R.F. Cottrell, The Review and Herald, 6. srpnja 1869.
Baptist Tidings osvrnuo se na neke moje primjedbe o ovoj temi, koje su ne tako davno objavljene u časopisu Review. Kaže: “Pisac u Advent Review, govoreći o trojstvu, daje svoje razloge zašto nikada nije usvojio ili pokušao objasniti tu doktrinu. Neki njegovi pogledi su vrlo razumni i logični. On nikako ne negira puni karakter, djela i štovanje pripisane Kristu u Bibliji. Ovi su potvrđeni i nedvosmisleno prihvaćeni. Pitanje s njim čini se da je isključivo u korištenju riječi trojstvo, kako se primjenjuje na Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Njegov prigovor je da je to nebiblijsko. Da se pojam ‘trojstvo’ ili ‘trojedini Bog’ ne pojavljuje u Bibliji. Ova točka, što se tiče upotrebe riječi, svi će priznati da je dobro postavljena. Upotreba riječi ne može se braniti na strogo biblijskoj frazeologiji. Niti se mogu neke druge doktrine ili biblijske istine, kako su teološki izražene, ali koje su ipak općenito prihvaćene. Na primjer, opće vjerovanje i izraz, besmrtnost duše, ‘buduće nagrade i kazne’, kao primjeri.“
Upotreba nebiblijskog pojma nije moj jedini prigovor. Pojam koji se ne nalazi u Svetom pismu može istinski izraziti biblijsku ideju. Ali kada se u Svetom pismu ne može naći pojam koji će prenijeti ideju, izgleda sumnjivo, u najmanju ruku, da su i ideja, kao i pojam, nebiblijski. Što se tiče primjera na koje se Tidings poziva kao biblijske istine, iako nisu izričito navedeni u Svetom pismu, primjećujemo da Biblija doista obećava nagradu pravednima i kaznu zlima, a činjenica da su obećane čini ih budućima. Ali “besmrtnost duše“, iako “općenito prihvaćena“, nije samo izraz koji se ne nalazi u Svetom pismu, već se ni ideja tamo ne nalazi, osim kao nagrada pravednima, koja će biti dodijeljena pri uskrsnuću pravednih. Da je naš prijatelj s ovim primjerom povezao “prvi dan tjedna” kao “kršćansku subotu“, imao bi par ilustracija koje bi dobro pristajale doktrini koja se istražuje, i s tom doktrinom bi formirao trojstvo, ili barem trio, ne samo nebiblijskih izraza, već i nebiblijskih ideja i doktrina, koje su sve “općenito prihvaćene” od “majke crkve“, bez biblijskog istraživanja.
Tidings definira “trojstvo Boga” kao “tri službe Oca, Sina i Duha Svetoga, u jednoj božanskoj i vječnoj Osobi“. Ovo uzimamo kao njegovo objašnjenje doktrine. Razumijemo da pojam trojstvo znači jedinstvo tri osobe, ne službe, u jednom Bogu; tako da “Otac, Sin i Duh Sveti, jesu tri u najmanju ruku, i jedan najviše.”
Da je jedna osoba tri osobe, i da su tri osobe samo jedna osoba, to je doktrina za koju tvrdimo da je suprotna logici i zdravom razumu. Biće i atributi Boga su iznad, izvan dosega mojih osjetila i razuma, pa ipak vjerujem u njih; ali doktrina kojoj se protivim je suprotna, da, to je riječ, suprotna samoj logici i razumu koje je sam Bog usadio u nas. Takvu doktrinu On nas ne traži da vjerujemo. Čuda su izvan našeg shvaćanja, ali svi mi koji vjerujemo svojim osjetilima vjerujemo u čuda. Ono što vidimo i čujemo uvjerava nas da postoji sila koja je izvela najčudesnije čudo stvaranja. Ali naš Stvoritelj je učinio besmislicom za nas da jedna osoba bude tri osobe, a tri osobe samo jedna osoba; i u svojoj otkrivenoj riječi nikada nas nije tražio da vjerujemo u to. Takav argument naš prijatelj smatra neprihvatljivim. On kaže:
“Ali problematičan izraz spomenutog pisca je onaj u kojem odbija objasniti ‘ono što je suprotno svim osjetilima i razumu koji mi je Bog dao.’ U ovom izrazu on stavlja svoja ‘osjetila i razum’ u izravni antagonizam prema doktrini o Trojstvu. Možda je riječ suprotno bila namijenjena samo značenju izvan dosega njegovih osjetila i razuma, ili iznad njih. Ako je tako, nemamo prigovora. Može biti istina. Ali osjetila i razum koje mu je Bog dao nisu mjerilo samog Boga.“
Kaže se u Izr. xvii, 14: “Početak je svađe kao puštanje vode; stoga prije no što razmirica šikne, ukloni se.” Da sam razmišljao o ovom tekstu, možda ne bih napisao svoj prvi članak o temi Trojstva. Nikada nisam vjerovao u tu doktrinu, niti sam se pretvarao da vjerujem. Ali ne mislim da je to najopasnija hereza na svijetu. To je razlog zašto nikada prije nisam javno rekao ništa o tome. Mislim da su lažni pogledi na ljudsku prirodu opasniji u ovim danima spiritualističke nevjere; a lažni pogledi na Božje zapovijedi, koji navode ljude da ih krše i uče druge da tako čine, još opasniji. To ugrožava dušu, prema najsvečanijem upozorenju našeg Spasitelja. Ali držati doktrinu o Trojstvu nije toliko dokaz zle namjere koliko opijenosti od tog vina od kojeg su pile sve nacije. Činjenica da je ovo bila jedna od vodećih doktrina, ako ne i najvažnija, po kojoj je biskup Rima uzdignut do papinstva, ne govori mnogo u njenu korist. To bi trebalo navesti ljude da je sami istraže; kao kad duhovi đavola koji čine čuda poduzmu zagovaranje besmrtnosti duše. Da sam ikada sumnjao u to, sada bih to dokazao do kraja, onom riječju koju moderni spiritualizam odbacuje.
Ljudi su otišli u suprotne krajnosti u raspravi o doktrini o Trojstvu. Neki su Krista učinili običnim čovjekom, započinjući njegovo postojanje njegovim rođenjem u Betlehemu; drugi nisu bili zadovoljni time da ga drže onim što ga Sveto pismo tako jasno otkriva, preegzistirajućim Sinom Božjim, već su ga učinili “Bogom i Ocem” samoga sebe. Ne namjeravam dodati mnogo bačvama tinte koje su potrošene na obje strane ovog pitanja. Jednostavno bih savjetovao svima koji vole našeg Gospodina i Spasitelja Isusa Krista, da vjeruju sve što Biblija kaže o njemu, i ništa više. Tada ćete imati istinu, i nećete zauzimati nijednu od tih krajnosti.
Kada Isus kaže: “Ja i moj Otac jedno smo“, nemojte dodavati osobu, već razumijte da su jedno, kao što su dvoje, troje ili bilo koji broj kršćana jedno; jer Isus se molio da njegovi učenici budu jedno, BAŠ KAO što su on i Otac jedno. Razumijte da su u savršenom skladu, jednog uma i svrhe, jedno u naumu i jedno u djelovanju; bili su jedno u stvaranju svijeta i jedno u njegovom otkupljenju. Tada kada isti božanski Sin Božji kaže: “Moj Otac je veći od mene“, nećete ga učiniti da proturječi sam sebi. Ali ako interpolirate osobu ili biće, imate proturječnost i prisiljeni ste posegnuti za drugim izumom, “dvije potpune prirode” – “Božanstvo i čovječanstvo” – o kojima Biblija ne kaže ništa, da vam pomognu. Tako kada Isus koristi zamjenice ja, moj ili mene, vi nagađate da ponekad govori čovječanstvo, a ponekad Božanstvo, kako najbolje odgovara teoriji koju ste odlučili braniti; tako praktički optužujući Spasitelja za dvoumljenje, ako ne za dvoličnost. Neka Isus i Biblija govore sami za sebe, i nemojte dodavati njihovim riječima. Kad biste ušli u trgovinu u vlasništvu oca i njegovog sina, i rekli sinu, želio bih vidjeti tvog oca u vezi s našim poslom; a on bi odgovorio: “Ja i moj otac smo jedno; onaj koji je vidio mene vidio je mog oca“, razumjeli biste da govori figurativno. Ne biste otišli i izvijestili da sin tvrdi da su on i njegov otac samo jedna osoba.
Krist je bio u slavi sa svojim Ocem prije nego što je svijet postojao. “A sada, Oče, proslavi me SA SAMIM SOBOM slavom koju SAM IMAO S TOBOM prije nego što je svijet postojao.” Molitva je uslišana. Sin Božji je sada proslavljen s desne strane svoga Oca. “Uzašao je tamo gdje je bio prije.” Zglob s dvije potpune prirode mora se prilično brzo okretati u tumačenju ovih odlomaka, posebno jer je Sin Čovječji taj koji je uzašao. Bio je Sin Božji prije nego što ga je Otac poslao u svijet; postao je Sin Čovječji kada je postao tijelo i nastanio se među nama; ipak on je isto biće kakvo je bio prije. Kako to može biti? To je izvan naših osjetila i razuma, ali ne i suprotno njima.
Naša osjetila i razum su vrlo ograničeni. Oni ne mogu shvatiti moćna djela Božja; ali malo što imamo, on je bez sumnje namjeravao da koristimo u istraživanju njegove riječi. On nije prekršio, niti nas tražio da prekršimo, malo osjetila i razuma koje imamo. Otkrivenje ide iznad nas; ali ni u jednom slučaju ne ide suprotno ispravnom razumu i zdravom razumu. Bog nije tvrdio, kao što su to činili pape, da može “učiniti pravdu od nepravde“, niti nas je, nakon što nas je naučio brojati, rekao da nema razlike između jednine i množine. Vjerujmo sve što je otkrio i ne dodajmo ništa tome.
