio taj da Krist dokaže da se Zakon može držati:

“Otkupitelj svijeta prošao je preko tla gdje je Adam pao zbog svoje neposlušnosti izraženom

Jehovinom Zakonu; i jedinorođeni Sin Božji došao je na naš svijet kao čovjek, da otkrije svijetu da ljudi mogu držati Božji Zakon. Sotona, pali anđeo, izjavio je da nijedan čovjek ne može držati Božji zakon nakon Adamove neposlušnosti. Tvrdio je da ima pravo cijelu ljudsku rasu držati pod svoju kontrolu.” {Ms1- 1892.1}

Ovdje se opet vidi da je Zakon ono što je Bog zabranio Adamu, tj. rekao mu.

6. Zemlju je isto trebalo otkupiti

Također, u planu otkupljenja je i otkupljenje Zemlje bilo uključeno:

“Ne samo da je čovjek došao pod vlast varalice, nego je i samu zemlju, područje čovjekove vlasti, uzurpirao neprijatelj. Kroz plan spasenja, kroz Kristovu žrtvu, trebao je biti otkupljen ne samo čovjek, nego i područje njegove vlasti. Zbog Kristovih zasluga, sve što je čovjek izgubio kroz grijeh trebalo je obnoviti.” {BEcho July 15, 1893, par. 2}

Neki drugi ciljevi plana spasenja

Da se osigura i čovjek i sav svemir, pokazujući pravi karakter Božji i narav grijeha:

“Kroz plan spasenja treba ostvariti veću svrhu čak i od spasenja čovjeka i otkupljenja zemlje. Kroz otkrivenje Božjeg karaktera u Kristu, dobročinstvo božanske vladavine bit će očitovano pred svemirom, optužba Sotone protiv Boga pobijena, priroda i posljedice grijeha razjašnjeni, a vječnost Zakona u potpunosti pokazana. Sotona je objavio da je Božji Zakon neispravan i da dobrobit svemira zahtijeva promjenu njegovih zahtjeva. Napadajući Zakon, mislio je srušiti autoritet njegovog Autora i zadobiti za sebe vrhovnu odanost. Ali kroz plan spasenja, propisi Zakona su se trebali dokazati savršenima i nepromjenjivim, kako bi se konačno jedna plima slave i ljubavi mogla uzdići kroz svemir, pripisujući slavu, čast i hvalu Onome koji sjedi na prijestolju, i Janjetu u vijeke vjekova.” {BEcho July 15, 1893, par. 3}

“Stanovnici svih svjetova bit će uvjereni u pravednost Zakona u rušenju pobune i iskorjenjivanju grijeha. Kada je čovjek, zaveden Sotoninom moći, prekršio božanski Zakon, Bog nije mogao, čak ni da spasi izgubljeni ljudski rod, promijeniti taj Zakon. Bog je ljubav, i promijeniti Zakon značilo bi zanijekati samoga Sebe, srušiti one principe s kojima je povezano dobro svemira. Izvršenje plana spasenja otkriva ne samo ljudima, već i anđelima, Božji karakter, i kroz vjekove vječnosti zloćudni karakter grijeha bit će shvaćen po cijeni koju su Otac i Sin platili za otkupljenje pobunjeničke rase. U Kristu, Janjetu zaklanom od postanka svijeta, svi će svjetovi vidjeti znakove prokletstva, a anđeli kao i ljudi pripisat će čast i slavu Otkupitelju, preko kojega su svi osigurani od otpada. Učinkovitost križa čuva otkupljeni ljudski rod od opasnosti drugog pada. Kristov život i smrt učinkovito razotkrivaju Sotonine prijevare i pobijaju njegove tvrdnje. Kristova žrtva za pali svijet privlači ne samo ljude, već i anđele k Sebi u veze neraskidivog jedinstva.” {BEcho July 15, 1893, par. 4}

Sljedeći citat u principu ponavlja isto, ali je isto važan zbog detalja:

“Međutim, plan otkupljenja imao je i širu i dublju namjeru nego što je samo spasenje čovjeka… Kristovo djelo umiranja za spasenje čovjeka neće učiniti samo da Nebo postane dostupno čovjeku, već će i pred cijelim svemirom opravdati Boga i Njegovog Sina u Njihovom postupanja prema Sotoninoj pobuni. Ono će utvrditi trajnost Božjeg Zakona i pokazati prirodu i posljedice grijeha.” {PP 68.2}

I anđeli su osigurani od otpada, kao i ljudi od druge pobune, kroz Kristovu žrtvu jer je On pokazao točno kakav je Otac i kakav je Njegov Zakon i vladavina. Sotonine tvrdnje su pobijene, i zloćudnost grijeha je pokazana. I nepali svjetovi su osigurani.

“Sve do Kristove smrti karakter Sotone nije bio jasno otkriven anđelima ili nepalim svjetovima. Tada su prijevare i optužbe njega koji je nekoć bio uzvišeni anđeo viđene u pravom svjetlu.” {The Signs of the Times, August 27, 1902. {TA 205.1}

“Sveti anđeli bili su užasnuti da je jedan od njih mogao pasti tako daleko da bude sposoban za takvu okrutnost kakva se pokazala prema Sinu Božjem na Kalvariji. Svaki osjećaj sažaljenja i suosjećanja koji su ikada osjećali prema Sotoni u njegovom izgnanstvu bio je ugašen u njihovim srcima.” (The Signs of the Times, September 23, 1889.) {TA 204.2}

“Kad je Krist uzviknuo: “Svršeno je”, nepali svjetovi su bili sigurni. Za njih se vodila bitka i izvojevana je pobjeda. Od sada Sotona nije imao mjesta u naklonosti svemira.” {The Review and Herald, March 12, 1901. {TA 204.1}

“Kroz plan spasenja Božja pravda i milosrđe potpuno su opravdani, i za svu vječnost pobuna se više nikada neće podići, nevolja nikada više neće dotaknuti Božji svemir.” {BEcho July 15, 1893, par. 5}

“Značenje Kristove smrti vidjet će sveci i anđeli. Pali ljudi ne bi mogli imati dom u Božjem raju bez Janjeta zaklanog od postanka svijeta… Anđeli pripisuju čast i slavu Kristu, jer ni oni nisu sigurni osim gledajući patnje Sina Božjega. Djelotvornošću križa nebeski anđeli su zaštićeni od otpada. Bez križa ne bi bili ništa sigurniji od zla nego što su bili anđeli prije Sotonina pada. Anđeosko savršenstvo doživjelo je neuspjeh na Nebu. Ljudsko savršenstvo doživjelo je neuspjeh u Edenu…Plan spasenja, koji je objavio pravednost i ljubav Božju, pružio je vječnu sigurnost protiv izdaje u bezgrešnim svjetovima…Kristova smrt na križu Kalvarije naša je jedina nada u ovom svijetu i bit će naša tema u svijetu koji će doći.” (The Signs of the Times, December 30, 1889.) {TA 205.3}

“Krist je pobijedio neprijatelja za svako stvoreno biće.” {RH March 12, 1901, par. 10}

U tom procesu otkupljenja čovječanstva kroz veliku žrtvu, Krist je neprekidno otkrivao Oca svima u svemiru i tako osigurao vjernost svih prema Ocu i prema Sebi.

“Kroz stvaranje i otkupljenje, kroz prirodu i kroz Krista, slava božanskog karaktera se otkrila. Čudesnim prikazom Njegove ljubavi u davanju “svog jedinorođenog Sina da nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni”, Božji se karakter otkriva stanovnicima svemira. Po Kristu je naš Nebeski Otac obznanjen kao Bog ljubavi.” {ST February 13, 1893, par. 5}

Ovo su silne i čudesne istine koje moramo razumjeti.

Praznina na Nebu će biti popunjena otkupljenima

Jedan od ciljeva je bio i taj da se popuni praznina nastala na Nebu kroz pobunu:

“Bog želi za nas ispuniti Svoju svrhu milosti. Snagom Njegove ljubavi, kroz poslušnost, pali čovjek, crv prašine, treba se preobraziti, osposobiti da bude član nebeske obitelji, suputnik, kroz vječne vjekove, Boga, Krista i svetih anđela. Nebo će trijumfirati; jer će praznina nastala padom Sotone i njegove vojske biti popunjena otkupljenicima Gospodnjim.” {AUCR June 1, 1900, Art. A, par. 39}

Uvjeti za čovjeka

Postoje uvjeti za nas. Sada čitamo o tim uvjetima za naše spasenje kroz ovaj Savez:

“Zbog kršenja Božjeg Zakona Adam je izgubio raj. U poslušnosti Očevu Zakonu i kroz vjeru u pomirbenu krv njegova Sina, raj se može ponovno steći. Pokajanje pred Bogom”, jer je Njegov Zakon prekršen, a vjera u našeg Gospoda Isusa Krista, kao jedinog čovjekovog Otkupitelja, bit će prihvatljiva Bogu. Zasluge Božjeg dragog Sina u korist čovjeka bit će prihvaćene kod Oca, bez obzira na njegovu grešnost.” {RH February 24, 1874, par. 17}

Bog hoće suradnju s nama, da bi nas mogao spasiti. Mi imamo dio za odraditi:

“Bog predlaže suradnju sa Svojim slabim, zabludjelim stvorenjima, koga je On postavio u prednosti. S jedne strane su beskrajna mudrost, dobrota, suosjećanje, sila; s druge, slabost, grešnost, apsolutna bespomoćnost, siromaštvo, ovisnost…Čovjeku je dana prednost surađivati s Bogom u spasenju vlastite duše. On treba prihvatiti Krista kao svog osobnog Spasitelja i vjerovati u Njega. Primanje i vjerovanje njegov je dio ugovora.” {HP 12.4}

“Ištite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se!” (Matej 7:7). Postaviti se u blisku vezu s Kristom, žarkom molitvom s vjerom, — to je naša dužnost. Za svoj dio ugovora mi snosimo odgovornost. Za ostalo trebamo vjerovati Onome koji zna i razumije što će nam najbolje pomoći u našim nastojanjima da vršimo Njegovu volju.” {1MR 115.2}

“Stavimo sebe na mjesto suradnje s Bogom, omogućujući Mu da usliši naše molitve. On je dao svoje obećanje, izjavljujući: “Dat ću vam novo srce” (Vidi Ezekiel 36:26). Kaže da će ga naći oni koji Ga potraže svim svojim srcem. Kad izgubiš svoju vezu s Kristom, nebeska banka nije propala, ali ti si prekršio svoj savez s Bogom. On ne može pokriti vaš grijeh dok vi nastavljate griješiti, odbijajući Mu dopustiti da ukloni vaš prijestup, jer pretpostavljate da ste neposlušnošću Božjim zapovijedima sami sebe stavili izvan pomoći. Gospod kaže: “Ili neka se uhvati za Moju snagu, da sa Mnom sklopi mir, i sklopit će mir sa Mnom.” {Manuscript 56, 1903, 1, 2. (“A Present Help,” May 22, 1903.) {1MR 115.3}

Postoje još razne važne stvari koje bi se mogle reći vezano za uvjete spasenja, ali da sada ovo proučavanje ne širimo, ovdje ćemo stati.

Snažan poziv da prihvatimo Savez za spasenje

Na kraju, nakon toliko silnog prikaza čudesnog plana za naše spasenje, mi smo pozvani najsnažnijim motivima da prihvatimo taj plan i vjerujemo i pokorimo se Bogu:

“Otac je dao zalog grešnicima, tako što nije uskratio svog dragog ljubljenog Sina, već Ga je dao kao žrtvu za njih. Krist je dao zalog Svoje ljubavi grešnicima, tako što je dao Svoj život da ih spasi. Ako je Otac očitovao Svoju ljubav prema grešnicima dajući svog jedinog Sina, zar neće dati svaku milost i blagoslov?… Pomisao da ih Isus voli, da ih vole čisti anđeli, i da ih naš milostivi Otac Nebeski voli, sažalijeva i želi spasiti, trebala bi ih nadahnuti vjerom i pouzdanjem u Boga. Otac nema zadovoljstvo u smrti grešnika, ali želi da se on pokaje za svoje grijehe i okrene pravednosti i bude spašen…” {RH May 4, 1876, par. 67}

“Morate imati pokajanje prema Bogu, jer je to Očev Zakon koji ste prekršili; i morate vjerovati u našeg Gospoda i Spasitelja Isusa Krista kao grešnikovog Zastupnika, koji ga zastupa u njegovu korist. Dođi, grešniče, k Ocu i Sinu! Cijelo te Nebo poziva da dođeš i dobiješ vječni život.” {RH May 4, 1876, par. 68}

“Najsnažniji motivi i privlačnosti koje se mogu zamisliti pružaju se da povrate čovjeka, i pridobiju ga s puta prijestupa na put ponizne poslušnosti. “On koji nije poštedio Svog vlastitog Sina, nego Ga je predao za sve nas, kako nam s Njime neće darovati i sve ostalo?” Nije se mogao ponuditi jači poticaj. Ništa nije zadržano. U Kristu je Bog dao samoga Sebe. On je obogatio svijet darom koji je iznad svake usporedbe. Ovaj dar je izvor sve strpljivosti, podnošenja i milosrđa. U njemu je ljubav dovoljna da ispuni cijeli svijet. Beskrajne je vrijednosti; jer s njime je dano sve što je nebo moglo dati.” {ST January 20, 1898, par. 12}

Tako je velika Božja ljubav, i takav je Njegov divni i čudesni karakter. Stoga imajmo vjere u Njega. Slijedimo Krista i On će nas sigurno dovesti Ocu.