Zdravi pristup Božjoj objavi: Konstruktivna pohvala na propovijed Dr. Dragutina Mataka

U subotu, 24. svibnja 2025. godine, Dr. Dragutin Matak je u Čakovcu održao propovijed o trojstvu pod naslovom “O svetome Trojstvu na jednostavan način.” Njegova propovijed iznijela je važne principe za zdravi pristup promišljanju o Bogu koji zaslužuju našu pozornost i podršku, a ujedno i proširiti raspravu na područja koja su možda ostala nedorečena. Svakako, stvari koje su proizvod ljudske filozofije trebaju ostati nedorečene, no stvari koje su nam jasno i jednostavno objavljene u Svetome Pismu o Bogu nikako ne smiju ostati nedorečene. Upravo to je svrha ovoga članka.

Pohvala za zdrave principe

Dr. Matak je na vrlo dobar način istaknuo temeljnu istinu zapisanu u Ponovljenom Zakonu 29:29: “Što je sakriveno, pripada GOSPODU, Bogu našemu, a što je otkriveno, pripada nama i sinovima našim dovijeka, da bismo vršili sve riječi ovoga zakona.” Ovaj tekst predstavlja zlatni standard za pristup proučavanju Boga – poštivati granice između onoga što nam Bog objavljuje i onoga što zadržava za sebe.

Također je ispravno naglasio kako argument da je Bog nama nedokučiv i neshvatljiv jest valjan argument. Međutim, ključno je razumjeti da se ovaj argument ne smije koristiti da bi se prikrilo ono o Bogu što nam je Bog jasno otkrio i objavio. Komentirajući Ponovljeni Zakon 29:29, sestra White je napisala:

“Otkrivenje Sebe koje je Bog dao u Svojoj riječi namijenjeno je našem proučavanju. To možemo nastojati razumjeti. Ali dalje od toga ne smijemo prodirati. Najviši intelekt može se naprezati sve dok se ne umoiri u nagađanjima o prirodi Boga, ali trud će biti besplodan. Ovaj problem nam nije dan da ga riješimo. Nijedan ljudski um ne može pojmiti Boga. Nitko se ne smije prepuštati nagađanjima o Njegovoj prirodi. Ovdje je šutnja rječitost. Sveznajući je iznad rasprave.” {MH 429.3}

Razumijevanje Boga je striktno ograničeno s Njegovom riječi. Slažemo se s Dr. Matakom da izlaženjem izvan tog okvira ljudi odlaze u razne sfere poput platonizma i grčke filozofije. Iz tog razloga, u nastavku adresirati ćemo samo one stvari koje su nam jasno i jednostavno objavljene o Bogu.

Ličnost Boga – jasno objavljena istina

Ono što nam je Bog otkrio i objavio o Sebi, tko je On i što je On, objavljeno je u Pismu, a u Duhu Proroštva je to učenje pokriveno pod pojmom “ličnost Boga” (eng. personality of God). Ova doktrina jasno uči da je Bog osoba, misleći na Oca, jasno definirajući način na koji je Bog osoba.

Čitamo dvije vizije Ellen White o ličnosti Boga:

“Vidjela sam prijestolje, a na njemu su sjedili Otac i Sin. Zagledala sam se u Isusovo lice i divila se Njegovoj ljupkoj osobi. Očevu osobu nisam mogla ugledati, jer Ga je pokrivao oblak slavne svjetlosti. Pitala sam Isusa ima li Njegov Otac oblik poput Njega samoga. Rekao je da ima, ali da ga ne mogu ugledati, jer je rekao: ‘Kad bi jednom ugledala slavu Njegove osobe, prestala bi postojati.’” {EW 54.2}

“Često sam viđala dragog Isusa, da je On osoba. Upitala sam Ga je li Njegov Otac osoba i ima li oblik kao i On. Isus je odgovorio: ‘Ja sam savršena slika osobe Moga Oca!’” {Lt253-1903.12; 1903}.

Ovo znači da je Bog fizički na Nebu, i da je Nebo realno fizičko mjesto gdje Bog prebiva, dok je Krist također osoba iz razloga što On također ima tjelesan oblik osobe. Također jasno nam je objavljeno da je ovaj prikaz Boga doslovan i stvaran, jer se reflektira na svoju viziju:

“Često sam vidjela da je duhovni pogled oduzeo svu slavu neba, i da su u mnogim umovima prijestolje Davidovo i ljupka osoba Isusova spaljeni u vatri spiritizma. Vidjela sam da će neki koji su bili prevareni i uvedeni u ovu zabludu biti izvedeni na svjetlost istine, ali da će im biti gotovo nemoguće potpuno se osloboditi varljive moći spiritizma. Takvi bi trebali temeljito priznati svoje greške i zauvijek ih ostaviti.” {Lt253-1903.13; 1903}

Ovdje jasno i jednostavno imamo objavu da su sva proročka viđenja Božjeg prijestolja i lika Očeve osobe refleksija stvarnosti, te ju ne smijemo Božju osobu sagledavati u “duhovnom pogledu” već u doslovnom, jednostavnom i očitom jeziku Svetoga Pisma. Na toj istini mi Adventisti gradimo istinu o Svetištu na Nebu kao realnom i stvarnom Svetištu, gdje Bog osobno (u svojemu tjelesom obliku) prebiva.

Ličnost Duha Svetoga

Dr. Matak je dobro definirao ličnost Duha Svetoga u oko 34:03 kada je rekao: “Je li Sveti duh osoba saznajemo iz njegovog djelovanja.” Ovo se slaže s jasnom objavom iz Duha Proroštva:

“Duh Sveti ima ličnost, inače ne bi mogao svjedočiti našim duhom da smo djeca Božja. On također mora biti božanska osoba, inače ne bi mogao istraživati tajne koje leže skrivene u Božjem umu.” {21LtMs, Ms 20, 1906, par. 32}.

Međutim, jasno se vidi da način po kojem je Duh Sveti osoba nije identičan, niti ekvivalentan s načinom na koji su Otac i Sin osobe. Pošto nam je jasno objavljeno KAKO su oni osobe, na koji način, tada to moramo prihvatiti – ne smijemo to staviti pod kapu filozofije i platonizma, već se držimo onoga što Pismo jasno objašnjava.

Fizička realnost neba i svetišta

U 14. glavi Ivana, kada je Isus obećao Duha Svetoga, jasno je rečeno da Krist ide k Ocu. On fizički ide k Ocu, no duhovno će Krist po Duhu Svetome prebivati sa svojim učenicima. Nebo je pravo realno mjesto (Ivan 14:2: “Idem da vam pripravim mjesto, da nije tako rekao bih vam“). Na nebu je pravo svetište koje je podigao Bog (Hebrejima 8:2), i u svetištu fizički prebiva Bog, a Krist je s Njegove desne strane.

Način na koji su Otac i Sin svugdje prisutni jest po Njihovu Predstavniku Duhu Svetome. Tu se jasno vidi da ukoliko bi Duh Sveti imao tjelesni oblik osobe kao što imaju Otac i Sin, tada Otac i Sin ne bi bili svugdje prisutni.

Ontološka vs. funkcionalna ličnost

Teološkim rječnikom, možemo reći da su Otac i Sin osobe na ontološki način (imaju inherentno biće i tjelesni oblik), dok je Duh Sveti osoba na funkcionalan način (kao što je Dr. Matak ispravno objasnio). Valjano je primijetiti da Dr. Matak slobodno ulazi u pitanje “kako je Duh Sveti osoba”, jer je to jasno i jednostavno objavljeno, no ostao je nedorečen po pitanju načina kako su Otac i Sin osobe – o tome uči doktrina o ličnosti Boga i Krista. To pitanje ne smije se ostaviti nedorečeno, jer je ono jasno i jednostavno objavljeno, a posebno se ne smije ostaviti nedorečeno u kontekstu doktrine o trojstvu koja uči da su Otac, Sin i Duh Sveti tri ko-jednake osobe. Ukoliko priđemo s tom trinitarijanskom premisom, tada bismo implicitno prihvatili duhovni pogled na ličnost Boga i Krista, te bi posljedično u našim umovima “prijestolje Davidovo i ljupka osoba Isusova [bili] spaljeni u vatri spiritizma“. Izostavljajući tako važnu objavu u kontekstu trojstva, implicitno bismo ušli u područje grčke filozofije i platonizma.

Iz tog razloga ne možemo govoriti o trojstvu gdje su Otac, Sin i Duh Sveti ko-jednake osobe, pošto su karakteristike ličnosti Oca i Sina drugačije od Duha Svetoga – Otac i Sin su osobe jer imaju tjelesni oblik osobe, dok je Duh Sveti osoba samo u funkcionalnom smislu.

Kritika Nicejskih koncila

Ugodno sam iznenađen izjavama Dr. Mataka u oko 37:42 propovjedi gdje kaže da Nicejski koncili nisu ispravno dali sliku o Bogu. Takva izjava je u kontrastu sa službenim izjavama adventističke crkve koje prihvaćaju te koncile. Svjetski Savez Crkava nas službeno prepoznaje:

“Crkve članice Svjetskog saveza crkava i adventisti sedmoga dana slažu se oko temeljnih članaka kršćanske vjere kako su izloženi u tri drevna crkvena simbola: Apostolicum, Nicaeno-Constantinopolitum [Nicejsko-carigradski], Athenasianum” (Ministry Magazine, 1973).

Da kojim slučajem nismo u slaganju s tim člancima kršćanske vjere, mi kao crkva ni ne bismo ni mogli biti u Svjetskom savezu crkava. Razlog zašto smo prepoznati u harmoniji sa člancima kršćanske vjere jest upravo zato jer se javno izjašnjavamo da smo u harmoniji s njima.

U publikaciji Instituta za biblijska istraživanja (BRI), George W. Reid je pisao o adventističkoj doktrini o trojstvu:

“Čitanje gore navedenih izjava pokazat će da su s obzirom na svoju doktrinu o Bogu ADVENTISTI SEDMOGA DANA U SKLADU S VELIKIM VJEROISPOVIJEDNIM IZJAVAMA KRŠĆANSTVA, uključujući Apostolsko vjerovanje, NICEJU (325), i dodatnu definiciju vjere o Svetom Duhu kakva je postignuta u KONSTANTINOPOLU (381).” [izvor]

Konkretno Dr. Matak se dotaknuo srži: “Onda recimo izjava jedna tri hipostaze [hypostasis] u jednoj usiji [homoousios], razumijete? Tri temeljne realnosti u jednom bitku. … Znate šta? Nema kraja toj terminologiji grčke filozofije kojom se pokušava sada primijeniti na Isusa, na Boga.“[47:20] “Mi ne vjerujemo u te koncepte trojstva… Mi ne vjerujemo u sve moguće ove usije, homo usije i hipostaze i ne znam što je ostalo” [50:37]

Dr. Matak je u pravu! Trojstvo je pokušalo definirati tri ličnosti jednoga monoteističkog Boga kao tri hipostaze u jednoj usiji. To nije Božja objava, već grčka filozofija, koja se direktno i suprotstavlja nauku o ličnosti Boga koji je jednostavan za razumjeti, “zabavan” za shvatiti, lak za ispričati. Kako bi bilo dobro kada bi naše službeno učenje o Bogu slijedilo naputke dr. Mataka:

“Riječ osobe korištene u naslovu današnje pouke mora se razumijeti u teološkom smislu. Ako izjednačujemo ljudsku ličnost sa Bogom, tada bi rekli da tri osobe znači tri individue. Tada bi onda imali tri Boga, ili triteizam. Ali povijesno Kršćanstvo je dalo riječi osoba, kada se primjenjuje za Boga, posebno značenje: osobno samoodvojivo, koje daje razdvojenost u Osobama Božanstva bez uništavanja koncepta jedinstva. Ovu ideju je teško shvatiti ili objasniti! Ona je dio misterije Božanstva.” {Subotnjo Biblijska Škola „Lekcija 3.“ Ssnet.org, 2025, www.ssnet.org/qrtrly/eng/98d/less03.html. Pristupljeno 3. veljače 2025.}

Kao što vidimo, službeno učenje adventističke crkve po pitanju ličnosti Boga nije ono jednostavno očito tumačenje, već neko posebno teološko tumačenje koje je definiralo “povijesno Kršćanstvo” – referirajući se na Niceju i Konstantinopol.

Želja mi je pohvaliti dr. Mataka na hrabrosti javnog odbacivanja zabluda Nicejskog i Atanasijevog poimanja Boga, te želji držanja se onog jednostavnog objavljenog.

Božja objava vs. ljudska sinteza

Kada prilazimo Svetome Pismu, postavlja se pitanje prihvaćanja Božje objave o samome Sebi. Je li se Bog prilagodio čovjeku pa se objavio kao Otac, Sin i Duh te su to samo simboli, ili je Bog čovjeka prilagodio sebi, te ga stvorio na svoju sliku, te tada pojmove kao što su Otac, Sin i Duh prihvaćamo u očitom značenju tih riječi?

Biblija daje antropomorfni opis Boga: “A ispod svoda koji bijaše nad njihovim glavama bijaše obličje prijestolja, izgledom nalik kamenu safiru; i na tom obličju prijestolja, gore na njemu, bijaše obličje izgledom nalik čovjeku” (Ezekiel 1:26). U Izlasku 33:18-23 čitamo da Bog ima izgled čovjeka, ima lice, ima leđa, ruke. To nam je objavljeno i to pripada nama. Jasnim učenjem da Bog ima antropomorfno obličje, Biblija time ne ulazi u Božji DNK. Zato ni mi ne bismo smjeli ulaziti u te sfere, već jasno stati do one granice gdje se Bog jasno i nedvosmisleno objavio. Tu liniju su sestra White i pioniri Adventizma obilježili pod nazivom “ličnost Boga“, odnosno na engleskom “the personality of God“.

Nebeski Trio – tri, a ne jedan

Dr. Matak je u oko 59:01 spomenuo “nebeski trio“. Navedeni citat Ellen White u svojem kontekstu upravo uspoređuje jednostavno i jasno učenje o ličnosti Boga sa nebiblijskim konceptom o jednom Bogu u tri osobe. To vidimo u kontekstu samog citata gdje je sestra White citirala i adresirala trinitarijanski sentiment Williama Boardmana:

“Upućena sam da kažem, sentimentima onih koji traže napredne znanstvene ideje ne smije se vjerovati. Učinjeni su slijedeći prikazi: …” {Ms21-1906.8; 1906} Te je citirala prikaze iz knjige Uzvišeniji Kršćanski Život o Ocu, Sinu i Duhu Svetome kroz ilustracije o rosi, kiši i svjetlu. William Boardman se ogradio od bilo kakvog potencijalnog panteističkog stava, već je pojasnio svoj sentiment:

“Ove usporedbe su sve nesavršene. One više skrivaju nego što ilustriraju tri-ličnost [množina] jednoga Boga [jednina], jer one nisu osobe nego stvari, siromašne i zemaljske u najboljem slučaju, kako bi predstavile žive ličnosti [množina] živoga Boga [jednina]. One mogu, međutim, ilustrirati službene odnose svakoga prema drugima i svakoga i svih prema nama. I više. One također mogu ilustrirati istinu da sva punina Onoga koji ispunjava sve u svemu, prebiva u svakoj osobi Trojedinog Boga.
Otac je sva punina Božanstva NEVIDLJIVO.
Sin je sva punina Božanstva OČITOVANO.
Duh je sva punina Božanstva KOJE ČINI OČITOVANIM.
Osobe nisu puke službe, ili načini objave, već žive osobe [množina] živoga Boga [jednina].” {William Boardman, The Higher Christian Life, str. 104,105} [jednina/množina dodana]

U kontekstu vidimo da su “znanstveno napredne ideje” trinitarijanski sentimenti. To je sentiment o tri žive ličnosti jednoga Boga. Bog nas je putem Ellen White uputio da tom trinitarijanskom sentimentu “ne smije se vjerovati“. Izjavljujući da postoje “tri žive osobe nebeskog tria“, sestra White se u kontekstu zapravo ogradila od trinitarijanskog učenja tri žive osobe jednoga Boga, te je uzdignula tu jednostavnu doktrinu o ličnosti Boga:

“Svi ti spiritualistički prikazi su obično ništavilo. Oni su nesavršeni, neistiniti. Oni oslabljuju i umanjuju Veličanstvo s kojim se ni jedna zemaljska usporedba ne može usporediti. Bog se ne može usporediti sa stvarima koje je Njegova ruka načinila. … Otac se ne može opisati stvarima sa zemlje. Otac je sva punina Božanstva tjelesno i nevidljiv je smrtnom pogledu.” {Ms21-1906.9; 1906}

Kao što vidimo, za Ellen White, Bog koji se ne može usporediti sa stvarima sa zemlje nije “tri-ličnosti jednoga Boga“, već Otac. Iako nevidljiv smrtom oku, on ima doslovno tijelo osobe – “Otac je sva punina Božanstva tjelesno“.

U kontekstu citata Nebeskog Tria, vidimo kako je Ellen White stavila u kontrast jednostavnu doktrinu o ličnosti Boga sa doktrinom o Trojstvu – specifično sentiment o tri ličnosti jednoga Boga.

Ne postoje tri žive osobe jednoga Boga, već tri žive osobe nebeskog tria. Razlika je značajna. Prvo predstavlja trinitarijanski sentiment “kojem se ne smije vjerovati“, dok je drugo u harmoniji sa doktrinom o ličnosti Boga. Prvo je proizvod ljudske teološke sinteze, dok je drugo, jasno otkriveno u Pismo (Matej 28:19).

Biblijska objava nije platonizam

Dr. Matak je spomenuo patristički način promišljanja u oko 51:07 gdje je pitao “tko je prvi, jesu li svi isti, koje su naravi i tko od koga potječe” te nazvao to đavolskom prijevarom. Ne smijemo izostavljati jasnu Božju objavu. Ako Biblija objavljuje nešto po tim pitanjima, onda ono nije platonizam već jasno držanje onoga što piše u Pismu.

Ako Isus kaže “A kada dođe Utješitelj, kojega ću vam ja poslati od Oca — Duh istine, koji od Oca izlazi — On će svjedočiti o meni” (Ivan 15:26), onda to pitanje nije neumjesno. Ili, ako vidimo da Duh Sveti jeste osoba, ali nije osoba na jednak način kao što su Otac i Sin, tada tvrditi nejednakost ličnosti Duha Svetoga s Ocem i Sinom nije platonizam. Zapravo, tvrditi da su tri žive osobe nebeskog tria ko-jednake u svojoj ličnosti vodi u platonizam i grčku filozofiju. Zato je važno znati ispravno držati granicu između onoga što je skriveno, što pripada Bogu, i onoga što je otkriveno, što pripada nama.

Revnost za Božju objavu

Bogu trebamo pristupiti sa revnošću onako kako se On objavio, kao što je Matak u principu rekao u oko 3:44 propovjedi kad je citirao Mojsijevo iskustvo kod gorućeg grma. Kada pristupamo Bogu trebamo izuti svoje cipele. Što konkretno znači izuti svoje cipele kada razgovaramo o Bogu? Obuća predstavlja ljudske teološke sinteze. S takvim sintezama ne smijemo pristupati Bogu. Biti bosih nogu u Božjoj prisutnosti znači držati se striktno onoga “što je otkriveno“, što “pripada nama i sinovima našim dovijeka, da bismo vršili sve riječi ovoga zakona“. Sestra White je napisala:

“O predmetu spekulacije o Božjoj ličnosti nećemo se usuditi izraziti, osim jezikom Riječi koja predstavlja Njegovu ličnost. O ovom pitanju ne smije biti rasprave da Bog ne bi dao nedvojbeno otkrivenje o tome što On jest koje bi uništilo onoga tko se usuđuje stupiti na sveto tlo sa svojim spekulativnim teorijama, kao što su se neki usudili učiniti otvarajući kovčeg da vide što je u njemu kao njegova moć i kako se Bog očitovao. Ljudi su bili ubijeni zbog svoje znatiželje znanosti.” {17LtMs, Ms 223, 1902, par. 16}

Sestra White je puno govorila o ličnosti Boga, te se ona držala navedenog principa. Doktrina o ličnosti Boga, koju je sestra White zagovarala, govorila je o tome “što On jest“, te se nije usudila izraziti se “osim jezikom Riječi koja predstavlja Njegovu ličnost“. Bilo kakav vanbiblijski jezik koji bi opisao Boga “što On jest” jeste stupanje “na sveto tlo sa svojim spekulativnim teorijama“. Iz tog razloga moja vjera i razumijevanje Boga ograničeno je na jednostavan jezik Biblije, te sam dužan razriješiti se od bilo kakvih ljudskih teoloških sinteza.

Kada Pismo se prihvati onako jednostavno sa vjerom, tada prihvaćam istinu da je monoteistički Bog, Bog Otac (Ivan 17:3; 1. Korinćanima 8:4,6), koji je uistinu Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista (Efežanima 3:14,15). Dok je Krist Njegov Sin (Ivan 3:16). U Duhu su Otac i Sin jedno (Ivan 17:11; 1. Ivanova 3:24; 4:13). Iz tog razloga ne želim držati teološke sinteze poput trojstva koje uče da je monoteistički Bog jedinstvo tri osobe – što nigdje nisam našao u Bibliji, već je samo proizvod teološke sinteze.

Zaključak

Dr. Matak je iznio izvrsne principe o tome kako pristupati Bogu s poštovanjem i poniznošću. Njegov poziv na jednostavnost i držanje biblijske objave umjesto filozofskih spekulacija je potpuno na mjestu. Međutim, upravo ti isti principi pozivaju nas da se čvrsto držimo onoga što nam je Bog jasno objavio o svojoj ličnosti. Osobno ne vidim da se naše službeno učenje o Trojstvu toga pridržava. No, također kada pričam s teolozima direktno o doktrini o ličnosti Boga, o onome što je jasno i jednostavno objašnjeno, vidim da ima puno pastora koji se slažu s tom doktrinom. Moj osobni problem je taj što ne uspijevam uskladiti te jasne objave o Bogu sa učenjem o trojstvu. Jako je rijetko čuti te iste pastore da propovijedaju doktrinu o ličnosti Boga, a još manje da se trude sami uskladiti je s doktrinom o Trojstvu.

Dr. Matak je ostao nedorečen u svojoj propovjedi o doktrini ličnosti Boga, no, osvrnuo se na jedan važan detalj. Oko 40:07 se osvrnuo: “I sada gledajte prvi kršćanski mislioci, oni misle a to je super model kako ćemo mi prikazati našega Boga Jahvea, je l’ tako, pred ovim grčkim i rimskim javnim mnjenjem, dakle, mišljenjem. I oni jednostavno uzimaju taj koncept Boga koji je čisti duh i koji nema veze s materijom i onda kaže: ‘e vidite to je to je naš Bog’“.

Koncept Boga kao čistog duha nije biblijski koncept Boga, te je u suprotnosti sa doktrinom o ličnosti Boga. Sestra White se osvrnula:

“Moćna sila koja djeluje kroz čitavu prirodu i održava sve što postoji nije, kao što to prikazuju neki znanstvenici, samo jedno sveobuhvatno načelo, jedna pokretačka energija. Bog jeste duh, a ipak je osobno Biće, jer je čovjek stvoren po Njegovom obličju.” {Ed 131.5; 1903}

Kada je rekla “ipak je osobno Biće” referirala se na “Njegovo obličje“, odnosno tjelesan oblik osobe.

Istina o ličnosti Boga je u harmoniji sa svim ostalim adventističkim doktrinama. Ne treba nam “više obrazovanja” ili složene teološke sinteze – trebamo jednostavno vjerovati onome što Bog o sebi jasno objavljuje u svojoj riječi i preko svojeg proroka.

Zato želja mi je bila pohvaliti propovijed dr. Dragutina Mataka, koja iako nedorečena, smatram da je korak u dobrom smjeru, gdje je čak i direktno adresirao određene probleme adventističke teologije po pitanju trojstva. Iako vjerujem da se Dragutin Matak i ja razlikujemo u našem poimanju onoga što nam Bog jeste objavio o sebi, o onome “što pripada nama“, smatram važnim ne izlaziti iz okvira jednostavnog biblijskog jezika. Kada bi se samo taj aspekt pridržavao, vjerujem da bi bilo daleko većeg jedinstva u vjeri, osim onog “nominalnog”. Također kada bi se gajio duh poniznosti i proučavanja, vjerujem da bi se odstranili problemi antagonizma, i lažnog svjedočastva koja često izlaze iz ove kontroverzne teme.

Za dublje proučavanje teme ličnosti Boga, koja je bila čvrsto integrirana u temelj vjere Adventista Sedmog dana, preporučujem čitanje knjige “Zaboravljeni Stup Vjere”. Kroz povijesni pregled doktrine o ličnosti Boga, vjerujem da će odagnati svaku sumnju u jasnu i jednostavnu objavu o Bogu. Knjigu možete besplatno preuzeti na ovom linku.

Mihael