U ovom nizu proučavanja pod nazivom “Drugi prorok” proučavati ćemo značajne dragocijene tekstove koje braća koriste kako bi poduprijeli doktrinu o Trojstvu. Kako su rani adventisti decidirano odbacivali doktirnu o Trojstvu koju danas službeno prihvaćamo, nameće se narativ da je sestra White, iako nekoć nije podupirala doktrinu o Trojstvu, kasnije u svojem životu podupirala i branila samu doktrinu o Trojstvu. U nastojanju da to dokažu koristi se neki pojedini citati, često izvađeni iz konteksta ili djelomično citirani. Također, mnogi drugi citati se ignoriraju jer oni ne govore u prilog datom narativu. Kako bi se opravdao takav stav, ono se pripisuje progresivnom razumijevanju istine sestre White. Učinjena je tvrdnja da je sestra White postepeno progresivno razumijela nauke o Trojstvu i napredovala do razumijevanja iste.
U ovom nizu proučavati ćemo upravo te citate koji navodno govore u prilog nauke o Trojstvu. U svim proučavanjima držati ćemo se strogo hermenautičkih principa, baš kao što ih koristimo pri proučavanju Božje Riječi. Isti principi koji se koriste u proučavanju Biblije, moraju se koristiti i u proučavanju spisa Duha proroštva.
“To i govorimo, ne riječima naučenim ljudskom mudrošću, nego naučenim od Duha Svetoga, uspoređujući duhovno s duhovnim.” 1. Korinćanima 2:13
Na to isto nas i sestra White poziva kada govori o svojim svjedočanstvima.
Kao što se Pismo Pismom tumači, na isti način moramo i svjedočanstva sestre White tumačiti njenim svjedočanstvima. Svi tekstovi moraju biti u harmoniji jedno s drugim. To je princip Istine.
“Po pitanju svedočanstava, ništa nije ignorirano, ništa nije odbačeno, već se moraju uzeti u obzir vrijeme i mjesto. Ništa se ne smije učiniti nepravovremeno.” {Odabrane poruke, str. 57}
Važno je naglasiti, kao što ona sama kaže, da ništa nije odbačeno, već uspoređivanjem tekst sa tekstom stavljamo u harmoniju jedno sa drugim. Također, pošto ništa nije ignorirano, ne valja nam stavljati značenje i interpretaciju nečega što ona ne spominje, jer da nije nešto spomenula, a trebala je, tada bi to bilo ignoriranje. Tako Duhu proroštva se ništa ne treba oduzimati, niti dodavati, već sve harmonizirati.
Važno je napomenuti da je sestra White prorok, kojoj je Bog davao istine. Njene objave su najčešće proaktivne govoreći Istinu najvišeg reda. Za razliku od nje, pioniri su često puta govorili reaktivno. Što to znači? Primjerice, reaktivno propovjedanje subote, bi bilo govoriti protiv nedjelje, a proaktivno propovjedanje subote bi bilo govoriti o blagoslovima subote i istine o suboti, ne osvrčući se argumente za nedjelju. To je često bio njezin stav i stil koji vidimo kroz cijele njene spise. Evo jednog primjera gdje ona piše jednom bratu koji se bavio sa pitanjem panteizma, koji je osporavao panteizam.
“Drži pogled uperen u Gospodina Isusa Krista, i gledajući Njega biti ćeš promijenjen u Njegovo obličje. Nemoj govoriti o tim spiritualističkim teorijama. Neka oni ne nađu mjesta u tvojemu umu. Neka naši časopisi budu čuvani čistima od svega te vrste. Objavljuj istinu; nemoj objavljivati zabludu. Nemoj pokušati objašnjavati vezano za ličnost Boga. Ne možeš dati nikakvo dodatno objašnjenje pored onoga kojeg je Biblija dala. Ljudske teorije vezano za Njega su dobre nizašto. Nemoj zamrljati svoj um proučavajući varljive teorije neprijatelja. Pokušaj odvuću umove od svega sličnoga.” {Lt377-1904.12}
Sestra White je svega u 12 navrata spomenula riječ panteizam, i to je kasnije kopirala u pismima, rukopisima i časopisima. Ovdje sestra White piše ovom bratu da se ne bavi zabludom, već samo istinom, te neka ostavi panteizam na stranu, da ne razmišlja o njemu. Mnoge zablude sestra White nije nikada adresirala imenom, već je neke stavljala pod globalni nazivnik, kao spiritualističke teorije i slično. Neke poznate ideje nikada nije ni spomenula kao što su Arijanizam, unitarijanizam, triteizam i slično, no to ne znači da se s time ona slagala. Ona se efektivno borila protiv tih zabluda na proaktivan način stavljajući naglasak na istinu. Primjerice borila se protiv Arijanizma na način da je davala bogate citate o Kristovom potpunom Božanstvu.
PROGRESIVNA ISTINA
Kada govorimo o progresivnom svhaćanju istine glede sestre White, važno je da razumijemo što ona sama smatra što jeste progresivna istina.
“U svakom vremenu istina je doživljavala novi razvitak, pojavljivala se u obliku poruke koju je Bog upućivao narodu toga naraštaja. Sve stare istine su suštinske; nova istina nije nezavisna od stare, već je njezino objašnjenje. Jedino kad razumijemo stare istine, moći ćemo shvatiti nove. Kad je Krist poželio svojim učenicima objaviti istinu o uskrsnuću, počeo je “od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima ” (Luke 24:27). Upravo svjetlo koje obasjava novo tumačenje istine uzdiže staru. Onaj koji odbacuje ili zanemaruje novu, ne prihvaća ni staru. Ona je za njega izgubila svoju životnu snagu i postala samo beživotna forma.” {Isusove Usporedbe 127.4; 1900}
Ukoliko nova progresivna istina ne uzdiže staru, onda ili nova istina nije svjetlo, ili stara istina je bila zabluda. Sestra White kaže kako su sve stare istine suštinske i da nova nije nezavisna od stare.
Istina je da je sestra White govorila da će doći do otkrivenja novog svijetla u Božjemu narodu. Također je rekla kako sva tumačenja Pisma u crkvi u njeno vrijeme nisu bila točna. Pod time nije mislila na stupove vjere, jer je također govorila kako su stupovi vjere nepromijenjivi i točni.
Uz to sve moramo imati na umu da je proricala da će zabluda ući u našu crkvu, koji će imati za cilj rušenja starih stupova vjere, proglašavajući ih zabludama i greškama. O tim proročanstvima ćemo proučavati kasnije.
Pogledajmo prva dva glavna stupa vjere koje je crkva primila na početku i držala za cijeloga života sestre White i desetljećima nakon njene smrti.
- Postoji jedan Bog, osobno, duhovno Biće, Stvoritelj svih stvari, svemoguć, sveznajući, i vječan; beskonačan u mudrosti, svetosti, pravdi, dobroti, istini i milosti; nepromjenjiv, i svugdje prisutan kroz Svojeg predstavnika, Duha Svetoga. Psalam 139:7
- Postoji jedan Gospodin Isus Krist, Sin Vječnog Oca, Onaj po kome je On stvorio sve stvari, i po kojem postoje;”
(1905 Seventh-day Adventist year book, page 188, ‘Fundamental principles’ – vrijedilo do 1914.)
Osnovna vjerovanja ona je nazivala stupovima, orijentirima, principima i temeljem vjere. Za njih je govorila da su nepromjenjivi i vječni. Svaka progresivna istina mora biti u skladu sa navedenim stupovima.
“Posljednjih pedeset godina nije izblijedilo ni jednu jotu ili princip naše vjere kao što smo primili velike i čudesne dokaze koji su nam učinjeni sigurnim 1844, nakon proteka vremena. Malaksale duše trebaju biti utvrđene i oživljene prema Njegovoj Riječi… Ni jedna riječ nije promijenjena ili poreknuta. Ono za što je Duh Sveti svjedočio da je istina nakon proteka vremena, u našem velikom razočarenju, je čvrsti temelj istine. Stupovi istine su bili otkriveni, i mi smo prihvatili osnovne principe koji su nas učinili onim što jesmo – Adventisti Sedmog dana, držeći zapovijedi Božje i imajući vjeru Isusovu.” {Lt326-1905.3}
Ovdje sestra White, kada govori o stupovima istina, govori o temeljnim vjerovanjima koje je adventni narod prihvatio nakon 1844. Ova dva principa koje smo spomenuli su dio tih osnovnih principa i vjerovanja. Ona su prva dva, najvažnija. Također još 1905 godine sestra White kaže da nakon 50 godina oni nisu izblijedili ni za jednu jotu, niti da se i jedna riječ promijenila ili porekla.
“Istine koje su nam date nakon proteka vremena 1844 su jednako sigurne i nepromijenjive kao kada nam ih je Gospod dao kao odgovor na naše goruće molitve. Vizije koje mi je Gospod dao su toliko izvanredne da mi znamo da ono što smo prihvatili jest istina. Ono je bilo dokazano Svetim Duhom. Svjetlo, dragocjeno svjetlo od Boga, je ustanovilo glavne točke naše vjere kako ih držimo danas.” {Letter 50, 1906, pp. 1, 2.}
Poruke koje je adventni narod primio nakon proteka vremena 1844 su i dan danas jednako tako sigurne i nepromijenjive kao što su i onda bile. Glavne točke vjere koje je adventni narod držao u ono vrijeme su čvrsto ustanovljenje od Boga.
“Istine koje su bile podržane očitovanjem Božjeg djelovanja imaju stajati čvrsto. Neka nitko ne pokuša pomaknuti djelić ili temeljni kamen od strukture. Oni koji pokušavaju potkopati stupove naše vjere su među onima za koje Biblija kaže da će “u posljednja vremena neki otpasti od vjere priklanjajući se prijevarnim duhovima i naucima zloduhā”.” {Lt87-1905.2,3}
Sestra White nam jednostavno poručuje da oni koji će pokušati ukloniti bilo koji stup vjere koji su oni tada zagovarali pripadaju onima koji slušaju zloduhe. To je ozbiljna opomena. Ona uvijek iznova i iznova govori o stupovima vjere koji su primljeni u ranoj fazi adventnog pokreta, a ne o onima koji će doći u budućnosti.
“Naši ljudi moraju razumijeti razloge naše vjere i naša prošla iskustva. Kako je tužno da tako mnogi od njih očigledno daju neograničeno povjerenje u ljude koji predstavljaju teorije koje teže iskorijeniti naše prošlo iskustvo i ukloniti stare orijentire! Oni koji mogu tako lako biti povedeni lažnim duhom pokazaju da su slijedili pogrešnog vođu već neko vrijeme — tako dugo da ne raspoznavaju da se udaljuju od vjere, ili da ne grade na pravom temelju. Moramo potaknuti sve da stave duhovne naočale, da pomažu svoje oči kako bi vidjeli čisto i razaznali prave stupove vjere. Tada će oni poznati da “Ipak čvrsti temelj Božji stoji — s ovim pečatom: »Poznaje Gospodin one koji su njegovi« (2 Tim. 2:19) Moramo oživjeti stare dokaze vjere koje je jedanput predana svetima.” {E. G. White, Selected Messages Book 2, p. 25. 1904}
Zašto sestra White kaže da je važno da se vratimo na staru vjeru koju smo zagovarali?
“Gospod je izjavio kako će se prošlost morati ponovno obnoviti kako ulazimo u završno djelo. Svaka istina koju je On dao za ove posljednje dane ima biti objavljena svijetu. Svaki stup koji je On utvrdio ima biti učvršćen. Ne možemo sada sići sa temelja kojega je Bog učvrstio… Sada postoji potreba da ponovno proživimo iskustvo ljudi koji su odigrali ulogu u osnivanju našega djela u početku.” {E. G. White, Manuscript Releases Vol. 1, p. 54}
U ovim poslijednjim danima, morati ćemo proživit ono isto iskustvo koje su naši pioniri proživjeli kada su tragali za istinom kao za skrivenim blagom. Tada ćemo vidjeti da oni isti stupovi vjere i dalje su čvrsti i nepomični.
Iako neke izjave sestre White naizgled govore kontradiktorno ovim stupovima, u ovoj seriji proučavanja detaljno ćemo adresirati te tekstove i potčinit ih hermenautičkim principima, i doći do zaključka kako u sestri White imamo naj pouzdaniju proročku riječ, i dobro činimo ako upiremo svoj pogled u nju kao na svjetlo.
“I tako imamo još čvršću proročku riječ. Dobro činite što pazite na nju kao na svjetiljku što svijetli na mračnu mjestu sve dok dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim.” 2. Petrova 1:19
Kada nas Božji Duh osvjedoči u veliku harmoniju cijelog nadahnuća Duha proroštva, tada ćemo biti oduševljenim sjajnim svjetlom s neba.