KLJUČ RAZUMIJEVANJA – TIP I ANTITIP I ADAM KAO TIP | Savez mira – 9. dio

0
36

KLJUČ RAZUMIJEVANJA – TIP I ANTITIP I ADAM KAO TIP

Sada ćemo proučavati o Savezu kroz Bibliju, počevši od početka. Počet ćemo od Adama.

U Pismu postoje direktni i indirektni tekstovi o Savezu između Oca i Sina za spasenje svijeta. Jedan direktni tekst je npr. ovaj:

“Ovako govori GOSPODIN nad vojskama: ‘Evo čovjeka čije je ime GRANA; On će izrasti sa Svoga mjesta i sagraditi hram GOSPODINOV.

On sâm će sagraditi hram GOSPODINOV; On će slavu nositi te sjediti i vladati na Njegovu prijestolju; i bit će Svećenik na Njegovu prijestolju: naum mira bit će među Njima Obojicom.” Zaharija 6:12-13

Ovaj ‘Čovjek’ čije je ime ‘Grana’ je sam Krist. On će sjediti na prijestolju Očevu i bit će svećenik i ‘naum’, tj. ‘Savjet’ mira bit će među Njima Obojicom. Ovdje se direktno spominje taj Savjet, ili Savez između Oca i Sina.

No, da bi mogli razumjeti indirektne tekstove, moramo razumjeti neke biblijske principe prvo. U Bibliji postoji princip koji se zove ‘tip – antitip’. To je u zapravo slika -stvarnost, ili ‘manji prikaz – neke veće stvarnosti. Tip je slika, a antitip je stvarnost. Možda najpoznatija slika ili tip iz Biblije je janje kao žrtva koje je simboliziralo iliti ‘tipificiralo’, tj. bilo je tip iliti prikaz Krista, koji je bio nevin i bezazlen kao janje. To janje je bilo tip, a Krist je bio antitip.

“…nego dragocjenom krvlju Krista kao jaganjca neokaljana i bez mane.”  1. Petrova 1:19

Tip ili prikaz u Bibliji može biti neka osoba, neki događaj, ceremonije, predmeti, pozicije ili čak i mjesta. Primjere koje možemo sada samo usput spomenuti: mjedena zmija je bila slika Krista (Br. 21:8-9 – Ivan 3:14-15), Jona koji je bio u kitovoj utrobi i onda izbačen van je slika Kristove smrti i uskrsnuća, robovanje u Egiptu je prikaz robovanja grijehu, Nooin potop je prikaz krštenja (1. Pt. 3:20-21). No, vidjet ćemo kroz proučavanja da su svi proroci bili tip Krista i mnogi tekstovi o njima otkrivaju nam detalje o Savezu između Oca i Sina.

Ako imamo ovaj ključ i ispravno ga razumijemo, onda shvaćamo i vidimo da u Bibliji ima osoba koje su u određenom segmentu svoga života, u karakteru, ili u nekom djelu i službi, ili života, bili prikaz ili tip Krista i Njegovog djela ili karaktera, ili čak i Oca nebeskog u nekim slučajevima. Znači, ne samo životinjske žrtve ili neke slike, direktna proročanstva, prispodobe ili simboli, već i sami biblijski karakteri, osobito proroci i vjerni ljudi iz Starog Zavjeta, bili su prikaz ili tip Krista ili nekad i djelomično Oca nebeskog. I u tim tekstovima nam se otkriva Savez između Oca i Sina. U Pismu postoje i primjeri koji se spominju iz kojih mi vidimo da su ovu istinu apostoli razumjeli. Kroz proučavanje dalje ćemo sve te primjere i navesti i proučiti.

Ako ovu istinu shvaćamo, onda imamo ključ za otključavanje i razumijevanje Pisma. Ovaj ključ će nam otključati i otvoriti svo Pismo i ono će nam postati jasno i slavno.

Kada vidimo da su razne biblijske osobe koje su bile vjerne Bogu, prikazivale Krista, ono što je jako važno što nam se tu otkriva je i to da kroz te biblijske tekstove o tim osobama čitamo također i Božje poruke o planu spasenja. Bog nam otkriva detalje toga plana. Taj plan spasenja je Savez između Oca i Sina. Mi vidimo da, kada Bog razgovara s nekim od Svojih vjernih slugu proroka, kada im daje neko proročanstvo ili otkrivenje, ili kada čini s nekima nekakav savez, ili kada se opisuje njihov karakter ili djelo, da On zapravo u tim tekstovima otkriva detalje Svoga Saveza sa Svojim Sinom u planu za spasenja svijeta. Čak i razni savezi između Boga i nekih vjernih ljudi u Bibliji nam također zapravo otkrivaju detalje Saveza između Oca i Sina. Ovo je ključ razumijevanja SZ spisa. Ako ovaj ključ imamo u rukama, Savez nam se svugdje otkriva i tajna blaga Pisma nam se otvaraju.

Da ponovimo par stvari. Taj plan spasenja je Savez između Oca i Sina. On je u Pismu otkriven u detaljima kroz razne saveze koje je Bog činio sa Svojim vjernim slugama i kroz razne objave koje im je davao u proročkim viđenjima, razne događaje i djela i karakter tih vjernih ljudi. Zapisi u Pismu nam upravo u tim opisima otkrivaju detalje toga Saveza koji postoji između Oca i Sina. Ovo je ono što ćemo kroz proučavanje dalje razumjeti i jasno vidjeti.

Dp nam ovo potvrđuje jednostavnim jezikom:

“Priča o raspetom i uskrslom Spasitelju je velika središnja tema Riječi Božje. U psalmima, proročanstvima, evanđeljima i poslanicama, Bog je objavom istaknuo vitalne istine koje se tiču sporazuma između Oca i Sina u osiguravanju spasenja izgubljenog ljudskog roda.” {RH September 24, 1908, par. 1}

“…Njegova Riječ je jasna. Ako tražimo osobno iskustvo u podlaganju njenim zahtjevima, možemo prisvojiti obećanje: “Ponizne On u pravdi vodi i ponizne uči putu Svojemu.” Dok uz molitvu proučavamo Riječ, s poslušnim srcem, Duh Sveti će biti s nama kako bi nam utisnuo u misli ispravnu primjenu.” {RH September 24, 1908, par. 3}

Ono što su Otac i Sin u svom savjetovanju na Nebu smatrali da je bitno za čovjekovo spasenje, jasno je prikazano u Svetom Pismu. Beskonačne istine o spasenju izražene su tako jasno da svako ljudsko biće koje želi spoznati istinu ne može a da je ne razumije. Božanske objave dane su za njihovo odgajanje u pravednosti, tako da oni mogu proslaviti Boga i pomoći svojim bližnjima.” {CT 438.1}

Najvažnije istine o evanđelju, tj. Savezu između Oca i Sina su u Pismu jasno pokazane. Bog ih je u objavama istaknuo za naše razumijevanje. Preduvjet je pokorno i poslušno srce. Bez toga, nema razumijevanja. Postoji obećanje:

Tajna GOSPODINOVA je s onima koji ga se boje; i objavit će im On Savez Svoj.”  Psalam 25:14

“Oni koji se obraćaju živoj božanskoj Riječi imat će svjetlost. U Bibliji je svaka dužnost jasno prikazana. Svaka pouka je razumljiva. Svaka pouka nam otkriva Oca i Sina. Riječ Božja svakoga može umudriti na spasenje. U Riječi je jasno otkrivena znanost spasenja. Istražujte Sveto Pismo, jer je ono glas Božji koji govori duši.” {8T 157.2}

“Bibliju su napisali sveti ljudi od davnine, onako kako ih je pokrenuo Sveti Duh; ta Knjiga sadrži sve što sigurno znamo i sve čemu se uopće možemo nadati da ćemo saznati o Bogu i o Kristu, osim ukoliko, kao Pavao, ne budemo preneseni u treće Nebo.” {RC 77.4}

Sve lekcije nam otkrivaju Oca i Sina, i taj Savez između Njih Dvoje. Plan spasenja je jednostavno otkriven i istaknut je u Pismu. No, unatoč tome, potrebno nam je nešto više od obične ljudske inteligencije za razumijevanje ovih istina.

“Ljudi mogu tvrditi da imaju veliku inteligenciju, ali potrebno im je više od ljudske inteligencije da shvate objave Riječi Božje, za koje Nadahnuće kaže da su bile skrivene vjekovima.” {RH August 19, 1909, par. 6}

Razlog zašto je potrebno nešto više od samog ljudskog uma je taj što je Pismo duhovno, a čovjek tjelesan. Kada čovjek primi novo srce, on postaje sposoban da razumije Pismo i Duh Kristov ga vodi u razumijevanju.

Plan otkupljenja nije obično proučavanje. Da jest, toliko mnogo duša ne bi bilo nevjerno Bogu. Počevši s otpadništvom i evanđeljem predstavljenim Adamu i Evi u Edenu, i prateći proročku povijest, Božja Riječ otkriva plan otkupljenja, prikupljajući svježe i veće dokaze, sve dok nije došla punina vremena, a zatim je Krist došao na svijet.” {Ms76-1897.14}

Kao zlatna riznica, istina je povjerena židovskom narodu. Židovski sustav, imajući potpis neba, utemeljio je veliki Učitelj, Isus Krist. U tipovima i sjenama bile su prikrivene važne istine i misterije kojima je bio potreban tumač. Sjena je pokazala na stvarnost; i kada je Isus došao u naš svijet, to je bilo da dopusti duhovnom svjetlu da zasja.” .{Ms76-1897.17}

Potrebna je poniznost i voljnost na bilo kakvu žrtvu da bi se istina mogla razumjeti, i učtiv duh kao malog djeteta jer plan otkupljenja je sveta tema i nije obično proučavanje.

“Kao što ljudi traže zemaljsko blago, tako marljivo trebaju tražiti i istinu. Istinu treba smatrati vrjednijom od bilo čega drugoga što je čovjeku dostupno, a tragač za istinom mora biti spreman kupiti je bez obzira na žrtvu ili cijenu za sebe. Riječ Božja je rudnik istine, a Gospodin želi da pojedinačno istražujemo Sveto Pismo, kako bismo se mogli upoznati s velikim planom otkupljenja, i shvatiti veliku temu onoliko koliko je moguće da ljudski um, prosvijetljen Božjim Duhom, shvati Božju namjeru. On bi želio da shvatimo nešto od Njegove ljubavi kada je dao svog Sina da umre kako bi se mogao suprotstaviti zlu, ukloniti prljave mrlje grijeha s Božjeg djela i vratiti izgubljeno, uzdižući i oplemenjujući dušu do njezine originalne čistoće kroz Kristovu pripisanu pravednost.” {RH November 8, 1892, par. 2}

“Nitko ne može istraživati Pisma u Kristovom Duhu bez da bude nagrađen. Kad je čovjek voljan biti poučen kao malo dijete, kad se u cijelosti preda Kristu, pronaći će istinu u Njegovoj Riječi. Kada bi ljudi bili poslušni, razumjeli bi plan Božje vladavine. Nebeski svijet otvorio bi svoja bogatstva milosti i slave za istraživanje. Ljudska bića bila bi potpuno drugačija nego što su sada; jer kroz istraživanje rudnika istine čovjek bi bio oplemenjen. Tajna otkupljenja, Kristovo utjelovljenje, Njegova žrtva pomirnica, ne bi bila nejasna u našim umovima kao sada. Bile bi ne samo bolje shvaćene, već u cijelosti više cijenjene…” {ML 108.3}

Također, potrebno je pažljivo i ustrajno i strpljivo proučavanje:

Potrebno je pažljivo istraživanje i ozbiljno, iscrpljujuće proučavanje kako bi se ova Riječ razumjela…” {LLM 250.7}

Ako ispunjavamo ove uvjete, tada će nam Bog otvoriti Pismo. Onda ćemo vidjeti i to da se Krist i plan spasenja kroz Njega vidi u svim Pismima kao centar:

“Kada vidimo da je Krist u Svom djelu otkupljenja najveća središnja istina u sustavu istine, novo svjetlo pada na sve događaje iz prošlosti i budućnosti. Oni se vide u novom odnosu i dobivaju novo i dublje značenje. Tako je Bog Svojim Svetim Duhom otvorio ove stvari svom narodu.” {1888 806.2}

Pavao je ovo razumio i on je propovijedao Krista, pokazujući da se On nalazi u svim spisima SZ:

“Tri subote zaredom Pavao je propovijedao Solunjanima, raspravljajući s njima iz Pisma o životu, smrti, uskrsnuću, nebeskoj službi i budućoj slavi Krista, tog “zaklanog Janjeta, od postanka svijeta” (Otkrivenje 13,8) Uzdizao je Krista, čije pravilno razumijevanje Njegove službe jest ključ koji otvara starozavjetna Pisma i omogućuje pristup njihovom velikom blagu.” {AA 229.1}

Krist sam je stalno naglašavao da SZ Pisma svjedoče o Njemu. Ona svjedoče o Njemu mnogo više nego što mi shvaćamo ili vidimo sada. No, uz Božju pomoć, poslije ovih proučavanja ćemo vidjeti više. Krist je svugdje u SZ spisima.

“Proročanstva treba proučavati, a Kristov život usporediti sa spisima proroka. On se poistovjećuje s proročanstvima, izjavljujući uvijek iznova, Pisali su o meni; ona svjedoče o meni. Biblija je jedina knjiga koja daje siguran opis Krista Isusa; i kada bi je svako ljudsko biće proučavalo kao svoj udžbenik i slušalo je, nijedna duša ne bi bila izgubljena.” {SpTEd 231.2}

Sve zrake svjetla koje svijetle u Svetom pismu ukazuju na Isusa Krista i svjedoče o Njemu, povezujući Pismo Starog i Novog zavjeta.” {SpTEd 231.3}

Vidjet ćemo da su SZ i NZ puno više povezani, i da su apostoli bolje razumjeli Krista u SZ i plan spasenja otkriven već u SZ, nego što smo do sada mislili. Vidjet ćemo mnoge potvrde da nije da išta tumačimo samovoljno, već da su tako i samo apostoli razumjeli stvari. Plan spasenja je otkriven u Pismu detaljnije i dublje nego što većina kršćana vidi, a to je Savez između Oca i Sina.

Otkad je Spasitelj prolio svoju krv za oprost grijeha i uznio se na Nebo da “posreduje za nas pred licem Božjim” (Heb 368 9,24) svjetlost zrači s križa Golgote i iz Svetinje i Svetinje nad svetinjama u nebeskom Svetištu. Ali veća svjetlost koja je nama dana ne treba nas navesti da preziremo ono što je u prošlim vremenima objavljeno u simbolima o Spasitelju koji dolazi. Kristovo evanđelje baca svjetlost na židovsko uređenje i daje smisao obrednom zakonu. Kako otkrivamo nove istine, a ono što smo znali postaje jasnije, Božji karakter i namjera se pokazuje u njegovim postupcima prema izabranom narodu. Svaka dodatna zraka svjetlosti koju primamo pruža nam jasnije razumijevanje plana spasenja koji je izvršenje božanske volje za spasenje čovjeka. Mi sada vidimo ljepotu i snagu nadahnute riječi i proučavamo njene stranice s dubljim i većim zanimanjem.”  PP 368

Tip (tipološki):

Kao što smo već rekli, tip je slika ili prikaz nečeg drugog, većeg. To u Bibliji može biti neki događaj od prije, ili nečiji karakter i život, nečije riječi, i nečija služba – i toga svega ima u SZ i sve to nam otkriva detaljnije plan spasenja, Savez između Oca i Sina.

Budući da smo sada na početku proučavanja Saveza kroz Bibliju, sada ćemo dati par primjera iz Pisma o tipu-antitipu.

Veliki svećenik – slika Krista:

Evo primjer tipa koji se spominje u NZ:

“Jer da je na zemlji, ne bi bio svećenik, budući da postoje svećenici koji po Zakonu prinose darove,

Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upućen Mojsije kad se spremao praviti šator. Pazi, kaza naime, načini sve po uzorku što ti je pokazan na gori!” Hebrejima 8:4-5

Riječ koja se se ovdje upotrebljava za ‘sliku’ je riječ “hupodeigma” što znači prikaz ili imitacija. Dalje, riječ za ‘sjena’ je ovdje ‘skia’ što znači sjenka ili sjena. Za riječ ‘uzorak’ stoji na grčkom riječ ‘tupos’ (tipos), što znači prikaz, primjer, model ili uzor, obrazac, ili slika. Time se vidi da je Pavao smatrao da je tip zapravo slika, sjena, ili imitacija ili prikaz nečeg drugoga. Pavao je ovo dobro razumio, i mi učimo od njega. Ovdje je riječ o starozavjetnom svećeniku koji služi u Hramu, da je on slika ili prikaz Krista kao velikog svećenika koji služi u nebeskom Hramu za nas. U ovome se vidi da je ta osoba bio prikaz Krista u Njegovoj službi. On je bio tip, a Krist je antitip. Time vidimo da su ljudi mogli u nekom određenom smislu biti prikaz Krista. I vidjet ćemo da su to proroci i bili. U vezi velikog svećenika kako je on tip Krista ćemo drugom prilikom proučavati malo detaljnije.

Adam – slika Krista

Budući da ćemo u ovim proučavanjima ići kronološkim redom kroz Bibliju, da bi vidjeli gdje je sve i na koji način otkriven ovaj Savez, evo jedan primjer tipa/slike koji se kronološki odmah i nameće sam po sebi. To je Adam. Adam je prikaz Krista, i neki tekstovi u Pismu koji opisuju Adama kao prvog čovjeka, opisuju nešto i o Kristu i o Savezu.

Adam na hebrejskom znači čovjek ili čovječanstvo. Kad je Bog stvorio čovjeka, On je sve predao Adamu na upravljanje, sve je njemu podložio i čovjek je bio savršen. Učinio ga je glavom na svime, i ocem ljudskog roda. On je bio prikaz Krista. Kada nas je Krist otkupio, Otac je sve Njemu predao i učinio ga je glavom nad svime, jer je bio savršen. Krist je postao drugi Adam koji je bio savršen i postao je Otac svih koji će biti spašeni, ljudi koji će postat sveti i besmrtni.

Pavao je dobro razumio da je Adam slika ili tip Krista. I sam je na više mjesta to spomenuo i objasnio:

“No smrt je kraljevala od Adama do Mojsija i nad onima koji nisu sagriješili sličnim prijestupom kao Adam, koji je prikaz Onoga koji je imao doći.” Rimljanima 5:14

Ovdje riječ za ‘prikaz’ je riječ ‘tupos’, iliti tip. Adam je bio ‘tip’ ili prikaz Krista. Evo još jednog mjesta gdje Pavao spominje Adama i uspoređuje ga s Kristom:

“Jer kao što u Adamu svi umiru, isto tako će u Kristu svi biti oživljeni

Tako je i pisano: “Prvi čovjek, Adam, bijaše učinjen živom dušom; posljednji Adam bijaše učinjen duhom životvornim.

Ali nije najprije bilo duhovno, nego naravno, a zatim ono duhovno.

Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospodin s neba.

Kakav je zemljani, takvi su i oni koji su zemljani, a kakav je nebeski, takvi su i oni koji su nebeski.

I kao što smo nosili lik zemljanoga, nosit ćemo i lik nebeskoga”  1. Korinćanima 15:22.45-49

Kaže Pavao ‘kao što u Adamu’, i uspoređuje ga s Kristom i kaže ‘tako će u Kristu’. Prvi Adam je bio otac čovječanstva, ali je kroz grijeh postao otac grešnog čovječanstva koje umire, a drugi Adam je kroz pravednost postao Otac čovječanstva koje će biti sveto i besmrtno. Prvom je čovjeku data vlast nad zemljom pod uvjetom poslušnosti i vjernosti, a drugom Čovjeku je data vlast i na Nebu i na zemlji isto kroz uvjet poslušnosti, ali i da otkupi svijet.  Kad kažemo pod uvjetom, to vidimo u ovom tekstu:

“Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu,

koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu,

nego se sâm toga lišio i uzeo na Sebe obličje sluge te postao sličan čovjeku.

Našavši se u obličju čovjeka, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu.

Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakoga imena:

da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića;

i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.”  Filipljanima 2:5-11

Znači, pod uvjetom, i ZATO što nas je Krist otkupio Svojim životom, zato je On postavljen nad svime kao Otac i Glava. Ako ovo razumijemo dobro, onda znamo da se na nekim mjestima gdje se u SZ spisima spominje Adam ili čovjek kojemu je data vlast nad svime, ti tekstovi također odnose na Krista i opisuju nešto o planu spasenja, jer je Adam prikaz ili slika Krista. Pavao je to razumio i u ovom tekstu iz 1. Korinćanima 15. je on ovo i spomenuo nekoliko stihova ranije:

“…jer On (Bog Otac) je sve podložio pod Njegove (Kristove) noge.” 1. Korinćanima 15:27

Zapazite izraze koje Pavao ovdje upotrebljava, ‘sve podložio pod noge Njegove’. To su izrazi iz Psalma 110.

Sad ćemo to vidjeti na drugim mjestima i povezat. Evo još jedan primjer gdje se vidi da je Pavao to razumio. Čitamo dio 8. psalma. U tom psalmu David opisuje kako je Bog sve podložio čovjeku, kada ga je stvorio.

“Kada gledam tvoja nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde, koje si ti odredio;

Što je čovjek, da ga se ti spominješ? i sin čovječji, da ga ti pohodiš?

Jer učinio si ga tek malo nižim od anđela i okrunio ga slavom i čašću.

Učinio si ga da ima vlast nad djelima tvojih ruku; sve si podložio pod noge njegove…”  Psalam 8:3-6

Pavao je razumio da ovaj tekst ne priča samo o Adamu i čovječanstvu, već i o Kristu, i time otkriva plan spasenja tj. Savez. Evo dokaza:

“Jer nije On (Otac) anđelima podložio budući svijet, o kojem govorimo.

Nego je netko negdje posvjedočio, rekavši: “Što je čovjek, da ga se spominješ? ili sin čovječji, da ga pohodiš?

Učinio si ga tek malo nižim od anđelâ; slavom i čašću si ga ovjenčao i postavio ga nad djelima ruku Svojih:

sve si mu pod noge podložio.” A u tome što mu je sve podložio, nije ostavio ništa što mu nije podloženo. No sada još ne vidimo da mu je sve podloženo;

ali Isusa, zbog pretrpljene smrti tek malo nižega od anđelâ, vidimo slavom i čašću ovjenčana: da On milošću Božjom okusi smrt za svakoga.“  Hebrejima 2:5-9

Kroz Adama bio je dat prikaz da će Otac sve podložiti Kristu kasnije, nakon što nas On otkupi i obnovi po Svome obličju. Tako u primjeru Adama vidimo nešto od toga Saveza između Oca i Sina:

– da će Krist biti učinjen malo manjim od anđela na neko vrijeme i da će nas otkupiti (znači da će biti utjelovljen od Oca – ‘ali si mi tijelo pripravio’ Heb. 10:5 – znači čovjekom)

  •  da će biti proslavljen i da će mu Otac sve predati i sve podložiti i Njega učiniti Ocem svetog, besmrtnog čovječanstva

Ovo je Pavao razumio i tako je vidio taj Psalam 8 koji govori o čovjeku – Adamu. Ovdje vidimo upotrebu istih riječi kao i u Psalmu 110 gdje piše:

“Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: “Sjedni Meni zdesna dok ne učinim neprijatelje Tvoje podnožjem Tvojim nogama.” Psalam 110:1

I ponovno drugi primjer gdje Pavao za Krista govori da mu je Otac sve podložio i Njega učinio Glavom nad svime:

I sve je podložio pod noge Njegove, a Njega je dao da bude Glavom nad svime, crkvi.”  Efežanima 1:22

Učinjen Ocem znači da je učinjen Glavom nad svime, tj. Poglavar nad svima. Pavao je to sve razumio, i vidjeli smo gore u 1. Korinćanima 15 da upravo te izraze iz Psalma 110 i upotrebljava dok to opisuje. I ta dva psalma, 8. i 110., on je povezao, jer iste izraze upotrebljavaju. I tako tekstovi o Adamu, prvom čovjeku kojemu je dana vlast, opisuju Savez, dogovor između Oca i Sina, i što su Oni u tom Savezu obećali Jedan Drugome. Krist je obećao da će nas otkupiti (jer piše da će postat nižim od anđela za neko vrijeme), obnoviti Božje obličje u nama (postat će naš Otac. što znači da će nas nanovo roditi, kao što je Adam postao ocem čovječanstva) i tako postati novi Otac novog čovječanstva, a Bog Otac je obećao da će mu, kroz to djelo koje će Krist izvršiti, On sve podložiti pod noge i dati u ruke, učinivši ga Glavom nad svime. Tako vidimo kroz Adama kao tip Krista da postoji vezano za njega i proročanstva koja djelomično opisuju ovaj Savez između Oca i Sina.

Dalje ćemo od sada ulaziti dublje u biblijske tekstove kronološki, i pronaći mnogo mjesto gdje je taj Savez otkriven u mnogo detalja. Sljedeće će proučavanje biti o Abrahamu i kako je ovaj Savez otkriven u tekstovima vezanim za Abrahama.