Stvaranje
U ovom proučavanju ćemo vidjeti na koji način su se stvari odvijale nakon Luciferove pobune i njegovog izbacivanja s Neba. Odmah nakon toga, Bog je stvarao svijet preko Svoga Sina.
Kada je Bog stvarao svijet, to je činio po Svome Sinu. Pismo nam svjedoči ovako:
“Bog, koji je u više navrata i na više načina nekoć govorio ocima po prorocima, u ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i načinio svjetove.” Hebrejima 1:1-2
“Sve je po Njemu postalo, i nije bez Njega postalo ništa što je postalo. Ivan 1:3
“…i svima rasvijetlim što je zajedništvo tajne koja je od početka svijeta bila skrivena u
Bogu, koji je sve stvorio po Isusu Kristu…” Efežanima 3:9
“…jer je po Njemu (Isusu) stvoreno sve što je na nebesima i što je na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo vrhovništva, bilo vlasti: sve je po Njemu (Isusu) i za Njega stvoreno.” Kološanima 1:16
Vidimo da je Krist bio Kanal preko kojega je Bog sve stvarao i da je za Svoga Sina sve stvarao. Sve što je stvoreno je bio Božji poklon Kristu. Bogu Ocu, kao Izvoru svega, u ovim stihovima se pripisuje samo stvaranje, i ovi stihovi kažu da je On sve stvorio, ali ‘po’ iliti ‘kroz’ Svoga Sina, tj. kroz Krista.
DP nam govori da je to bilo odmah nakon Sotoninog izbacivanja iz Neba:
“Odani anđeli tugovali su nad sudbinom onih koji su bili njihovi prijatelji u sreći i blaženstvu. Njihov se gubitak osjećao na nebu. Otac je konzultirao Isusa da odmah sprovedu Svoju namjeru u vezi stvaranja čovjeka koji će naseliti zemlju. Stavit će čovjeka na probu da testira njegovu odanost, prije nego što ga učini vječno sigurnim. Ako bi izdržao test koji mu je Bog postavio kao pogodan da ga okuša, na kraju bi postao jednak sa anđelima. Imao bi Božju naklonost, i mogao bi razgovarati sa anđelima, i oni sa njim. Nije smatrao da je ispravno staviti ljude izvan sile neposlušnosti.” {ST January 9, 1879, Art. B, par. 11}
“Otac se konzultirao sa Svojim Sinom da odmah izvrše njihove namjere da stvore čovjeka da nastani Zemlju. Stavit će čovjeka na probu da testira njegovu odanost, prije nego što ga učini vječno sigurnim. Ako bi izdržao test koji mu je Bog postavio kao pogodan da ga okuša, na kraju bi postao jednak sa anđelima. Imao bi Božju naklonost, i mogao bi razgovarati sa anđelima, i oni sa njim. Nije smatrao da je ispravno staviti ljude izvan sile neposlušnosti.” {SR 19.2}
Krist sam svjedoči o tome i opisuje te dane stvaranja sa Ocem ovako:
“Ne viče li mudrost? Ne šalje li razboritost glas svoj?…
“Vama, ljudi, vičem; glas moj upućen je sinovima ljudskim…
Jer usta će moja zboriti istinu: zloća je gadost mojim usnama.
Sve riječi mojih usta u pravednosti su; nema u njima ništa iskrivljeno ili izopačeno.
Jasne su onome tko razumije i ispravne onima koji nalaze znanje…
“GOSPODIN me posjedovao na početku svoga puta, prije svojih pradavnih djela.
Ja bijah postavljena od vječnosti, od početka, ili prije negoli je zemlje bilo.
Izvedena sam na vidjelo kada ne bijaše dubina, kada još ne bijaše izvora obilnih voda.
Izvedena sam na vidjelo prije no što su se staložila gorja, prije brežuljaka;
kada on još nije zemlju načinio, ni polja, ni vrhunac praha ovoga svijeta.
Kada je pripravljao nebesa, ja bijah ondje; kada je postavljao krug nad licem dubine.
Kada je utvrđivao oblake u visini; kada je jačao izvore dubine;
kada je moru davao svoju odredbu da vode ne prestupaju njegovu zapovijed; kada je odredio temelje zemlji:
tada bijah s njim kao netko tko je odgojen s njim; svakodnevno mu bijah užitkom radujući se uvijek pred njim,
radujući se u nastanjenom dijelu njegove zemlje, a moj užitak bijahu sinovi ljudski.
“Stoga me sada, djeco, poslušajte: blagoslovljeni su oni koji čuvaju moje putove.
Slušajte pouku i budite mudri, ne odbijajte je.
Blagoslovljen je čovjek koji mene sluša bdijući svakodnevno na mojim vratima, stražareći pri dovratnicima mojih vrata.
Jer onaj tko nalazi mene, nalazi život; i steći će Gospodinovu naklonost.
Ali onaj tko griješi protiv mene, nanosi štetu svojoj duši: smrt ljube svi oni koji mene mrze.” Izreke 8:1.4.7-9.22-36
Krist kao Mudrost ovdje govori i opisuje. Tu nema ničeg iskrivljenog ili nejasnog, kao što i sam Krist kaže. Sve su ove riječi jasne onome koji razumije, kao što i sam Isus ovdje svjedoči. Ono što je u ovom Kristovom svjedočanstvu sasvim jasno, između ostalog, je da je On sam bio tamo i surađivao s Ocem prilikom stvaranja svega. Mudri čovjek, pod nadahnućem Duha to potvrđuje i kaže:
“Tko je uzašao na nebo, ili sišao? Tko je sabrao vjetar u svoje šake? Tko je svezao vode u plašt? Tko je utvrdio sve krajeve zemlje? Što mu je ime i što je ime Sinu Njegovu? Znaš li to?” Izreke 30:4
Otac i Sin su bili zajedno prilikom stvaranja svijeta. Oni su surađivali zajedno.
“Otac i Sin sudjelovali su u moćnom, čudesnom djelu o kojem su razmišljali, stvaranju svijeta. Zemlja je izašla iz Stvoriteljeve ruke izuzetno lijepa…{1SP 24.1}
To je bilo tako da je Otac dao zapovijed, a Sin je sve onda stvarao. O tome nam Pismo svjedoči:
“Jer je Bog, koji je zapovjedio da iz tame zasvijetli svjetlo, zasvijetlio u našim srcima da dade svjetlo spoznaje slave Božje na licu Isusa Krista.” 2.Korinćanima 4:6
Nakon što je Otac dao zapovijed da se stvori svjetlo, a zatim sve ostalo, na kraju je dao zapovijed da se stvori i čovjek po Božjem obličju:
“I reče Bog: “Načinimo čovjeka na Svoju sliku, Nama sličnog; i neka oni vladaju nad ribama morskim, i nad pticama nebeskim, i nad stokom, i nad svom zemljom, i nad svakim gmizavcem što po zemlji gmiže.”
I tako Bog stvori čovjeka na Svoju sliku, na sliku Božju stvori ga: muško i žensko stvori ih.” Postanak 1:26-27
DP nam kaže da se ovo odnosi i na karakter i na vanjski izgled:
“Čovjek je trebao odražavati Božje obličje, vanjskim izgledom i karakterom. Samo je Krist “savršena slika” (Heb 1,3) Oca; ali čovjek je stvoren na sliku Božju. Njegova priroda bila je u skladu s Božjom voljom. Njegov je um bio osposobljen da shvati božanske stvari. Njegove su misli bile čiste; njegov apetit i želje pod nadzorom uma. On je bio svet i sretan što je stvoren na sliku Božju i u savršenoj poslušnosti Njegovoj volji.” {PP 45.2}
Krist je jedini ‘savršena slika’ Očeve osobe, a čovjek je stvoren prema obličju Božjem, po karakteru i po vanjskoj formi. Razlika je velika jer je Krist rođen iz Očevog bića, a čovjek je stvoren iz praha zemaljskoga.
DP nam potvrđuje da su Otac i Sin zajedno stvarali, i da je u ovom trenutku Otac ovdje opet progovorio Svome Sinu:
“Bog je u savjetu sa Svojim Sinom stvorio plan stvaranja čovjeka na Njihovu sliku. Bio je stavljen na probu. Čovjeka je trebalo ispitati i dokazati, i ako bi podnio Božji test i ostao vjeran i istinit nakon prve kušnje, nije smio biti opterećen neprestanim iskušenjima; ali je trebao biti uzdignut jednak s anđelima, i od tada nadalje besmrtan.” {RH February 24, 1874, par. 3}
“Nakon što je zemlja bila stvorena, i životinje na njoj, Otac i Sin su izvršili Svoju namjeru, koja je bila dizajnirana prije pada Sotone, da stvore čovjeka po Svom obličju. Oni su zajedno radili na stvaranju zemlje i svakog živog bića na njoj. Onda je Bog rekao Svom Sinu: “Načinimo čovjeka po Svome obličju…” {1SP 24.2}
“I reče Bog: Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.” Kome se obratio? — Gospodinu Isusu Kristu, koji izjavljuje da je s Ocem od početka.” {Ms43-1906.6}
“U stvaranju čovjeka očitovalo se djelovanje osobnog Boga. Kad je Bog stvorio čovjeka po svome obličju, ljudski oblik je bio savršen u svim svojim pojedinostima, ali nije imao života. Zatim je osobni, samopostojeći Bog u taj oblik udahnuo dah života, i čovjek posta živo, razumno inteligentno biće. Svi djelovi ljudskog organizma stavljeni su u pokret. Srce, arterije, vene, jezik, ruke, noge, čula, umne i duhovne sposobnosti sve je počelo funkcionirati potčinjeno određenim zakonima. Čovjek je postao živa duša. Preko Isusa Krista osobni Bog je stvorio čovjeka i obdario ga razumom i moći.” {3TT 262.3}
“Gospod Neba je ustanovio Subotu, kao što je Jehova, kroz Svog postavljenog posrednika – Jednog jednakog Njemu – načinio svijet i sve što je na njemu u šest dana i počinuo u sedmi dan.” {Ms128-1906.19}
Bgo je stvorio čovjeka sličnog Sebi, ali ne da čovjek sebe uzdiže na razini Boga:
“Bog je odredio da čovjek, koji je kao kruna Njegovog stvaranja uzdignut iznad svih nižih vrsta živih bića, izražava Njegovu misao i da otkriva Njegovu slavu. Ali se čovjek ne smije uzdizati kao Bog.” {CCh 75.2}
PO BOŽJOJ I KRISTOVOJ SLICI
Ono što je ovdje još važno za zapaziti je da su Otac i Sin stvarali na Svoju sliku. I to su učinili tako što su stvorili muško i žensko, njih dvoje, a ne samo jedno, ili troje. DP kaže:
“Mi ne uzimamo ljudske zablude nego Božju Riječ da je čovjek stvoren po Božjem i Kristovom obličju; jer Riječ objavljuje “Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda progovori ocima po prorocima, a u ovim posljednjim danima progovori nama po Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu i sazda svjetove. On, koji je sjaj slave Njegove i savršena slika Njegove osobe te sve nosi riječju sile Svoje, pošto kroz Sebe izvrši očišćenje grijeha naših, sjede zdesna Veličanstvu u visinama.” {Ms236-1902.4}
“Fizička kreacija svjedoči o Bogu i Kristu kao Stvoritelju svega.” {Lt98-1909.4}
“Kako je Zemlja bila prekrasna kada je izišla iz Stvoriteljevih ruku. Bog je svemiru pokazao svijet u kojem čak ni Njegovo svemoćno oko nije moglo naći pogrešku ni mrlju…Bog je pogledao djela Svojih ruku koja je Krist načinio i proglasio ih “veoma dobrim”. (Postanak 1:31). Pogledao je savršeni svijet, u kojem nije bilo ni traga grijehu, ni nesavršenosti.” {Lt23-1903.4}
Pismo detaljnije opisuje kako se to dogodilo:
“I učini GOSPODIN Bog da na Adama padne dubok san te on zaspa: i uze on jedno od njegovih rebara i zatvori njegovo mjesto mesom.
A od rebra što ga je uzeo Adamu, načini GOSPODIN Bog ženu; i dovede je čovjeku.
I reče Adam: “To je sada kost od mojih kostiju i meso od mesa mojega: neka se zove ‘ženom’, jer je iz muža bila uzeta.”
Stoga će čovjek ostaviti svoga oca i svoju majku i prionuti uza svoju ženu; i bit će oni jedno tijelo.” Postanak 2:21-24
Ovo je dvostruka slika: slika Oca i Sina, i slika Krista i crkve (Efežanima 5). Ono što se često ovdje promašuje je da je ovo slika Oca i Sina. Sin je proizašao iz Očevog Bića, i jednak je Ocu po autoritetu, prirodi, sili, slavi, veličanstvu i svemu ostalom, ali je u isto vrijeme i podložan Ocu kao Njegov Sin, dragovoljno i iz ljubavi kao Sin. Isto je tako i sa ženom naspram mužu. Iako su jednaki u svemu, žena je u isto vrijeme podložna mužu iz ljubavi i poštovanja i ona je proizašla iz muža i muž je njoj glava isto kao što je i Otac glava Kristu. Adam je bio prije Eve, kao što je i Otac bio prije Krista. Eva je proizašla iz Adama, isto kao što je i Krist iz Oca. I Pismo nam o tome svjedoči:
“Ali bih htio da znate da je svakome muškarcu glava Krist, glava ženi je muškarac, a glava Kristu je Bog.” 1. Korinćanima 11:3
I nastavlja dolje objašnjavati:
“A muškarac ne treba pokrivati glavu, jer je on slika i slava Božja, a žena je slava muškarčeva.
Jer nije muškarac od žene, nego žena od muškarca.
I nije muškarac stvoren za ženu, nego žena za muškarca.” 1. Korinćanima 11:7-9
Na drugom mjestu kaže:
“A ženi ne dopuštam…vladati nad muškarcem…
Jer Adam je bio oblikovan prvi, a potom Eva…” 1.Timoteju 2:12-13
Ovo nije tako samo tijekom razdoblja grijeha dok ne dođe kraljevstvo slave, već je bilo tako i prilikom stvaranja još u Edenu, prije pada u grijeh, i bit će tako zauvijek. U ovom opisu u DP možemo jos vidjeti na koji način su Adam i Eva slika Oca i Sina:
“Sam je Bog dao Adamu druga. On mu je dao „pomoć” ‐ pomoćnika koji mu je odgovarao, nekoga tko mu je odgovarao kao drug, nekoga tko će biti jedno s njim u ljubavi i razumijevanju. Eva je stvorena od rebra uzetog iz Adamovih prsa, upućujući na to da ga ona ne treba nadzirati kao gospodar, niti treba biti podređena, već jednaka s njim, da je on voli i štiti. Kao dio čovjeka, kost njegovi kostiju, meso od njegova mesa, ona je bila njegovo drugo “ja”, pokazujući usko zajedništvo i nježnu odanost koja je trebala obilježavati ovaj odnos. “Bez sumnje, nitko nikada nije mrzio svoga tijela. Naprotiv, hrani ga i njeguje (Efežanima 5:29) „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo.” {PP 46.2}
Tako je i sa Ocem i Sinom, čak i na novoj Zemlji. Pismo nam to ovako svjedoči:
“Tada dolazi svršetak, kada on preda kraljevstvo Bogu, to jest Ocu, kada ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
Jer On mora kraljevati dok ne položi sve neprijatelje pod Svoje noge.
Posljednji neprijatelj koji će biti uništen jest smrt;
jer On je sve podložio pod Njegove noge. A kada veli da mu je sve podloženo, očigledno je da se izuzima Onaj koji mu je sve podložio.
A kada mu sve bude podloženo, tada će se i sâm Sin podložiti Onomu koji je Njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.” 1. Korinćanima 15:24-28
Ovo označava upravo ovaj odnos koji postoji između Oca i Sina. I tako je odnos Oca i Sina bio prikazan u stvaranju čovjeka. Kao Sin Očev, Krist je podložan Ocu u sinovskoj ljubavi i poštovanju.
Kao što smo rekli, stvaranje Adama i Eve prikazuje blizak odnos između Oca i Sina, i također blizak odnos između Krista i crkve (Njegove djece). Slika je dvostruka. Dp nam to potvrđuje ovako:“I On kaže: “Ja poznajem Svoje i moji poznaju Mene, kao što Otac poznaje Mene i Ja poznajem Oca.” Ivan 10:14, 15, R. V. Kakva je ovo izjava! – Jedinorođeni Sin, Onaj koji je u krilu Očevom, Onaj koga je Bog proglasio “Čovjek koji je Moj drug” (Zaharija 13: 7),— zajedništvo između Njega i vječnog Boga predstavlja zajedništvo između Krista i Njegove djece na zemlji! (Isusov život, 483.2)
Dakle, slika muža i žene prikazuje odnos između Krista i crkve, a opet Krist uzima Svoj odnos s Ocem da prikazuje to zajedništvo između Njega i crkve. Kroz to vidimo da pravilno razumijemo da su Adam i Eva prikaz odnosa između Oca i Sina. I opet to isto vidimo i u Pismu:
“Jer muž je glava ženi kao što je i Krist glava crkvi; on je i spasitelj tijela.
Stoga, kao što je crkva podložna Kristu, tako neka i žene budu svojim muževima u svemu.
Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio crkvu i za nju predao Sebe
da je posveti i očisti kupelju vode putem riječi,
da Sebi predvede crkvu slavnu, bez mrlje ili nabora ili nečega takvoga, nego da bude sveta i bez ljage.
Tako trebaju muževi ljubiti svoje žene kao svoja tijela. Onaj tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.
Jer nitko nikada ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i njeguje, kao i Krist crkvu.
Jer udovi smo tijela Njegova, mesa Njegova i Njegovih kostiju.
Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku te prionuti uza svoju ženu, i njih će dvoje biti jedno tijelo.
Velika je to tajna, ali ja govorim o Kristu i o crkvi.
Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao sebe samoga, i žena neka poštuje svoga muža.” Efežanima 5:23-33
Iz ovog teksta vidimo opet ono isto, muž i žena su slika Krista i crkve. Takav odnos je Bog odredio od početka, kada su čovjek i žena bili stvoreni.
Još imamo neke važne opise stvaranja čovjeka i onoga kako je čovjek živio dok je bio u Edenu i kakve je privilegije uživao:
“Gospod je čovjeka stvorio od zemaljskog praha. On je Adama učinio učesnikom svog života, svoje prirode. Zadahnuo ga je dahom Svemogućega i čovjek je postao živa duša. Adam je bio savršenog oblika – snažan, lijepo građen, nevin – nosio je obličje svoga Stvoritelja. Bog mu je dao družicu, ženu, da s njim dijeli ljepote prirode. Da bi ovaj sveti par i dalje bio sretan, Bog im je dao nešto da rade. Činjenica da su bili sveti nije ih spriječila u radu. Bog nikada nije besposlen. Svakome iz anđeoske vojske dan je određeni zadatak. Adam i Eva dobili su Edenski vrt na brigu. Trebali su ga “obrađivati i čuvati”. Bili su sretni u svom poslu. Um, srce i volja djelovali su u savršenom skladu. U svom radu nisu našli nikakav umor, nikakav napor. Sati su im bili ispunjeni korisnim radom i međusobnim zajedništvom. Njihovo je zanimanje bilo ugodno. Bog i Krist su ih posjetili i razgovarali s njima. Dobili su savršenu slobodu. Postavljeno im je samo jedno ograničenje. “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi”, rekao je Bog; “ali s drveta spoznaje dobra i zla da nisi jeo! Jer u dan kad s njega pojedeš, zasigurno ćeš umrijeti!” {Ms102-1903.38}
“U čovjekovoj svetoj nevinosti, sveti hram je bilo ljudsko srce u kojem je gorjela sveta vatra svete ljubavi; a tamjan hvale tekao je iz njegovih usana i uznosio se na nebo, tamo da se sjedini s pjesmama svetih anđela. Otac i Sin su komunicirali s Adamom i Evom.” {Ms 150, 1898, par. 18}
“Adam i Eva proizašli su iz ruke svoga Stvoritelja u savršenstvu svake fizičke, mentalne i duhovne nadarenosti. Bog je za njih zasadio vrt i okružio ih svime što je ljupko i privlačno za oko, i što je bilo neophodno njihovim fizičkim potrebama. Ovaj sveti par gledao je na svijet nenadmašne ljepote i slave. Dobronamjerni Stvoritelj dao im je dokaze svoje dobrote i ljubavi opskrbljujući ih voćem, povrćem i žitaricama, te je učinio da iz zemlje izrastu drveća svih sorti radi korisnosti i ljepote.” {RH February 24, 1874, par. 4}
“Adam i Eva mogli su prepoznati vještinu i slavu Božju u svakoj vlati trave, u svakom grmu i cvijetu. Prirodna ljupkost koja ih je okruživala, poput zrcala odražavala je mudrost, izvrsnost i ljubav njihovog Nebeskog Oca. A njihove pjesme ljubavi i hvale uzdizale su se lijepo i s poštovanjem do Neba, u skladu s pjesmama uzvišenih anđela i sretnih ptica koje su bezbrižno pjevale svoju glazbu. Nigdje nije bilo bolesti, propadanja, ni smrti. Život, život je bio u svemu na čemu bi oko stalo. Atmosfera je bila oplođena životom. Život je bio u svakom listu, u svakom cvijetu i u svakom drvetu.” {RH February 24, 1874, par. 7}
“U radu, čovjek je trebao naći sreću kao i u razmišljanju. Adam je mogao razmišljati da je stvoren na sliku Božju, da bude sličan Njemu u pravednosti i svetosti. Njegov je um bio sposoban za neprekidno usavršavanje, širenje, pročišćavanje i plemenito uzdizanje; jer Bog je bio njegov učitelj, a anđeli su bili njegovi prijatelji.” {RH February 24, 1874, par. 8}
ZAKON POZNAT OD POČETKA
Adam i Eva su bili tada upoznati sa Božjim Zakonom:
“Božji zakon je postojao prije nego što je čovjek stvoren. Anđeli su njime bili upravljani. Sotona je pao jer je prekršio načela Božje vladavine. Nakon što su Adam i Eva stvoreni, Bog im je obznanio svoj zakon. On tada nije bilo zapisan, nego ih je Jehova poučio o njemu… {CIHS 30.1}
“Adam i Eva su od samog stvaranja znali za originalni Božji Zakon. On je bio napisan u njihovom srcu, i oni su bili upoznati sa zahtjevima koji su po tom Zakonu traženi od njih.” {RH April 29, 1875, par. 4}
“Prije nego što je ova zemlja stvorena, postojao je Božji zakon. Anđeli se vode prema njegovim načelima, a kako bi zemlja bila u skladu s nebom, čovječanstvo se također mora pokoravati božanskim zakonima. Adamu i Evi u Edenu Krist je obznanio propise zakona “kad su zvijezde jutarnje pjevale zajedno i svi sinovi Božji klicali od radosti.” (Job 38:7.) Kristova misija na zemlji nije bila uništiti zakon, nego Svojom milošću vratiti nas poslušnosti njegovim propisima. {HB 181.2}
“Savršen je Zakon Gospodnji, dušu obraća.” Božji Zakon je prijepis Njegovog karaktera i dan je čovjeku u Edenskom vrtu kao pravilo poslušnosti. U narednim vjekovima ovaj se Zakon izgubio iz vida.” {Ms83-1903.9}
Imamo i neke druge prekrasne opise života u Edenu:
“Adam i Eva su bili očarani ljepotama svog Edenskog doma. Bili su oduševljeni sa malim pjevačima oko njih, koji su nosili svoja svjetla i eleganta perja, i koji su cvrkutali sa svojom sretnom i veselom muzikom. Sveti par im se pridružio i podigao svoj glas u harmoniji sa pjesmama ljubavi, hvale i obožavanja, Oca i Njegovog dragog Sina, iz zahvalnosti za znakove ljubavi koji su ih okruživali. Prepoznali su red i skladnost stvaranja, koje je govorilo o neograničenoj mudrosti i znanju. Stalno su otkrivali neku novu ljepotu i dodatni sjaj i slavu svog Edenskog doma, što je ispunjavalo njihova srca sa dubljom ljubavlju, i izazivalo izraze zahvalnosti i poštovanja prema svom Stvoritelju.” {1SP 26.3}
Ove su istine jasne i samo ih čovjek bez znanja može zamračivati jer je opis stvaranja i otkrivenje o tome jasno svakome tko traži istinu:
“Tko je taj koji riječima neznanja savjet zamračuje?…
Gdje si bio kada sam postavljao temelje zemlji? Očituj se, ako imaš razuma.
Znaš li tko joj je odredio mjere ili tko je nada njom uže razapeo?
Na čemu su joj učvršćeni temelji? ili, tko joj je postavio kamen ugaoni;
kada su zajedno pjevale zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klicali od radosti?” Job 38:2.4-7
No, uskoro se sve promijenilo, nažalost. Iskušenje je bilo na putu. Adam i Eva nisu dugo živjeli u Edenu nakon što su stvoreni. O tome svemu ćemo proučavati u sljedećem nastavku.
