Licem k Licu
U ovom proučavanju ćemo vidjeti kako je Mojsije slika Krista i kako je Savez između Oca i Sina bio otkriven kroz Mojsija. Slika je tip. Ono kako je Bog radio i govorio kroz sliku ili tip, u ovom slučaju Mojsija, to je ono što otkriva Savez i objašnjava što je bilo uključeno u taj Savez jer je Mojsije slika Krista. Ono kako je Bog postupao s Mojsijem, što mu je govorio i što je Mojsije radio, otkriva što su Otac i Sin obećali Jedan Drugome u tome Savezu i što je bilo uključeno u tome i što će Oni sve učiniti i ostvariti. Mojsije je slika Krista. To je i bilo rečeno:
“Gospodin, Bog tvoj, podići će tebi Proroka iz tvoje sredine, od tvoje braće, kao što sam ja: Njega slušajte…
Podići ću im Proroka između njihove braće, stavit ću Svoje riječi u Njegova usta: On će im govoriti sve što mu zapovijedim.
I tko god ne posluša Moje riječi koje će On govoriti u Moje ime, Ja ću to zahtijevati od njega.” Ponovljeni zakon 18:15.18.19
Ovdje se govori proročki o Kristu. To je očigledno. Znamo to i zato što je i sam apostol Petar ovo citirao primjenjujući ovo proročanstvo na Krista u Djelima apostolskim 3. poglavlju. Dakle, Krist će biti Prorok poput ili nalik na Mojsija. Svim proroci su bili sveti ljudi i Bog im govorio i otkrivao se u snovima i viđenjima. Sada se postavlja pitanje po čemu je Mojsije bio različit od svih drugih proroka? Pismo nam daje odgovor:
“I reče On: “Čujte sada moje riječi: ‘Bude li među vama prorok, Ja, GOSPODIN, obznanit ću mu se u viđenju i govoriti mu u snu.
Nije tako s Mojim slugom Mojsijem, koji je vjeran u svoj Mojoj kući.
S njime govorim usta do usta, i to jasno, a ne u zagonetkama; priliku GOSPODINOVU on smije gledati: zbog čega se onda niste bojali govoriti protiv Moga sluge Mojsija?’ ” Brojevi 12:7-8
Ovdje sam Bog govori o razlici između Mojsija i drugih proroka. Za razliku od drugih, Mojsije je razgovarao s Bogom usta do usta, licem k Licu, iako je oblak zaklanjao Boga. Mojsije je vidio Boga, ali samo s Leđa. Bog mu je sve direktno otkrivao i on je prenosio riječi Božje cijelom narodu. Ima još jedan važan tekst o tome:
“I ne ustade otada u Izraelu prorok kao Mojsije, koga je GOSPODIN poznavao licem u lice,
sa svim znamenjima i čudesima koja ga je GOSPODIN poslao da učini u zemlji egipatskoj faraonu, i svim njegovim slugama, i svoj njegovoj zemlji,
i sa svom onom moćnom rukom i sa svom onom velikom strahotom koju je Mojsije iskazao naočigled svega Izraela.” Ponovljeni zakon 34:10-12
U ovom kontekstu je riječ o tome kada je Mojsije umro. Piše da nakon njega nije ustao prorok poput njega, i da je on bio različit od drugih proroka po tome što je on bio toliko blizak s Bogom da je razgovarao s Bogom licem k Licu, i također i po tome što je sve i kakva čudesa i znamenja Bog činio po njemu. Po tome svemu je Mojsije bio različit od drugih proroka.
Bog je rekao za Krista da će biti Prorok poput Mojsija. Sada znamo što će biti drugačije kod Njega. On će biti posebno blizak s Bogom i razgovarat će s Bogom Licem k Licu, otvoreno, i direktne Očeve riječi će primati i prenositi kao i Mojsije, i Bog će činiti silna i mnogobrojna čuda i djela preko Njega. Evo još par tekstova o tome:
“I govorio je GOSPODIN Mojsiju licem u lice, kao što čovjek govori svome prijatelju. I ponovno se vraćao u tabor; ali se njegov sluga Jošua, sin Nunov, mladić, ne bi micao iz Šatora.” Izlazak 33:11
“A kada bi Mojsije odlazio u Šator sastanka razgovarati s Njim, tada bi čuo glas kako mu govori s Prijestolja milosti, koje je bilo na Kovčegu svjedočanstva, između dva keruba. I on bi govorio njemu.” Brojevi 7:89
“Prijestolje milosti položi odozgor na kovčegu, a u kovčeg stavi svjedočanstvo koje ću ti dati.
Ondje ću se Ja sastajati s tobom; i razgovarat ću s tobom odozgora, iznad Prijestolja milosti, između dva keruba koji su na Kovčegu svjedočanstva, o svemu onome što ti budem zapovijedao za djecu Izraelovu.” Izlazak 25:21-22
Ovo je vrlo važno i značajno. Bog je razgovarao s Mojsijem u Svetištu, tj. Šatoru sastanka, direktno, iako Mojsije nije nikoga mogao vidjeti jer se Bog sakrio i ostao nevidljiv za njega. Mojsije je mogao čuti samo Glas Božji kako mu govori, o svim stvarima jasno i otvoreno. Ovo Svetište simbolizira nebeski Hram i ovo prijestolje milosti, Božje prijestolje na Nebu. Krist je također morao vidjeti Boga, ali otvoreno na Nebu, i direktno čuti Njegov glas dok je bio Čovjek, i primati direktno od Oca Njegove riječi sa Nebeskog Hrama. Kada je Krist postao čovjek, On je tada kao Čovjek-Prorok bio i uzet na Nebu i od Oca čuo direktne riječi i vidio je Oca, kao i Mojsije, ali bez pokrivala. Tako je On sam i rekao:
“Ne da je tko vidio Oca; samo Onaj tko je od Boga, On je vidio Oca.” Ivan 6:46
Ovdje Krist govori o Sebi, da je On vidio Oca kao čovjek. Ovo se ne odnosi na Njega prije utjelovljenja jer kada je postao čovjek On se ničega od prije nije sjećao. Ovo se mora odnositi na Njega samo kada je već postao čovjek. On sam je rekao Nikodemu:
“Zaista, zaista, kažem ti: Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate.
Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom?
Nitko nije uzašao na nebo, osim Onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je na nebu.” Ivan 3:11-13
Ovdje je Krist govorio o Sebi, da je On jedini koji je kao Sin Čovječji, to znači kao čovjek, uzašao na Nebo, i da je On mogao govoriti o stvarima koje je vidio, o nebeskim stvarima, kao Onaj kojemu su one poznate. To se vidi po Mojsiju također, jer je Mojsije mogao ulaziti direktno u Svetinju nad svetinjama i tamo bi Bog govorio Mojsiju direktno iz prijestolja milosti, a i na brdu Sinaju se susreo s Bogom direktno par puta, što označava i to da će i sam Krist kao čovjek moći doći kod Oca na Nebu i od Njega direktno primati riječi i sva otkrivenja, da ih On dalje prenosi narodu. I tako je i bilo. Pavao je bio apostol i prorok i on je bio rekao:
“Znao sam čovjeka u Kristu prije četrnaest godina (je li u tijelu, ne znam, ili izvan tijela, ne znam, Bog zna), taj je bio uzet do trećega neba.
I znao sam takvoga čovjeka (je li u tijelu ili izvan tijela, ne znam, Bog zna)
da je bio uzet u raj te čuo neizrecive riječi koje čovjeku nije dopušteno izgovoriti.” 2.Korinćanima 12:2-4
Ako je Pavao bio uzet u Nebo i čuo riječi Božje, koliko li je više onda Krist, čiji je sluga Pavao i bio. Koliko li je Krist samo veći od Pavla? Svakako da je bio, kao što i sam Krist direktno kaže, i vidio je Oca i čuo riječi direktno od Oca, poput Mojsija. I ne samo to, nego se čak u jednom trenutku dogodilo i ono poznato Kristovo preobraženje na visokoj gori, kada su s Njime bili Petar, Jakov i Ivan. Tada se sam Otac približio u oblaku. Ovako piše:
“Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na visoku goru, nasamo,
i preobrazi se pred njima: i zasja mu lice kao sunce i halje mu postadoše bijele kao svjetlost.
I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija razgovarajući s njim.
Tada odgovori Petar i reče Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, daj da načinimo ovdje tri sjenice: jednu za Tebe, jednu za Mojsija i jednu za Iliju.”
On je još govorio, i gle, svijetao ih oblak zasjeni; i gle, glas iz oblaka prozbori: “Ovo je Moj ljubljeni Sin, u kojemu mi je zadovoljstvo; Njega slušajte.”
Kada su učenici to čuli, padoše ničice i bijahu silno prestrašeni.
I pristupi im Isus, dotakne ih i reče: “Ustanite, i ne bojte se.”
Podigavši oči, ne vidješe nikoga osim Isusa sama.” Matej 17:1-8
Ovo je nešto slično kao kada je Mojsije bio na brdu Sinaju s Bogom i kada mu je nakon razgovora sa Bogom lice svijetlilo nakon što je sišao sa brda. U ovom slučaju se Krist preobrazio u slavi pred ova 3 učenika. Bog je tu uslišio Kristovu molitvu za učenike, da oni vide Njega u Svojoj slavi, da bi se vjera učenika učvrstila. Ako se ovo dogodilo radi učenika, koliko li je lakše to da je Krist bio uzet na Nebu i vidio Oca i čuo direktno od Njega riječi koje je On onda dalje prenosio ljudima. To se i dogodilo. Krist je poznavao i razgovarao s Ocem Licem k Licu kada je postao Čovjek, mnogo više nego Mojsije.
Prenosio Očeve riječi
Dalje, još jedna stvar u čemu je Mojsije bio Kristova slika je u tome što je Mojsije primao riječi Božje direktno od Boga i prenosio ih dalje narodu. Puno puta to piše za Mojsija, da je učinio to što je Bog naložio i također da je prenio Božje riječi ljudima, onako kako mu je Bog i zapovijedio. Bog je rekao Mojsiju za Krista, kada mu je rekao da će On biti Prorok poput njega:
“…i stavit ću Svoje riječi u Njegova usta: On će im govoriti sve što mu zapovijedim.
I tko god ne posluša Moje riječi koje će On govoriti u Moje ime, Ja ću to zahtijevati od njega.” Ponovljeni zakon 18:18.19
Dakle, Krist će govoriti Očeve riječi, kao i Mojsije. To je bilo isto uključeno u Savez između Oca i Sina, jer je Otac obećao da će mu direktno davati Svoje riječi. Kada je Krist hodao zemljom, On je to mnogo puta i rekao, da to nisu Njegove riječi koje govori, već Očeve. On je rekao:
“Jer Ja nisam govorio sâm od Sebe, nego Otac, koji me poslao, On mi je dao zapovijed što da kažem i što da govorim.
I znam da je zapovijed Njegova život vječni: stoga ono što Ja govorim, onako govorim kako mi je rekao Otac.” Ivan 12:49-50
“Riječi koje vam govorim, ne govorim od Sebe, nego Otac, koji prebiva u Meni, On čini djela.” Ivan 14:10
“Onaj tko Mene ne ljubi, riječi Moje ne drži; a riječ koju slušate nije Moja, nego od Oca koji me poslao.” Ivan 14:24
“Ja sâm od Sebe ne mogu učiniti ništa. Kako čujem sudim i sud Moj je pravedan, jer ne tražim Svoju volju, nego volju Oca koji me poslao” Ivan 5:30
“Isus im odgovori i reče: “Moj nauk nije Moj, nego Onoga koji me poslao.” Ivan 7:16
“…no Onaj koji me poslao istinit je, i ono što sam čuo od Njega, govorim svijetu.” Ivan 8:26
“Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca.” Ivan 8:38
Ovo je uvijek bilo istina. Krist je prenosio Očeve riječi, kao što je i proročanstvo reklo, slično kao Mojsije, koje je primio direktno od Oca.
Vladar i Izbavitelj
Još jedna stvar u čemu je Mojsije bio slika Krista: Mojsije je imao ljubav prema Izraelcima, htio im je pomoći i izbaviti ih i izabrao je dijeliti s njima njihovu nevolju. Iz te ljubavi i vjerom u Božje obećanje o izbavljenju od ropstva koje je Bog dao Abrahamu 400 godina ranije, on je gledao pred sobom to njihovo spasenje, radovao se tome i htio im je u tom smjeru i pomoći.
“Kada je (Mojsije) napunio četrdeset godina, dođe mu u srce da pohodi svoju braću, djecu Izraelovu.” Djela 7:23
“Vjerom je Mojsije, kad je odrastao, odbio da ga se naziva sinom faraonove kćeri, izabravši radije da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom negoli prolazno grešno uživanje, smatrajući Kristovu sramotu većim bogatstvom negoli egipatska blaga, jer je gledao na nagradu.” Hebrejima 11:24-26
Isto tako je i Krist, iz ljubavi prema nama, ostavio nebeska blaga i slavu, i radije izabrao da postane Čovjek i prođe putem poniženja i nevolje radi nas, jer je gledao na vječnu radost spašenih kao Svoju nagradu. Tako je i pisano:
“…Uprimo pogled u Začetnika i Dovršitelja naše vjere, Isusa, koji je zbog radosti što je stajala pred Njim podnio križ i prezreo sramotu, te sjeo zdesna Božjega prijestolja.” Hebrejima 12:2
Radost koje je stalno bila pred Kristovim očima je bila radost svih koje će spasiti za svu vječnost.
Kada je Mojsije iz prve pomogao jednom svom sunarodnjaku, mislio je da će njegova braća shvatiti da će ih Bog spasiti po njemu. No, oni to nisu shvatili i oni su odbili Mojsija i nisu htjeli da on bude njihov vladar i sudac. Ovako je pisano da je jedan odgovori:
“…jer je pretpostavljao da će njegova braća shvatiti da će ih Bog po njegovoj ruci izbaviti, ali ona ne shvatiše…
Ali ga onaj koji je zlostavljao bližnjega odbije, rekavši: ‘Tko te postavio za vladara i suca nad nama?” Djela 7:25.27
Tako su ga iz prve odbacili. Mojsije je bio slika Krista. Isto tako, kada je Krist postao čovjek i došao da nas spasi i pomogne nam, ljudi su ga odbacili. Evo što je Krist rekao da su oni mislili o Njemu:
“Ali njegovi su ga građani mrzili pa poslaše za njim poslanstvo, rekavši: ‘Nećemo da taj kraljuje nad nama.’” Luka 19:14
Isto su govorili o Kristu, kao što su ranije o Mojsiju. Prezreli su ga, odbacili i odbili priznati ga za svoga Vladara i Suca i Izbavitelja.
No, nakon ovoga, poslije je Bog poslao Mojsija da izvede čuda i znamenja u Egiptu i tako slavno izbavi Svoj narod iz ropstva. Tada ga je Bog poslao kao vladara i izbavitelja:
“Toga Mojsija kojega su se odrekli, rekavši: ‘Tko te postavio za vladara i suca?’ poslao je Bog da bude vladar i izbavitelj rukom Anđela koji mu se ukazao u grmu.
On ih je izveo čineći čudesa i znamenja u zemlji Egiptu, na Crvenome moru i četrdeset godina u pustari…
onaj koji je primio žive riječi da ih preda nama,
kojemu se nisu htjeli pokoriti naši oci, nego su ga odbili od sebe i u svojim se srcima ponovno okrenuli u Egipat…” Djela 7:35-36.38-39
Kao što je bilo s Mojsijem, slično je i s Kristom. Iz prve su Krista odbacili, kao i Mojsija. No, kao što je Mojsije otišao u Midjan i od tamo ga je sam Bog poslao kao vladara, suca i izbavitelja sa svim autoritetom i silom da ode izbaviti Izraelce iz ropstva, tako će i sada ubrzo Otac poslati Svoga Sina s neba kao Vladara, Suca i Izbavitelja, sa svom silom i slavom, da dođe spasiti Svoj narod od tlačiteljskih i progoniteljskih sila na ovome svijetu. I kao što su 10 egipatskih zala prethodile izlasku iz Egipta, tako će i 7 posljednjih zala prethoditi dolasku Sina Božjega s Neba i vječnom izbavljenju vjernih. U tim stvarima i događajima je Mojsije bio slika Krista. I u tome je pokazano ono što je Krist obećao Ocu da će učiniti za spasenje Svoga naroda i što je Otac obećao Kristu u tome Savezu da će mu dati. Otac je obećao Kristu da će ga uzdignuti i proslaviti i dati mu svu vlast i silu, i dati mu Njegov narod da ga On izbavi i da bude Vladar nad njima zauvijek, nakon što ih spasi.
Mnoga silna čuda
Uz to, još jedna posebna karakteristika je bila ta što je Bog činio mnoga čuda preko Mojsija, da bi ga potvrdio kao onoga kojega je On poslao, a to je govorilo o tome da će Bog i preko Krista činiti mnoga čuda, da potvrdi Njega i sve što je On govorio, da ga je Otac za sve to poslao.
“I ne ustade otada u Izraelu prorok kao Mojsije, koga je GOSPODIN poznavao licem u lice,
sa svim znamenjima i čudesima koja ga je GOSPODIN poslao da učini u zemlji egipatskoj faraonu, i svim njegovim slugama, i svoj njegovoj zemlji,
i sa svom onom moćnom rukom i sa svom onom velikom strahotom koju je Mojsije iskazao naočigled svega Izraela.” Ponovljeni zakon 34:10-12
To je bio pokazatelj da će Bog raditi mnoga i silna čuda preko Krista kada dođe, da Ga potvrdi da je On zaista obećani Mesija. To je bilo uključeno u Savez i Bog je to obećao Kristu. Tako je i bilo i nema potrebe mnogo čitati o tome jer je to dobro poznato. Samo nekoliko tekstova:
“Mnogi iz naroda vjerovali su u Njega i govorili: “Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesa negoli su ta što ih je Ovaj učinio?” Ivan 7:31
“Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer djela koja mi je Otac dao da dovršim, upravo djela koja činim, svjedoče za Mene da me poslao Otac.” Ivan 5:36
“Isus im odgovori: “Rekoh vam i ne povjerovaste: djela koja činim u ime Svoga Oca, ona svjedoče za Mene.” Ivan 10:25
“Da nisam među njima učinio djela koja nitko drugi nije učinio, ne bi imali grijeha; a sada su vidjeli pa su zamrzili i Mene i moga Oca.” Ivan 15:24
“Ljudi, Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog među vama potvrdio silnim djelima, čudesima i znamenjima koja je Bog po Njemu učinio usred vas, kao što i sami znate.” Djela 2:22
“…kako je Isusa Krista iz Nazareta Bog pomazao Duhom Svetim i silom: koji je prošao čineći dobro i ozdravljajući sve one kojima bijaše ovladao đavao, jer Bog bijaše s Njim.” Djela 10:28
Krist je bio potvrđen kroz mnoga čudesa i znamenja jer je Otac tako i obećao da će učiniti, da dadne najjače moguće potvrde da je On taj obećani Mesija koji će donijeti spasenje i voditi Svoju djecu u obećani Nebeski dom. Mojsije je bio slika Krista, i Mojsije je morao biti potvrđen da ga je Bog poslao za izbavljenje Izraelaca i da ih vodi u obećanu zemlju. To je prikazivalo Kristovo djelo spasenja i kako će Krist biti snažno potvrđen od Oca kroz mnoga čudesa i silna djela.
Vjeran i krotak
Krist je bio Prorok poput Mojsija i u tome što kaže Bog da je Mojsije bio ‘vjeran u svoj Mojoj kući’, i da je Mojsije bio najkrotkiji čovjek na zemlji. Krist je bio krotkiji i vjerniji od svih, savršen u svemu. Ovako piše za Mojsija:
“A bijaše taj čovjek Mojsije vrlo krotak, više od svih ljudi koji bijahu na licu zemlje.
…Mojim slugom Mojsijem, koji je vjeran u svoj Mojoj kući.” Brojevi 12:3.7
Ovdje se spominju te dvije karakteristike, vjeran i krotak. Za vjernost, Pavao koristi ovaj tekst i to spominje o Mojsiju i uspoređuje ga sa Kristom:
“Zbog toga, braćo sveta, dionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikog Svećenika našeg vjeroispovijedanja, Krista Isusa,
vjernog Onomu koji ga je postavio, kao što je i Mojsije bio vjeran u svoj kući Njegovoj.
Jer On je bio dostojan toliko veće slave od Mojsija koliko veću čast od kuće ima onaj tko ju je sagradio.
Jer svaku kuću netko gradi, a onaj tko je sve sagradio jest Bog.
A Mojsije je, uistinu, bio vjeran u svoj kući Njegovoj kao sluga, za svjedočanstvo o onome što će biti rečeno kasnije;
ali Krist, kao Sin, nad Svojom vlastitom kućom; čija smo kuća mi, ako smjelost i ponos nade održimo čvrsto do svršetka.” Hebrejima 3:1-6
Vidimo jasno da je Pavao razumio da je Mojsije slika Krista i da tekstovi o Mojsiju nešto govore i otkrivaju o Kristu, jer je Mojsije slika Krista, i tako nam ti tekstovi otkrivaju nešto o Savezu. Zato Pavao kaže za ovaj tekst o Mojsiju da je bio dan “za svjedočanstvo o onome što će biti rečeno kasnije”, tj. o Kristu jer taj tekst govori proročki nešto o Kristu, a ne samo o Mojsiju. Mojsije je bio vjeran u svoj kući Božjoj, a to znači prema Bogu u odnosu na ljude koje mu je Bog povjerio da ih poučava i vodi u obećanu zemlju. Isto tako je i Krist bio vjeran Bogu prema nama za naše otkupljenje, jer je bio postavljen od Boga za naše spasenje i vjerno je izvršio to spasenje za nas. Krist je bio savršeno vjeran u svemu, a to je uključivalo i vjerno prenošenje Očevih riječi.
Također smo vidjeli da je Mojsije bio vrlo krotak čovjek, najkrotkiji od svih ljudi. Isto tako je i Krist, ali još i više nego Mojsije. Krist je bio krotkiji od svih ljudi koji su ikada živjeli, i od svih anđela. On sam je rekao:
“Uzmite jaram Moj na sebe i učite od Mene, jer Ja sam krotak i ponizan u srcu, i naći ćete spokoj svojim dušama.” Matej 11:29
I također piše o Kristu kada je ulazio u Jeruzalem:
“Recite Kćeri sionskoj: ‘Evo Kralj tvoj dolazi k tebi; krotak i jaše na magarcu, na magaretu, mladunčetu magaričinu.’ ” Matej 21:5
Krotkost je strpljivo podnošenje nevolja. I Mojsije je strpljivo podnosio Izraelce dugo, i 38 godina je s njima lutao pustinjom, podnoseći krotko njihovu kaznu za njihovu nevjeru i zloću, iako on sam nije bio kriv. I također je umro radi njih, jer je u jednom trenutku sagriješio radi njihovih čestih mrmljanja, i to sve na putu za njihovo izbavljenje, sve to da bi oni mogli ući u obećanu zemlju. No, za Krista je napisano kako je On krotko podnio kaznu za naše grijehe:
“…zato što je i Krist trpio za nas, ostavivši nam primjer da idete Njegovim stopama:
On koji grijeha nije učinio, niti se u Njegovim ustima našla prijevara;
On koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego se prepustio Onomu koji sudi pravedno;
On koji je sâm u Svome tijelu grijehe naše nosio na drvetu da mi, umrijevši grijesima, živimo pravednosti; On čijim ste modricama bili izliječeni.” 1. Petrova 2:21-24
Tu se vidi opisana veličina Kristove krotkosti. Mojsije je bio samo slika Njega. Krist je podnio kaznu za naše grijehe, radi našega spasenja da bi nas uveo u nebesku obećanu zemlju. I On je to podnio krotko, bez mrmljanja, i u ljubavi prema Ocu i nama.
Po Mojsiju je Bog oslobodio Izraelce od egipatskog ropstva, a to je bila slika toga kako će Bog preko Krista osloboditi ljude od ropstva grijehu. I u tome je Mojsije bio slika Krista. Pisano je za Mojsija:
“Po proroku je GOSPODIN izveo Izraela iz Egipta; po proroku on bijaše očuvan.” Hošea 12:13
Ovo je o Mojsiju, ali i proročki o Kristu jer je Njega Mojsije preslikavao. Po Kristu smo izbavljeni od grijeha i po Kristu smo očuvani od grijeha.
Posredovanje, molitva i strahopoštovanje
Postoje još neke stvari u kojima je Mojsije bio slika Krista. Jedna stvar je da je Mojsije imao veliko i istinski strahopoštovanje prema Bogu. Kada mu se Bog javio u gorućem grmu, ovako piše:
“I reče mu On: “Ne prilazi ovamo: izuj obuću s nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto tlo.”
Nadalje reče: “Ja sam Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev.” I prekrije Mojsije svoje lice, jer se bojao gledati Boga.” Izlazak 3:5-6
I opet ono kada je Gospodin prošao ispred Mojsija i objavio mu Svoje ime tj. karakter:
“I spusti se GOSPODIN u oblaku i stade ondje s njim, i objavi ime GOSPODINOVO…
I sagnu Mojsije hitro glavu do zemlje i pokloni se.” Izlazak 34:5.8
I tom prilikama, kao i u drugim prilikama, često je Mojsije usrdno molio Boga i posredovao puno puta za Izraelski narod sa ljubavlju i iskreno, tražeći milost i oprost za njih. Onaj put zbog zlatnog teleta je toliko žarko molio Boga da im oprosti da je čak zatražio da se i njega izbriše iz knjige života ako im neće oprostiti.
“I vrati se Mojsije GOSPODINU i reče: “Jao, taj je narod počinio golem grijeh, i načinio si je bogove od zlata.
A sada, kada bi Ti oprostio njihov grijeh; ako li nećeš, izbriši me, molim te, iz Svoje knjige koju si napisao.” Izlazak 32:31-32
Bog je uvijek uslišavao Mojsija. U tome svemu je Mojsije bio slika Krista. I Krist se zauzeo za nas grešnike toliko usrdno i potpuno, da je bio spreman da On radije izgubi vječni život nego da mi propadnemo. On se molio Ocu:
“…i za njih posvećujem samoga Sebe da i oni budu posvećeni po istini.” Ivan 17:19
Krist je dragovoljno Sebe posvetio i prinio Ocu za nas, da i mi možemo biti oprani i očišćeni i da zadobijemo vječni život. On je rekao:
“Ja sam dobri Pastir: dobri Pastir polaže Svoj život za ovce…
Ja sam dobri Pastir i poznajem Svoje ovce i Moje poznaju Mene.
Kao što Mene poznaje Otac, tako i Ja poznajem Oca; i život Svoj polažem za ovce…
Zbog toga me ljubi Otac što polažem Svoj život da ga ponovno uzmem.” Ivan 10:11.14-15.17
I Krist je zbilja to i učinio, dragovoljno i od svega srca, iz ljubavi prema nama.
Kao što je Mojsije bio uvijek uslišavan, tako je i Krist bio uvijek uslišavan od Oca. On sam je rekao:
“I podigne Isus oči i reče: “Oče, zahvaljujem Ti što si me uslišao.
Znao sam da me Ti uvijek uslišavaš…” Ivan 11:41-42
Sve su Kristove molitve uvijek bile uslišene. To mu je Otac i obećao u Savezu, da će tako i biti jer je Krist bio jedno srce s Ocem i uvijek se molio po Očevoj volji. Mojsije je u tome bio slika Krista. Pismo kaže za Krista:
“On je u dane dok je bio u tijelu sa silnim vapajem i sa suzama prinosio molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio je uslišan zbog strahopoštovanja.” Hebrejima 5:7
Kao i Mojsije, silan Posrednik i Molitelj, Krist je bio uslišavan zbog strahopoštovanja.
Ima jedna stvar za koju Mojsije nije bio uslišan, a to je bilo kada je molio da mu Bog ipak dopusti da uđe u obećanu zemlju. Bog mu je rekao da neće moći ući zbog onog grijeha kada je pred cijelim Izraelom pogriješio i propustio proslaviti Boga. Ipak je Mojsije, znajući Božju milost, molio Boga da mu ipak dopusti da uđe, ali ga Bog nije htio u tome uslišati.
“U to doba usrdno zamolih GOSPODINA:
‘Gospodine BOŽE, počeo si svome sluzi pokazivati Svoju veličinu i Svoju moćnu ruku: jer koji je Bog na nebu ili na zemlji koji bi mogao činiti išta u skladu s Tvojim djelima i s Tvojom moći?
Molim te, pusti me da odem preko i vidim tu dobru zemlju koja je s onu stranu Jordana, tu prekrasnu goru i Libanon.’
Ali GOSPODIN je zbog vas bio ljut na mene i nije me uslišao. I rekao mi je GOSPODIN: ‘Dosta je; ne govori mi više o tome.
Popni se na vrh Pisge i podigni svoje oči prema zapadu, i sjeveru, i jugu, i istoku, i pogledaj je svojim očima: jer nećeš prijeći preko ovoga Jordana.” Ponovljeni zakon 3:23-27
Bog mu je dao da vidi obećanu zemlju sa brda, ali ga nije uslišao u tome da ga pusti preko. No, nakon što je umro, ubrzo je Gospodin došao i uskrsnuo ga i uzeo ga u nebeski Kanaan. Tako ga je Bog u Svojoj mnogostrukoj milosti uslišio drugačije i bolje nego što je on molio. I u tome je Mojsije bio slika Krista. Ima isto tako ta jedna molitva koju Otac nije uslišio Kristu, a to je molitva da On bude izbavljen da ne pije onu gorku čašu Božjeg gnjeva za grijeh. Krist se molio:
“I ode On malo dalje, pade ničice pa, moleći se, reče: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako Ja hoću, nego kako hoćeš Ti.”…
Ode On opet, po drugi put, i pomoli se: “Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja Tvoja.”
I dođe te ih ponovno nađe pozaspale; oči im se sklapahu.
I ostavi ih te ponovno ode i pomoli se po treći put govoreći iste riječi.” Matej 26:39.42-44
U ovom Krist nije bio uslišan. I to radi nas, za otvaranje vrata nebeskog Kanaana za nas. No, ubrzo, treći dan, Bog ga je uskrsnuo od mrtvih i proslavio. Krist se molio Ocu za izbavljenje od vječne smrti, vječnog odvajanja od Njega jer mu je to Otac i obećao. Kao što smo sada bili čitali, isti stih čitamo ponovno:
“On je u dane dok je bio u tijelu sa silnim vapajem i sa suzama prinosio molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, i bio je uslišan zbog strahopoštovanja.” Hebrejima 5:7
Samo je Otac mogao izbaviti Krista od vječne smrti, i u tome je uslišio Krista jer ga je uskrisio na vječnu slavu, kao i Mojsija. I u tome je Mojsije bio slika Krista. Nije bio izbavljen da ne umre, radi spasenja drugih, ali je bio izbavljen od vječne smrti. U Mojsijevom primjeru se vidjelo kako će biti s Kristom i što je Otac obećao Kristu u Savezu, a to je da će ga uskrsnuti iz mrtvih, iako ga neće izbaviti od toga da uopće ne umre.
Utjelovljenje
Kroz Mojsija je također još nešto drugo bilo pokazano u vezi Krista, a to je nešto o Kristovom utjelovljenju. Prvi put, onaj grm koji je Mojsije vidio u pustinji da gori, ali ne izgara, je prikazivao Kristovo utjelovljenje. Kada se Krist bude utjelovio, On će Svoju slavu sakriti sjedinjenjem s ljudskim tijelom, ali tijelo neće biti uništeno, kao što niti grm nije izgorio. To je Božje čudo, radi toga da se Krist približi ljudima. Grm je bio izabran umjesto nekog veličanstvenog drveta, a grm je nizak među drvećem, što također označava Kristovu poniznost u tome što će postati čovjek, i također da će biti niskog staleža, da će biti siromašan. Tu je otkriveno Kristovo obećanje Ocu u tome Savezu, da će On postati Čovjek i doći živjeti među ljude da prikaže Očev karakter.
Uz to, kada je Mojsijevo lice sjajilo nakon razgovora s Bogom, i kada je on zbog toga stavljao koprenu na lice da se može približiti ljudima i da im može prenijeti Božje riječi, to je također prikazivalo Kristovo utjelovljenje. I Krist je morao sakriti Svoju božansku slavu kroz utjelovljenje kao čovjek, da se može približiti ljudima i prikazati im Očev karakter dobrote i ljubavi, i prenjeti im Očeve riječi. Tako je tu bilo otkrieno što je Krist obećao Ocu u tome Savezu.
Pjesma Mojsijeva i Jaganjčeva
Postoji još jedna sličnost između Mojsija i Krista. Ona se spominje u Otkrivenju, kada Ivan vidi 144000 kako pjevaju na Nebu:
“I pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu, govoreći: “Velika su i čudesna djela Tvoja, Gospodine Bože Svevladaru; pravedni su i istiniti putovi Tvoji, Kralju svetih.
Tko da te se ne boji, Gospodine, i ne slavi Tvoje ime? Jer Ti si jedini svet: jer svi će narodi doći i klanjati se pred Tobom, jer su se očitovali Tvoji pravedni sudovi.” Otkrivenje 15:3-4
Ova se pjesma naziva pjesma Mojsijeva i pjesma Jaganjčeva. Postoji sličnost između Mojsija i Krista. Pjesma u Pismu označava nečije iskustvo.
“Strpljivo čekah na GOSPODINA, i On se k meni prignuo i uslišao vapaj moj.
On me izvukao iz jame užasne, iz gliba blatnoga, i postavio je na stijenu noge moje i korake moje utvrdio.
I stavio mi je u usta pjesmu novu, hvalu Bogu našemu: vidjet će to mnogi i uplašiti se, i pouzdati se u GOSPODINA.” Psalam 40:1-3
David ovdje kaže da ga je Bog uslišao i izbavio, i na taj način mu je stavio novu pjesmu u usta. On je imao iskustvo Božjeg izbavljenja i o tome je pjevao. Tako da pjesma označava to iskustvo s Bogom.
Mojsijeva pjesma se spominje u u Izlasku 15. poglavlju nakon prolaska kroz crveno more, i također jedna posebna pjesma u 31. i 32. poglavlju Ponovoljenog zakona. O tome što sve točno ta pjesma sadržava i što označava, sada nećemo proučavati. To je pjesma iskustva s Bogom, i o Božjem karakteru. Jedino što je bitno trenutno je da kada se spominje pjesma Mojsijeva i Jaganjčeva da znamo da postoji velika sličnost u iskustvu Mojsija i Krista, kao što smo i vidjeli kroz cijelo ovo proučavanje.
U ovom smo proučavanju vidjeli kako je Savez između Oca i Sina otkriven kroz Mojsija kao slike Krista, i što je taj Savez sve obuhvaćao, što će Otac učiniti i što će Krist učiniti. Na taj način smo vidjeli što su Otac i Sin obećali u tome Savezu i što će se kroz njega ostvariti.
Ovdje sada stajemo sa ovim proučavanjem o Mojsiju. U idućem proučavanju ćemo nastaviti o Savezu kako je otkriven kroz Davida.
