Ovaj citat iz Evangelizma je za braću jedan od najvećih dokaza da Adventistička doktrina o Trojstvu je poduprijeta Duhom proroštva. Ovaj citat se danas koristi kao jedan od najvećih argumenata u korist doktrine o Trojstvu. Također se koristi i pri argumentiranju da je Duh Sveti istobitan sa Ocem i sa Sinom.
“Zatim, kako vjernici mogu biti kršteni “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga” (Matej 28,19), ako su Otac i Sin osobe, a Duh Sveti nije? To nije logično. Sve tri Osobe spomenute su u oktivu istog imena kojim se krštavamo. Dakle, Duh Sveti je ovdje prikazan u istoj razini s Bogom Ocem i Bogom Sinom.
Ellen G. White zapaža slijedeće: “Postoje tri žive Osobe božanstkog Trojstva … Otac, Sin i Duh Sveti.” (Evangelizam, str 463) Ona je također vrlo jasna kada je u pitanju Osoba Duha Svetoga.” (Biblijska pouka, prvo tromjesečje 2017, Duh Sveti i duhovnost, str 32)
Kratka napomena glede iznijetog citata iz pouke. Tekst je pogrešno preveden iz originala. Sestra White je rekla nebeski trio, eng. Heavenly trio, a ne božansko Trojstvo.
Također Nebeski Trio, kažu braća, je jedan od pokazatelja progresivnog razumijevanja Božanstva u Duhu proroštva, te također kao takav za ispravno razumijevanje cijelog Duha proroštva moramo imati na umu progresivnu istinu s kojom se razvijala i sama sestra White. To su neke najčešće primjedbe koje se danas iznose kada razgovaramo o doktrini o Trojstvu i cijeloj kontroverzi koju imamo danas u našoj crkvi u vezi nauke o Bogu.
Sadržaj
- Hermeneutički principi
- William Boardman – Higher Christian Life
- Ellen White o Boardmanovim sentimentima
- Povijesni kontekst nebeskog tria
- Pismo brata Daniellsa Williamu Whiteu 29. listopad 1903
- Pismo Ellen White J. H. Kellogu 20. studeni 1903
- Kellogg i Trojstvo
- Pismo H. W. Carra W. C. Whiteu 24. sječanj 1935
- Odgovor W. C. Whitea – H. W. Carru 30 travnja 1935
- Zaključak
Hermeneutički principi
Svakako je važno imati na umu navedenu primjedbu kada čitamo spise Duha proroštva. Također moramo imati i na umu i same hermenautičke principe tumačenja, kako Biblije, tako i Duha proroštva. U samom uvodu svih ovih proučavanja iznijeli smo hermenautičke principe s kojima smo se vodili kroz proučavanje Biblije. Tako ćemo se držati istih pricipa i sada kada proučavamo i ove doista važne i dragocjene citate Duha proroštva.
U svim ovim proučavanjima držati ćemo se principa tumačenja koje su nam objavljenje i kroz sam Duh Poroštva.
Kao što se Pismo Pismom tumači, na isti način moramo i svjedočanstva sestre White tumačiti njenim svjedočanstvima. Važno je naglasiti, kao što ona sama kaže, da ništa nije odbačeno, već uspoređivanjem tekst sa tekstom stavljamo u harmoniju jedno sa drugim. Također, pošto ništa nije ignorirano, ne valja nam stavljati značenje i interpretaciju nečega što ona ne spominje, jer da nije nešto spomenula, a trebala je, tada bi to bilo ignoriranje. Tako Duhu proroštva se ništa ne treba oduzimati, niti dodavati, već sve harmonizirati.
Važno je napomenuti da je sestra White prorok, kojoj je Bog davao istine. Njene objave su najčešće proaktivne govoreći Istinu najvišeg reda. Za razliku od nje, pioniri su često puta govorili reaktivno. Što to znači? Primjerice, reaktivno propovjedanje subote, bi bilo govoriti protiv nedjelje, a proaktivno propovjedanje subote bi bilo govoriti o blagoslovima subote i istine o suboti, ne osvrčući se argumente za nedjelju. To je često bio njezin stav i stil koji vidimo kroz cijele njene spise. Evo jednog primjera gdje ona piše jednom bratu koji se bavio sa pitanjem panteizma, koji je osporavao panteizam.
“Drži pogled uperen u Gospodina Isusa Krista, i gledajući Njega biti ćeš promijenjen u Njegovo obličje. Nemoj govoriti o tim spiritualističkim teorijama. Neka oni ne nađu mjesta u tvojemu umu. Neka naši časopisi budu čuvani čistima od svega te vrste. Objavljuj istinu; nemoj objavljivati zabludu. Nemoj pokušati objašnjavati vezano za ličnost Boga. Ne možeš dati nikakvo dodatno objašnjenje pored onoga kojeg je Biblija dala. Ljudske teorije vezano za Njega su dobre nizašto. Nemoj zamrljati svoj um proučavajući varljive teorije neprijatelja. Pokušaj odvuću umove od svega sličnoga.” {Lt377-1904.12}
Sestra White je svega u 12 navrata spomenula riječ panteizam, i to je kasnije kopirala u pismima, rukopisima i časopisima. Ovdje sestra White piše ovom bratu da se ne bavi zabludom, već samo istinom, te neka ostavi panteizam na stranu, da ne razmišlja o njemu. Mnoge zablude sestra White nije nikada adresirala imenom, već je neke stavljala pod globalni nazivnik, kao spiritualističke teorije i slično. Neke poznate ideje nikada nije ni spomenula kao što su Arijanizam, unitarijanizam, triteizam i slično, no to ne znači da se s time ona slagala. Ona se efektivno borila protiv tih zabluda na proaktivan način stavljajući naglasak na istinu. Primjerice borila se protiv Arijanizma na način da je davala bogate citate o Kristovom potpunom Božanstvu.
I konačno još jedno ključno pravilo tumačenja je da su njene izjave vezane uz vrijeme i mjesto.
Tako i ova izjava o nebeskom Triu ima svoje vrijeme i mjesto. Ona ima svoj literali i povijesni kontekst. Pogledajmo najprije literalni kontekst.
William Boardman – Higher Christian Life
Kako je Evangelizam kompilacija spisa Duha proroštva, originalni tekst se nalazi u knjizi “Specijalna svjedočanstva serija B”, na 62 stranici. Neposredni paragraf prije nego što sestra White govori o nebeskom Triu, sestra White citira jednu drugu knjigu pod nazivom “Uzvišeniji kršćanski život” od brata Williama Boardmana.
Brat William Boardman je bio evangelistički pastor koji je u devetnaestom stoljeću pomogao rasplamtiti pokret pod nazivom “Uzvišeniji život”. 1858 napisao je knjigu pod nazivom “Uzvišeniji kršćanski život” koja je doživjela nevjerojatan uspijeh svijetskih razmjera, ponajviše u engleskoj, te je ta knjiga izrazito bila popularna i znana u ono vrijeme. Tako je i sestra White citirala iz same te knjige neposredno prije nego što je izjavila čuvenu izjavu o nebeskom Triu.
Citat je uzet iz Boardmanove knjige “Uzvišeniji kršćanski život” iz poglavlja “Sveto Trojstvo” od stranice 99. do 105. Pročitajmo glavne dijelove tog poglavlja, kako bi smo se upoznali sa kontekstom i tvrdnjama na koje se referira sestra White. Govoreći o trojedinom Bogu, brat Boardman kaže sljedeće.
“I ponovno, Otac je autor i projektant spasenja kroz vjeru u njegovog Sina; i kada vjerujemo u Sina mi častimo Oca, jer prihvaćamo njegov plan spasenja za nas, opravdavajući njegovu mudrost, i djelujemo u skladu s njegovom voljom. Pogled na službeni i esencijalni međusobni odnos osoba Svetog Trojstva jedni prema drugima i prema nama, može baciti dodatno svjetlo na našu stazu. Po ovoj temi lakomislenost graniči nad bogohuljenjem. Ono je sveto tlo. Onaj tko se usuđuje stupiti na to neka zagazi bosonoga stopala, i otkrivene pognute glave.” {The higher christian life, William Boardman, p. 99}
Brat Boardman govori o planu spasenju koji se provodi kroz službeni i esencijalni odnos osoba Svetog Trojstva, i kroz taj odnos mi možemo dobiti dodatno svjetlo o razumijevanju trojediniog Boga. Nešto slično i naša crkva danas govori kada govori o ekonomičnom trojstvu, odnosno, da se trojedini Bog nama objavljuje kao Otac, Sin i Duh Sveti, u izvođenju Plana Spasenja. I sada brat Boardman uspostavlja svoju glavu tezu, koja je okosnica svega ostalog što tvrdi. On je na zadatku da pokaže da kroz odnos osoba Svetog Trojstva kako je Bog tri, a ipak jedan, odnosno trojedan. Njegova glavna teza je sljedeća, nastavljamo sa čitanjem.
“Otac jeste punina Božanstva nevidljivo, bez forme, koje ni jedno stvorenje nije vidjelo niti može.Sin jeste punina Božanstva otjelovljeno, kako bi ga njegova stvorenja mogli vidjeti i poznati ga, i vjerovati mu.
Duh jeste punina Božanstva u svim aktivnim poslovima, bilo stvaranje, proviđenje, otkrivenju, ili spasenje, kroz koje Bog očituje samoga sebe svemiru i kroz svemir.” {The higher christian life, William Boardman, p. 100}
I sada istu konstrukciju ponavlja kroz neke primjere i ilustracije iz Biblije, kako bi pokazao ekonomiju osoba Svetog Trojstva, koje svjedoče da je Bog Trojedan. Važno je za naglasiti da Boardmanova knjiga i jezik koji koristi je izuzetno bogat i ima svoju literalnu vrijednost.
“Jedno od Isusovih imena dati će nam analogiju u ne manje upečatljivom svjetlu – Sunce Pravde.Sva svjetlost sunca u nebu jednoč je bila skrivena u nevidljivosti prvobitne tame; i nakon toga, svjetlost koja sada isijava iz dnevne zvijezde, kada je prva zapovijed došla, neka bude svjetlo! I bijaše svjetlo, svega najviše malo difuzne izmaglice sive rose zore stvaranja, iz tame iz kaotične noći, bez forme, bez tijela, ili centra, ili isijavanja, ili slave. Ali nakon što je odvojena od tame i postavljena u sunce, tada u svojem veličanstvenom blještavilu postaje tako sjajan da nitko osim orlinog oka ne može ga pogledati u lice.
Tada ponovno njegove zrake padaju u kosini kroz Zemljinu atmosferu i oblake razveseljavajući cijeli svijet sa istom svjetološću, rastjerujući zimu i hladnoću, i tamu, započinjući proljeće u cvjetnoj ljepoti, i ljeto u proljetnoj raskoši, i jesen krcatim zlatnim riznicama hambara.
Otac je kao Svjetlo nevidljivo.
Sin je kao Svjetlo otjelovljeno.
Duh je kao Svjetlo rasvjetljeno.” {The higher christian life, William Boardman, p. 101,102}
Prisjetimo se glavne Boardmanove teze. Otac je punina Božanstva nevidljivo, Sin je punina Božanstva otjelovljeno, Duh je punina Božanstva koja čini očitovanim. Takvu poruku vidimo iz motiva Sunce pravednosti, odnosno, najprije nevedljivo svjetlo, pa otjelovljeno svjetlo, pa svjetlo koje održava život. To je ilustracija s Biblijskim motivom, koji nam govori o odnosu osoba unutar Božanstva.
“Jedna od usporedbi za blagoslovljen utjecaj Duha, davajući jedno te isti službeni odnos između osoba unutar Božanstva, koji podučava druge i nas, može nam još detaljnije ilustrirati – Rosa – Rosa Hermona – rosa pokošene livade. Prije nego što se rosa sakupi u kaplje, ono visi nad cijelim krajolikom u nevidljivoj pari, sveprisutna ali nevidljiva. I uskoro kada noć opadne u jutro, kada temperatura utone i dotakne rosu ona nevidljiva postaje vidljiva, otjelovljena; i, kada sunce izađe, ono stoji u dijamantnim kapljama drščući i odsjajivajući sučeve mlade zrake u bisernoj ljepoti nad listom i cvijetom, nad cijelim licem prirode.Ali sada ponovno proizlazi povjetarac, dah neba nježno nošen, mašući list i cvijet, i u trenutku biserne kaplje su ponovno nevidljive. Ali gdje su sada? Položene su na korijen biljke i cvijeta davajući im novu arhivu, svježinu, energiju svemu što dotakne.
Otac je kao rosa u nevidljivoj pari.
Sin je kao rosa sakupljena u prekrasnoj formi.
Duh je kao rosa položena na sjedalo života.” {The higher christian life, William Boardman, p. 102,103}
Brat Boardman koristi ove biblijske motive kako bi pokazao djelovanje i rad unutar Božanstva, trojedinog Boga. On nastavlja.
“Još jedna od Biblijski usporedbi – svakako ne iscrpljujući ih sve – neće biti na odmet, – Kiša.Kiša, kao i rosa, pliva u nevidljivosti, i najprije sveprisutna, preko svega, uokolo svega. Od nikoga viđena. Dok ostaje u njezinoj nevidljivosti, zemlja se sasušila, oblaci se cijepaju zajedno, zemlja popuca, sunce izlijeva svoju goruću toplinu, vjetrovi rasvijetle prašinu u kružnim vihorima, i u talasajućim oblacima, glad mršavo i gladno naoko korača zemljom, praćena sa pomorom i smrti. Malo po malo, željan promatrač vidi mali, veličine ruke, oblak koji se podiže daleko iznad mora. Ono se skuplja, skuplja, skuplja; dolazi i raširuje se kako dolazi, u veličanstvu preko cijelog neba; – Ali sve je sasušeno i golo i još mrtvo na zemlji.
Ali sada dolazi kap, i kap nakon kapi, žurno, brzo – kiša, pljusak – čisteći, i davajući zemlji sva blaga iz oblaka – oblaci se otvore, brazde se smekšaju, izvori, potočići, rijeke, nabujaju i popune se, i sva je zemlja ponovno razveseljena i povraćena u obilje.
Otac je kao nevidljiva para.
Sin je kao natovaren oblak i padajuća kiša.
Duh je Kiša – Izlivena i radeći u osvježavajućoj snazi.” {The higher christian life, William Boardman, p. 103,104}
Poslušajte pažljivo Boardmanovu važnu opasku glede ovih ilustracija.
“Ove usporedbe su sve ne savršene. One više skrivaju nego što ilustriraju tri-ličnosti jednoga Boga, zato što one nisu osobe nego stvari, siromašne i zemaljske u najboljem slučaju, kako bi prezentirale živuće ličnosti živoga Boga. One mogu, međutim, ilustrirati službene odnose međusobno i svakog pojedinog i svih sa svima nama. I više. Oni također mogu ilustrirati istinu da sva punina Onoga koji ispunjava sve u svemu, prebiva u svakoj osobi Trojedinog Boga.Otac jeste sva punina Božanstva nevidljivo.
Sin jeste sva punina Božanstva očitovano.
Duh jeste sva punina Božanstva što čini očitovanim.
Osobe nisu puke dužnosti, ili način objave, već žive osobe živog Boga.” {The higher christian life, William Boardman, p. 104,105}
Jako je važno za naglasiti da kada Boardman koristi slike iz prirode on govori o ilustracijama, a ne realnosti, jer realnost o kojoj on govori, vjeruje i zagovara su tri ličnosti jednoga Boga, odnosno trojedini Bog. Kako su oni jedan, a ipak tri, to je tajna i misterija, to je sveto tlo i ne smije se u to ulaziti, ali odnos tri osobe Svetog Trojstva se vidi kroz njihovo djelovanje.
Jako slični stav po pitanju trojstva i mi danas kao Adventisti sedmoga dana zagovaramo. Kako su tri osobe jedan Bog, i da je Bog doista osoba, nama je tajna i misterija, ali ono kako nam se Bog otrkiva kao trojedini je upravo kroz plan spasenja, ili kako se popularno u zadnje vrijeme kaže “ekonomično Trojstvo”. Taj naziv vidimo iz knjige “Što adventisti vjeruju” na stranici 23
“U Božanstvu postoji ustroj/ekonomija funkcija. Bog nepotrebno ne udvostručuje rad. Red je prvi zakon Neba i Bog radi uredno. Ovaj red proistječe od Božanstva i čuva jedinstvo Božanstva. Izgleda da Otac radi kao izvor, Sin kao posrednik, a Duh kao Onaj koji ostvaruje ili primjenjuje.” (‘Što adventisti vjeruju’, str. 23)“U ustroju/ekonomiji funkcija, različiti članovi Božanstva izvršavaju različite zadatke u spašavanju čovjeka.” (‘Što adventisti vjeruju’, str. 23)
Veoma slično razumijevanje Trojedinog Boga kao što naša crkva danas ima imao je i brat Boardman. Važno je naglasiti odnos unutar Božanstva, a ne točno način na koje su tri osobe jedna osoba, odnosno jedan Bog. Čak i na službenoj stranici crkve jedan naš brat u ime cijele crkve objašnjava trojedinog Boga pomoću jajeta, kako svaki dio jajeta žumanjak, bijelanjak i ljuska djeluju u različitoj funkciji, ali su opet jedinstveni.
Crkva se danas jasno slaže sa Boardmanovim tezama, i o tome imamo i potvrdu. Jedan naš dragi brat čiji se teološki radovi daju kao nastavni materijal na našem teološkom fakultetu u Maruševcu, upravo to i potvrđuje. Jedan od radova se zove “Trinitarni jezik Elene Vajt” gdje kaže:
“Kada čitamo teološke knjige koje je Elena Vajt citirala, u nekim trenucima dobijamo utisak da je adventističko shvatanje Trojstva gotovo identično onome što je izneseno u tim knjigama. To je ono što je Vilijam Vajt nazvao „prihvatljiv jezik“ na koji je Bog uputio adventističku crkvu kroz ono što je Elen Vajt citirala od tih teologa.10 “ (Trinitarni jezik Elene Vajt, str 27)
“10) Na primer, u knjizi „Uzvišeniji hrišćanski život“ od Viliama Bordmana, na 107. strani u jednoj fusnoti nalazimo sledeću rečenicu: „… Sveti Duh; i on je kao Sin i jednak Ocu i isto večan kao Otac“ (“Holy Spirit ; and he like the Son, is both coequal and coeternal with the Father.“). Ovo je gotovo identična izjava sa onom koju nalazimo u drugom verovanju adventističke crkve gde se kaže da su Otac, Sin i Sveti Duh „lica iste večnosti“ (engl. ‐ coeternal). Isto tako, i druga shvatanja kao shvatanja reči „osoba“, „treća osoba“ „tri žive osobe“ se takođe nalaze u ovim knjigama i predstavjaju osnovu onoga što adventistička crkva veruje po pitanju Trojstva.” (Trinitarni jezik Elene Vajt, str. 27)
Glavna teza ovog rada je da je Sestra White podupirala ove teologe kao što je bio brat Boardman, te samim time razumijevanje trojstva u cijeloj crkvi je progresivno raslo i došlo u sklad ondašnjih cijenjenih teologa kao što je bio Boardman, te je njihovo razumijvanje osnova onoga što danas adventistička crkva vjeruje po pitanju Trojstva. Istina postoje male razlike, ali ono je gotovo identično, kao što kaže ovaj brat u svojemu radu, i kao što sami možemo vidjeti.
Ellen White o Boardmanovim sentimentima
Sada nakon što smo se upoznali sa tezama brata Boardmana, i razumijemo cijeli kontekst kojeg sestra Whtie citira, pogledajmo u originalni citat u kontekstu što je Bog poručio preko sestre White glede ove same teme.
“Upućena sam da kažem”. U originalu kaže: “I am instructed to say”, što znači, ovo što ona govori nije njeno osobno mišljenje, već je to svjetlost sa neba koja dolazi od najvišeg Autoriteta.
“Upućena sam da kažem, sentimentima onih koji traže napredne znanstvene ideje ne smije se vjerovati. Učinjeni su slijedeći prikazi: “Otac je kao Svjetlo nevidljivo. Sin je kao Svjetlo otjelovljeno. Duh je kao Svjetlo rasvjetljeno.” “Otac je kao rosa u nevidljivoj pari. Sin je kao rosa sakupljena prekrasnoj formi. Duh je kao rosa položena na sjedalo života.” Drugi prikaz: “Otac je kao nevidljiva para. Sin je kao natovaren oblak i padajuća kiša. Duh je Kiša – Izlivena i radeći u osvježavajućoj snazi.” {SpTB07 62.2}
Tko su to oni koji traže napredne znanstvene ideje? Upravo oni koje sestra White citira i stavlja pod navodnike. A tko je to? Brat William Boardman! Dali bratu Williamu Boardmanu možemo vjerovati i njegovim sentimentima? Sâm Bog je nadahuo svojeg proroka i dao poruku cijeloj crkvi da se bratu Boardmanu i njegovim sentimentima ne smije vjerovati, jer ono što on govori i zagovara nije od Boga, već kaže:
“Svi ti spiritualistički prikazi su obično ništavilo. Oni su ne savršeni, neistiniti. Oni oslabljuju i umanjuju Veličanstvo s kojim se ni jedna zemaljska usporedba ne može usporediti. Bog se ne može usporediti sa stvarima koja je Njegova ruka načinila. One su samo zemaljske stvari, koje pate pod Božjim prokletstvom radi čovjekova grijeha. Otac se ne može opisati stvarima sa zemlje. Otac jeste sva punina Božanstva tjelesno, i nevidljiv je smrtnom pogledu.” {SpTB07 62.3}
Bog jasno poručuje da su ideje Williama Boardmana i onih koji takve ideje zagovaraju jednostavno spiritualističke ideje. Mnogi ovdje misle da sestra White, kada govori o ovome, govori o panteizmu. No sada kada imamo potpunu sliku onoga čega sestra White citira, vidimo da je riječ o trojstvu, odnosno ekonomičnom odnosu tri osobe jednoga Boga, odnosno trojedinog Boga. Kada sestra White citira, onda ona stavlja pod znake navodnika, kao što je to napravila prethodno. U ovom slučaju nije citirala, već je davala čistu i jasnu svijetlost onoga što joj bilo objavljeno sa neba. Usporedite detalje.
William Boardman | Ellen G. White |
Ove usporedbe su sve ne savršene. One više skrivaju nego što ilustriraju tri-ličnosti jednoga Boga, zato što one nisu osobe nego stvari, siromašne i zemaljske u najboljem slučaju, kako bi prezentirale živuće ličnosti živoga Boga. One mogu međutim ilustrirati službene odnose međusobno i svakog svima nama. I više. Oni također mogu ilustrirati istinu da sva punina Onoga koji ispunjava sve u svemu, prebiva u svakoj osobi Trojedinog Boga. | Svi ti spiritualistički prikazi su obično ništavilo. Oni su ne savršeni, neistiniti. Oni ostabljuju i umanjuju Veličanstvo s kojim se ni jedna zemaljska usporedba ne može usporediti. Bog se ne može usporediti sa stvarima koja je Njegova ruka učinila. One su samo zemaljske stvari, pate pod Božjim prokletstvom radi čovjekova grijeha. Otac se ne može opisati stvarima sa zemlje. |
These likenings are all imperfect. They rather hide than illustrate the tri-personality of the one God, for they are not persons but things, poor and earthly at best, to represent the living personalities of the living God. So much they may do, however, as to illustrate the official relations of each to the other and of each and all to us. And more. They may also illustrate the truth that all the fulness of Him who filleth all in all, dwells in each person of Triune God. | All these spiritualistic representations are simply nothingness. They are imperfect, untrue. They weaken and diminish the Majesty which no earthly likeness can be compared to. God can not be compared with the things His hands have made. These are mere earthly things, suffering under the curse of God because of the sins of man. The Father can not be described by the things of earth. |
Boardmanovo uvjerenje o trojedinom bogu, o tri ličnosti jednoga Boga, kojega naziva živim Bogom, je za sestru White spiritualističko ništavilo. Boardman koristi ove ilustracije da bi pokazao službeni odnos tri žive ličnosti jednoga živog Boga, no sestra White ne pije to vino, već ga drsko prolijeva nazivajući tu ideju o Bogu spiritualističkom.
Boardman govori kako ove ilustracije nisu dovoljno dobre da bi objasnile trojedinog Boga, a sestra White kaže kako ove ilustracije nisu uopće dobre da bi opisale Oca. Primjetite kako je za Boardmana Živi Bog trojedini Bog, odnosno tri žive ličnosti živog Boga. Za sestru White, živi Bog je Otac.
Ključno pitanje je zašto je sestra White ovo razumijevanje o Bogu nazvala spiritualističkom idejom? Citat je napisan 1905 godine, i u to vrijeme crkva je imala krizu po pitanju ličnosti Boga. Danas teolozi tvrde da je ova kriza doprinijela progresivnom razumijevanju trojedinog boga, odnosno trojstva. No istina je totalno suprotna. Crkva je imala definitivno i kompletno svjetlo glede ličnosti Boga, i kriza koja je tada bila samo je još više naglasila one stare istine koje je crkva imala po pitanju ličnosti Boga. Vjerovanje po pitanju ličnosti Boga se promijenilo uvođenjem doktrine o Trojstvu. Što je to što danas crkva služno vjeruje po pitanju ličnosti Boga?
“Riječ osobe korištene u naslovu današnje pouke mora se razumijeti u teološkom smislu. Ako izjednačujemo ljudsku osobnost sa Bogom, tada bi rekli da tri osobe znači tri individue. Tada bi onda imali tri Boga, ili triteizam. Ali povijesno Kršćanstvo je dalo riječi osoba, kada se primjenjuje za Boga, posebno značenje: osobno samoodvojivo, koje daje razdvojenost u Osobama Božanstva bez uništavanja koncepta jedinstva. Ovu ideju je teško shvatiti ili objasniti! Ona je dio misterije Božanstva.” (Subonjo školska lekcija, 4. Tromjesječje 1998, 12. Listopad, ‘ Otac, Sin i Duh Sveti’)
“Ovi tekstovi i drugi nas navode da vjerujemo da je naš predivan Bog tri Osobe u jednoj, umno nedokućiva misterija, ali istina koju prihvaćamo vjerom jer Pismo tako kaže.” (Subonjo školska lekcija, 4. Tromjesječje 1998, 10. Listopad, ‘ Otac, Sin i Duh Sveti’)
Kao što vidimo, umno je nedokučivo razumijeti da je Bog jedan i da je osoba, i da je u isto vrijeme tri osobe, ali ipak samo jedan Bog i da je Bog osoba. Takav koncept nigdje u Bibliji se ne nalazi, a još manje u spisima Duha proroštva. Danas crkva službeno tvrdi da je Bog osoba, ali ne doslovno, jer bi to tada značilo da je Bog tri individue, odnosno tada bi imali triteizam. No sestra White se borila protiv ovakvog spiritualiziranja pojma osobe, i ona je Boga Oca i Njegovog Sina uzdizala u najvišem značenju riječi osoba, a to je da su oni zaista dvije posebne individue.
“Biblija nam jasno otkriva odnos između Boga i Krista i oni jasno pokazuju osobnost i individualnost obojice. (Citirano Jevrejima 1:1-5). Bog je Otac Kristov; Krist je Sin Božji. Kristu je data uzvišena pozicija. Učinjen je jednakim Ocu. Svi Božji savjeti su otvoreni Njegovom Sinu.” {E. G. White, Svjedočanstva za Zajednicu, svezak 8, str. orig. 268; 1904}
Crkva je imala od samog početka u svojim temeljima potpuno objavljeno svjetlo po pitanju ličnosti Boga. Otac i Sin su dvije posebne individue.
“Od vječnosti je postojalo potpuno jedinstvo između Oca i Sina. Bili su dvoje, a skoro pa identični; dvoje u individualnosti, a ipak jedno u duhu, srcu i karakteru.” {E. G. White, Youth’s Instructor, 16. prosinca 1897., par. 5}
Današnja trinitarijanska teologija zastupa stav da tri osobe božanstva nisu doslovne osobe, jer bi tada imali tri individue odnosno triteizam, a sestra White je zagovarala da su Otac i Sin usitinu dvije posebne individue. Nisu one ontološki jedan Bog, već su jedno u duhu, srcu i karakteru.
Najjasnija razlika između ova dva sukobljena stava može se u suštini prikazati na slijedeći način. Jedna strana tvrdi da je Bog prilagodio sebe čovjeku, i da sebe objavljuje u planu spasenja kao ‘Otac’, kao ‘Sin’ i kao ‘Sveti Duh’, te da Boga zbog toga vidimo kao trojedinog koji se tako objavljuje unutar plana spasenja. Dijametralno suprotan stav tome prvome jeste da je Bog čovjeka prilagodio Sebi, jer ga je stvorio na Svoju vlastitu sliku. Zato pojmovi kao što su ‘otac’, ‘sin’, ‘duh’ i ‘osoba’ možemo i trebamo uzeti u njihovom očitom značnju tih riječ, dok u prvom stavu te pojmove trebamo uzeti kao metafore, odnosno pridodati neka posebna značenja. Nigdje u Bibliji niti u Spisima Duha proroštva nema objašnjenja tog posebnog značenja tih riječi, osim u teološkim knjigama, koje je sestra White nazivala naprednim znanstveno spiritualističkim idejama. Sestra White je zagovarala da je Bog doslovno osoba, individua, i da je on doslovno Otac. Otac naš nebeski. I da On, jedini istini Bog, ima doslovnog Sina, i da je plan spasenja takav da je Bog doista dao svojega Jedinca za tebe i mene. To je ključna suštinska razlika koju valja imati na umu kada imamo ovu istu kontroverzu sa doktrinom koju smo imali za vrijeme sestre White. Sestra White je imala jasno i nedvosmisleno svjetlo od Boga da je Bog uistinu osoba, u najuzvišenijem smislu.
“Kada je Adam izašao iz Stvoriteljeve ruke, nosio je fizičku, umnu i duhovnu sličnost sa svojim Stvoriteljem.” {E. G. White, Odgoj, str. orig. 15; 1903}“Stvoreni da budu „obličje i slava Božja” (1 Korinćanima 11:7), Adam i Eva su primili darove dostojne svog visokog određenja. Skladni i razmjerni po obliku, pravilnih i lijepih crta lica, pojave koja je odisala zdravljem i zračila radošću i nadom, oni su svojom vanjštinom bili slični liku svog Stvoritelja. Ova sličnost nije se otkrivala samo u njihovoj fizičkoj prirodi. Svaka njihova duhovna i duševna sposobnost odražavala je Stvoriteljevu slavu.” {Odgoj, str. orig. 20.2; 1903}
“Mi ne prihvaćamo zablude ljudi, već Riječ Božju da je čovjek stvoren prema slici Boga i Krista, jer Riječ objavljuje ”“Bog, koji je u više navrata i na više načina nekoć govorio očima po prorocima, u ove posljednje dane progovorio nam je po svome Sinu, kojega je postavio baštinikom svega, po kome je i načinio svjetove; koji je sjaj slave njegove i savršeni otisak njegove osobe te sve nosi riječju svoje snage; koji je, sam ostvarivši očišćenje naših grijeha, sjeo zdesna Veličanstvu u visinama.” Hebrejima 1:1-3” {Ms236-1902.4}
Ako se držimo suštine, stvar je veoma jednostavna. Crkva je imala definitivno svjetlo po pitanju ličnosti Boga, i to je sestra White uvijek branila, a to je da su Otac i Sin Dvije posebne individue, potpuno cjelovite Osobe, Bića. Bog je Otac Kristu, Krist je Sin Božji. Kada govori o Bogu i ličnosti Boga, sestra White govori o ličnosti Oca. Prisjetimo se njenog komentara i zamjerku Boardmanu.
“Svi ti spiritualistički prikazi su obično ništavilo. Oni su ne savršeni, neistiniti. Oni oslaljuju i umanjuju Veličanstvo s kojim se ni jedna zemaljska usporedba ne može usporediti. Bog se ne može usporediti sa stvarima koja je Njegova ruka učinila. One su samo zemaljske stvari, pate pod Božjim prokletstvom radi čovjekova grijeha. Otac se ne može opisati stvarima sa zemlje. Otac jeste sva punina Božanstva tjelesno, i nevidljiv je smrtnom pogledu.” {SpTB07 62.3}Usporedite to sa Boardmanovom izjavom o Ocu.
William Boardman | Ellen G. White |
Otac jeste punina Božanstva nevidljivo, bez forme, koje ni jedno stvorenje nije vidjelo niti može. | Otac jeste sva punina Božanstva tjelesno, i nevidljiv je smrtnom pogledu. |
The Father is fullness of the Godhead invisibly, without form, whom no creature hath seen or can see. | The Father is all the fulness of the Godhead bodily, and is invisible to mortal sight. |
Otac jeste sva punina Božanstva i to tjelesno. Bog Otac jeste Duh, ali je potpuno Biće, ima i Duh i tijelo.Njega gledaju u Lice sve nebeske vojske neprestano.
“Moćna sila koja djeluje kroz čitavu prirodu i održava sve što postoji nije, kao što to prikazuju neki znanstvenici, samo jedno sveobuhvatno načelo, jedna pokretačka energija. Bog je duh, a ipak je osobno Biće, jer je čovjek stvoren po Njegovom obličju.” {Svjedočanstva za Zajednicu svezak 8, str. orig. 263.1; 1904}
Bog je doslovno Osoba u najuvišenijem smislu te riječi. Mi nemamo triteizam, već “nama je samo jedan Bog, Otac, od kojega je sve, a mi za Njega” i “nema drugog Boga osim jednoga”. (1. Korinčanima 8:6,4). Taj jedini istiniti Bog ima Sina koji je doslovno Osoba i potpuno Biće, jer smo stvoreni na Njihovu sliku. Sestra White nastavlja ispravljati Boardmanove spiritualističke ideje.
“Sin jeste sva punina Božanstva očitovana. Riječ Božja proglašava da je On “savršena slika Njegove Osobe.” “Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina svojega jedinorođenoga Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego ima život vječni.” Ovdje je prikazana Očeva ličnost.” {SpTB07 63.1}
Naš prijevod Biblije kaže za Krista, – “On, koji je odsjaj slave Njegove i savršeni otisak (slika) Njegove Osobe”. U Kristu, jedino rođenome Sinu Božjemu vidimo osobnost ili ličnost Očevu. Bog je uistinu Osoba u najuzvišenijem smislu, baš kao i Njegov Sin Isus Krist.
Sestra White nastavlja.
“Duh, Utješitelj kojega je Krist obećao poslati nakon što uzađe na nebo je Krist.”
Da, to je sestra White napisala svojom rukom. U priloženom vidimo slika njenog originalnog rukopisa. No tu je stala. Pošto takva konstrukcija nije u skladu sa Boardmanovom linijom, onda je prekrižila Krist. Ona nastavlja.
“Utješitelj kojega je Krist obećao poslati nakon što uzađe na nebo, je Duh u svoj punini Božanstva, otkrivajući silu božanske milosti svima koji primaju i vjeruju u Krista kao osobnog Spasitelja.” {SpTB07 63.2}
Primjetite nekoliko detalja. Prvo kako je preformulirala rečenicu glede Krista kao Utješitelja, editori su morali maknuti riječ Duh na samom početku rečenice, jer nebi bilo smisleno reći “Duh je … Duh u svoj punini Božanstva”.
Sestra White radi jasnu razliku između Oca i Sina prema Duhu. Primjetite da ona kaže da Otac jeste sva punina Božanstva, Sin jeste sva punina Božanstva, dok za Duha Svetoga, sestra White kaže da je Utješitelj, Duh u svoj punini Božanstva. Zašto je to tako? Zato što je Duh Sveti doslovan duh, a ne biće kao što su to Otac i Sin. Biće po Bibliji sačinjava ‘duh’ i ‘tijelo’, a Duh Sveti je Duh koji jeste u Ocu i Sinu. Duh Sveti nije samo puka bezlična sila ili utjecaj, već je to osoba Oca i Sina. Duh Sveti je osoba, jer su Otac i Sin Osobe. Duh Sveti je u svoj punini Božanstva jer On dolazi u svojoj punini božanske moći, neizmjenjenom silom, kao što je sestra White rekla u Čežnji Vjekova (DA 671.2). Detalje o tome, možete proučiti u našim proučavanjima koje smo do sada radili kroz pouku. I to nas konačno vodi do glavnog tekst, gdje sestra White nastavlja.
“Postoje tri žive osobe nebeskog tria; u ime ove tri velike sile – Oca, Sina, i Svetoga Duha – oni koji primaju Krista živom vjerom su kršteni, i ove sile će surađivati sa poslušnim podanicima neba, u njihovim naporima da žive novi život u Kristu…” {SpTB07 63.2}
Očito ovaj tekst ne govori da je ovaj trio sačinjava jednoga Boga, niti da imamo tri Boga. Nebeski trio je pojam koji je vezan za razumijevanje Biblijskog teksta Matej 28:19, gdje Isus daje nalog da idemo po cijelome svijetu i da krštavamo u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Nažalost ima nekih pojedinaca koji tvrde kako su ovi tekstovi ubačeni u spise Duha proroštva, ali Duh proroštva daje razumijevanje teksta Matej 28:19. To razumijevanje je u potpunosti u harmoniji sa svime što je sestra White ikada rekla. Nebeski trio ne govori o trojedinom Bogu, niti da je to jedan u tri, i tri u jedan, jer da to govori, uhvatila bi Boardmana objeručke, i nebi ga prozvala spiritualistom.
Boardman kaže kako su tri žive osobe živoga Boga, da su one osobe, a ne puke dužnosti ili načini objave, već žive osobe živog Boga. Za Boardmana te tri žive osobe sačinjavaju jednoga Boga, a za sestru White te tri osobe sačinjavaju nebeski trio, a ne jednoga Boga. Kada ona govori o nebeskom Triu na drugim mjestima, onda daje potpunije i detaljnije razumijevanje koje je u suštini objašnjeno u sljedećem tekst.
“Neka budu zahvalni Bogu za njegovu mnogostruku milost i neka budu ljubazni jedan prema drugom. Oni imaju jednoga Boga i jednoga Spasitelj; i jednoga Duha – Duha Kristovog – koji će unijeti jedinstvo unutar njihovih redova.” {9T 189.3; 1909}
Koju je točno objavu sestra White imala po pitanju Matej 28:19 proučavati ćemo u slijedećem proučavanju. U ovom proučavanju promotriti ćemo još neke detalje glede ličnosti Boga, i samog konteksta ovog citata, da ga stavimo u vrijeme i mjesto.
Povijesni kontekst nebeskog tria
Koji je točno kontekst ovoga citata? Kome i radi čega je sestra White pisala?
Ovo što ćemo sada razmatrati je od izuzetne važnosti za pravilno razumijevanje sestre White u povjesnom kontekstu.
Čitamo u uvodu samog pisma.
“Sanatorij, KalifornijaStudeni, 1905
Nisam mogla spavati tokom prošle noći. Pisma su mi dolazila sa izjavama ljudi koji tvrde da su pitali dr. Kellogga dali vjeruje svjedočanstvima koja sestra White nosi. On tvrdi da vjeruje, ali on ne vjeruje.” {SpTB07 60.3}
Sestra White piše pismo sanatoriju u Kaliforniju, jer su joj dolazili upiti dali Kellogg vjeruje u svjedočanstva Sestre White. Valja primjetiti vrijeme, jer je riječ o 1905. godini. Kakve veze ima dr. Kellogg sa trojstvom? Dali postoje povjesni dokumenti koji objavljuju da se Kellogg pozivao na spise Sestre White?
Pogledajmo najprije odgovor na pitanje dali postoji kakva poveznica između Kellogga, i trojstva.
Odgovor nalazimo u povijesnim dokumentima, u crkvenoj arhivi.
7. listopada 1903 godine crkva je održala Godišnji Sastanak u Washingtonu. Na tom skupu bili su okupljeni vodeći ljudi adventističke crkve. U to vrijeme, unatoč mnogim opomenama, Kelloggova knjiga Živi Hram je ipak bila izdata. Na tom su skupu također bili prisutni Kellogg i njegovi pobornici. Nastao je sukob. No, u pravi čas došla je pošta i pismo od proročice Božje glede cijele situacije. Čitamo prvi odlomak.
“Imam nekoliko stvari za reći našim učiteljima u svezi sa knjigom Živi Hram. Budite oprezni kako podupirete izjave ove knjige glede ličnosti Boga. Kako mi je Gospod pokazao stvari, ovi sentimenti ne nose odobrenje Božje. One su zamka koje je neprijatelj pripremio za ove posljednje dane. Mislila sam da će ovo sigurno biti primjećeno i da neće biti nužno za mene reći bilo što glede toga. Ali otkako je izrečena tvrdnja kako ova učenja mogu biti poduprijeta izjavama iz mojih spisa, primorana sam progovoriti u poricanju te izjave. U toj knjizi mogu postojati izrazi i sentimenti koji su u skladu sa mojim spisima. I u mojim spisima mogu postojati mnoge izjave koje kada se izvade iz konteksta i protumače u skladu sa umom pisca Živog Hrama, mogu izgledati kao da su skladu sa učenjima te knjige. Ovo može dati prividnu potporu tvrdanjama da sentimenti u knjizi Živome Hramu su u skladu sa mojim spisima. Ali Bože sačuvaj da takvo mišljenje prevlada.” {Lt211-1903.1}
Ovo pismo je doista razriješilo cijelu situaciju na skupu. Kellogg je prihvatio opomenu i rekao kako će revidirati knjigu u skladu sa braćom, te nakon sastanka, svi su međusobno razgovarali. U nastavku čitati ćemo neka pisma i korespodencije koje nam daju uvid u kontroverzu koju su braća tada imala. Važno je napomenuti kako ove korespodencije povjesničari izbjegavaju, jer daju pravu svjetlost na suštinu onoga što je bila tada kontroverza. Ovo radimo da bismo vidjeli stvarnu povijesnu sliku i razumijevanje kako je crkva i sestra White odgovarala i razriješavala krizu po pitanju ličnosti Boga.
Pismo brata Daniellsa Williamu Whiteu
29. listopad 1903
Čitamo pismo tadašnjeg predsjednika generalne konferencije brata Daniellsa bratu Williamu Whiteu, sinu sestre White, koji je prisustvovao ovome sastanku.
“Otkako se zasjedanje završilo osjećao sam da ti trebam u povjerenju napisati o planu dr. Kellogga o reviziji i ponovnom izdavanju ‘Živog Hrama’… On (Kellogg) izjavljuje da je, nekoliko dana prije zasjedanja, razmišljao o tome ponovo i počeo uviđati da je učinio malu grešku u izražavanju svojih gledišta. On tvrdi da je cijelo vrijeme imao problem kako opisati karakter Božji i Njegovu povezanost sa onim što je stvorio…Onda je izjavio da su njegovi prethodni pogledi u vezi sa trojstvom su stajali na njegovom putu da dadne jasnu i apsolutnu ispravnu izjavu; i za kratko vrijeme došao je do toga da je povjerovao u Trojstvo i sada može vrlo jasno vidjeti gdje su bile sva teškoća i vjeruje da može zadovoljavajuće razjasniti to pitanje.” (Letter: A. G. Daniells to W. C. White, Oct, 1903. p. 1,2)
“Rekao mi je da on sada vjeruje u Boga Oca, Boga Sina i Boga Svetog Duha; i da je njegovo gledište bilo da je Bog – Sveti Duh, a ne Bog Otac, onaj koji ispunjava sav prostor i svaku živu stvar. Rekao je da je mogao izraziti svoje poglede bez pogrešnih utisaka koje knjiga sada izaziva da je vjerovao u ovo prije pisanja knjige.” (Letter: A. G. Daniells to W. C. White, Oct, 1903. p. 1,2)
“Naveo sam prigovore koje sam našao u učenju i pokušao mu pokazati da je učenje tako potpunoj suprotnosti sa evanđeljem da ne vidim kako bi moglo biti revidirano promjenom u svega nekoliko izraza.” (Letter: A. G. Daniells to W. C. White, Oct, 1903. p. 1, 2)
“Imali smo debatu o tome neko vrijeme u prijateljskom duhu, ali bio sam uvjeren da, kada smo se razišli, doktor nije razumio sebe niti karakter svog učenja. Ne mogu shvatiti kako je moguće da prvo tako padne, a potom za samo nekoliko dana prepravi knjige kako bi sve bilo u redu.” (Letter: A. G. Daniells to W. C. White, Oct, 1903. p. 1, 2)
Ovo je nešto što najviši teolozi i povjesničari u adventističkoj crkvi skrivaju, jer ovo pismo svjedoči da je Kellogg iz panteizma počeo vjerovati u trojstvo, u Boga Oca, Boga Sina, i Boga Duha Svetoga. Mislio je ako bi na takav način prikazao sadržaj svoje knjige Živi Hram da bi tada sve bilo u redu. Daniells je tada dao primjedbe na doktrinu o Trojstvu, jer je to bilo u potpunosti suprotno Evanđelju. Kelloggovo priznanje da vjeruje sada u trojstvo i da tako želi popraviti svoju knjigu Živi Hram, nije prošlo bez protivljenja. Bog se još uvijek borio za brata Kellogga. Bog je nadahnuo svoju proročicu i pomoću nje poslao poruke opomene, a također i istinsko svjetlo po pitanju ličnosti Boga. Tko je Bog, dali je On doslovno Osoba? Dali Bog ima Sina kojega je dao za nas? Također u ovom pismu imamo mnoge druge vrijedne detalje koje Bog poručuje Kelloggu preko sestre White, koje su za nas danas izrazito bitni kada imamo ovu veliku kontroverzu glede trojstva.
Pismo Ellen White J. H. Kellogu
20. studeni 1903
Brat Whilliam White je dao svojoj majci pismo brata Daniellsa i kada je sestra White pročitala to pismo, ona piše direktno Kelloggu. Korespodencija brata Daniellsa, Willima White, Ellen White i doktora Kelloga opisana je slijedećom slikom:
Pročitajmo većinu tog pisma.
“Moram ti reći da tvoje ideje glede nekih stvari su odlučno pogrešne. Voljela bi da vidiš svoje pogreške. Knjiga Živi Hram ne treba biti zakrpana, sa nekoliko učinjenih promjena u njoj, i tada je oglašavati i veličati kao vrijednu nakladu. Bolje bi bilo predstaviti fiziološke djelove u drugoj knjizi pod drugim naslovom. Kada si pisao tu knjigu, nisi bio pod Božjom nadahnućem. Pored tebe bio je onaj koji nadahnuo Adama da gleda na Boga u pogrešnom svijetlu. Tvoje cijelokupno srce mora biti promjenjeno, temeljito i u potpunosti očišćeno.” {Lt253-1903.1}
Nakon što je sestra White pročitala pismo Daniellsovo pismo, te dobila informaciju da Kellogg je povjerovao u trojstvo, ona kaže “tvoje ideje glede nekih stvari su odlučno pogrešne”. Knjiga Živi Hram se ne smije pokrpati, jer promjenom panteističkog razumjevanja ličnosti Boga u trinitarijanski ništa se neće u suštini promijeniti. Ličnost trojedinog boga također odstupa od svjetlosti koje je Bog dao za nas po pitanju ličnosti Boga, i ono je potpuno pogrešno. Imajmo na umu da u cijelom ovom pismu sestra White govori i o panteizmu i o trojstvu.
Sada sestra White ide u objašnjenje kako je Bog dao svjetlost po pitanju ličnosti Boga, i koja je to svjetlost. Pažljivo čitajmo.
“Moj suprug, starješina Joseph Bates, otac Pierce, starješina Edson, i mnogi drugi koji su bili oštroiumni, plemeniti, i odani su bili među onima koji su nakon isteka vremena 1844 tragali za istinom. Na našim važnim sastancima, ovi ljudi bi se sastajali međusobno i tragali za istinom kao za skrivenim blagom. Sastajala bi se s njima, i mi bi proučavali i molili se usrdno; osjećali smo da moramo naučiti Božju istinu. Često bi ostajali zajedno do kasno u noć, a nekada kroz cijelu noć, moleći za svjetlost i proučavajući Riječ. Dok smo postili i molili, velika sila je došla na nas. Ali nisam mogla razumjeti rasuđivanje braće. Moj um je bio zaključan, i nisam mogla razumjeti što smo proučavali. Tada bi Duh Božji došao na mene, bila bi odnjeta u viziji i jasno objašnjenje odlomaka koje smo proučavali bi mi bilo dano sa uputama vezano za poziciju koju moramo zauzeti glede istine i dužnosti. Iznova i iznova bi se to događalo. Linija istine koja se proteže od tog vremena do vremena kada ćemo ući u Božji grad mi je jednostavno prikazano, i dala sam svojim braćama i sestrama upute koje je Gospod meni dao. Oni su znali da kada nisam u viziju, da ne mogu razumijeti ove stvar, i oni su prihvatili otkrivenja koje su mi data kao direktnu svjetlost s neba. Tako su vodeće točke naše vjere, kako ih držimo danas, čvrsto utvrđene. Točka za točkom se jasno izdefinirala,i sva braća su došli u harmoniju.” {Lt253-1903.4}
Ljudi koji su oštroumni vrijedni tragaći za Božjom riječju kao za skrivenim blagom, su nabrojani poimence. James White, Joseph Bates, Pierce, Edson i drugi. Svu braću koju je nabrojala su bili oštri anti-trinitarijanci. Zašto sestra White njih spominje u kontekstu Kelloggovog obraćenja na trojstvo? Dali Kellogg može nešto naučiti od ovih ljudi po pitanju ličnosti Boga? Dali mi možemo danas nešto naučiti od ovih oštroumnih ljudi po pitanju ličnosti Boga? Ovi ljudi su tada poznavali Božju Riječ bolje nego sestra White, jer je to Bog tako odredio da bi bili sigurni da ovo što su otkrili u Bibliji bila sigurna potvrda i dokaz odobrenja sa Neba. Sve što su oni otkrili je bilo Biblijsko, uključujući i svjetlost po pitanju ličnosti Boga, kao i sve ostale istine, kao što kaže “linija istine koja se proteže od tog vremena do vremena kada ćemo ući u Božji grad mi je jednostavno prikazano”.
Važno je za naglasiti da sestra White kada prenosi svjetlost od Boga ona ne daje svoje mišljenje koje onda mijenja. Ona čak u tom trenutku nije ni razumjela tu svjetlost, ali braća koja su bila oštroumna su razumjeli. To nam je dokaz da su istine koje su oni tada primili i zagovarali čvrste i sagrađene na čvrstom i nepomičnom temelju. Svi su bili jedinstveni u istini.
Zablude i čudne doktrine su pokušavane biti progurane u ovaj pokret, ali kako su braća čvrsto stajala na temelju koji je sagradio Krist, odvažno su bile suprotstavljenje. Ovo su povijesne činjenice, i povijesna ostavština nam govori da ovi ljudi, James White, Joseph Bates, Pierce, Edson i drugi da su se tada suprotstavljali đavolskim doktrinama svih vrsta, a jedna od njih je bila i doktrina o trojstvu. Povijest o tome ne dvosmisleno svjedoči, i sada sestra White se upravo poziva na te događaje, 1903 godine. No, nažalost Kellogg nema poštovanja prema prionirima. Sestra White nastavlja prizivati te događaje.
“Tjekom dvije ili tri godine moj um je nastavljao biti zaključan za Pismo. 1846 sam se udala za starješinu Jamesa Whitea. Bilo je to neko vrijeme nakom poroda mojega drugog sina da smo bili u teškim nedoumicama glede nekih točaka doktrine. Molila sam se Gospodu da mi otključa um, i da mogu razumijeti Njegovu Riječ. Odjednom se činilo kao da sam obavijena u jasnoj, prelijepoj svjetlosti, i od tada pa na dalje, Pismo je bila otvorena knjiga za mene.” {Lt253-1903.6}“U to vrijeme bila sam u Parizu, Maineu. Stari Otac Andrews je bio jako bolestan. Za neko vrijeme bio je u velikim bolovima radi upalnog reumatizam. On se nije mogao pomaknuti bez snažnog bola. Molili smo se za njega. Položila sam svoju ruku na njegovu glavu, i rekla: “Oče Andrews, Gospodin Isus te iscjeljuje.” Trenutno je bio iscjeljen. On je ustao i hodao po sobi, slaveći Boga, govoreći: “Nikada nisam to prije tako vidio. Anđeli Božji su u ovoj sobi.” Božja slava se očitovala. Doimalo se da svjetlost sija kroz čitavu kuću, i anđeoska ruka je bila položena na moju glavu. Od tog vremena do sada bila sam sposobna razumjeti riječ Božju.” {Lt253-1903.7}
Pioniri su znali da van vizije sestra White nije razumijela, te im je to bio dokaz da ono što je govorila u viziji je bilo doista od Boga, i tada su to što je Bog dao preko sestre White uspoređivali duhovno sa duhovnim, i vidjeli su da je ono u potpunosti Biblijski. Kako je um sestre White bio zatvoren, molila se da razumije Pismo, i Bog je u svojoj milost otvorio njen um da čita Pismo kao otvorenu knjigu i to je potvrdio moćnim znamenjima. Sada kada je sestra White razumijela Pismo, ona nastavlja sa događajima.
“Nakon proteka vremena, bili smo suprotstavljeni i oktrutno izvrtani. Pogrešne teorije su nam bile nametane od ljudi i žena koji su otišli u fanatizam. Bila sam usmjerena da idem na mjesta gdje su ovi ljudi zagovarali ove pogrešne teorije, i dok sam otišla, sila Duha se predivno pokazala u ukoravanju pogrešaka koje su se uvlačile unutra. Sâm Sotona, u osobi čovjeka, se trudio učiniti ne efektivnim moja svjedočanstva glede pozicije za koje mi sada znamo da su potkrijepljene sa Pismom.” {Lt253-1903.8}
Nakon što su braća došla do zaključaka i dok su stajali na temlju koji je sagradio Veliki Radnik, kako ona kaže u jednom drugog citatu, pioniri su bili napadani i okrutno izvrtani. Postoje povijesni pokazatelji kako su pioniri bili napadani zbog toga što odbacuju trojstvo. Poznati primjer je D. M. Canright, a i mnogi drugi koji su tvrdili da pioniri ne vjeruju u Kristovo Božanstvo, pa su tvrdili kako oni vjeruju u Duha Svetoga kao neku bezličnu silu, da su Arijanisti i tako dalje. Za sve to što ovdje govori sestra White postoje povijesni dokazi i može se jasno i ne dvosmisleno pokazati da su oni tada imali ovu istu kontroverzu koju i mi danas imamo po pitanju doktrine o Trojstvu. Ono što je važno istaknuti, sestra White je išla na skupove gdje su bile takve teorije zagovarane i ona ih je opovrgavala. Pričala je onu isti istinu koju je pričala i u svojim spisima, proaktivnu istinu da je Bog Otac, da On ima Sina, da temelj potpunog Kristovog božanstva je utemeljen u njegovom Sinovstvu sa Ocem, da je Duh Sveti Očeva i Kristova osobnost, da su oni jedno u duhu, umu, karakteru i namjerama, itd itd. No, vidjela je samog sotonu koji je činio da njena svjedočanstva koja su bila utemeljena na Bibliji nemaju nikakav efekt. Kakve su to teorije bile?
“Upravo takve teorije kakve si ti predstavio u Živom Hramu su tada bile predstavljene. Te suptilne, varljive mudrolije su iznova i iznova tražile mjesto među nama. Ali ja sam uvijek imala nositi isto svjedočanstvo koje i sada nosim po pitanju ličnosti Boga.” {Lt253-1903.9}
To su teorije one koje je Kellogg zagovaro i stavljao u svoju knjigu Živi Hram. Panteizam i trojstvo! Povjesne činjenice pokazuju da se trojstvo iz vana guralo u crkvu, ali su pioniri bili odlučni da se suprotstave tim teorijama koje uništavaju onu istinsku svjetlost i istinu po pitanju ličnosti Boga. I ona sada Kelloggu ponovno daje svjetlo koje su oni tada imali po pitanju ličnosti Boga.
“U (Ranim Spisima, 60, 66, 67), su sljedeće izjave:” {Lt253-1903.10}
Sestra White se poziva na one početne objave.
“Dana 14. svibnja 1851. vidjela sam Isusovu ljepotu i ljupkost. Dok sam promatrala Njegovu slavu, nisam ni pomislila da bih se ikad mogla odvojiti od Njega. Vidjela sam svjetlo koje je dolazilo od slave koja je okruživala Oca i kad mi se približilo, tijelo mi je zadrhtalo i ja sam ustreptala kao list na vjetru. Pomislila sam da ću, ako mi se približi, nestati, ali svjetlo je prošlo pokraj mene. Tada sam mogla donekle shvatiti koliko je velik i strašan Bog s kojim imamo posla.” {Lt253-1903.11}“Često sam viđala dragog Isusa, da je On osoba. Upitala sam Ga je li Njegov Otac osoba i dali ima oblik kao On. Isus je odgovorio: “Ja sam sam savršena slika osobe Moga Oca.” {Lt253-1903.12}
“Često sam vidjela da je spiritualističko gledište oduzelo Nebu svu slavu i da u mislima mnogih Davidovo prijestolje i ljupka osoba Isusa izgaraju u ognju spiritualizma. Vidjela sam da će neki koji su bili prevareni i dovedeni u tu zabludu upoznati svjetlo istine, ali će biti gotovo nemoguće da se potpuno oslobode zavodničke sile spiritualizma. Takvi trebaju učiniti temeljito djelo u priznavanju svojih zabluda i zauvijek ih napustiti.”{Lt253-1903.13}
Ovo je istinsko svjetlo, ono što je crkva imala i zagovarala po pitanju ličnosti Boga. Pitala je Isusa dali je Bog osoba, odnosno dali je Njegov Otac osoba. A on je rekao da jeste. Nije rekao, “znaš djete, kada kažem osoba moraš to razumijeti u teološkom smislu”. Krist je doslovna osoba, i On kao takav je savršena slika Očeve Osobe. Bog je uistinu osoba, individua, ima svoj oblik, odnosno tijelo i može se vidjeti, ali je nevidljiv smrtnom oku, jer bi grešnik isčeznuo iz postojanja. Ali kao što kaže Biblija, nakon što budemo kompletno očišćeni od grijeha gledati ćemo Oca licem u lice, i imati ćemo Njegovo ime na našim čelima (Otkrivenje 22:4). U svim vizijama u Bibliji uvijek se vide Otac i Sin kao dvije posebne individue, doslovne osobe, i tu privilegiju je imala i sestra White vidjeti u viziji pravo Nebo, koje je doslovno mjesto. Ne smijemo spiritualizirati po pitanju ličnosti Boga, i davati drugačije značenje od onog što je očito.
Ona sada nastavlja proročki, i govori što će doći među nas.
“Postoji trag spiritualizma koji dolazi među naš narod, i potkopati će vjeru onih koji mu daju prostora, vodeći ih da se priklanjaju zavodničkim duhovima i đavolskim doktrinama. Greška će se prezentirati na ugodan i laskav način. Neprijatelj čezne odvratiti umove naše braće i sestara od djela pripremanja naroda da stoje u ovim poslijednjim danima.” {Lt253-1903.14}
Doista i trag spiritualizma je i došao među nas koji potkopava istinsku vjeru. Greška se uči na ugodan i laskavi način. Boardman je tipičan primjer spiritualizma koje je došlo među nas. Sestra White citira 1. Timoteju 4:1 gdje Pavao kaže: “A Duh izričito veli da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere priklanjajući se prijevarnim duhovima i naucima zloduhā,”, jedna od tih prijevarnih zabluda i nauke zloduha je doktrine o Trojstvu koja uništava ličnost Boga, tko On jeste i Njegov neizrecivi dar u svojemu pravome Sinu Isusu Kristu. Sestra White nastavlja.
“Upućena sam da kažem da ne postoji ništa u Riječi Božjoj što bi podržavale tvoje spiritualističke toerije. Nećeš li odmah odbaciti te teorije? Tvoj um je već dugo vremena počivao na njima, ali one nisu imali nikakav posvećujući, pročišćujući, oplemenjujući utjecaj na tvoj život. Gospod nema nikakve koristi od tih teorija, i On nebi želio da ih Njegov narod opravdava ili širi.” {Lt253-1903.20}
“Upućeno mi je da kažem.” Kada kaže da joj je rečeno; “I am instructed to say”, to nije njeno mišljenje već ono što joj je Isus naložio, a to je sljedeće. Kelloggove spiritualističke teorije nemaju podršku i potporu u Božjoj Riječi. Koje su to Kelloggove teorije? Teorije – množina. Sada znamo iz konteksta da je riječ o panteizmu i o trojstvu! Trojstvo nema nikakvu podršku u Bibliji, već je čisto spiritualističko izvrtanje Božje Riječi. Isus Krist nije zagovarao tu doktrinu, niti je ikada spomenuo, niti je objasnio niti je naložio svojim ljudima da ju opravdaju ili propagiraju. Tipičan primjer izvrtanja Božje Riječi je Matej 28:19, gdje braća tvrde da taj tekst govori da su Otac, Sin i Duh Sveti, zapravo Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti sve jedan monoteistički Bog. Ovdje nam je direktno objavljeno od Neba preko spisa sestre White da u Bibliji ne postoji ništa što podupire Trojstvo, pa tako ni Matej 28:19. Trojstvo na kraju svega uništava Plan Spasenja i onaj pravi Dar kojeg je Bog dao. I sestra White nastavlja sa suštinom.
“Otac, Sveznajući, je stvorio svijet kroz Krista Isusa. Krist je svjetlo svijeta, put u vječni život. On, Pomazanik, je Onaj kojega je Bog dao za okajavanje grijeha svijetu. Moraš razumjeti, da ukoliko ne vjeruješ u to pomirenje, i znaš da si kupljen po cijeli krvi jedino rođenoga Sina Božjega, sigurno ćeš biti vezan za zloga. Ukoliko nastaviš njegovati teorije koje si njegovao, biti ćeš ostavljen kao igračka Sotoninih iskušenja. On igra igru života za tvoju dušu. Ostaneš li još malo dužo povezan s njime, budi siguran da ćeš izgubiti svoju dušu.” {Lt253-1903.21}
U Bibliji jasno piše o planu spasenja i Božjem daru Njegovog Sina, ali mi ne vjerujemo jer spiritualiziramo Božju Riječ i ne uzimamo onako kako u njoj piše. Mi danas ne vjerujemo da Bog ima Sina, i da je Bog dao Svojega Sina za naše otkupljenje. U imenu Sina Božjega imamo život vječni, a mi u sumnjamo u Njegovo ime, sipiritualizirajući pravo značenje Njegovog imena – Sin Božji. Ako niječemo Sina nemamo ni Oca. Bog danas poručuje preko sestre White, ukoliko mi nastavimo njegovati ovu teoriju o Trojstvu, biti ćemo istog svršetka kojeg je bio i brat Kellogg. Sestra White je izvrsno razumjela probleme koje donosi doktrina o Trojstvu. Ona nastavlja
“Oklijevala sam i odgađala u slanju onoga što mi je Duh Gospodnji naložio napisati. Nisam željela biti prisiljena predstaviti sotonske utjecaje ovih mudrolija. No, ukolike ne dođe do odlučno promjene u tebi samome i tvojim suradnicima, morati ću to učiniti, da spasim druge od hodanja putem kojim si ti hodao. Morati ću poslušati zapovijed koja mi je data od Boga, “Suoči se s time.” To je jedino ono što mogu učiniti.” {Lt253-1903.23}
I doista sestra White se zdušno borila protiv Trojstvo u svojim spisima, ali proaktivno. Govorila je istinu koja je dolazila s najviših autoriteta Neba, govorila je ono što joj je Isus direktno govorio. U njenim spisima imamo sigurnost glede Istine koja obogačuje svakog čovjeka, ali nažalost Kellogg nije pio iz tog izvora.
“Predstavljam ti stvari koje mi je Gospodin predstavio. Veliki posao valja se odraditi. Moramo se uhvatiti posla sa razumijevanjem, moleći, vjerujući i primajući Svetoga Duha. Jedino tako možemo odraditi nama podaren posao. Bog zahtjeva od mene da nosim svjedočanstvo protiv Živog Hrama. Što god tvoji suradnici imaju za reći glede te knjige, ja sada i za uvijek uzimam poziciju da je to zamka. Nikakvo jedinstvo neće biti oblikovano od našeg naroda kao cijeline na teorijama koje si ti počeo predstavljati u toj knjizi. Možeš to smatrati zauvijek određenim. Kao narod stajati ćemo čvrsto na platformi koja je izdržala ispit i probu. Držati ćemo se sigurnih stupova naše vjere. Principi istine koje nam je Bog otkrio su naš jedini temelj. Oni su nas učinili onim što jesmo. Te nove, nestvarne teorije su očaravajuće i varljive. Oni ugrožavaju vječne interese duše. Pismo ih ne podupire. Odjeven u krišćanski oklop, obuveni u spremnost za evanđelje mira, čvrsto ćemo stajati protiv ovih varljivih teorija. Možeš odbiti i nastaviti iskrivljavati Božju Riječ na vlastitu propast, ali preklinjem te da to ne činiš.” {Lt253-1903.24}
Zapazite što kaže sestra White. Zahvaljujući Kelloggovim idejama koje je započeo kroz knjigu Živi Hram, neće biti zajedništva između onih koji zagovaraju doktrinu o trojstvu i onih koji se drže onih početnih istina, one prvobitne platforme na kojoj je crkva sagrađena. Danas većina vjernika drži doktrinu o Trojstvu, ali ju ne propituju. Vjeruju u to jer tako crkva kaže. No, ljudi koji proaktivno drže i propovjedaju tu doktrinu, kaže sestra White, da nema zajednice između njih i onih koji se drže onoga što je Bog objavio kao čvrste stupove naše vjere. I opet naglašava da Kelloggove teorije, panteizam i trojstvo, nisu podržane u Bibliji, i da će se ona oduprijeti.
“Gospodin ti je podario priliku ispraviti stvari. Radujem se što si napravio početak. Nemoj misliti da mi nemamo pravo pokušati ispraviti tvoje pogreške i rezultate ovih pogrešaka. Dokle god mi Bog daje daha, i nalaže mi da koristim pero i glas u odbijanju ove zle stvari koja je ušla među nas, odraditi ću svoj dio u borbi. Još od kada sam imala sedamnaest godina, morala sam voditi ovu borbu protiv lažnih teorija, u obrani istine. Povijest našeg prošlog iskustva je neizbrisivo upečaćena u mojem umu, i ja sam odlučna da nijedna teorija takvog reda koje ti prihvaćaš ne uđu u naše redove. Ukoliko se budeš odbio promijeniti i nastaviš voditi svoje suradnike za sobom, i oni se izlože opasnosti tvojega vodstva, odgovornost leži na tebi i na njima, ne na mojoj duši.” {Lt253-1903.26}
Ona kaže da će se boriti protiv ovih lažnih teorija, i da je ona odlučna da nijedna teorija takvog reda koju on prihvaća, ne uđe u naše redove. Ponovno da se podsjetimo, koje su to, kako ona naziva lažne teorije koje je dr. Kellogg počeo prihvaćati? Upravo trojstvo, ni manje ni više. I ako se prihvati bilo koja teorija koju je Kellogg prihvatio, odgovornost snosi on, a ne ona.
“Govorim odlučno, kako bi mogao znati, da ukoliko ne postoji odlučna promjena u tebi, ne može postojati nada za jedinstvo tebe i onih koji drže početak svojeg pouzdanja čvrsto do kraja. Ti si napravio podjelu. Moramo čvrsto stajati za istine koje nam je Bog dao kao stupove naše vjere.” {Lt253-1903.27}
Hoćemo li se držati čvrsto stupova naše vjere koje smo zagovarali na samom početku? Nemojmo bježati od sukoba i podjele, jer je ono neminovno. Glavni krivac sukoba su oni koji odbacuju one početne stupove naše vjere koje smo imali i zagovarali na početku.
“Molim te da se okreneš Gospodu punog srca, prije nego što je zauvijek prekasno. Odvoji se od utjecaja koji su te odvojili od tvoje braće koja su uključena u službu evanđelja i od naroda kojega Bog vodi. Pokrpane teorije ne mogu biti prihvaćene od onih koji su lojalni vjeri i principima koji su odoljeli svim protivljenjima sotonskih utjecaja.” {Lt253-1903.28}
Pokrpana teorija o kojoj govori ovdje sestra White, jasno iz povjesnog konteksta vidimo da je to Trojstvo. Trojstvo se ne može prihvatiti od strane onih koji su vjerni onim principima koje su izdržale protivljenje snažnih sotonskih utjecaja. Povjesno gledano, taj utjecaj je bila doktrina o Trojstvu, kojoj su se pioniri zdušno opirali i borili.
“Moj brate, moram ti reći da imaš malo svjesti o tome kuda su tvoje noge nagnale. Vezao si se za one koje pripadaju vojsci velikog opadnika. Tvoj um je bio mračan kao što je Egipat. Ukoliko padneš na Stijenu i razbiješ se, Krist će te prihvatiti. Ali ti si stajao na neprijateljevom tlu, radeći njegov posao. Religijski svijet brzo hita istom cestom koju si ti slijedio. Ukoliko nastaviš slijediti tu cestu, imati ćeš obilje društva. Ali koji će svršetak tome biti?” {Lt253-1903.31}
Sestra White kaže da putem kojim je Kellogg krenuo je ista put kojim ide religijski svijet. Dali danas religijski svijet je prepun panteizma? Ne baš, ali je zato trojedini Bog sjeo na mjesto Svevišnjega, i njegovih klanjatelja ima mnogo, i Kellogg je jedan među njima.
I ovjde završava pismo. I doista, sestra White se doista borila protiv doktrine o trojstvu, doktrina koja potkopava one istine koje smo prvo čuli i zagovarali. Evo samo nekoliko opomena koje je ona davala u svezi s Kelloggovim otpadom.
“Oni koji žele ukloniti stare orijentire, ne drže se čvrsto; ne pamte onako kako su primili i čuli. Oni koji pokušavaju uvesti teorije koje bi uklonile stupove naše vjere po pitanju svetišta ili po pitanju ličnosti Boga ili Krista, rade kao slijepi ljudi. Trude se unijeti nesigurnosti i uputiti Božji narod na pogrešan put.” {E. G. White, Objavljeni Rukopisi No.760, str. 9; 1905}“Onaj koji negira ličnost Boga i ličnost Njegovog Sina Isusa Krista, negira Boga i Krista. ‘Vi dakle što čuste od početka, u vama neka stoji; ako u vama ostane što čuste od početka, i vi ćete ostati u Sinu i u Ocu.’ Ako nastavite da vjerujete i slušate istine koje ste prvo prihvatili po pitanju ličnosti Oca i Sina, bićete združeni sa njima u ljubavi.” {E.G. White, Pregled i Glasnik, 8. ožujka 1906., par. 19}
„Sve vas preklinjem da budete jasni i čvrsti u vezi određenih istina koje smo čuli, primili i zagovarali. Izjave Božje Riječi su jasne. Posadite svoje noge čvrsto na platformi vječne istine. Odbacite svaku fazu pogreške, čak i ako je pokrivena sličnošću istini, koja negira ličnost Boga i Krista… Isus Krist je Sin Božji. On je bio objavljen u tijelu.“ {E. G. White, Pregled i Glasnik, 31. kolovoza 1905., par. 11}
Kellogg i Trojstvo
Dali postoje povjesni dokumenti koji još više pokazuju da je Kellogg uistinu vjerovao u trojstvo? Pročitajmo neke korespodencije između Kellogga i brata Butlera. Kellogg 28. listopada 1903 godine piše što on vjeruje.
“Koliko ja mogu razumjeti, teškoća koja se pronalazi u knjizi ‘Živi Hram’ može se sumirati u sljedećem pitanju: Je li Sveti Duh osoba? Ti kažeš – ne. Ja sam pretpostavljao da to proizlazi iz Svetog Pisma iz razloga što se osobna zamjenica ‘on’ koristi onda kada se govori o Svetom Duhu. Sestra White koristi zamjenicu ‘on’ i rekla je više puta da je Sveti Duh treća osoba Božanstva. Kako Sveti Duh može biti treća osoba, a da uopće ne bude osoba, teško mi je uvidjeti.” (Letter: J. H. Kellogg to G. I. Butler, Oct 28, 1903.)
Primjetimo sljedeće. Sâm Kellogg priznaje da se cijela kontroverza oko njegove knjige Živi Hram može sumirati pitanjem, dali je Duh Sveti osoba? Kellogg postavlja ista pitanja i argumente koje i danas braća trinitarijanci postavljaju. Pogledajmo još nekoliko dopiski.
“Ja vjerujem da je ovaj Duh Božji ličnost, u što ti ne vjeruješ. Ali ovo je čisto pitanje definicije. Ja vjerujem da je Duh Božji ličnost; ti kažeš: Ne, nije ličnost. Sada je jedini razlog zbog kojeg se mimoilazimo u našim pojmovima o tome što je to ličnost. Tvoja ideja ličnosti je možda sličnost s osobom ili ljudskim bićem.” (Letter: J. H. Kellogg to G. I. Butler, Feb 21, 1904.)
Očito Kellogg vjeruje da je Duh Sveti osoba, ali, sjetite se, osoba onog teološko značenje riječi osoba. Kellogg je razumjevao trojstvo kao što i naša crkva danas razumije. Razumijevao je da je Duh Sveti osoba baš onako kako su Otac i Sin osobe. Za svoje izjave on je koristio spise Duha proroštva. Brat Butler mu odgovara.
“S obzirom na to da ste do sada ti i sestra White bili u potpunom skladu, morat ću u potpunosti napustiti cijelu stvar i ostaviti je tebi i sestri White. Sestra White kaže da ne postoji potpuni sklad, a ti kažeš da postoji. Znam da neke od njenih primjedbi izgledaju kao da ti daju snažno uporište da tvrdiš da te ona podržava. Dovoljno sam otvoren da to kažem, ali moram joj dati naklonost sve dok se ona ne odrekne stava da postoji različitost, i ne vjerujem da si u stanju kazati što ona točno misli. Bog prebiva u nama Svojim Svetim Duhom, kao Utješitelj, kao Ukoravatelj, ali posebice ovo drugo. Kada dođemo Njemu, mi imamo udjela u Njemu u tom smislu jer Duh proizlazi od Njega; On proizlazi od Oca i Sina. To nije neka osoba koja se šeta naokolo ili leti kao neko doslovno biće u bilo kojem takvom smislu kao što su to Krist i Otac. Ukoliko je to tako onda je to apsolutno iznad mog razumijevanja značenja jezika ili riječi.” (Pismo: G. I. Butlera upućeno J. H. Kelloggu, Travanj 5, 1904.)
Kada Butler kaže da on ne vjeruje da je Duh Sveti ličnost, on pod time misli da ne vjeruje da je Duh Sveti cjelokupno biće kao što su Otac i Sin. Ista kontroverza se vodi i kod nas danas. Iste argumente koje je Kellogg koristio, braća ih danas koriste u najstojanju da dokažu doktrinu o Trojstvu.
Kada danas teolozi govore o Kelloggu oni uvijek govore isključivo o panteizmu, a svim snagama izbjegavaju iznijeti povjesne dokumente da je Kellogg vjerovao u Trojstvo. Kakvog smisla ima reći da je Kellogg vjerovao u bezličnog boga, a sam kaže da vjeruje da Duh Sveti osoba, i to osoba baš onako kao što su to Otac i Sin? To nema smisla, i zato se ovakvi dokumenti sakrivaju od vjerništva.
Ali kada im se dovedu ovi povjesni dokumenti koji govore o Kelloggu koji vjeruje i promovira Trojstvo u crkvi, onda teolozi i povjesničari tumače kao da ova vrsta trojstva koje je Kellogg vjerovao je bila pogrešna nasuprot “ispravnoj” doktini Trojstva koje je navodno zagovarala sestra White i pioniri. Kao da je postojala dvije vrste trinitarijanizma za vrijeme Kellogga, te je sestra White razlikovala ove dvije verzije trojstva. Čitamo iz knjige Trojstvo na stranici 255.
“Ona je razlikovala najmanje dvije vrste trinitarijanizma – jednu koja prikazuje stvarnog Boga kao ličnost i drugu koja ga duhovno tumači kao bezličnog, filozofskog i konačno nestvarnog Boga.” (Woodrow Whidden, Jerry Moon, and John W. Reeve, The Trinity: Understanding God’s Love, His Plan of Salvation, and Christian Relationships)
Kakvog ima smisla reći da je Kellogg vjerovao u neku vrstu trojstva kao bezličnog Boga, a zagovarao je da je Duh Sveti osoba baš kao što su to Otac i Sin osobe?
Danas se nažalost iz najviših crkvenih redova šalje narativ koji isključuje Kellogga koji je popustio popularnom teološkom utjecaju o trojstvu, i vjerovao je u ono trojstvo koje mi danas vjerujemo službeno. To je nešto što se želi sakriti pod svaku cijenu jer time sva pisanja sestre White protiv Kellogga se moraju interpretirati da je ona pisala protiv ove doktrine i da ju nije podržavala. I danas teolozi i povjesničari u najvišim adventističkim redovima rade upravo onu stvar koju je radio i dr. Kellogg, a to je izvrtanje spisa Duha proroštva, kao da one podržavaju učenje o trojedinom Bogu. To je intelektualno nepoštenje među najvišim crkvenim redovima, a nažalost naši domaći teolozi ne provjeravaju sami za sebe, nego njima vjeruju i hrane se iz tih izvora, i, dali svjesno ili nesvjesno, šire laž i zabludu o crkvenoj povijesti i svjetlosti koje je Bog dao putem sestre White.
Promotrimo još jedan povijesni dokument gdje sâm Kellogg priznaje da kada je pisao knjigu Živi Hram da je zapravo vjerovao u trojstvo, ali nije želio to staviti u knjigu, i nije se nadao tim posljedicama. Kellogg u intervjuu priziva svoja sjećanja kada je pisao knjigu Živi Hram. On kaže:
“Mislio sam da sam potpuno izostavio teološku stranu pitanja o trojstvu i sve te stvari. Nisam to uopće želio staviti unutra, i potrudio sam se napisati u uvodu da nisam. Nikada nisam ni sanjao da ću takva teološka pitanja unijeti u nju. Samo sam želio pokazati da srce ne kuca svojim vlastitm pokretom nego da je sila Božja ta koja ga održava.” (Interview, J. H. Kellogg, G. W. Amadon and A. C. Bourdeau October 7th 1907 held at Kellogg’s residence)
Kellogg je 1907 godine, svega mjesec dana nakon ovog intervjua, bio isključen iz adventističke crkve.
Sestra White nije nikada bila trinitarijanac, i upravo ono što je Kellogg nehotice stavio u svoju knjigu Živi Hram ona to prepoznaje kao trinitarijansku doktrinu koja se još za vrijeme pionira pokušavala ugurati u crkvu.
“Upravo takve teorije kakve si ti predstavio u Živom Hramu su tada bile predstavljene. Te suptilne, varljive mudrolije su iznova i iznova tražile mjesto među nama. Ali ja sam uvijek imala nositi isto svjedočanstvo koje i sada nosim po pitanju ličnosti Boga.” {Lt253-1903.9}
Ono što ona kaže za Kellogga, to je bilo svjetlo od Boga.
“Bog zahtjeva od mene da nosim svjedočanstvo protiv Živog Hrama.” {Lt253-1903.24}
Ne možemo vjerovati u sve spise Duha proroštva i vjerovati u Trojstvo. To ne ide jedno s drugim jer je sestra White davala ono svjetlo koje nije u harmoniji sa trojedinim Bogom. Najjasnije se to vidi po pitanju ličnosti Boga. Još nam je ostalo pitanje ličnosti Duha Svetoga.
Pismo H. W. Carra W. C. Whiteu
24. sječanj 1935
Pogledajmo povjesne dokumente glede ličnosti Duha Svetoga. Dvadeset godina nakon smrti sestre White, trojstvo se gura u redove adventističke crkve. No, ono nailazi na otpor, premda oni koji zagovaraju doktrinu o trojstvu su crkvene vođe. No brat H.W. Carr koji je bio tadašnji predsjednik generalne piše pismo bratu Williamu Whiteu koji je dobro poznavao spise svoje majke da ga pita glede osobnosti Duha Svetoga, i što je sestra White govorila po tom pitanju. U ono vrijeme nije postojao internet i online tražilica i niste imali dostupne sve materijale Duha Proroštva u jednoj sekundi, već ste se morali jako potruditi da bilo što izkopate. Brat Carr se uhvatio najbolje solucije da otkrije svoje dvojbe glede kontroverze u kojoj se nalazi, a to je da pita sina sestre White, koji je najbolje poznavao što je ona pisala, i gdje je što pisala. On piše:
“Na prvim stranica Velike Borbe je izjavljeno da “Otac je imao pomoćnika – suradnika… Jedino biće koje moglo ući u sve savjete i namjere Božje. “Otac je radio kroz Svojega Sina u stvaranju svih nebeskih bića… “On je držao vrhovništvo nad svima njima. “Grijeh je nastao u Sotoni, koji je bio sljedeći do Krist najviše počašćen od Boga, i koji je bio najviši u sili i slavi među stanovnicima neba. “Sljedeći do Krista on je bio prvi među Božjom vojskom. Sin Božji je izvršio Očevu volju u stvaranju sve nebeske vojske. “Sin Božji je bio uzvišen nad Sotonom kao onaj jedno u moći i autoritetu sa Ocem. Krist je stvorio Sotonu. Ezekiel 28:15” (Letter by H. W. Carr to Willie White, January 24, 1935)“Nametano je sada od strane nekih naših vođa da je Duh Sveti treća osoba iste prirode kao što su Otac i Sin, član nebeskog tria, suradnik u stvaranju i osobno aktivan sa Ocem i Sinom. Mnoge godine ja sam koristio ove izjave sestre White u borbi lažnog učenja glede definiranja Svetoga Duha.”(Letter by H. W. Carr to Willie White, January 24, 1935)
“Dali bi molim te mogao reći koje je tvoje razumijevanje pozicije tvoje majke glede ličnosti Svetoga Duha.” (Letter by H. W. Carr to Willie White, January 24, 1935)
Vidimo da su tadašnje vođe koristili tekst nebeski trio, kao dokaz da je Duh Sveti osoba na isti onaj način kao što su Otac i Sin osobe, koristeći iste argumente poput nebeskog tria. Upravo ono što mi danas proživljavamo. I brat Carr navodi neke citate od sestre White koji su potpuno suprotni toj ideji. Izgleda kao da je sestra White kontradiktorna samoj sebi. Koje je rješenje ovog problema? Dali je sestra White progresivno rasla pa je zagovarala trojstvo ili nam je sve harmonizirati sa svim njenim spisima? Kako njen sin, koji je najkompetentiji, odgovorio na ovo pitanje?
Odgovor W. C. Whitea – H. W. Carru
30 travnja 1935
“U svojemu pismu tražio si me da ti kažem kako ja razumijem poziciju moje majke glede osobnosti Svetog Duha.” (Letter from W. C. White to H. W. Carr, April 30th 1935)
“Ovo ne mogu učiniti jer nikada nisam jasno razumio njena učenja na ovu temu. U mom umu uvijek je postojala nedoumica o značenjima njenim izjava koji su se za moj površni način razmišljanja činili pomalo zbunjujućim. Često sam žalio što nisam posjedovao tu oštrinu uma koja bi riješila ovu i ostale nedoumice, a onda sjetivši se šta je sestra White pisala u ‘Djelima Apostolskim’, na stranici 51. i 52., “koje se tiču misterija koje su suviše duboke da bi ih ljudi razumjeli, a šutnja je zlato”, pa sam mislio da je najbolje da se uzdržim od rasprava i nastojao sam usmjeriti svoj um na stvari koje su lake za razumjeti.” (Letter from W. C. White to H. W. Carr, April 30th 1935)
U Djelima Apostolskim na strani 51, 52, sestra White piše da narav Duha Svetoga je tajna, te da je šutnja zlato.
“Dok čitam Bibliju, nalazim da je uskrsli Spasitelj dahnuo na svoje učenike (Ivan 20:22) i rekao im, ‘primite Svetog Duha’. Smisao koji se dobija iz ovog stiha izgleda da je u skladu sa izjavom iz Čežnje Vjekova, na stranici 669, takođe i sa Postankom 1:2; sa Luka 1:4, sa Djela 2:4, i također 8:15 i 10:44. Mnogi drugi tekstovi se mogu navesti koji izgledaju da su u harmoniji sa izjavom u “Čežnji Vjekova”. (Letter from W. C. White to H. W. Carr, April 30th 1935)
U Čežnji Vjekova na stranici 669, sestra White govori da je Duh Sveti – Krist, razdvojen od ljudske ličnosti i nezavisan od nje. Biblijske tekstove koje nabraja William White, danas braća trinitarijanci često koriste u dokazivanju da je Duh Sveti osoba kao što su Otac i Sin.
“Izjave i argumenti nekih naših propovjednika, u njihovim nastojanjima da dokažu da je Sveti Duh individua kao Bog Otac i Krist, viječni Sin, su me zbunile, a ponekad i ražalostile. Jedan popularni učitelj je rekao ‘Možemo Ga smatrati (Svetog Duha), kao kolegu koji je ovde dolje vodi stvari.’” (Letter from W. C. White to H. W. Carr, April 30th 1935)“Moja zbunjenost je umanjena kada sam naučio iz rječnika da jedno od značenja riječi ličnost, je, karakteristike. Opisano je na taj način da sam zaključio da može postojati ličnost bez tjelesnog obličja koju posjeduju Otac i Sin.” (Letter from W. C. White to H. W. Carr, April 30th 1935)
“Postoje mnogi stihovi koji govore o Ocu i Sinu, a nedostatak stihova koji slično govore o ujedinjenom radu Oca i Svetog Duha, ili Krista i Svetog Duha, navelo me je da verujem da je Duh bez individualnosti predstavnik Oca i Sina kroz svemir, i da oni kroz Svetog Duha prebivaju u našim srcima i čine nas jednim sa Ocem i sa Sinom.” (Letter from W. C. White to H. W. Carr, April 30th 1935)
Dvadeset godina nakon smrti sestre White, trojstvo još nije ušlo službeno u crkvu i mnogi još nisu vjerovali u taj nauk, uključujući predsjednika Generalne Konferencije. William White je razumio kako iz Pisma, pa iz spisa svoje majke, i iz riječnika da Duh Sveti nije osoba kao što su Otac i Sin koji posjeduju individualnost i formu. To je upravo ono razumijevanje koje se odbacuje od strane braće trinitarijanaca.
William White, kao najkompetentnija osoba koji je najbolje poznavao sestru White i njene spise, razumio je da nauka o Trojstvu nije u skladu sa njenim spisima i Biblijom. Pokušaj braće da to uguraju u crkvu ga je rastuživalo.
Zaključak
Nažalost ove povijesne činjenice se skrivaju i izvrću kada se brani doktrina o Trojstvu. To je doktrina u čijoj obrani ne stoji Pismo niti Duh Proroštva, već izvrtanje i laž. Ista stvar se danas s nama dešava, što se dešavalo sa bratom Kelloggom. Ono što se skriva i nipošte se ne želi prikazati, da je Kellogg bio upravo taj koji je stvarao probleme, jer je povjerovao u trojstvo. Sada nakon što znate da je Kellogg vjerovao u trojstvo tada lakše možemo razumjeti smisao opomena sestre White Kelloggu. Evo posljednje ovom prilikom.
“Nije ti definitivno jasno u vezi ličnosti Boga, što je sve nama kao narodu. Ti si praktički uništio samog Gospoda Boga.” {Lt300-1903.7}
Poznavanje ispravnog svjetla glede ličnosti Boga i Krista je za nas kao narod tada značilo sve. To je nedvosmislen dokaz da smo od samih početaka imali potpuno razumijevanje po pitanju istine o Bogu i da nismo od nje smjeli odstupiti kao Kellogg.
Sestra White se proaktivno borila protiv zablude, i govorila je one istine koje joj je Isus rekao. I danas kada braća vide neke citate od sestre White koji se ne mogu pomiriti sa propozicijama trojstva, tvrde kako je sestra White rasla u spoznaji Boga, te kako ti citati ne mogu biti mjerodavni. Nažalost ono što oni čine, jeste da svjetlo proglašavaju zabludom i tako ju čine lažnim prorokom. Detaljnije o tome ćemo proučavati u ovoj seriji.
Za kraj, pročitajmo citat gdje ona upravo to govori.
“Uskoro će se svaki mogući napor poduzeti da se diskreditira i izopaći istina svjedočanstava Božjeg Duha. Moramo imati u pripravnosti jasne, izravne poruke koja su dolazila Božjem narodu od 1846. Bit će onih koji su nekoć bili ujedinjeni s nama u vjeri koji će tražiti nove, strane doktrine, za nečim čudnim i senzacionalnim, što će predstaviti narodu. Unijeti će sve zamislive zablude i predstaviti će ih kao da dolaze od sestre White, da mogu prevariti duše. Svjetlo koje je Gospodin dao treba biti u rukama našeg naroda, tako da mogu vidjeti da su ti izvještaji lažni, i da u svjedočanstvima nema ničega od onoga što ovi ljudi tvrde da ima.” {Lt73-1903.6}“Oni koji su se odnosili prema svjetlosti koju je Gospod dao kao prema običnoj stvari neće imati koristi od datih uputstava. Biti će onih koji će krivo interpretirati poruke koje je Bog dao, u skladu sa njihovim duhovnim slijepilom. Neki će predati svoju vjeru i poreći istinu poruka, upirujući na njih kao na laž. Neki će ih držati da ih ismijavaju, radeći protiv svjetla kojega je Bog davao godinama, i neki koji slabi u vjeri će tako biti navedeni da zastrane. Ali drugi će biti uvelike pomognuti porukama. Iako im nisu osobno adresirane, oni će se ispraviti i biti će pokrenuti da izbjegavaju zla koja su naznačena. Njihove pogreške će biti prekorene kroz upozorenja data onima koji su grešili. Duh Gospodnji će biti u uputama, i sumnje koje postoje u mnogim umovima će biti odagdane. Sâma svjedočanstva će biti ključ koja će objasniti date poruke, kao što se Pismo objašnjava Pismom. Mnogi će sa žudnjom čitati poruke koje ukoravaju grašku, kako bi naučili što mogu učiniti da budu spašeni. Iz svih smjerova dolaziti će uzvik, “Što mi je činiti da se spasim?” Svjetlo će svanuti nad razumijevanju, i Duh će ostavljati dojmove na umove, kada je biblijska istina jasno i jednostavno prezentirana u porukama koje je još od 1846 Bog slao svojem narodu. Te poruke trebaju pronaći mjesto u srcima, i preobražaj će uslijediti.” {Lt73-1903.7}
Naša je molitva da u svim njenim svjedočanstvima vidite poruke koje kada se usvoje će učiniti preobražaj vašega i našega srca i da u svakoj poruci svjedočanstva vidite harmoniju sa svakom drugom porukom iz svjedočanstava na svim mjestima.