Tema ovog tjedna je djelovanje Duha Svetoga iz pozadine. U mnogo slučajeva vidimo da u Bibliji sudjeluju samo Otac i Sin, i ispada kao da je Duh Sveti isključen. U ovom proučavanju vidjet ćemo na koji način Duh Sveti uistinu sudjeluje u svim aktivnostima u kojima sudjeluju Otac i Njegov Sin. Ranije smo na nekoliko mjesta vidjeli da Biblija govori o Duhu Svetom kao o Kristovom Duhu. Riječ je o doslovnom Kristovom Duhu. No, Biblija nas uči da je Duh Sveti i Očev Duh također i Kristov Duh. To Biblija sama svjedoči:
“A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, taj nije njegov. No ako Krist jest u vama, tijelo je doduše, mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li je Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji Krista uskrisi od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela po Duhu svojemu koji prebiva u vama.” Rimljanima 8:9-11
Možda na prvi pogled izgleda kontradiktorno, no dopustimo da Biblija samu sebe objasni. Odgovor na ovo pitanje uvest će nas u razumijevanje zašto Duh Sveti djeluje iz pozadine. Odgovor na pitanje kako je moguće da je Duh Sveti i Očev i Kristov Duh, leži upravo u činjenici da su Otac i Sin jedno. Što nam Biblija govori na koji način su Otac i Sin jedno i u kako je to povezano sa Duhom Svetim?
Isus u Ivanu 10:25 kaže:
„Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela koja Ja činim u ime Oca svojega, ona svjedoče za Mene.“
A u 30. stihu svjedoči:
„Ja i Otac jedno smo“.
U 37. i 38. stihu objašnjava kako:
„Ako ne činim djela Oca svojega, nemojte mi vjerovati. Ako ih pak činim, ako i Meni ne vjerujete, djelima povjerujte, da upoznate i uzvjerujete da je Otac u Meni i Ja u Njemu.“
Isus se tako molio da i mi budemo jedno sa Njima, gdje u molitvu kaže:
“Oče sveti, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao Mi.” Ivan 17:11
”Ne molim samo za ove, nego i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u Mene:
da svi budu jedno; kao što si Ti, Oče, u Meni i Ja u Tebi, neka i oni u Nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me Ti poslao.
Slavu koju si Ti dao meni Ja sam dao njima; da budu jedno kao što smo Mi jedno:
Ja u njima i Ti u Meni, da budu savršeni u jednome i da svijet spozna da si me Ti poslao i ljubio njih kao što si ljubio Mene.” Ivan 17:20-23
Biblija jasno i nedvosmisleno tumači način na koji su Otac i Sin jedno, tj. Otac u Sinu i Sin u Ocu, te način kako je Krist u nama i mi u Kristu:
„I tko drži zapovijedi njegove, u Njemu ostaje, i On u njemu. Po ovome znamo da On ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.“ 1. Ivanova 3:24
Ili drugi stih:
„Po ovome znamo da ostajemo u njemu i On u nama: dao nam je od svojega Duha.“
1. Ivanova 4:13
Otac i Sin su jedno jer su jedno u Duhu. Tako smo i mi jedno s Njima jer Duh je u nama. Jedini način da ovo ispravno razumijemo, je da Duha Božjeg, odnosno Duha Svetoga prihvatimo kao doslovnog duha. O tome nam i svjedoči Pavao kada kaže:
„Ili ne znate da tko uz bludnicu prione (riječ je o seksualnom odnosu) jedno je tijelo? (Pavao je doslovan ovdje) jer bit će, kaže, dvoje jedno tijelo. (I sada analogijom uspoređuje intimno zajedništvo sa Isusom) A tko prione uz Gospodina, jednoga je duha.“ 1. Korinćanima 6:16-17
Pogledajmo neke od potvrda iz Duha Proroštva.
“Od vječnosti je postojalo potpuno jedinstvo između Oca i Sina. Bili su dvoje, a skoro pa identični; dvoje u individualnosti, a ipak jedno u duhu, srcu i karakteru.” {E. G. White, Youth’s Instructor, 16. prosinca 1897., pogl. 5}“U daru Isusa Krista dano nam je Božje Očinstvo, i kako je Bog bio jedno sa svojim jedinorođenim Sinom, tako želi da i Njegova zemaljska djeca budu jedno sa Njim.” {E.G. White, Pregled i Glasnik, 30. rujna 1909., pogl. 15}
“Osobnost Oca i Sina, kao i jedinstvo koje postoji između Njih, je prikazano u sedamnaestom poglavlju evanđelja po Ivanu, u Kristovoj molitvi za Svoje učenike: ‘A ne molim samo za ove nego i za one koji će po riječi njihovoj uzvjerovati u mene: da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, kako bi svijet uzvjerovao da si me ti poslao.’ (Ivan 17:20,21) Jedinstvo koje postoji između Krista i Njegovih učenika ne uništava osobnost ni jednog od njih. Oni su jedno u namjeri, umu, karakteru, ali ne i u osobi. Tako su i Bog i Krist jedno.” {E. G. White, Put u bolji život, str. orig. 421, 422}
“Krist je jedno sa Ocem, ali Krist i Bog su dvije različite osobe. Pročitajte Kristovu molitvu u sedamnaestom poglavlju evanđelja po Ivanu i vidjet ćete da je ova točka jasno iznesena. Kako se Spasitelj iskreno molio da Njegovi učenici budu jedno sa Njim kao što je On jedno sa Ocem. Ali jedinstvo koje treba postojati između Krista i Njegovih sljedbenika ne uništava ničiju osobnost. Oni trebaju biti jedno sa Njim kao što je on jedno sa Ocem.” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 1. lipnja 1905., pogl. 14}
“Isus je rekao Židovima: »Otac moj sve do sada radi, i ja radim. Sin sȃm od sebe ne može činiti ništa, osim ono što vidi da čini Otac. Jer što god On čini, to isto čini i Sin. Ta Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sȃm čini.« Ivan 5:17-20. I ovdje se ponovo ukazuje na ličnost Oca i Sina i na jedinstvo koje postoji među Njima. To jedinstvo je također izraženo u sedamnaestom poglavlju Evanđelja po Ivanu, u Kristovoj molitvi za učenike: — »Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove riječi radi: da svi budu jedno, kao ti, oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni u nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da budu jedno kao mi što smo jedno. Ja u njima i ti u meni; da budu sasvijem u jedno, da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao« Ivan 17:20-23. Čudesnih li riječi! Jedinstvo koje postoji između Krista i Njegovih učenika ne uništava ni Njegovu, ni njihovu ličnost. Oni su jedno u cilju, u umu, u karakteru, ali ne i u osobi. Na takav način su jedno i Bog i Krist. {Svjedočanstva za Zajednicu, svezak 8, str. orig. 268,269; 1904}
“Krist, Riječ i jedinorođeni Božji Sin, bio je jedno s vječnim Ocem – jedno po naravi, karakteru i namjerama – jedino biće u cijelom svemiru koje je moglo ući u sve Božje planove i nakane.” {E. G. White, (1888) Velika Borba, str. orig. 493; 1888}
Biblija nas ne uči da su Otac i Sin jedan Bog, ili jedna Osoba, već da su Oni dvije Osobe, ali jedno u umu, karakteru i namjerama. Otac i Sin su dvije posebne Osobe.
Ukoliko Duha Svetoga ne prihvatimo u očigledom ili doslovnom značenju riječi “duh”, tada ulazimo u problem razumijevanja Božanstva, pa tako i pogrešnog obožavanja. Vidjeli smo da je to jedan od glavnih problema u posljednje vrijeme, o čemu nas opominje prva anđeoska vijest. Zato obožavajmo samo Oca i Sina s Kojima imamo zajedništvo, kako Biblija objašnjava:
„što vidjesmo i čusmo, navješćujemo vama, da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom.“ 1. Ivanova 1:3
Način na koji imamo zajedništvo sa Ocem i sa Sinom Biblija tumači u 2. Korinćanima 13:14
„Milost Gospodina Isusa Krista i ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama!“.
Biblija nas ne uči da imamo zajedništvo sa Duhom Svetim, već zajedništvo samo sa Ocem i sa Sinom Njegovim, Duhom Svetim. Time je Duh Sveti sredstvo zajedništva, ali ne i sam subjekt zajedništva.
“Odgovori mu Isus i reče: “Ako me tko ljubi, držat će moje riječi i Otac moj će ljubiti njega; i doći ćemo k njemu i kod njega se nastaniti.” Ivan 14:23
“Duhom će Otac i Sin doći i prebivati u vama.” {E. G. White, Biblijski Odjek, 15. siječnja 1893., pogl. 8}“Grešnik tada stoji pred Bogom kao pravedan čovjek; uzet je u milost neba, i kroz Duha ima zajedništvo sa Ocem i Sinom.” {E. G. White, Znaci Vremena, 3. studenog 1890., pogl. 1}
Nekada se u Bibliji o Duhu govori samo kao o Očevom Duhu, a nekada samo kao o Kristovom Duhu, a nekada kao o Duhu Obojice zajedno. Najčešće se o Duhu Svetom govori kao o Kristovoj prisutnosti i Duh Sveti je zasebna ličnost kao Kristova sveprisutnost, nezavisna od Njegove ljudske ličnosti.
”Spriječen ljudskom prirodom, Krist nije mogao biti na svakom mjestu osobno; stoga je za njih bilo bolje da ih On ostavi, ode k svome Ocu, i pošalje Svetoga Duha da bude njegov nasljednik na zemlji. Sveti Duh je On sam, lišen ljudske ličnosti, i nezavisan od nje. On će predstaviti Sebe kao prisutnog na svim mjestima po Svojemu Svetome Duhu, kao Sveprisutni” {Pismo 119-1895., pogl. 18,}
Sveti Duh je sam Isus, osobno, nezavisan od ljudskoga tijela, i svugdje prisutan u Svojoj duhovnoj božanskoj prirodi. Budući da je nezavisan od Svoje ljudske ličnosti, ta se Njegova duhovna sveprisutna ličnost računa kao zasebna treća ličnost, ali ne kao treće božansko Biće kao što su Otac i Sin.
“Dok Isus služi u nebeskoj svetinji, On također služi i Crkvi na Zemlji po svome Duhu. On je skriven od naših očiju, ali se Njegovo obećanje dato na rastanku ispunjava: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Matej 28,20) Iako svoju silu prenosi nižim slugama, Njegova prisutnost koja daje snagu, još je s Njegovom crkvom.” {Čežnja Vjekova, str. orig. 166}“Krist je oblikovan iznutra, i Svojim Duhom on ispunjava obećanje, ‘Nikada vas neću ostaviti, niti zapustiti.‘” {E. G. White, Znaci Vremena, 27. rujna 1899 pogl. 9}
Vidjeli smo kako je naše zajedništvo samo sa Ocem i sa Sinom Njegovim. U Bibliji se na mnogim drugim vrlo važnim mjestima pojavljuju samo Otac i Sin kao dvije posebne individue. Duh Sveti se ne pojavljuje nikada kao treće Božansko Biće uz Oca i Sina.
Pogledajmo neke važne primjere:
SVETIŠTE
“Jer Krist ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.” Hebrejima 9:24
“…utoliko je Isus postao jamcem boljega saveza.
I oni su doista mnogi bili svećenici jer ih je smrt priječila da ostanu;
a on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo.
Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih.
Jer takav nam velesvećenik i bijaše potreban: svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnikā, i koji postade uzvišeniji od nebesa;
koji ne treba danomice, kao oni velesvećenici, prinositi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za one puka. Jer to učini jednom zauvijek prinijevši samoga sebe.“
Hebrejima 7:22-27
“A sada je zadobio to uzvišeniju službu koliko je i posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obećanjima.” Hebrejima 8:6
“A Krist se pojavi kao velesvećenik budućih dobara — po većem i savršenijem šatoru, ne rukotvorenome, to jest ne od ovoga stvorenja,
i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj krvi — te uđe jednom zauvijek u Svetinju našavši vječno otkupljenje.Jer ako krv bikova i jaraca i pepeo juničin kojim škrope onečišćene posvećuje za čistoću tijela,
koliko će više krv Krista — koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu — očistiti savjest vašu od mrtvih djela za službu Bogu živomu.
I radi ovoga je posrednik Novoga saveza: da smrću za otkupljenje od prijestupaka iz prvoga Saveza pozvani prime obećanje vječne baštine.” Hebrejima 9:11-15
“Tko osuđuje? Krist umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu, on se i zauzima za nas.” Rimljanima 8:34
“Dječice moja, ovo vam pišem da ne sagriješite. Ako tko i sagriješi, imamo zagovornika kod Oca — Isusa Krista pravednika. I on je pomirnica za grijehe naše, i ne samo za naše nego i za grijehe svega svijeta.” 1. Ivanova 2:1-2
“Jer jedan je Bog i jedan posrednik između Boga i ljudi — čovjek Krist Isus…” 1. Timoteju 2:5
U službi u Svetištu vidimo samo dvije božanske Osobe: Oca i Sina; Jedinog istinitog Boga i Njegova Sina Isusa Krista kao našeg posrednika. U Svetištu nam je prikazan nacrt plana spasenja i Duh Sveti nije prikazan kao zasebno Božansko Biće, kao što su Otac i Sin.
JEDINO BIĆE
“Jedino biće koje je bilo jedno sa Bogom živjelo je Zakon u ljudskosti, spustio se u ponizan život običnog radnika, i radilo je u stolarskoj radionici sa svojim zemaljskim roditeljem.” {Ellen G. White , Znaci Vremena, 14. listopada 1897., pogl. 3}“Vladar svemira nije bio sam u svom djelu dobročinstva. On je imao pomoćnika – suradnika koji je cijenio njegove namjere i mogao dijeliti njegovu radost u pružanju sreće stvorenim bićima. “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga.” (Iv 1,1.2) Krist, Riječ, jedinorodeni Božji Sin, bio je jedno s vječnim Ocem — jedne naravi, karaktera i namjere, jedino biće koje je moglo sudjelovati u svim Božjim namjerama i savjetovanjima. “Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.” (Iz 9,5) “Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.” (Mih 5,1) A Božji Sin o sebi kaže: “Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam od vječnosti… kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme.” (Izr 8,22-30) {Patrijarsi i Proroci, str. orig. 34, pogl. 1; 1890}
“Zemlju je obavio mrak jer je Bog pogrešno shvaćen. Da bi se mračne sjenke rastjerale, da bi se svijet mogao vratiti Bogu, trebalo je slomiti Sotoninu prijevarnu moć. To se nije moglo ostvariti prisilom. Primjenjivanje sile suproti se načelima Božje vladavine. On želi jedino službu iz ljubavi, a ljubav se ne može zapovjediti; ona se ne može zadobiti silom ili vlašću. Samo ljubav može probuditi ljubav. Poznavati Boga znači ljubiti Ga. Njegov karakter mora se pokazati u suprotnosti prema Sotoninom karakteru. Samo jedno Biće u cijelome svemiru može ostvariti ovo djelo. Božju ljubav može obznaniti samo Onaj tko poznaje njezinu visinu i dubinu. Nad mračnom moći svijeta mora granuti Sunce Pravde sa zdravljem “u zrakama”. Malahija 4:2″. {Čežnja Vjekova, str. orig. 22, pogl.1; 1898}
“Samo jedno Biće u svemiru, pored Oca, nosi ime Božje, a to je Njegov Sin, Isus Krist.” {J. E. White, The Coming King, p. 33}
PLAN SPASENJA
Duh Sveti je isključen kao zasebno božansko Biće na raznim mjestima u raznim tekstovima. Evo još nekih važnih primjera glede Plana Spasenja:
“Jedino Otac i Sin trebaju biti uzvišeni.” {Youth’s Instructor, 7. srpnja 1898., pogl.2}“Ni jedan čovjek, čak ni najviši anđeo, nije mogao procijeniti veliku cijenu; to je poznato samo Ocu i Sinu.” {Biblijski Odjek, 28. kolovoza 1895., pogl. 4}
“Mi smo svi previše ravnodušni na Božje blagoslove. Mi smo dio njegove nježne brige kroz Isusa Krista, i tada zaboravljamo koliko je koštalo Oca i Sina da nas pale smrtnike učine djelom njegove Očinske ljubavi.” {E. G. White, Znaci Vremena, 7. prosinca 1891., pogl. 6}
“Veliki dar spasenja stavljen je nadomak našeg dohvata po beskonačnoj cijeni za Oca i Sina.” {E. G. White, Pregled i Glasnik, 10. ožujka 1891., pogl. 2}
“U planu da spase izgubljeni svijet, savjet je bio između njih dvojice; zavjet mira bio je između Oca i Sina.” {E. G. White, Znaci Vremena, 23. prosinca 1897., pogl. 2}
“Ali u prijestupu čovjeka i Otac i Sin su bili obeščašćeni.” {E. G. White, Znaci Vremena, 12. prosinca 1895., pogl. 7}
“Ljudski obitelj je Oca i Njegovog Sina Isusa Krista koštao beskonačno mnogo.” {E. G. White, Specijalna Svjedočanstva o obrazovanju, str. 21; 1896}
“Otac i Sin su se zavjetovali ispuniti uvjete vječnog zavjeta.” {E. G. White, Youth’s Instructor, 14. lipnja 1900., pogl. 5}
“Anđeli i arkanđeli čude se ovom velikom planu spasenja; oni se dive i ljube Oca i Sina dok gledaju milost i ljubav Božju; nema osjećaja ljubomore dok se ovaj novi hram, obnovljen po Kristovom liku, predstavlja u svojoj ljupkosti da stoji okolo Božjeg prijestolja.” {E. G. White, Objavljeni Rukopisi Svezak 3, str. 19; 1892}
“Sve mi je predao Otac moj i nitko ne poznaje Sina — osim Oca, niti tko poznaje Oca — osim Sina i onoga kojemu Sin hoće razotkriti.” Matej 11:27
“Ne da je tko vidio Oca, osim onaj koji je od Boga — taj je vidio Oca.” Ivan 6:46
U Bibliji se na mnogim različitim mjestima spominju u različitim kontekstima samo Otac i Sin, dok je Duh Sveti kao zasebno Božansko Biće isključeno.
- Zajedništvo sa Ocem i Sinom, nikada nema u Bibliji zajedništvo sa Duhom Svetim
- Evanđelje – evanđelje Božje i Kristovo, nikada ne evanđelje Duha Svetoga
- Spoznati Boga i Krista, ali nikada ne kaže da trebamo spoznati Duha Svetoga
- Služba Bogu i Kristu, ali nikada ne služba Duhu Svetome
- Gospodin ili Stijena, samo Otac i Sin, Duh Sveti se ne naziva tako
- Spasitelj i spasenje, samo Otac i Sin, ali se Duhu Svetome ne pripisuje
- Nikada Duh Sveti ne oprašta grijehe, nego samo Otac i Sin
- Gnjev Božji, gnjev Janjetov, nema gnjeva Duha Svetoga
- Slava Božja, slava Kristova, nikada ne o slavi Duha Svetoga
- Kraljevstvo i prijestolje, samo su od Oca i Sina, nikada ne Duha Svetoga
- Kralj, Otac se naziva Kraljem i Sin se naziva Kraljem. Duh Sveti se ne naziva kraljem
- Zakon i zapovjedi Božje i Kristove, ali nikada ne od Duha Svetoga
- Na sudu nema Duha Svetoga, samo su Otac i Sin na sudu, i anđeli, ali nema Duha Svetoga
- Obraćenje Bogu i obraćenje Kristu, ali nikada ne obraćenje Duhu Svetome
- Pravednost Božja i Kristova, ali nikada ne pravednost Duha Svetoga
- Molitva, zahvalnost i slavljenje, samo Otac i Sin, nikada ne Duhu Svetome
- Pastir – piše da je Krist pastir i da je Otac pastir, ali nikada Duh Sveti nije nazvan pastirom
- Savez između Oca i Sina, i od Oca i Sina, ali nikada ne od Duha Svetoga
- Duh – postoji Duh Oca i Duh Sina, nikada Duh Duha Svetoga
- Tajna Božja i Kristova, ali nikada se ne spominje tajna Duha Svetoga
- Nasljedovatelji Božji i Kristovi, ali nikada ne nasljedovatelji Duha Svetoga
- Trebamo biti svjedoci Božji i svjedoci Kristovi, ali nikada u Bibliji nema svjedoka Duha Svetoga
- Pripadamo Bogu i Kristu, ali ne pripadamo Duhu Svetomu
- Dan Gospodnji – dan Božji i dan Kristov, nikada ne dan Duha Svetoga
- Strah – Strah Božji i Kristov, ali nikada ne strah Duha Svetoga
- Milost – milost Božja, Kristova milost, nikada ne milost Duha Svetoga
- Trebamo se približiti Bogu i Kristu, ali nikada ne Duhu Svetome
- Obećanja – obećanja Božja, i obećanja Kristova, ali nikada ne od Duha Svetoga
- Zakletva – zakleo se Bog i zakleo se Sin, ali nikada se ne zaklinje Duh Sveti
- Crkva, narod, djeca, Božja i Kristova, ali ne spominje i od Duha Svetoga
- Neprijatelji Božji, neprijatelji Kristovi, nikada ne neprijatelji Duha Svetoga
- Mržnja – mrzitelji Božji, i mrzitelji Kristovi, ali nikada i mrzitelji Duha Svetoga
- Prvi i posljednji, Alfa i Omega – Nazvani su Otac i Sin, ali Duh Sveti nikada nije tako nazvan
Ovime ne želimo reći da Duh Sveti ne postoji, već samo da iz svih ovih tekstova vidimo da Otac i Sin djeluju u pozadini svojim Duhom, i da Njihovim Duhom imamo zajedništvo s Njima. Vidimo da je Duh Sveti kao Božansko Biće isključeno iz Biblije i Duha Proroštva, te da postoje samo dva Božanska Bića: Jedini istiniti Bog – Otac, i Njegov pravi Sin. Njih dvoje nisu jedan Bog, već su jedno u Duhu.
„‘I zaista, naša zajednica je sa Ocem i Njegovim Sinom Isusom Kristom.‘ Kroz cijelo Pismo Otac i Sin se spominju kao dvije različite osobe. Ćut ćete ljude koji nastoje Sina Božjega učiniti ništavnim. On i Otac su jedno, ali su dvije osobe. Pogrešne teorije po ovom pitanju već se pojavljuju i morat ćemo im se suprotstaviti.“ {E. G. White, Pregled i Glasnik, 13. srpnja 1905., pogl. 3}
