Sadržaj
Plan spasenja
Prije nego poslušate ovaj video, preporučam svima da pročitate članke o stvaranju i padu u grijeh. Ovo je kronološki nastavak na te događaje. Zato je bolje da se ti članci prvo pročitaju i razumiju, da bi se ovaj Savez mogao razumjeti.
Adam i Eva su pali u grijeh. Sada ćemo proučavati i razmišljati o velikom i slavnom planu spasenja kojega su Otac i Sin imali za spasenja čovjeka. On je također nazvan i Savezom između Oca i Sina.
U proučavanju ovog plana spasenja, prvo ćemo pogledati što tekstovi Dp govore o tome, a zatim ćemo kroz proučavanje dalje vidjeti gdje Pismo opisuje taj Savez, i ići ćemo redom prvo kroz SZ spise, a zatim u NZ spise.
Opis stanja na Nebu i Kristovo posredovanje kod Oca
Nakon pada čovjeka u grijeh, vidimo što se događalo na Nebu, kako su anđeli reagirali i što su Bog i Krist poduzeli. Ovako ide opis:
“Anđelima se činilo da nema izlaza za prijestupnika. Prestali su sa svojim pjesmama hvale, a po nebeskim dvorima je vladala žalost zbog propasti koju je grijeh izazvao. U neskladu s Božjom prirodom, nepokoran prema zahtjevima Njegovog Zakona, pred ljudskom je rasom bilo samo uništenje. Budući da je božanski Zakon nepromjenjiv kao i Božji karakter, nije bilo nade za čovjeka osim ako se ne bi osmislio neki način na koji bi njegov prijestup mogao biti oprošten, njegova priroda obnovljena, a njegov duh obnovljen da odražava sliku Božju.” {ST December 15, 1914, par. 7}
“Božanska ljubav je smislila takav plan. Sotonino krivo predstavljanje Božjeg karaktera dovelo je čovjeka do toga da posumnja u stvarnost Njegove ljubavi i počeo gledati na Boga je kao na svog neprijatelja. Kao što je Sotona učinio na nebu, tako je učinio i na Zemlji – proglasio je Božju vladavinu nepravednom, ograničenja Njegovog Zakona nepotrebnim, i potaknuo čovjeka, kao što je i anđele, da odbace jaram i dopuste da diktat njihove vlastite prirode bude njihov jedini vodič i zakon. Obećao je slobodu; ali kako je on sam sluga pokvarenosti, doveo je ljudski rod u ropstvo grijehu, bijedi i smrti. Predstavljao je Boga kao onoga koji zahtijeva sve i ne daje ništa, kao onoga koji zahtijeva službu ljudi za vlastitu slavu, ali ne uskraćujući Sebi ništa za dobro čovjeka.” {ST December 15, 1914, par. 8}
Ovdje je opisano nešto veoma važno, stvar u koju je Sotona uvjerio čovjeka u vezi Boga, prevarivši ga, da Bog zapravo ne voli čovjeka. No, unatoč tome, Bog je našao način kako da spasi čovjeka.
“Tuga je ispunila Nebo kad se saznalo da je čovjek izgubljen i da će se svijet koji je Bog stvorio napuniti smrtnim bićima osuđenima na bijedu, bolest i smrt, i da za prijestupnike nema izlaza. Svi Adamovi potomci morat će umrijeti. Tada sam vidjela Isusa i na Njegovom licu primijetila izraz sažaljenja i tuge. Uskoro sam vidjela kako pristupa izuzetno jakom svjetlu koje je okruživalo Oca. Moj anđeo pratilac je rekao: “On je u bliskom razgovoru ssa Svojim Ocem.” Dok su Otac i Sin razgovarali, izgledalo je da je zabrinutost anđela bila intenzivna. Triput je blještavo svjetlo kojim je Otac bio okružen prekrilo Isusa, i kad se vratio treći put od Oca, moglo ga se vidjeti. Bio je smiren, bez ikakvog straha i nedoumice i blistalo je dobrotom i milinom koju je nemoguće opisati. Tada je obavijestio anđele da se našao put za spasenje izgubljenog čovjeka. Rekao im je da je molio Oca i da je ponudio svoj život kao otkup, da smrtnu presudu preuzme na Sebe kako bi po Njemu čovjek mogao dobiti oprost, da zaslugama Njegove krvi i poslušnošću Božjem zakonu čovjek može steći Božju naklonost, vratiti se u prekrasni vrt i jesti plodove sa stabla života. {RS 149.2}
Vrlo sličan tekst u Ranimi spisima, ali druga stranica :
“…da se On zalagao kod Oca i dobio dozvolu da svoj život položi kao otkup za pali ljudski rod, da ponese njihove grijehe…” Early Writings, 126. {WGD 309.2}
U ovom opisu vidimo koliko je Krist bio snažno zainteresiran za spasenje čovjek i koliko se žarko zauzimao za njega. No, On je u tome prikazao također i Očev karakter i volju. I Otac je isto tako snažno ljubio čovjeka, i zato su i Otac i Sin zajedno razgovarali o tome kako da spase čovjeka.
Čitamo dalje o tome opisu:
“Sin Božji, slavni Zapovjednik neba, bio je dirnut sažaljenjem za palu rasu. Njegovo je srce bilo ganuto beskrajnom samilošću dok su se jadi izgubljenog svijeta uzdizali pred Njim. Ali božanska ljubav je smislila plan po kojem bi čovjek mogao biti otkupljen. Prekršeni Božji zakon zahtijevao je život grešnika. U cijelom svemiru postojao je samo Jedan koji je mogao, u korist čovjeka, zadovoljiti njegove zahtjeve. Budući da je božanski zakon svet kao i sam Bog, samo Onaj tko je jednak Bogu može izvršiti pomirenje za njegov prijestup. Nitko osim Krista nije mogao otkupiti palog čovjeka od prokletstva zakona i ponovno ga dovesti u sklad s Nebom. Krist će preuzeti na Sebe krivnju i sramotu grijeha – grijeha koji je toliko uvredljiv za svetog Boga da mora razdvojiti Oca i Sina. Krist će posegnuti do dubina bijede kako bi spasio upropaštenu rasu. {ST 4. studenog 1908., par. 2}
Krist je bio jedini koji se mogao zauzeti za čovjeka, da ga otkupi i obnovi u njemu Božje obličje. Čitamo dalje ponovno opis tih događaja na Nebu, sa dodatnim detaljima:
“Pred Ocem se On (Krist) zauzimao u korist grešnika, dok je nebeska vojska čekala rezultat sa intenzitetom interesa koji se ne može izraziti riječima. Dugo se nastavilo to tajanstveno zajedništvo – “savjet mira” – za pale sinove ljudske. Plan spasenja bio je postavljen prije stvaranja Zemlje; jer Krist je janje “predodređeno prije postanka svijeta”; ipak je to bila borba, čak i za Kralja svemira, da preda svog Sina da umre za grešnu rasu. Ali “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” O, tajna otkupljenja! Ljubav Božja prema svijetu koji ga nije volio! Tko može spoznati dubinu te ljubavi koja “nadilazi spoznaju”? Kroz beskrajna razdoblja, besmrtni umovi, tražeći da shvate misterij te neshvatljive ljubavi, čudit će se i obožavati. {ST 4. studenog 1908., par. 3}
Ovdje se vidi ta velika i čudesna ljubav Oca i Sina za čovjeka. Premda je taj plan postojao prije stvaranja svijeta, ipak je to bila velika borba čak i za samog Oca da da Svoga Sina. No, toliko je volio čovjeka da je odlučio da to učini.
“Jedini plan koji je mogao osigurati čovjekovo spasenje obuhvatio je beskonačnu žrtvu cijelog Neba. Anđeli se nisu mogli radovati kad im je Krist predočio plan otkupljenja; jer će njihov dragi Zapovjednik platiti neizrecivom boli čovjekovo spasenje. S kakvim su čuđenjem i s tugom slušali Njegove riječi dok im je objašnjavao kako mora napustiti čistoću i mir Neba, njegovu radost, slavu i vječni život i doći u dodir s pokvarenošću Zemlje, podnijeti njezinu bol, sramotu i smrt. Pojavit će se na zemlji i poniziti se kao čovjek, i Svojim vlastitim iskustvom upoznati tuge i iskušenja koje će čovjek morati podnijeti. Sve to će biti potrebno kako bi On mogao pomoći onima koji će biti iskušani. Mora biti predan u ruke zlih ljudi i podvrgnut svakoj uvredi i mučenju na koje bi ih Sotona mogao potaknuti. Mora umrijeti najokrutnijom smrću, uzdignut između neba i zemlje kao osuđeni grešnik. On mora podnijeti agoniju duše, skrivanje lica Njegovog Oca, dok će krivnja prijestupa – težina grijeha cijeloga svijeta – biti na Njemu.” {ST November 4, 1908, par. 4}
“Kako bi rado anđeli dali sebe da umru umjesto svog Zapovjednika da je žrtva mogla biti prihvaćena u korist čovjeka. Ali samo Onaj koji je stvorio čovjeka imao je moć otkupiti ga; ipak su anđeli trebali imati udjela u planu otkupljenja. Krist je trebao biti učinjen “malo nižim od anđela zbog patnje smrti”. Kada On preuzme ljudsku prirodu na Sebe, oni će Mu trebati služiti u Njegovim patnjama. Oni će također biti službujući duhovi poslani da služe onima koji će biti baštinici spasenja. Oni će čuvati podanike milosti od moći zlih anđela i od tame koju oko njih baca Sotona.” {ST November 4, 1908, par. 5}
“Svojom smrću Krist će otkupiti mnoge, i uništiti onoga koji ima moć smrti. On će povratiti kraljevstvo koje je čovjek izgubio, a otkupljeni će ga naslijediti s Njim i u njemu živjeti zauvijek. Grijeh i grešnici bi bili izbrisani, da više nikada ne bi narušili mir neba ili zemlje.” {ST November 4, 1908, par. 6}
Anđeli su se čudili i divili. I sami su svoj život ponudili za čovjeka. Čitamo opet još taj opis, sa dodatnim detaljima. Krist je anđelima objavio sve detalje toga plana koji je imao sa Ocem i kako će ga ostvariti:
“Anđeli se isprva tome nisu mogli radovati jer njihov Zapovjednik nije ništa skrivao pred njima, već im je iznio plan spasenja. Isus im je rekao da će stati između Očeva gnjeva i palog čovjeka, da će sam ponijeti grijeh i porugu i da će Ga malo njih primiti kao Sina Božjeg. Skoro svi će Ga zamrziti i odbaciti. On će ostaviti svu svoju slavu na Nebu, sići na Zemlju kao čovjek, poniziti se kao čovjek, upoznati se osobno s raznim iskušenjima kojima je čovjek izložen da bi znao kako pomoći onima koji su izloženi kušnji. A na kraju, kad završi Svoju učiteljsku zadaću, bit će predan u ruke ljudima i izložen svakoj okrutnosti i muci koju mogu nanijeti bezbožni ljudi, potaknuti od Sotone i njegovih anđela. Umrijet će najstrašnijom smrću viseći između neba i zemlje kao osuđeni grešnik, i da će pretrpjeti duge sate agonije, tako strašne da je anđeli neće moći gledati, već će pred tim prizorom zakloniti lice. Trpjet će ne samo tjelesnu agoniju, već i mentalnu agoniju s kojom se tjelesna patnja ne može usporediti. Na Njega će biti teret grijeha cijelog čovječanstva. Priopćio im je da će umrijeti, ali da će trećeg dana uskrsnuti i uzići k Ocu da se zauzima za zabludjelog, grešnog čovjeka. {RS 149.3}
“Anđeli su se pali ničice pred Njim. Ponudili su svoje živote. Isus im je rekao da će Svojom smrću spasiti mnoge; da život anđela nije mogao platiti dug. Njegov Otac je mogao prihvatiti samo Njegov život kao otkupninu za čovjeka. Isus im je također rekao da će i oni imati dio za obaviti, da budu s Njim i da Ga u različitim trenucima osnažuju; da će On uzeti čovjekovu palu prirodu, i da Njegova snaga neće bila ni jednaka njihovoj; i oni će biti svjedoci Njegovog poniženja i velikih patnji, i da dok budu svjedočili Njegovim patnjama, i mržnji ljudi prema Njemu, bit će potaknuti najdubljim osjećajima, i kroz svoju ljubav prema Njemu, željet će Ga spasiti i izbaviti od Njegovih ubojica; ali da se ne smiju miješati kako bi spriječili bilo što što će vidjeti; i da trebaju učestvovati u Njegovom uskrsnuću; da je plan spasenja osmišljen i da je Njegov Otac prihvatio plan.” {EW 150.1}
“Sa svetom tugom, Isus je utješio i razvedrio anđele, i obavijestio ih da će nakon toga oni koje će otkupiti biti s Njim, i da će Svojom smrću otkupiti mnoge i uništitu onoga koji ima silu smrti. I Njegov Otac će Mu dati kraljevstvo, i veličanstvo kraljevstva pod cijelim nebom, i On će ga posjedovati zauvijek. Sotona i grešnici će biti uništeni, da nikada više ne uznemiravaju nebo, ili pročišćenu novu zemlju. Isus je naredio nebeskoj vojsci da se pomiri sa planom koji je Njegov Otac prihvatio i da se raduje što pali čovjek može ponovno biti uzdignut Njegovom smrću, kako bi stekao Božju naklonost i uživao nebo.” {EW 151.1}
“Tada je radost, neizreciva radost, ispunila nebo. A nebeska vojska otpjevala je pjesmu hvale i obožavanja. Uzeli su svoje harfe i otpjevali notu više nego što su to činili prije, za veliku milost i snishodljivost Božju u davanju svog dragog Ljubljenog da umre za rasu pobunjenika. Izrazili su hvalu i obožavanje su za Isusovo samoodricanje i žrtvu; što je pristao da napusti naručje Svoga Oca, i da izabere život patnje i muke, i umre sramotnom smrću da bi dao život drugima.” {EW 151.2}
“Anđeo je rekao: “Misliš li da je Otac dao Svojeg dragog ljubljenog Sina bez borbe? Ne, ne. To je bila borba i za samog nebeskog Boga, hoće li ostaviti palog čovjeka da propadne ili će dopustiti da za njega umre Njegov ljubljeni Sin.” Anđeli su bili toliko zainteresirani za čovjekovo spasenje da je među njima bilo onih koji su bili spremni napustiti slavu i dati svoj život za palog čovjeka. “Ali”, rekao je moj anđeo pratilac, “to ne bi ništa koristilo.” Prijestup je bio toliki da anđeoski život ne bi mogao platiti dug. Samo su smrt i posredovanje Božjeg Sina mogli platiti dug i spasiti čovjeka od beznadnog jada i bijede. {EW 151.3}”
Jako je važno za zapaziti u ovome planu veliku ljubav Boga Oca prema čovjeku, a ne samo ljubav Sina Božjega. Oboje su imali istu ljubav prema čovjeku i isti interes za spasenje čovjeka.
Ovdje je detaljan opis redoslijeda događaja na Nebu, nakon pada čovjeka u grijeh. No, ima još važnih detalja u tome koje trebamo znati i razmotriti, i o njima ćemo proučavat u drugom dijelu o ovom planu spasenja.
“Nije ni čudo da je radost, neizreciva radost, ispunila nebo! Slava i blaženstvo obnovljenog svijeta nadmašili su čak i agoniju i žrtvu Kneza Života. Kroz nebeske dvore odjekivali su prvi zvuci te pjesme koja će odzvanjati iznad betlehemskih brda – “Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.” S dubljim su veseljem sada nego u zanosu novoga stvaranja “klicale zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji uzvikivali od radosti.” {ST November 4, 1908, par. 7}
Božji Zakon i Autoritet
Božji Zakon je bio izraz Njegove volje, a time i Njegovog karaktera i mudrosti. Promijeniti bilo što od Njegove Riječi, tj. Zakona, značilo bi pokazati da Bog nije savršen i svemudar, i time da Njegov karakter nije dobar i savršen. To bi uništilo Očev autoritet. I zato se od početka sve vrtilo oko Božjeg Zakona jer je on povezan sa Božjim autoritetom. Ovo je ekstremno važno za shvatiti:
“Od početka se velika borba vodila oko Božjeg Zakona. Sotona je pokušavao dokazati da je Bog nepravedan, da je Njegov Zakon neispravan te da ga za dobro svemira treba promijeniti. Napadajući Zakon, on je namjeravao srušiti autoritet njegovog Autora. U borbi je trebalo pokazati jesu li božanske uredbe manjkave i podložne promjenama, ili savršeni i nepromjenjivi.” {ST November 4, 1908, par. 12}
“Kada je Sotona bio zbačen s neba, odlučio je zemlju učiniti svojim kraljevstvom. Kada je iskušao i nadvladao Adama i Evu, tvrdio je da je zahvaljujući ovoj pobjedi pali ljudski rod bio njegov zakoniti podanik, a svijet njegov. Grijehom je ljudska rasa bila otuđena od Boga, dovedena je u simpatiju sa Sotonom i bila je spremna ujediniti se s njim u pobuni protiv Božjeg Zakona. Krist je odlučio otkupiti čovjeka i izbaviti svijet iz ruke Sotone.” {ST November 4, 1908, par. 13}
“Božji se Zakon nije mogao odbaciti čak ni da bi se spasio izgubljeni čovjek. Dobrobit svemira zahtijevala je da se održi božanska vladavina. Ali u svojoj beskrajnoj ljubavi i milosrđu, Stvoritelj se žrtvovao. U svome Sinu, sam je Bog snosio kaznu za prijestup, “da bude pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.” Tako bi čovjek, otkupljen od sotonine moći i ponovno doveden u sklad s Bogom, mogao biti vraćen u “prvu vlast”. U ovom svijetu se velika borba trebala odlučiti. Plan otkupljenja je trebao biti izveden na samom polju za koje je Sotona tvrdio da je njegovo.” {ST November 4, 1908, par. 14}
“Naveden lukavstvima velikog otpadnika, čovjek se odvojio od Boga i popustio pred iskušenjima Božjeg i čovjekovog neprijatelja, počinivši grijeh, prekršivši Zakon Svevišnjega. Bog nije mogao promijeniti ni jednu jotu ili titlu svoga svetog Zakona da bi pomogao čovjeku u njegovom izgubljenom stanju; jer bi time potkopao povjerenje u mudrost Boga koji je načinio Zakon po kome se upravlja nebom i zemljom . Ali, Bog je mogao dati svoga jedinorođenog Sina da postane čovjekov Zamjenik i Jamac, da pretrpi kaznu koji je prekršitelj zaslužio i da pokajničkoj duši dodijeli Svoju savršenu pravednost. Krist je postao bezgrešna žrtva za grešni rod, učinivši čovjeka zarobljenikom nada, tako da se kroz pokajanje prema Bogu što je prekršio Njegov sveti Zakon i vjerom u Krista kao u svog Zamjenika, Jamca i svoju pravednost, može vratiti Bogu, da Mu opet bude vjeran i poslušan Njegovom svetom Zakonu.” {ST June 20, 1895, par. 7}
“Kad je čovjek, zaveden od Sotone, bio neposlušan božanskom zakonu, Bog nije mogao, čak ni da spasi izgubljenu rasu, promijeniti taj Zakon. Bog je ljubav; Njegov je Zakon izraz Njegovog karaktera. Promijeniti Njegov Zakon značilo bi zanijekati samog Sebe; to bi srušilo one principe s kojima je vezana dobrobit cijelog svemira. Ali da bi spasio grešnika, Stvoritelj je žrtvovao Sebe. Otac je patio u svome Sinu. Mjera Božje ljubavi je Krist. Spasiteljeva žrtva nije bila da bi stvorila u Bogu ljubav koja prije nije postojala; ona je bila samo izraz ljubavi koja nije bila cijenjena ili shvaćena.” {Ms41-1892.23}
“Velike odredbe Božjeg Zakona postojale su prije nego što je On stvorio čovjeka i trajat će sve dok postoji nebo i zemlja. Prijestup Božjeg Zakona Kristovu je smrt učinio potrebnom poradi spasenja čovjeka, a ipak da očuva dostojanstvo i čast Zakona. Krist je na sebe uzeo osudu grijeha. On je otvorio svoje srce za ljudske jade. Onaj koji nije poznavao grijeh, postao je grijeh radi nas.” {Ms58- 1900.35}
“Bog nije mogao promijeniti niti izmijeniti jedan princip svog Zakona kako bi spasio palog čovjeka, jer je Zakon bio Njegov karakter. Bio je nepromjenjiv, neizmjenjiv, beskonačan i vječan. Bog je dao samoga Sebe da spasi čovjeka. Krist, Ljubljeni Sin Božji, jedno s Ocem, umro je za nas, izražavajući tako Božju ljubav prema grešnom čovjeku.” {Ms58-1900.36}
“Ljudi tvrde da je Božji Zakon umro s Kristom. Težak je veo koji zamračuje njihovo razumijevanje. Oni su u prijevari sličnoj onoj kao kod židova. Oni ne mogu vidjeti završetak onoga što je ukinuto. Oholost, netrpeljivost i ljubav prema grijehu navode ljude da preziru temelj Božje vladavine, a to je preziranje samoga Boga.” {Ms58-1900.37}
“Hoće li Bog ukinuti svoj Zakon jer je Adam sagriješio? Da je to učinio, ovjekovječio bi grijeh, koji je prijestup Njegovog Zakona. Ne, ovo bi bilo nemoguće. Gdje god postoji kraljevstvo moraju postojati uredbe i zakoni, a Božji Zakon je prijepis Njegovog karaktera. Ali u savjetima Oca i Sina bile su napravljene mjere kako bi se izašlo u susret ovoj hitnoj situaciji. Bilo je predviđeno da se, ako Adam padne pod kušačevu moć, otkupnina nađe u Sinu Božjem, koji će postati čovjekov Otkupitelj. Čovjeku treba dati priliku da se pokaje za svoj grijeh i, kroz vjeru u Krista kao svog osobnog Spasitelja, da bude obnovljen božanskoj slici i milosti. Nakon pada, Gospod je rekao zmiji, “I neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, i između tvojega sjemena i njezina sjemena: on će ti zgaziti glavu, a ti ćeš mu raniti petu.” {ST October 8, 1894, par. 7}
“U neskladu s Božjom prirodom, nepokoran prema zahtjevima Njegovog Zakona, pred ljudskom je rasom bilo samo uništenje. Budući da je božanski Zakon nepromjenjiv kao i Božji karakter, nije bilo nade za čovjeka osim ako se ne bi osmislio neki način na koji bi njegov prijestup mogao biti oprošten, njegova priroda obnovljena, a njegov duh obnovljen da odražava sliku Božju. “Božanska ljubav je smislila takav plan. Sotonino krivo predstavljanje Božjeg karaktera dovelo je čovjeka do toga da posumnja u stvarnost Njegove ljubavi i počeo gledati na Boga je kao na svog neprijatelja. Kao što je Sotona učinio na nebu, tako je učinio i na Zemlji – proglasio je Božju vladavinu nepravednom, ograničenja Njegovog Zakona nepotrebnim, i potaknuo čovjeka, kao što je i anđele, da odbace jaram i dopuste da diktat njihove vlastite prirode bude njihov jedini vodič i zakon. Obećao je slobodu; ali kako je on sam sluga pokvarenosti, doveo je ljudski rod u ropstvo grijehu, bijedi i smrti. Predstavljao je Boga kao onoga koji zahtijeva sve i ne daje ništa, kao onoga koji zahtijeva službu ljudi za vlastitu slavu, ali ne uskraćujući Sebi ništa za dobro čovjeka.” {ST February 13, 1893, par. 6}
“Predmet poslušnosti uključuje vječne interese. Svojim pogrešnim predstavljanjem Boga, Sotona je učinio da Zakon izgleda kao proizvoljni zahtjev koji je Bog nametnuo kako bi spriječio svoja stvorenja od višeg obrazovanja u poznavanju dobra i zla. Upravo to znanje o zlu Gospod nije želio da naši praroditelji dobiju. Želio je da budu mudri tako što će razumjeti samo ono što je za njihovu sreću. Ali Adamovom neposlušnošću, brane jada su otvorena u našem svijetu. Tada je Krist ponudio samog Sebe kao čovjekov zamjenik i jamac, i pristao doći na Zemlju, i susresti se s kušačem, koji je krivotvorenjem Božjeg karaktera i namjera prouzročio propast naših praroditelja.” {YI January 21, 1897, par. 6}
“Ovaj je Zakon prekršen na samome Nebu. Grijeh je potekao iz sebičnosti. Lucifer, kerubim zaklanjač, želio je biti prvi na Nebu. On je težio da zavlada nebeskim bićima, da ih odvoji od njihovog Stvoritelja i pridobije za sebe njihovu vjernost. Zato je on netočno prikazivao Boga, pripisujući Mu želju za samouzvišenjem. Želio je Tvorcu punom ljubavi pripisati svoje zle osobine. Tako je obmanuo anđele. Tako je prevario ljude. On ih je naveo da posumnjaju u Božju Riječ i izgube povjerenje u Njegovu dobrotu. Budući da je Bog Bog pravde i neusporediva veličanstva, Sotona ih je naveo da Ga smatraju strogim i nemilosrdnim. Tako je naveo ljude da mu se pridruže u pobuni protiv Boga, i noć jada spustila se na svijet.” {DA 21.3}
Očev Zakon, Njegova riječ, se nije mogla promijeniti radi čovjeka. Da se Očev Zakon mogao izmijeniti, to bi pokazalo da nije bio savršen i da Otac nije svemudar i savršen, i time bi Sotona postigao što je i htio. To bi bacilo ljagu i sumnju u Očevu mudrost i dobrotu. Time bi došao kraj Očevom autoritetu jer bi to značilo da se Očeva riječ može prekršiti, jer ionako nije savršena, pa se stoga svako inteligentno stvorenje i može povoditi samo za svojom mudrošću, bez konzultiranja Boga i Njegove volje. Upravo to je Sotona i tvrdio na Nebu i to je htio postići. Time bi srušio Očev autoritet, a time i cjelokupni poredak u svemiru. No, to je bilo nemoguće jer je Otac savršen i svemudar i Njegova je volja savršena i svako odstupanje od Njegove riječi je neizmjerno grešno i zlo. Zato Bog i nije mogao promijeniti Svoj Zakon jer bi time otvorio vrata i dao prostor zlu i time bi zlo ovjekovječio. Otac je znao da svako odstupanje od Njegove savršene i mudre volje, Njegovog Zakona, dovodi u opasnost sve i vodi ih postepeno ka samouništenju. Zbog dobra svih u svemiru, Otac nije mogao promijeniti ništa od Svoje riječi, tj. Svoga Zakona. Otac je bio ljubomoran na Svoj Zakon:
“Bez pomiriteljske žrtve Božjeg Sina, nije mogao biti izlijevanja blagoslova ili spasenja od Boga na čovjeka. Bog je bio ljubomoran za čast svoga Zakona. Prijestup tog Zakona doveo je do strašnog razdvajanja Boga i čovjeka. Adamu je u njegovoj nevinosti bila darovana neposredna, slobodna i sretna zajednica sa Stvoriteljem. Nakon njegovog prijestupa, Bog će komunicirati sa čovjekom samo preko Krista i anđela.” {ST January 30, 1879, par. 19}
“Adam je primio Božje zapovijedi, i bio neposlušan prema njima. U tome je postao nelojalan Bogu; obeščastio Ga je, i svrstan je kao jedno s prvi otpadnik. Popuštajući iskušenju, izgubio je Božju svjetlost i naklonost. Ali iako je Adam odstupio od njegovog zahtjeva, Božji Zakon nije izgubio niti jednu jotu ili titlu svoje snage. Gospod nije promijenio nijedno načelo Svoga Zakona, kako bi susreo čovjeka u njegovom palom stanju. Da je to učinio u bilo kojem razdoblju povijesti svijeta, Sotona bi dobio sve što je tražio na nebu – promjenu Božjeg Zakona. Ali kako bi ispunio njegove zahtjeve, Gospod je prinio žrtvu za grijeh, u osobi Isusa Krista, pokazujući tako svijetu nepromjenjivost svog Zakona. Dok je izrazio Svoju ljubav prema ljudima, dajući svoga Sina da umre za njih, izjavio je da se božanski propisi ne mogu promijeniti ili ukinuti.” {YI January 21, 1897, par. 7}
“Otac nije predao Svog dragog Ljubljenog Sina bez borbe, da li da dopusti da krivac propadne ili da preda Svog Sina da umre za izgubljeni ljudski rod. Bilo je nemoguće da Bog promijeni svoj Zakon, ili odustane od najmanjeg dijela njegovih zahtjeva, kako bi spasio čovjeka; stoga je dopustio da Njegov Sin umre za čovjekov prijestup.” {ST January 30, 1879, par. 6}
Otac je branio Svoj Zakon, radi dobra svih u svemiru. Bog potpuno pokazuje svoje odbacivanje grijeha, prekršaja Svog Zakona, time što se odvaja od grešnika, ali i time što je dao Svoga Sina da On otkupi prekršaj Zakona.
Krist i anđeli su dobro znali da Otac neće promijeniti Svoj Zakon:
“Isus i sva nebeska vojska bili su upoznati s prirodom Božjeg Zakona; znali su da ga On neće promijeniti ili ukinuti. Beznadno stanje čovjeka izazvalo je najdublju tugu na nebu i potaknulo Isusa da se ponudi da umre za prijestupnike Božjeg svetog Zakona. Da je taj Zakon mogao biti ukinut, čovjek bi mogao biti spašen bez Isusove smrti. Zbog toga Njegova smrt nije uništila Zakon Njegovog Oca, nego ga je uzveličala i proslavila, i nametnula poslušnost svim njegovim svetim propisima.” {EW 215.2}
Otac je dao najjači dokaz o nepromjenjivosti Svoga Zakona kada je dao Svoga Sina:
“Da se Zakon mogao promijeniti, čovjek bi se mogao spasiti i bez Kristove žrtve; ali, činjenica da je bilo neophodno da Krist žrtvuje svoj život za grešni ljudski rod dokazuje da Božji Zakon neće osloboditi grešnika svojih zahtjeva. Pokazalo se da je plaća za grijeh smrt. Kada je Krist umro, uništenje Sotone je postalo sigurno. Međutim, da je Zakon bio ukinut na križu, kao što mnogi tvrde, onda bi dragi Božji Sin pretrpio agoniju i smrt na križu samo zato da pruži Sotoni upravo ono što je on tražio; tada je knez zla pobijedio, njegove optužbe protiv božanske vladavine bile bi potvrđene. Ali, sama činjenica da je Krist podnio kaznu za čovjekove prijestupe svim stvorenim inteligentnim bićima predstavljala moćan dokaz da je Zakon nepromjenljiv; da je Bog pravedan, milostiv i pun samoodricanja; i da se beskrajna pravednost i milost sjedinjuju u primjeni Njegove vlasti.” {PP 70.1}
Nije arbitraran
“Božji Zakon je svet kao i On sam. To je otkrivenje Njegove volje, prijepis Njegovog karaktera, izraz božanske ljubavi i mudrosti. Kroz vjekove taj se Zakon očuvao kao najviši standard morala. Niti svi znanstveni izumi ili mašta plodnih umova nisu uspjeli otkriti jednu suštinsku dužnost koja nije obuhvaćena ovim kodeksom.” {ST February 1, 1910, par. 6}
“Božji Zakon je sigurnost života i vlasništva, mira i sreće. On je dat da osigura naše sadašnje i vječno dobro. Promišljena ljubaznost provlači se kroz svaku odredbu. Svaka zapovijed je odredba milosrđa, ljubavi i spasonosne sile.” {ST February 1, 1910, par. 7}
Ljubav Oca i Sina je beskrajna
U ovom planu spasenja, Otac i Sin su učinili beskrajnu žrtvu radi ljubavi prema čovjeku i prema cijelom svemiru.
“Kroz plan otkupljenja, osiguran je put kojim grešnik može biti odveden iz dubina propasti gore u Božji raj. Ova je opskrba izvršena beskonačnom žrtvom od strane Oca i Sina. Božja se ljubav izrazila prema čovjeku u neprocjenjivom daru Njegova Sina; ali Krist je bio dan izgubljenom svijetu, da bismo mi bili spašeni, ne u našim grijesima, nego od naših grijeha.” {RH February 10, 1891, par. 2}
“Uz koju je beskonačnu cijenu za Oca i Sina bilo ovo milosrdna, čudesna opskrba učinjena za naše otkupljenje.” {Ms151-1901.6}
Neizmjerna Očeva ljubav u daru Njegovog Sina je prikaz beskrajne Božje ljubavi prema čovjeku, ljubavi koja se neće moći nikada potpuno razumjeti:
“Samo je Kristovom smrću ljudski rod mogao biti otkupljen. Čovjek je prekršio Božji Zakon, a samo je Krist mogao okajati prijestup. Ali ova velika žrtva nije napravljena kako bi se u Očevom srcu stvorila ljubav prema čovjeku, a da ga učini voljanim da spasi. Ne, ne. “Bog je tako ljubio svijet da je dao Svog jedinorođenog Sina.” [Ivan 3:16.]. Bog je patio sa svojim Sinom. U agoniji Getsemanije, smrti na Golgoti, srce Beskrajne Ljubavi platilo je cijenu našeg otkupljenja. “Bog bijaše u Kristu, pomirivši svijet sa sobom.” [2. Korinćanima 5:19.] “Bog je tako ljubio svijet da je dao Svog jedinorođenog Sina.” [Ivan 3:16.] Dao Ga je ne samo da živi među ljudima, da ponese njihove grijehe i umre kao njihova žrtva; On Ga je dao palom ljudskom rodu.” {Ms41-1892.15}
“Kristova žrtva nije učinjena da bi se u Bogu stvorila ljubav prema ljudima. On je volio je prije nego što je dao. “Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao.” [Ivan 3:16.] On je dao svog jedinorođenog Sina kao izraz te ljubavi. Otac i Sin ujedinili su se u podnošenju ove čudesne žrtve, kako bi se Božji karakter mogao u potpunosti razumjeti i da bi se punina Njihovog nevjerojatnog milosrđa mogla spoznati od palih anđeli i grešnih ljudi.” {Ms139-1907.4}
“Oni koji Boga Oca predstavljaju kao neljubaznog, spremnog da se u osvetničkom gnjevu obruši na Njegova grešna stvorenja, ne govore istinu. U svojoj molitvi svome Ocu, Krist je rekao: “Oče pravedni, svijet te nije upoznao; ali Ja sam te poznavao.” [Ivan 17:25.] Svijet je odmjerio Boga svojom vlastitom ograničenom mjerom. Pogrešno su procijenili i pogrešno protumačili Njegovu istinu i pravednost. Ali Krist je mogao reći: “Ja sam te poznavao, jer sam bio u tajnim odajama Svevišnjega.” Da je svijet bio primljen u Božje savjete, imali bi jedno, i samo jedno, svjedočanstvo za iznijeti, a to je, “Bog je ljubav.” [1. Ivanova 4:8.] {Ms 36, 1897, par. 3}
Otac je dao Sebe svijetu u daru svoga Sina. Bila je to ljubav Oca prema palom čovjeku koja je u jedinstvu sa Sinom osmislila plan otkupljenja. I u ovom velikom daru Božji karakter je predstavljen kao Bog svetosti i Bog ljubavi, svima koji će vjerom primiti Otkupitelja svijeta. U raspeću svog dragog Sina na križu Kalvarije, On svim Adamovim sinovima i kćerima daje izraz Svoje pravde i Svoje ljubavi. Ova žrtva je očitovala nepromjenjivu svetost Njegovog zakona. Na golgotskom križu susrele su se pravda i istina, poljubili su se pravednost i mir. {Ms 36, 1897, par. 4}
Gospodin Bog Svemogući je Bog svoga naroda. On je također nježan Otac pun ljubavi, spreman čuti njihove molitve, jer je Bog bio u Kristu, pomirujući svijet sa Sobom, ne uračunajući im njihove prijestupe. Bog je poslao svog Sina da bude pomirnica za njih kroz vjeru u njegovu krv pomirenja. {Ms 36, 1897, par. 5}
“Nikakva nada nije se mogla naći za čovjeka kroz promjenu Božjeg Zakona, ali Bog je toliko ljubio svijet da je dao Sebe u Kristu svijetu da snosi kaznu za ljudski prijestup. Bog je trpio sa svojim Sinom, kao što samo božansko Biće može trpjeti, da bi se svijet s Njime pomirio.” {RH October 22, 1895, par. 7}
Evo kako je Krist razmišljao, a tko je On bio na Nebu:
“Krist je bio Očev “određeni nasljednik svega, po kojem je i stvorio svjetove.” On je bio “sjaj slave Njegove i savršena slika Njegove osobe”. I On je nosio “sve stvari riječju Svoje sile.” Posjedovao je božansku izvrsnost i veličinu. Svidjelo se Ocu da u Njemu prebiva sva punina. Krist “nije grabežom smatrao biti jednak Bogu.” Ipak, Isus je zamijenio prijestolje svjetla i slave koje je imao sa svojim Ocem, smatrajući da nije biti jednak Bogu nešto što bi bilo poželjno dok je čovjek izgubljen u grijehu i bijedi. Došao je s neba na zemlju, zaodjenuo svoje božanstvo ljudskim i nosio prokletstvo kao jamstvo za pali ljudski rod. Nije bio prisiljen to učiniti; ali On je odlučio snositi rezultate čovjekovog prijestupa, kako bi čovjek mogao izbjeći vječnu smrt.” {ST December 22, 1914, par. 12}
“Sva očinska ljubav koja je iz naraštaja u naraštaj dolazila kanalima ljudskih srca, svi izvori nježnosti koji su se otvorili u dušama ljudi, samo su mali potočić naspram beskrajnog oceana kada se usporedi s beskonačnom, neiscrpnom ljubavlju Božjom. Jezik to ne može izreći, a pero to ne može opisati. Vi možete o tome razmišljati cijelog života, možete marljivo istraživati Pismo kako biste je razumjeli; možete upotrijebiti sve sposobnosti i snage koje vam je Bog dao u naporu da razumijete ljubav i suosjećanje Nebeskog Oca, a ipak iza toga postoji beskonačnost. Vi ovu ljubav možete proučavati vjekovima, a ipak nikada nećete u potpunosti razumjeti dužinu i širinu, dubinu i visinu Božje ljubavi kad je dao svojeg Sina da umre za svijet. Ni vječnost to neće moći potpuno otkriti. I dok budemo proučavali Bibliju i razmišljali o Kristovom životu i planu otkupljenja, ove velike teme otvarat će se našem razumijevanju sve više i više.” {5T 740.1}
“Znanost je previše ograničena da bi shvatila otkupljenje; tajanstveni i divni plan otkupljenja je tako dalekosežan da ga filozofija ne može objasniti; ono će uvijek ostati tajnom koju ni najdublje razmišljanje ne može dokučiti. Kad bi se moglo objasniti ograničenom mudrošću, izgubilo bi svoju svetost i dostojanstvo. Tajna je da se Jedan koji je jedno s vječnim Ocem toliko ponizio da je pretrpio okrutnu smrt na križu radi otkupljenja čovjeka; i tajna je da je Bog toliko ljubio svijet da je dopustio svome Sinu da podnese ovu veliku žrtvu.” (Ellen G. White, Signs of the Times, 3rd April 1884, ‘Man’s obligation to God’, see also Signs of the Times, 24th October 1906)
“Da bismo mogli potpuno razumjeti vrijednost spasenja, potrebno je razumjeti koliko je to koštalo. Upravo zato što imaju samo ograničene predodžbe o patnjama koje je Krist podnio, mnogi nedovoljno cijene veliko djelo pomirenja. Slavni plan čovjekovog spasenja izveden je zahvaljujući beskrajnoj ljubavi Boga Oca. Taj božanski plan najčudesniji je izraz Božje ljubavi prema palom ljudskom rodu. Ljubav koja se pokazala u daru Božjeg Ljubljenog Sina zadivila je svete anđele.” {AG 160.2}
“Krist je pristao umrijeti umjesto grešnika, da bi čovjek, živeći životom poslušnosti, mogao izbjeći kaznu Božjeg Zakona.” {AG 160.3}
“Isus je bio Veličanstvo Neba, voljeni Zapovjednik anđela koji su s radošću činili što je Njemu ugodno. Bio je jedno s Bogom, “u naručju Očevu” (Ivan 1,18), a ipak je smatrao da nije jednakost s Bogom stvar za poželjeti dok je čovjek izgubljen u grijehu i bijedi. Sišao je sa Svojeg prijestolja, skinuo krunu, ostavio kraljevsko žezlo, i svoju božansku prirodu odjenuo ljudskom. Ponizio je samoga Sebe čak do smrti na križu, da bi čovjek mogao biti uzdignut i sjesti s Njim na Njegovo prijestolje. U Njemu imamo potpuni prinos, beskrajnu žrtvu, moćnog Spasitelja koji može do kraja spasiti sve koji dolaze k Bogu preko Njega. On je došao kako bi u ljubavi otkrio Oca, pomirio čovjeka s Bogom, načinio od njega novo stvorenje obnovljeno prema obličju Onoga koji ga je stvorio.” {AG 160.4}
“Naš nebeski Otac prinio je beskrajnu žrtvu kada je dao svojega Sina da umre za palog čovjeka. Ta cijena kojaje plaćena za naše otkupljenje, treba nam pomoći da steknemo uzvišenije razumijevanje o tome što možemo postati kroz Krista.” {AG 160.5}
Takvu čudesnu ljubav Oca i Sina nemoguće je do kraja razumjeti i dokučiti, jer je beskrajna. Anđeli se dive i čude ovoj velikoj ljubavi.
“Anđeli i arkanđeli se čude tom velikom planu otkupljenja; oni se dive i ljube Oca i Sina, dok gledaju milost i ljubav Božju.” {SD 295.5}
“Prije nego što je darovan ovaj čudesni, neprocjenjivi Dar, cijeli nebeski svemir bio je snažno pokrenut u nastojanju da shvati Božju nedokučivu ljubav, pokrenut da u ljudskim srcima probudi zahvalnost proporcionalnu vrijednosti dara. Hoćemo li se mi, za koje je Krist dao svoj život, kolebati između dva uvjerenja?” {Ms62-1902.2}
„O kada bi svi shvatili veliku ljubav, samopožrtvovanje, dobročinstvo i dobrotu Oca našeg nebeskog, dajući Svoga Sina da umre za nas da bismo, ako verujemo i vršimo njegove zapovesti, imali slatki mir, Očevu radost, Očevu ljubav, i sjedinili se sa Njim, srcem, dušom, umom i snagom, da bismo održali pravednost i radili u suradnji sa Kristom. To nije samo Kristova žrtva; to je i Očeva žrtva također. (Pismo 50, 1897, par. 50)
“Otac je, u sjedinjenju i nježnom suosjećanju sa svojim Sinom, podvrgnuo Sebe patnji sa svojim Sinom. Nije poštedio svog jedinorođenog Sina, nego ga je predao za sve nas. Dar Krista je krunska istina Božje ljubavi, i Njegovog Očinstva kroz sva vremena i kroz vječnost. Ovde je ljubav Božja u Njegovom Očinstvu pokazana. Pijmo od ove ljubavi, da bismo iskustvom spoznali kakvo je stvarno, nežno, radosno iskustvo u ostvarenju Očinstva Božjeg. “Bratoljublje neka traje.” [Hebrejima 13:1.] Noseći bremena jedni drugih, mi ispunjavamo Kristov zakon.“ (Ellen White, Pismo 50, 1897, par. 51)
Ljubav rođena iz milosti
“Božja ljubav prema ljudskom rodu je naročiti iskaz ljubavi – ljubavi koja je rođena iz milosti; jer to nijedno ljudsko biće ne zaslužuje. Milost podrazumijeva nesavršenstvo onoga kome se ukazuje. Zbog grijeha je milost pokrenuta na aktivno djelovanje.” {HP 12.2}
“Grijeh nije predmet Božje ljubavi, već Njegove mržnje. Ali On voli i žali grešnika. Zabludjeli Adamovi sinovi i kćeri su djeca Njegovog otkupljenja. Kroz dar Svoga Sina otkrio im je Svoju beskrajnu ljubav i milosrđe.” {HP 12.3}
“Milost neka je s vama.” Sve dugujemo Božjoj besplatnoj milosti. Milost u savezu odredila je naše posvojenje. Milost u Spasitelju izvršila je naše otkupljenje, našu obnovu i naše uzdizanje do nasljedstva s Kristom. Bog nije ljubio nas zato što smo mi prvi ljubili Njega; ali “dok smo još bili grešnici”, Krist je umro za nas…Iako smo svojom neposlušnošću zaslužili Božje negodovanje i osudu, ipak nas On nije napustio, ostavljajući nas da se borimo s neprijateljevom silom. Nebeski anđeli vode naše bitke za nas, a surađujući s njima, možemo biti pobjednici nad silama zla.” {HP 34.2}
“Mi nikada ne bismo saznali značenje ove riječi “milost” da nismo pali. Bog voli bezgrešne anđele koji Mu služe, koji su poslušni svim Njegovim zapovijedima, ali im ne pruža svoju milost. Ova nebeska bića ništa ne znaju o milosti; ona im nikada nije ni bila potrebna jer nikada nisu sagriješili. Milost je Božja osobina pokazana nedostojnim ljudskim bićima. Mi je nismo tražili, ali je ona bila poslana da potraži nas. Bog se raduje u davanju Svoje milosti svakome koji gladuje za njom, ne zato što smo dostojni, već upravo zato što smo tako potpuno nedostojni. Naša potreba je kvalifikacija koja nam daje sigurnost da ćemo primiti taj dar.” {HP 34.3}
“Božja zaliha milosti čeka na zahtjev svake grijehom oboljele duše. Ona će izliječit svaku duhovnu bolest. Njome se srca mogu očistiti od svake nečistoće. Ona je evanđeoski lijek za svakoga tko vjeruje.” {HP 34.4}
Jako je važno za razumjeti da je sada već Otac sve predao u Kristove ruke na poseban način, i da je Krist od sada i nadalje uvijek djelovao prema čovječanstvu namjesto Oca i kao Božji predstavnik i čovjekov Obnovitelj.
“Sve mi je predao Otac moj: i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.” Matej 11:27
“Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku Njegovu.” Ivan 3:35
“Jer Otac ne sudi nikoga, nego je sav sud predao Sinu.” Ivan 5:22
“”Isus pak, znajući da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao i da k Bogu ide…” Ivan 13:3
“Od pada nije mogla postojati nikakva neposredna komunikacija između Boga i čovjeka, samo kroz Krista, a Bog je svome Sinu, u posebnom smislu, povjerio slučaj pale rase.” {RH April 29, 1875, par. 3}
“U svim ovim otkrivenjima božanske prisutnosti Božja slava se otkrivala kroz Krista. Ne samo za Spasiteljeva dolaska već u svim vjekovima nakon pada i obećanja o otkupljenju, “Bog bijaše onaj koji je u Kristu pomirio svijet sa sobom” (2 Kor 5,19). Krist je bio temelj i središte žrtvenog sustava u razdoblju patrijaraha i u vrijeme Izraelaca. Od pada u grijeh naših prvih roditelja nije bilo izravne komunikacije između Boga i čovjeka. Otac je svijet predao u Kristove ruke da On svojim posredničkim djelovanjem otkupi čovjeka i opravda autoritet i svetost Božjeg Zakona. Kroz Krista se ostvarivala svaka zajednica između Neba i palog čovječanstva. Božji Sin je našim prvim roditeljima dao obećanje o otkupljenju. On se prvi otkrio patrijarsima. Adam, Noa, Abraham, Izak, Jakov i Mojsije razumjeli su evanđelje. Oni su tražili spasenje u čovjekovoj Zamjeni i Jamcu. Ovi sveti, drevni ljudi održavali su zajednicu sa Spasiteljem koji je trebao doći na ovaj svijet u ljudskom tijelu, a neki od njih su razgovarali licem u lice s Kristom i anđelima.” {PP 366.1}
Krist ne samo što je bio vođa Izraelaca u pustinji, anđeo čije je ime bilo Jahve, i koji je, obavijen u stupu od oblaka, išao pred mnoštvom, već je On bio taj koji je Izraelu dao Zakon. Usred zapanjujuće slave na gori Sinaj Krist je u prisutnosti cijelog naroda objavio Deset zapovijedi iz Zakona svog Oca. On je bio taj koji je Mojsiju dao ispisane ploče Zakona. {PP 366.2}
Krist je bio taj koji je kroz proroke govorio svom narodu. Apostol Petar, pišući kršćanskim crkvama, kaže: “… proroci koji su vama prorekli određenu milost. Dok su ispitivali na koje i na kakvo je vrijeme upućivao Kristov duh – koji bijaše u njima – kad je unaprijed navješćivao Kristu određene patnje i proslavljanje što će doći poslije njih.” (1 Pt 1,10.11) Kristov glas je taj koji nama progovara kroz Stari zavjet. “Proročki je duh, zapravo, svjedočanstvo Isusovo.” (Otk 19,10)” {PP 366.3}
“Tvoj nebeski Otac, Bog neba i zemlje, dao je sve u Kristove ruke za one koji će se odreći svojih nasljeđenih i stečenih sklonosti ka zlu i postati djeca svjetla.” {Lt44-1907.11}
“Nakon pada, Krist je postao Adamov učitelj. On je djelovao prema čovječanstvu namjesto Boga, spašavajući rasu od njezine neposredne smrti. On je uzeo na Sebe posao posrednika između Boga i ljudi.” (Ellen G. White, Signs of the Times. 29th May 1901, ‘God’s purpose for us’)
“Krist je bio istinski Spasitelj prije kao i nakon svog utjelovljenja. U samom trenutku prijestupa i otpada, On je započeo Svoje djelo, radeći na spasenju čovjeka aktivnošću jednakoj Božjoj aktivnosti.” {RH March 5, 1901, par. 8}
“Krist je bio određen da bude svjetlo svijeta: i ako oni koji su u tami prime to svjetlo, i dopuste sebi da budu prosvijetljeni; ako više neće hodati u iskrama vatre koju su sami raspirili, nego u svjetlu Onoga koji treba prosvijetliti svakog čovjeka koji dolazi na svijet, oni će sjati usred tame svijeta.” {RH May 30, 1899, par. 10}
“Krist je postao naš zamjenik i jamac. On je preuzeo slučaj palog čovjeka na Sebe.” {ST February 13, 1896, par. 4}
Nakon ovoga, sam Krist je došao u Eden da razgovara sa Adamom i Evom.
“I začuše glas GOSPODINA Boga gdje hoda vrtom u smiraj dana; i sakriše se Adam i njegova žena od prisutnosti GOSPODINA Boga među stabla u vrtu.
I pozva Gospodin Bog Adama, i reče mu: “Gdje si?”
A on reče: “Čuo sam tvoj glas u vrtu pa se uplaših, jer bijah gol, i sakrih se.” Postanak 3:8-10
“I reče mu on: “Tko ti je rekao da si gol? Zar si jeo sa stabla za koje sam ti zapovjedio da s njega ne smiješ jesti?”
I odgovori čovjek: “Žena koju si Ti dao da bude sa mnom, ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.”
I reče GOSPODIN Bog ženi: “Što si to učinila?” A žena reče: “Zmija me prevarila pa sam jela.”
Tada GOSPODIN Bog reče zmiji: “Zato što si to učinila, prokleta da si nad svom stokom i nad svakom poljskom životinjom; po svome trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti sve dane svoga života.” Postanak 3:11-14
“Gospod je posjetio Adama i Evu, i dao im do znanja posljedice njihove neposlušnosti. Kada su čuli Božje veličanstveno približavanje, nastojali su se sakriti od Njegovog pogleda, kojem su se radovali dok su bili nevini i sveti. “I pozva Gospodin Bog Adama, i reče mu: “Gdje si?” Čovjek je odgovorio: „Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali sam se uplašio jer sam gol pa sam se zato sakrio.“ Tada On reče: „Tko ti je rekao da si gol? Da nisi jeo s drveta s kojeg sam ti zapovijedio da ne jedeš?“ Gospod je postavio pitanje ne zato što mu je trebao odgovor, već da bi osvjedočio grešni par. Kako si postao posramljen i uplašen? Adam je priznao svoj prijestup, ne zato što se pokajao zbog svoje velike neposlušnosti, već da bi prebacio krivicu na Boga. „Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta pa sam ga jeo.“ Tada Gospod Bog upita ženu: „Što si to uradila?“ A Eva odgovori: „Zmija me je prevarila pa sam jela.“ Gospod Bog zatim reče zmiji: „Zato što si to učinila, prokleta da si nad svom stokom i nad svakom poljskom životinjom; po svome trbuhu ćeš puzati i prah ćeš jesti sve dane svoga života.” Kao što je zmija bila uzdignuta iznad svih poljskih zvijeri, bit će ponižena ispod svih njih, i čovjek će je prezirati pošto je bila kanal kroz koji je Sotona djelovao. Bog reče Adamu: „Zato što si poslušao glas svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovijedio: ‘S njega ne smiješ jesti’, zemlja neka je prokleta zbog tebe. S mukom ćeš jesti njen rod sve dane svog života. Trnje i korov će ti rasti, a ti ćeš jesti poljsko bilje. U znoju svog lica jest ćeš kruh dok se ne vratiš u zemlju.“ {1SP 42.3}
Krist je došao u Eden da im objavi plan spasenja. Krist je radio umjesto Boga, tj. Bog je radio za ljude kroz Krista, od pada u grijeh i nadalje kroz svu povijest.
Ovdje vidimo koji su bili rezultati grijeha, tj. neposlušnosti Bogu – bježanje od Boga, i prebacivanje krivice na druge i na samoga Boga.
Krist ipak nastavlja govoriti i objavljuje posljedice, ali i nadu kroz evanđelje. Nakon toga su se Adam i Eva istinski pokajali.
“Evanđelje je prvo navješteno Adamu preko Krista. Adam i Eva su osjećali iskrenu žalost i kajali su se zbog svoje krivnje. Vjerovali su u dragocjeno Božje obećanje i tako su bili spašeni od potpunog uništenja.” {RH April 29, 1875, par. 4}
“Isus je bio svjetlost svom narodu, Svjetlost svijeta, prije no što je došao na svijet u ljudskom obliku. Prva zraka svjetlosti koja je probila tamu u koju je grijeh zavio svijet, došla je od Krista. I od Njega je dolazila svaka zraka nebeske svjetlosti koja je obasjala stanovnike zemaljske. U planu otkupljenja Krist je Alfa i Omega, početak i svršetak. {PP 367.3}
“Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne može svatko odabrati svoj put. Krist kaže: “Ja sam put…Nitko ne dolazi k Ocu osim po Meni.” Od prve evanđeoske propovijedi, kad je u Edenu objavljeno da će ženin Potomak stati na glavu zmiji, Krist je bio uzdignut kao Put, Istina i Život. On je bio put kad je Adam živio, kad je Abel prinio Bogu krv zaklana janjeta koja je predstavljala krv Otkupitelja. Krist je bio put spasenja patrijarsima i prorocima. On je jedini put kojim možemo pristupiti Bogu.” {DA 663.3}
Sotona je pažljivo slušao što će biti rečeno i što će se dogoditi nakon ovoga, jer mu je to bilo u interesu:
“Sotona je imao poseban interes promatrati razvoj događaja neposredno nakon pada Adama kako bi saznao kako je njegovo djelo utjecalo na Božje kraljevstvo i što će Gospod učiniti s Adamom zbog njegove neposlušnosti. Sin Božji, obvezujući se da postane Otkupitelj ljudskog roda, postavio je Adama u novi odnos s njegovim Stvoriteljem. Još uvijek je bio pao; ali su mu se otvorila vrata nade. Božji gnjev je još uvijek visio nad Adamom, ali je izvršenje smrtne kazne odgođeno, a Božji gnjev je obuzdan, jer je Krist započeo djelo da postane čovjekov Otkupitelj. Krist je trebao preuzeti Božji gnjev koji je po pravdi trebao pasti na čovjeka. On je postao utočište za čovjeka, i iako je čovjek doista bio zločinac, koji je zaslužio Božji gnjev, ipak je vjerom u Krista mogao pobjeći u pruženo utočište i biti siguran. Usred smrti postojao je život ako ga je čovjek odlučio prihvatiti. Sveti i beskrajni Bog, koji prebiva u nepristupačnoj svjetlosti, nije više mogao razgovarati s čovjekom. Nikakva izravna komunikacija sada ne može postojati između čovjeka i njegovog Stvoritelja.” {RH February 24, 1874, par. 29}
“Bog se, za neko vrijeme, uzdržao od potpunog izvršenja smrtne kazne izrečene čovjeku. Sotona je sebi polaskao da je vezu između neba i zemlje zauvijek prekinuo. Ali je u tome bio u velikoj zabludi i veoma se razočarao. Otac je predao svijet u ruke svoga Sina da ga otkupi od prokletstva i sramote Adamova neuspjeha i pada. Samo kroz Krista čovjek sada može pronaći pristup Bogu. I Gospod će samo kroz Krista održati komunikaciju s čovjekom.” {RH February 24, 1874, par. 30}
“Nakon Adamova prijestupa, Sotona je vidio da je propast potpuna. Ljudski rod doveden je u žalosno stanje. Čovjek je bio odsječen od razgovora s Bogom. Sotonin je plan bio da stanje čovjeka bude isto kao stanje palih anđela u pobuni protiv Boga, neohrabreni tračkom nade. Razmišljao je da ako Bog oprosti grešnom čovjeku kojeg je stvorio, On će također oprostiti i primiti u milost njega i njegove anđele. Ali bio je razočaran.” {RH February 24, 1874, par. 32}
Neprijateljstvo
Nadnaravno neprijateljstvo prema grijehu i Sotoni stavljeno u srca ljudi od strane Boga odmah od početka kada je čovjek pao u grijeh:
“I stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, i između sjemena tvoga i sjemena njezina: ono (On) će glavu tvoju zgnječiti, a ti ćeš zgnječiti njegovu petu.” Postanak 3:15
“Kad su Adam i Eva smješteni u edenski vrt, bili su nevini i bezgrešni, u savršenom skladu s Bogom. Neprijateljstvo nije prirodno postojalo u njihovim srcima. Ali kad su sagriješili, njihova priroda više nije bila bezgrešna. Postali su zli; jer su se stavili na stranu palog neprijatelja, radeći upravo one stvari koje je Bog odredio da ne smiju činiti. Da nije bilo uplitanja od strane Boga, čovjek bi sklopio čvrst savez sa Sotonom protiv neba. Ali kad su riječi izgovorene: “Neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, i između tvoga i njezina sjemena; on će tebi glavu zgnječiti, a ti ćeš mu zgnječiti petu”, Sotona je znao da, iako je uspio navesti ljudska bića na grijeh, iako ih je naveo da povjeruju u njegovu laž, i da dovedu u pitanje Boga, iako je uspio izopačiti ljudsku prirodu, napravljen je neki dogovor po kojem će bića koja su pala biti postavljena u prednosti, njihova priroda obnovljena u pobožnosti. Vidio je da će njegov postupak u njihovom iskušavanju utjecati na njega samog i da će biti postavljen tamo gdje ne može postati pobjednik.” {SpTB02 6.2}
“U izjavi, “Neprijateljstvo zamećem između tebe i žene, između tvoga sjemena i njezina sjemena,” Bog se zavjetovao da će u srca ljudskih bića uvesti novo načelo – mržnju prema grijehu, prema prijevari, prema pretvaranju, prema svemu što nosi obilježja Sotonine lukavosti.” {SpTB02 6.3}
“Sotona je znao da će njegovo djelo kvarenja ljudske prirode biti prekinuto, da će čovjek na neki način biti osposobljen oduprijeti se njegovoj moći. Ipak, Sotona se radovao sa svojim anđelima što je, uzrokujući čovjekov pad, mogao spustiti Sina Božjega s Njegovog uzvišenog položaja. Kad će Krist preuzeo na sebe ljudsku prirodu, On bi isto mogao biti pobijeđen.” {EP 33.2}
“Neprijateljstvo o kojem se govori u proročanstvu u Edenu nije trebalo biti ograničeno samo na Sotonu i Kneza života. Ono je imalo biti sveopće. Sotona i njegovi anđeli trebat će osjetiti neprijateljstvo cijelog ljudskog roda. „I stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, i između sjemena tvoga i sjemena njezina: On će glavu tvoju zgnječiti, a ti ćeš zgnječiti njegovu petu.” Sotonino sjeme su zli ljudi, koji se opiru Božjem Duhu i koji Zakon nazivaju, kao što je to činio njihov otac đavao, ropskim jarmom. “Grijeh je kršenje Zakona”, rekao je Krist. “Tko čini grijeh, od đavla je.” {16MR 117.3}
“Čovjeku je otkupljenje prvi put bilo nagoviješteno u presudi koja je bila izrečena Sotoni u vrtu. Gospod je objavio: “I stavit ću neprijateljstvo između tebe i žene, i između sjemena tvoga i sjemena njezina: On će glavu tvoju zgnječiti, a ti ćeš zgnječiti njegovu petu.” Ova presuda, izrečena u prisutnosti naših praroditelja, njima je bila obećanje. Iako je najavljivala rat između čovjeka i Sotone, objavljivala je da će sila velikog neprijatelja konačno biti slomljena. Adam i Eva su kao zločinci stajali pred pravednim Sucem, očekujući presudu koju su svojim prijestupom navukli; ali, prije nego što im je bilo rečeno o životu napora i muka koji će im pasti u dio, ili o naredbi da se moraju vratiti u prah, saslušali su riječi koje im nisu mogle ne dati nadu. Iako će morati patiti pod silom svog moćnog protivnika, mogu gledati naprijed ka konačnoj pobjedi.” {ST November 4, 1908, par. 8}
“Ne samo čovjek, nego i zemlja je grijehom došla pod kontrolu Zloga i trebala je biti obnovljena planom otkupljenja. Prilikom svog stvaranja, Adamu je dana vlast nad Zemljom. Ali podliježući iskušenju, doveden je pod moć Sotone, a vlast koju je držao prešla je na njegovog pobjednika. Tako je Sotona postao “bog ovoga svijeta”. On je uzurpirao tu vlast nad zemljom koja je prvobitno bila dana Adamu. Ali Krist, Svojom žrtvom plaćajući kaznu za grijeh, ne samo da će otkupiti čovjeka, već će povratiti vlast koju je on izgubio.” {ST November 4, 1908, par. 9}
“Sve što je prvi Adam izgubio, Drugi će obnoviti. Prorok kaže: “A ti, kulo Stada, tvrđavo Kćeri sionske, k tebi će doći prvotna vlast.” I apostol Pavao ukazuje na buduće “izbavljenje stečevine”. Bog je stvorio Zemlju da bude boravište svetih, sretnih bića. Ova namjera će se ostvariti kada, obnovljena Božjom silom, oslobođena od grijeha i žalosti, ona postane vječno boravište otkupljenih. “I više neće biti prokletstva, i prijestolje Božje i Janjetovo bit će u njemu; i sluge Njegove će Mu služiti.” {ST November 4, 1908, par. 10}
Sotona je znao tko je Krist bio na Nebu i strah ga je obuzeo što će On doći na zemlju:
“Sotona je dobro znao kakav je položaj Krist imao na Nebu kao Ljubljeni od Oca. To što Božji Sin treba doći na ovaj svijet kao čovjek ispunjavalo ga je začuđenošću i strahom. On nije mogao dokučiti tajnu ove velike žrtve. Njegova sebična duša nije mogla razumjeti takvu ljubav za prevareni rod.” {Čežnja Vjekova, str.115}
Anđeli poslani u Eden
Nakon ovoga, Bog je poslao anđele u Eden da zaštite drvo života, da čovjek s njega ne jede sada kada je postao grešan:
“I reče GOSPODIN Bog: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, da poznaje dobro i zlo; a sada, da ne bi posegnuo rukom te ubrao i sa stabla života pa pojeo i živio zauvijek” Postanak 3:22
“Božji anđeli su poslani da posjete pali par i da ih obavijeste da iako više ne mogu zadržati u posjed svoje svet imanje, svoj Edenski dom, zbog njihovog prijestupa Božjeg Zakona, ipak njihov slučaj nije sasvim beznadan. Rečeno im je da se Sin Božji, koji je razgovarao sa njima u Edenu, sažalio gledajući njihovo beznadno stanje, i da se dragovoljno ponudio da primi na Sebe njihovu kaznu, i da umre za njih da bi čovjek mogao živjeti kroz vjeru u otkupljenje koje je Krist predložio da učini za njega. Kroz Krista vrata nade su se otvorila, da čovjek bez obzira na njegov veliki grijeh, ne bude pod potpunom kontrolom Sotone. Vjera u zasluge Sina Božjeg će toliko uzdići čovjeka da će se on moći oduprijeti Sotoninim prijevarama. Bit će mu dat probni period tijekom kojeg bi se, kroz život pokajanja i vjere u otkupljenje Sina Božjeg, mogao otkupiti od njegovog prijestupa Očevog Zakona, i tako biti uzdignut na poziciju gdje će njegov trud da drži Zakon biti prihvaćen.” {1SP 49.3}
“Anđeli su im rekli za tugu koja se osjećala na Nebu kada je objavljeno da su prekršili Božji Zakon, što je učinilo potrebnim da Krist učini veliku žrtvu svog dragocjenog života.” {1SP 50.1}
“Kada su Adam i Eva shvatili koliko je uzvišen i svet bio Božji Zakon, i kada su postali svjesni da je njihov prijestup zahtijevao tako dragocjenu žrtvu neophodnu da bi se spasili oni i njihovo potomstvo od potpune propasti, preklinjali su da oni sami umru ili da im bude dozvoljeno da oni i njihovo potomstvo podnesu kaznu za svoj prijestup, prije nego da ljubljeni Sin Božji izvrši tu veliku žrtvu. Adamova patnja je postala još veća. Uvidio je da su njegovi grijesi toliko veliki da su posljedice bile strašne. I mora li to biti da poštovani Zapovjednik Neba koji je šetao i pričao sa njim, dok je bio u svojoj svetoj nevinosti, kojeg su anđeli poštovali i obožavali, se mora spustiti dolje sa svog uzvišenog položaja i da umre zbog njegovog prijestupa? Adamu je rečeno da život anđela ne može platiti dug. Jehovin Zakon, temelj Njegove vladavine na Nebu i na zemlji, bio je svet kao i sam Bog, i iz tog razloga život anđela nije mogao biti prihvaćen od Boga kao žrtva za njegov prijestup. Njegov Zakon je bio važniji u Njegovim očima nego sveti anđeli oko Njegovog prijestolja. Otac nije mogao ukinuti ili promijeniti ni jedan princip svog Zakona da bi izašao u susret čovjeku u njegovom palom stanju. Ali Sin Božji, koji je zajedno sa Ocem stvorio čovjeka, je mogao izvršiti otkupljenje za čovjeka prihvatljivo Bogu, tako što će dati Svoj život kao žrtvu i podnijeti gnjev Svog Oca. Anđeli su obavijestili Adama da, kao što je njegov prijestup donio smrt i jad, tako će život i besmrtnost biti iznijeti na svjetlo kroz žrtvu Isusa Krista.” {1SP 50.2}
Istjerani iz Edena i nakon toga
“Zbog toga ga GOSPODIN Bog otposla iz edenskoga vrta da obrađuje zemlju od koje bijaše uzet.
Tako on istjera čovjeka; i postavi on istočno od edenskoga vrta kerube i plameni mač, koji se okretao na sve strane, da čuvaju put do stabla života.” Postanak 3:22-23
“U poniznosti i neizrecivoj tugi, Adam i Eva su napustili divan vrt u kojem su bili toliko sretni dok nisu prekršili Božju zapovijed. Atmosfera se promijenila. Više nije bila ujednačena kao prije njihovog prijestupa. Bog ih je obukao u odjeću od kože da bi ih zaštitio od osjećaja hladnoće, a zatim i od vrućine kojoj su bili izloženi.” {1SP 49.1}
“Raj je izgubljen za Adama i prokletstvo je izrečeno nad zemljom zbog kršenja Očevog Zakona, a smrt je došla zbog grijeha. Adam je iz tužnog iskustva otkrio da je lakše prekršiti Božje zapovijedi nego oduprijeti se i potisnuti plimu moralne bijede koja ga je pritiskala. Oni koji su živjeli prije potopa imali su prednost znanja o Božjem Zakonu koje im je prenio Adam koji je razgovarao s Bogom i anđelima u Edenu. Živio je među njima gotovo tisuću godina i svojim učenjima, primjerom i poniznom poslušnošću svim Božjim zahtjevima, uzdigao je Božji Zakon. Nastojao je okrenuti svoje potomstvo od prijestupa na život poslušnosti i vjere u Spasitelja koji dolazi.” {RH April 29, 1875, par. 5}
Uspostava žrtvenog sustava
Žrtveni sustav je uspostavljen u dogovoru između Oca i Sina, da čovjeka uvijek podsjećaju na to da je plaća za grijeh smrt i da će Krist otkupiti čovjekov grijeh Svojim životom.
“Božji Zakon postojao je prije stvaranja čovjeka, u suprotnom Adam ne bi mogao sagriješiti. Nakon Adamova prijestupa načela Zakona nisu promijenjena, već su dobila određeni oblik i izričaj kako bi bila prilagođena čovjeku u njegovu palom stanju. Krist je, usavvjetovanju sa svojim Ocem, uspostavio sustav prinošenja žrtava; da smrt, umjesto da smjesta zadesi prijestupnika, biva prenesena na žrtvu koja je trebala predstavljati veliku i savršenu žrtvu Božjeg Sina.” {1SM 230.1}
“Moralni zakon je od stvaranja bio bitan dio Božjeg plana i nepromjenjiv je kao i Bog sam. Obredni zakon je trebao odgovoriti za posebnu svrhu Kristovog plana spasenja ljudskoga roda. Uspostavljen je tipološki sustav žrtava i prinosa kako bi grešnik pomoću ovih službi raspoznao veliku žrtvu, Krista…Obredni zakon bio je slavan, a to je bila mjera koju je uspostavio Isus Krist savjetujući se sa Svojim Ocem, kako bi pomogao spasenju ljudskog roda. Cijeli tipološki žrtveni sustav temeljio se na Kristu. Adam je vidio Krista predslikanog u nevinoj životinji koja pati zbog prijestupa Jehovinog Zakona.” {RH May 6, 1875, par. 4}
“Žrtva koju je zahtijevao njihov prijestup otkrila je Adamu i Evi sveti karakter Božjeg zakona; i vidjeli su, kao što nikada prije nisu vidjeli, krivnju grijeha i njegove strašne posljedice.” {CIHS 29.3}
“Načela su eksplicitnije iznesena čovjeku nakon pada, i izražena tako da odgovaraju slučaju palih ljudskih bića. Ovo je bilo neophodno zbog toga što su umovi ljudi bili zaslijepljeni prijestupom.” {CIHS 30.3}
“Sustav koji je tada uspostavljen je zahtijevao prinošenje životinja, kako bi palom čovjeku bilo prikazano ono što je zmija uvjerila Evu da ne vjeruje, da je kazna za neposlušnost smrt…Sustav žrtvi je služio da nauči čovjeka poniznosti, u pogledu njegovog palog stanja, da ga dovede do pokajanja, i da vjeruje samo Bogu, kroz obećanog Otkupitelja, za oprost prošlih prijestupa Njegovog zakona.” {CIHS 30.4}
“Sam sustav žrtvovanja osmislio je Krist, i dao Adamu kao sliku Spasitelja koji će doći.” {CIHS 31.1}
“Poslije pada u grijeh, principi tih propisa nisu promijenjeni, nego su dani dodatni propisi prikladni za čovjeka u njegovom palom stanju.” (Spiritual Gifts 3:295). {1BC 1104.3}
Adamova prva žrtva
Adam je prinio svoju prvu žrtvu, koja je simbolizirala Krista, i za njega je to bilo veoma bolno iskustvo.
“Ova obredna žrtva, određena od Boga, trebala je da bude trajna podsjetnica Adamu za njegovu krivicu, ali i pokajničko priznanje za njegov grijeh. Ovaj čin oduzimanja života dao je Adamu dublje i jasnije značenje njegovog prijestupa, što ništa drugo osim smrti Božjeg dragog Sina nije moglo pomiriti. Adam se divio beskrajnoj dobroti i nenadmašnoj ljubavi koja bi dala takav otkup da se spasi krivca. Dok je Adam ubijao nedužnu žrtvu, činilo mu se da proljeva krv Sina Božjeg vlastitom rukom. Znao je, da je ostao čvrst prema Bogu, i vjeran Njegovom svetom Zakonu, da ne bi bilo smrti životinja ni ljudi. Ipak, u žrtvenom sistemu koji je ukazivao na veliku i savršenu žrtvu Božjeg dragog Sina, pojavila se zvijezda nade da osvijetli mračnu i strašnu budućnost, i da je oslobodi njenog potpunog beznađa i propasti.” {ST January 30, 1879, par. 18}
“U početku, glava svake obitelji je smatrana vladarom i svećenikom svog doma. Nakon što se ljudski rod namnožio na zemlji, ljudi postavljeni od Boga su sprovodili ovo svečano bogoslužje žrtve za narod. U umovima grešnika krv životinja je trebala asocirati na krv Sina Božjeg. Smrt žrtve je bio dokaz svima da je kazna za grijeh smrt. Činom te žrtve, grešnik je prihvaćao krivicu i pokazivao svoju vjeru, gledajući naprijed na veliku i savršenu žrtvu Sina Božjeg što je prinošenje životinja predstavljalo. Bez pomiriteljske žrtve Božjeg Sina, nije mogao biti izlijevanja blagoslova ili spasenja od Boga na čovjeka. Bog je bio ljubomoran za čast svoga Zakona. Prijestup tog Zakona doveo je do strašnog razdvajanja Boga i čovjeka. Adamu je u njegovoj nevinosti bila darovana neposredna, slobodna i sretna zajednica sa Stvoriteljem. Nakon njegovog prijestupa, Bog će komunicirati sa čovjekom samo preko Krista i anđela.” {ST January 30, 1879, par. 19}
U sljedećem proučavanju slijedi 2. dio o planu spasenja gdje ćemo detaljnije proučiti što je taj plan uključivao i koji su bili uvijeti i obećanja u tom Savezu između Oca i Sina.
