JONA I ZAHARIJA I SAVEZ IZMEĐU OCA I SINA – Savez mira 19. dio

0
72

U ovom dijelu ćemo nastaviti proučavati o Savezu između Oca i Sina kroz još neke proroke. Premda se taj Savez vidi i otkriva na raznim mjestima u prorocima, mi ćemo u ovom dijelu spomenuti samo par njih. Nećemo ići preširoko i u razna mjesta jer bi to trajalo predugo.

Jona

Jedan od proroka koji je slika Krista i kod kojega se vidi ovaj Savez, je prorok Jona. Nećemo čitati cijelu Joninu knjigu, već samo njegovu molitvu u 2. poglavlju. U prvom poglavlju, tijekom velike oluje na moru, Jona je bio bačen u more od strane mornara da bi se more umirilo. I čim je bio bačen, zaista se more i smirilo. Tada je velika riba progutala Jonu i on je bio u njenoj utrobi tri dana i tri noći. Zatim su mornari uvidjeli kroz to iskustvo da je Jonin Bog bio pravi Bog i predali su se Bogu i prinjeli žrtve. To je bila slika. Ta oluja predstavlja Božji gnjev zbog grijeha i izopačenosti ljudi. Kada je Krist bio predan radi nas, tada je Božji pravedni gnjev protiv grijeha pao na Njega i On je platio cijenu otkupa za naše duše. Umjesto na nas, zbog naših grijeha, gnjev Božji je pao na Krista kao našu Zamjenu. Krist se za to dragovoljno ponudio iz ljubavi, kao što je i Jona sam dragovoljno rekao da ga se baci u more, i Otac je žrtvovao Sebe kada je dao Svoga Sina. Kroz to smo mi dobili otvorena vrata za pokajanje i oproštenje grijeha, tj. pomirenje s Bogom Ocem. Krist je napravio paralelu između Sebe i Jone i ovako rekao:

“Ali On (Isus) im odgovori i reče: “Zao i preljubnički naraštaj znak traži, ali mu se znak neće dati, osim znaka proroka Jone.

Jer kao što je Jona bio u kitovoj utrobi tri dana i tri noći, tako će i Sin čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.

Ninivljani će ustati na sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni na propovijed Joninu pokajali, a gle, ovdje je veći od Jone.”  Matej 12:39-41

Krist je ovdje Sebe usporedio s Jonom jer je Jona bio slika Krista u ovome što smo sada opisali. Kao što je Jona dragovoljno rekao ljudima da ga bace u more da im se more smiri, tako je i Krist sam Sebe dragovoljno predao za nas da bi mi mogli biti pomireni s Bogom. Da to Krist nije dragovoljno učinio, ta žrtva ne bi mogla biti prihvaćena jer ne bi bilo pravedno da Bog na silu kazni drugoga, Nevinoga, radi grijeha drugih. Zato je to moralo biti dragovoljno. Kada je Jona bio bačen u more i kada ga je riba progutala, tada se on molio Bogu za izbavljenje. Jona je bio slika Krista. Imajte to na umu. Sada kada budemo čitali Joninu molitvu, kao što smo do sada u prijašnjim proučavanjima vidjeli, sjetite se da su svi proroci slika Krista i da kroz njih Krist govori i otkriva se nešto o velikom Savezu između Oca i Sina. Tako i kroz ovu molitvu mi vidimo otkriveno što je Isus molio kada je bio predan za nas na križu. Mi vidimo kako je On razmišljao, i u ovoj molitvi ćemo vidjeti otkriven Savez između Oca i Sina. Čitajte ovu molitvu kao da Krist moli, slikovito kroz Jonu.

“Tada se Jona pomoli GOSPODINU, svome Bogu, iz riblje utrobe.

I reče: “Zbog svoje nevolje zavapih GOSPODINU, i On me čû; iz utrobe pakla (groba) kriknuh, i Ti si čuo glas moj.

Jer Ti si me u dubinu bacio, usred morâ; i okružiše me poplave: sve bujice i valovi Tvoji preko mene prijeđoše.

Tada rekoh: Odbačen sam od Tvoga pogleda; no ipak ću opet gledati prema Tvome svetome hramu.” Jona 2:1-4

Kroz ovu molitvu mi vidimo da se Krist osjećao potpuno odbačenim od Boga zauvijek. Njegovo iskušenje je bilo da misli da za Njega više nema nade, da će biti zauvijek odvojen od Oca i da neće biti uskrišen kao što mu je Bog obećao. Unatoč tome, u toj tami i neopisivoj muci, On se molio Ocu, kao što se vidi u ovoj Joninoj molitvi. Dubina i valovi koji se ovdje spominju, u Pismu predstavljaju nevolje i muke, kao Božji gnjev. To se vidi na raznim mjestima. Evo primjer gdje se identične riječi koriste u 42. psalmu:

“Bezdan doziva bezdan hukom slapova Tvojih: sve bujice Tvoje i vali Tvoji preko mene prijeđoše.” Psalam 42:7

Dakle, vidimo da su to Bože bujice i valovi, a to su nevolje i muke koje je Bog dopustio da dođu na neku osobu. Evo još jedan jasniji primjer:

“Položio si me u jamu najnižu, u tamu, u dubine.

Teško me pritišće gnjev Tvoj, izmučio si me svim valima Svojim…

Gnjev Tvoj žestoki preko mene prolazi; strahote Tvoje me odsjekoše.

Optječu me svaki dan kao voda; sa svih me strana okružiše.” Psalam 88:6-7.16-17

Iz Pisma se jasno vidi da kada osoba opisuje doživljaj valova i dubina vode, da to predstavlja Božji gnjev, tj. nevolje i dubine nečije muke. Tako vidimo u ovoj Joninoj molitvi da Krist opisuje muke odvojenosti od Oca i osjećaj Božjeg gnjeva u duši. Krist je ponio naše prokletstvo na Sebe. Tako piše:

“Krist nas je otkupio od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom; jer je pisano: “Proklet je svatko tko visi na drvetu”. Galaćanima 3:13

Božje prokletstvo je Njegovo nezadovoljstvo i gnjev zbog grijeha koje On pokazuje u dušu tj. u srce. On to pokazuje tako što se odvaja od čovjeka i u duši čovječjoj mu ostavlja neopisivu žalost do smrti. To je samo Krist doživio i nitko drugi do sada. Žalost i muka duše je Božje prokletstvo za grijeh. Tako piše:

“Daj im žalost srca, Tvoje prokletstvo njima.

Progoni ih i u srdžbi ih uništi pod GOSPODINOVIM nebesima.” Tužaljke 3:65-66

Ovo je pravo Božje prokletstvo koje nitko od ljudi još nije doživio, osim Krista. Krist je to prvo počeo osjećati u Getsemanskom vrtu kada je osjetio da se Otac odvojio od Njega i kada je teret grijeha i krivice svega svijeta pao na Njega i tada je osjećao u duši neopisivu žalost zbog toga. Ovako je tada rekao:

“Tada dođe Isus s njima do mjesta koje se zvalo Getsemani, i reče učenicima: “Sjednite ovdje dok se Ja idem onamo pomoliti”,

i povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. I poče ga obuzimati žalost i tjeskoba.

Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna; ostanite ovdje i bdijte sa mnom.” Matej 26:36-38

Od ovog trenutka pa do križa na Golgoti, Krist je osjećao da je ostavljen od Oca. To ga je razdiralo više od bilo čega drugoga. Ovo vidimo otkriveno i u ovoj Joninoj molitvi jer se tu Krist otkriva i On nam tu objavljuje što će prolaziti. Na križu je pred kraj uzviknuo ovako:

“A oko devetoga sata povika Isus jakim glasom: “Eli, Eli, lama sabahtani!?” što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” Matej 27:46

Krist je tada osjećao i mislio da je zauvijek odbačen od Oca. Nitko ne može shvatiti te muke jer niti jedan čovjek nikada to nije prošao, osim Krista. No, ovdje nije kraj. Jonina molitva se nastavlja i kaže ovako:

“Vode me sve do duše okružiše: dubina me uokolo zatvorila, korov mi bijaše oko glave omotan.” Jona 2:5

Neki smatraju da je ovaj korov oko glave čak simbol vijenca od trnja što su ga vojnici stavili na Kristovu glavu. I vrlo je moguće da je to istina. Molitva se nastavlja i kaže:

“Spustih se do podnožjâ planina; oko mene zauvijek bijaše zemlja sa svojim zasunima: no ti si izveo život moj iz raspadanja, GOSPODINE, Bože moj.

Kada je duša moja u meni klonula, spomenuh se GOSPODINA; i moja je molitva k Tebi došla, u Tvoj sveti hram.” Jona 2:6-7

Ovdje vidimo otkriveno to da je Krist na križu iz prve mislio da je zauvijek odvojen od Oca, ali se ipak nastavio moliti. I tada se sjetio kako ga je Otac vodio i kakav je Otac, jer ovdje piše “Kada je duša moja u meni klonula, spomenuh se GOSPODINA.” Krist se sjetio u tome mraku i muci kakav je Otac i koja je iskustva imao s Njime prije ovoga. I to mu je dalo nadu i On se molio i predao Ocu sa povjerenjem, iako u mraku i magli. Na kraju je ovo rekao u predanju i povjerenju:

“I povika Isus jakim glasom: “Oče, u Tvoje ruke predajem duh Svoj!”  Luka 23:46

Krist se sjetio Očevog obećanja i u toj muci je maglovito vjerovao da će biti uskrišen, kao što mu je Otac i obećao. Očevo obećanje Kristu je glasilo onako kako smo kod Davida proučavali i kako se ovdje spominje sada u Joni:

“Jer mi nećeš ostaviti dušu u grobu; ni dopustiti da Svetac Tvoj vidi raspadanje.” Psalam 16:10

Ovo je ono što smo sada čitali u Joninj molitvi, kako piše “no ti si izveo život moj iz raspadanja”. U tome vidimo da se Krist predao Ocu s vjerom i povjerenjem, iako je vjerovao samo maglovito da će izaći iz groba, jer je bio u velikoj tami odvojenosti od Oca. Jonina se molitva nastavlja:

“Oni koji se obaziru na prijevarna ništavila, vlastito milosrđe napuštaju.

Ali ja ću Tebi žrtvovati glasom zahvale; platit ću ono što sam zavjetovao. Spasenje je od GOSPODINA.” Jona 2:8-9

Ovo su vrlo značajne riječi i otkrivaju jako puno. Ovdje Krist kaže kroz Jonu da će prinjeti Ocu Sebe kao žrtvu do kraja, da neće odustati, jer je tako obećao Ocu u Savezu s Njime. Tako i piše u Pismu:

“…koliko li će više krv Krista, koji je po vječnome Duhu samoga Sebe bez mane prinio Bogu, očistiti vašu savjest od mrtvih djela da služite živome Bogu?” Hebrejima 9:14

Krist je dragovoljno prinio samoga Sebe Ocu bez mane, do kraja. Otac ne bi mogao prihvatiti žrtvu koja nije dragovoljna. I Krist je upravo takvu žrtvu i prinio, sam Sebe dragovoljno iz ljubavi prema nama, ali i prema Ocu, da može vratiti Ocu Njegovu izgubljenu djecu.

Jako važan dio za nas je ovaj zadnji dio Jonine molitve gdje on kaže “platit ću ono što sam zavjetovao.” Ova riječ za platit je hebrejska riječ shalam, što znači biti u savezu mira, tj. platiti odštetu i nadoknaditi obećano, biti siguran, biti kompletan, uzvratiti. To je ovaj Savez mira koji sada proučavamo, Savez između Oca i Sina. U tome Savezu je Krist obećao platiti cijenu otkupljenja za ljudske duše. Na križu je Krist mislio na to i izvršio ono što je obećao Ocu. Promotrite što je Krist rekao na križu prije same Svoje smrti:

“Čim je primio ocat, Isus reče: “Dovršeno je”; i prigne glavu te predade duh.” Ivan 19:30

“I povika Isus jakim glasom i predade duh.” Marko 15:37

Isus je jakim glasom, prije Svoje smrti rekao ‘Dovršeno je.’ Ta riječ je na grčkom ‘tetelestai’, što također znači ‘isplaćeno je’. Time se Krist obratio Ocu na kraju i rekao: ‘Oče, isplaćeno je.’ tj. platio sam cijenu do kraja, izvršio sam Tvoju volju do kraja i ono što sam obećao. To je ono što vidimo tu na kraju ove Jonine molitve. Krist se prije postanka svijeta zavjetovao Ocu i On je izvršio Svoje obećanje i platio je cijenu za ljudske duše.

I ovo na samom kraju Jonine molitve, kaže “Spasenje je od GOSPODINA.” To je ono isto što smo bili čitali u psalmu 22., kada smo o Davidu proučavali. Krist je na kraju tog psalam rekao ovako:

“…da je On (Otac) to učinio.” Psalam 22:31

Ovo Krist kaže, da je Otac to učinio, da je spasenje od Oca jer će Otac uskrsnuti Krista iz mrtvih i zato što je Otac predao Svoga Sina za nas na smrt. To je bilo Očevo djelo isto koliko i Kristovo. Zato će spašeni na kraju govoriti ovako:

“…i vikahu jakim glasom govoreći: “Spasenje Bogu našemu, koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu.” Otkrivenje 7:10

Sva slava i hvala za spasenje će se u vijeke vjekova davati samo Ocu i Sinu, jer u to Oni Dvoje učinili.

Nakon ovoga, teksta nastavlja i kaže:

“I prozbori GOSPODIN ribi te ona izbljuva Jonu na kopno.”  Jona 2:10

Tako je bilo i nakon Kristovog djela otkupljenja. Otac je poslao zapovijed i Krist je bio izveden iz mrtvih.

“Njega je Bog uskrisio oslobodivši ga muke smrti, jer nije bilo moguće da ga ona zadrži.” Djela 2:24

Nakon što je Krist sam Sebe bez mane prinio Bogu za nas, nije bilo moguće da ga smrt zadrži i Otac je tada Njemu ispunio Svoje obećanje o uskrsnuću i proslavljenju. I Otac je tako ispunio Kristu ono što se zavjetovao u Savezu mira između Oca i Sina, još prije postanka svijeta.

Zaharija

Sada kada smo prošli Jonu, kratko ćemo se još osvrnuti i na proroka Zahariju. Već smo njega spominjali ranije jer u njemu postoji direktan tekst o Savezu između Oca i Sina. No, sada ćemo pogledati još par tekstova koje do sada nismo spomenuli. Čitamo prvi tekst:

“Raduj se silno, Kćeri sionska; kliči, Kćeri jeruzalemska: Kralj tvoj, evo, k tebi dolazi: pravedan je On i donosi spasenje; ponizan je i jaše na magarcu, na magaretu, mladuncu magaričinu.

Ja ću istrijebiti kola iz Efrajima i konja iz Jeruzalema, i luk će ratni biti sasječen: i navijestit će On mir neznabošcima; i bit će vlast Njegova od mora do mora, i od Rijeke pa sve do krajeva zemlje.

A zbog Tebe (Krista), po krvi Tvoga Saveza, odaslao sam tvoje zatočenike iz jame u kojoj nema vode.”  Zaharija 9:9-11

Ovaj tekst je poznat i citira se u Nz spisima. Mi vidimo ovdje u ovom tekstu Očevo obećanje Kristu, da će Otac zbog Kristove krvi Saveza podići Njegovu djecu od jame grijeha i smrti. To je bilo Očevo obećanje Kristu, kao što ovdje i piše. Ovdje se radi o Kristovoj krvi koju je On obećao Ocu u Savezu da će dati za otkupljenje svijeta. Krist je rekao:

“Tada uze čašu i zahvali te im je dade, rekavši: “Pijte iz nje svi;

jer ovo je krv Moja, krv novoga Saveza, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijehâ.” Matej 26:27-28

Kristova se krv morala proliti da bi Savez bio potvrđen, skupa sa svim obećanjima uključenim u njemu. Također tu vidimo da će Otac dati vlast Kristu u potpunosti. Još vidimo u ovom tekstu da će Krist navijestiti mir neznabošcima. To se ispunilo kada je on poslao vjernike po svemu svijetu da propovijedaju radosnu vijest. Zato kaže Pavao ovako:

“No sada, u Kristu Isusu, vi koji ste nekoć bili daleko, postali ste blizu po krvi Kristovoj.

Jer On je naš mir, koji je od dvoga učinio jedno i srušio pregradni zid razdvajanja između nas,

poništivši u Svome tijelu neprijateljstvo, i to zakon zapovijedi sadržan u odredbama, da u Sebi, uspostavljajući mir, od dva načini jednoga novoga čovjeka

i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu, ubivši time neprijateljstvo,

i došao je propovijedati mir vama koji ste bili daleko i onima blizu.” Efežanima 2:13-17

Krist je došao propovijedati mir svim narodima kroz svoje učenike, a taj mir u smislu da mogu imati sada kroz Njega mir s Bogom, ako vjeruju u dostatnost Njegove žrtve pomirnice. Ovdje piše da je Krist naš mir. Prorok je rekao:

“Taj će Čovjek (Krist) biti mir…”  Mihej 5:5

I to je istina jer je Krist postao naš mir kada nas je otkupio i pomirio s Bogom. To je On bio obećao da će učiniti.

Idući tekst u proroku Zahariji kaže ovako:

“I reći će mu netko: “Što su te rane na Tvojim rukama?” Tada će On odgovoriti: “One kojima sam ranjen u kući Svojih prijatelja.”

Probudi se, maču, protiv Moga Pastira i protiv Čovjeka koji je Moj Sudrug”, govori GOSPODIN nad vojskama: “udari Pastira, i ovce će se raspršiti; a Ja ću svoju ruku okrenuti malima.”  Zaharija 13:6-7

I ovaj tekst se citira u NZ spisima. Krist ga citira:

“Otpjevavši hvalospjev, uputiše se na Maslinsku goru.

I reče im Isus: “Svi ćete se još ove noći sablazniti zbog mene; jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.’

Ali nakon što uskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.”  Marko 14:26-28

U ovom proročanstvu je otkriveno da će Otac predati Svoga Sina na smrt za nas. Otac se zakleo da će izvršiti Svoj dio koji je obećao, i On se neće od toga odvratiti, koliko god da je to bilo teško i bolno. Ono što Otac obeća, On to i izvrši. I u ovome nam je On dao najveći dokaz Svoje ljubavi i ozbiljnosti da nas spasi. On sam je udario Svoga Sina tako što se odvojio od Njega, da bismo mi mogli biti iscijeljeni. Krist je bio predan u ruke ljudi i Njega su Njegovi prijatelji ranili. Piše u Pismu:

“K svojima je došao i Njegovi ga ne primiše…” Ivan 1:11

U ovom tekstu u Zahariji mi vidimo sve ovo. No, također piše i ovo obećanje od strane Oca, nakon što Krist bude prinesen za nas, “a Ja ću svoju ruku okrenuti malima.” Tako je i bilo. Bog je poslao Svoga Duha na Pedesetnicu i radio je kroz male ljude da odnese radosnu vijest o spasenju kroz Krista do svih krajeva svijeta. Pavao je bio rekao ovako:

“…ako nastavite u vjeri utemeljeni i učvršćeni, neodvojivi od nade evanđelja, koje ste čuli, koje bî propovijedano svakom stvorenju koje je pod nebom, a kojega sam ja, Pavao, učinjen poslužiteljem.” Kološanima 1:23

“..kako ćemo izbjeći mi ako zanemarimo toliko spasenje? koje je najprije započeo propovijedati Gospodin, a nama su ga potvrdili oni koji su Njega slušali

i suposvjedočio Bog znamenjima, i čudesima, i raznovrsnim silnim djelima, i darovima Duha Svetoga po Svojoj volji.” Hebrejima 2:3-4

Tako je Otac ispunio Svoje obećanje i poslao Svoga Duha i suposvjedočio radosnu vijest sa raznim čudima i znakovima preko malih ljudi. To je Otac bio obećao Kristu, radi krvi Njegovog Saveza, i to je Otac i ispunio davši Svoga Duha i šaljući ga kroz Krista na vjerne ljude.

Ovdje smo završili s proučavanjem Saveza kroz proroke. Druge proroke nećemo obrađivati jer bi to predugo trajalo. U idućem ćemo proučavanju nastaviti o Saveza kroz SZ spise gdje se Krist opisuje kao Otac vječni i o tome što nam to otkriva o obećanjima u Savezu.