“Lude pak i neuke raspre odbijaj, znajući da rađaju svađama. A sluga Gospodnji ne treba se svađati, nego biti blag prema svima, sposoban poučavati, strpljiv, da s blagošću odgaja one koji se opiru, ne bi li im Bog dao pokajanje da spoznaju istinu, otrijezne se i izvuku se iz zamke đavla koji ih drži u ropstvu da provode njegovu volju.” 2.Timoteju 2:23-26
“Ovi bijahu plemenitiji od onih u Solunu pa prihvatiše riječ sa svom spremnošću uma, danomice istražujući Pisma je li to tako.” Djela 17:11
“Onome tko odgovara prije negoli posluša, to je ludost i sramota.” Izreke 18:13
“Reče im Nikodem, jedan od njih, onaj koji je noću došao k njemu: “Sudi li naš zakon čovjeku ako ga se prije ne sasluša i dozna što čini?” Ivan 7:50-51
“Na to ih podsjećaj zaklinjući ih pred Gospodinom da ne bude rječoborstva, koje nije korisno, nego je na propast slušateljima. Proučavaj da se pokažeš prokušan pred Bogom, radnik koji se nema čega stidjeti, ispravno razlažući riječ istine.” 2.Timoteju 2:14-15
“Ako se ti i brat razlikujete po nekoj točki istine, nemoj gaziti po njemu i ismijavati ga, nemoj ga lažno predstavljati ili iskrivljavati njegove riječi, omalovažavajući ih, nemoj krivo interpretirati njegove riječi ili ih izvlačiti iz konteksta. Ne predstavljaj ga pred drugima kao heretika, ako nisi sa njim istražio njegova stajališta, proučavajući Pismo tekst po tekst u duhu Kristovom kako bi mu pokazao što je istina. Sam po sebi ne možeš znati koje on dokaze ima za svoja uvjerenja, i ne možeš jasno odrediti svoje vlastito stajalište. Uzmi svoju Bibliju, i u krotkom duhu odvaži svaki argument koji će ti on predstaviti i pokaži mu iz Pisma da je u krivu. Kada ovo učiniš bez neljubaznih osjećaja, učinit ćeš samo ono što je tvoja dužnost i dužnost svakog sluge Isusa Krista.” {Ellen G. White, Pismo G. I. Butleru, napisano u Minneapolisu 14. kolovoza 1888, Objavljeni rukopisi, svezak 12, MR 998, pismo 21}“Kada se novo svjetlo predstavi crkvi, opasno je ograditi se od njega. Odbijanje da saslušate zato jer imate predrasude protiv poruke ili glasnika neće opravdati vaš slučaj pred Bogom. Osuditi ono što niste čuli i niste razumjeli neće uzvisiti vašu mudrost u očima onih koji su iskreni u svojim istraživanjima istine. A razgovarati s prezirom prema onima koje je Bog poslao s porukom istine, glupost je i ludilo. Ako se naši mladi žele obrazovati kako bi bili radnici u Njegovom djelu, trebaju naučiti put Gospodnji, i živjeti od svake riječi koja izlazi iz Njegovih usta. Oni ne smiju pomisliti da je cijela istina otkrivena i da Beskonačni nema više svjetla za Svoj narod. Ako se učvrste u uvjerenju da je cijela istina otkrivena, bit će u opasnosti od odbacivanja dragocjenih bisera istine koji će biti otkriveni kako će ljudi skretati njihovu pažnju na istraživanje bogatog rudnika Božje riječi.”
{Ellen G. White, Savjeti o radu subotnje škole, str. 32, 33; Counsels to Writers and Editors, page 51.1; 1892.}
“Naša braća trebaju biti spremni istražiti na iskren način svaku točku kontroverze. Ako neki brat uči pogrešku, oni koji su na odgovornim funkcijama trebali bi to znati; a ako naučava istinu, oni trebaju zauzeti svoje mjesto na njegovoj strani. Mi bismo svi trebali znati što se uči među nama; jer ako je to istina, trebamo ju. Svi smo u obvezi prema Bogu znati što nam On šalje. On je dao upute po kojima možemo testirati svaki nauk, – “Uz Zakon i uz svjedočanstvo: tko ne govori tako, nema svjetlosti u njemu .” Ako predstavljeno svjetlo zadovoljava ovaj test, mi ga ne smijemo odbiti prihvatiti jer se ne slaže s našim idejama.” {Ellen G. White, Evanđeoski Radnici, str. orig. 300, 301; 1915}
“Kada pretpostavimo da je netko u zabludi i grijehu, ne trebamo se odvajati od njega. Nepažljivim odvajanjem ne smijemo ga ostaviti kao plijen iskušenju ili ga gurnuti na Sotonin teren. To nije Kristova metoda.” {Ellen G. White, Čežnja vjekova, str. orig. 655, “Na moju uspomenu“}
“Pretpostavimo da brat dođe do nas i predstavi nam neku materiju u različitom svijetlu od onog kako smo vidjeli do tada. Hoćemo li sazvati istomišljenike i sarkastičnim primjedbama ismijavati njegovo stajalište, i oformiti skupštinu da izvrnemo njegove argumente i ideje? Hoćemo li očitovati odbojan duh prema njemu, propuštajući tražiti mudrost od Boga u iskrenoj molitvi? Mislite li da ispunjavate Božje zapovjedi takvim odnosom prema svom bratu? Biste li bili u stanju prepoznati jasnu zraku nebeskog svijetla na svom putu? Bi li vaše srce bilo spremno prihvatiti Božansko prosvijetljenje? Ne, vi ne bi prepoznali svijetlo. Sav taj duh netrpeljivosti i netolerancije mora biti uklonjen, a krotost i poniznost Kristova mora ih zamijeniti prije nego li nas Božji duh osvjedoči svojom istinom. Moramo uči u srž materije, a ne biti u poziciji gdje nemamo ljubavi za brata jer su njegove ideje drukčije od naših. Ako zadržimo takav stav, mi pokazujemo da sebe smatramo savršenim, a brata pogrešivim.” {Ellen G. White, Pregled i Glasnik, 27. kolovoza 1889., “Ispit doktrine“}
“Pretpostavimo da brat ima različito uvjerenje,i predloži da zajedno istražite te točke u Bibliji; Hoćeš li ustati, ispunjen predrasudama i osuditi njegove ideje, bez da ga iskreno saslušaš? Jedini ispravan način je sjesti kao kršćani i istražiti iznesenu ideju u svijetlu Božje Riječi, što će otkriti istinu i razotkriti zabludu. Ismijavanje njegove ideje neće oslabiti njegovo uvjerenje, čak i da je u krivu, niti ojačati tvoje, čak i da si u pravu. Ako stupovi naše istine ne mogu podnijeti test, onda je vrijeme da to saznamo. Ne smijemo njegovati farizejski duh među nama. Kad je Krist došao među svoje, nisu Ga primili; za nas je vrlo važno da ne slijedimo sličan put odbijanja svjetla koje dolazi s neba.” {Ellen G. White, Pregled i Glasnik,18. lipnja 1889, “Neophodnost umiranja sebi“}
“Ali Duh Sveti će povremeno otkrivati istinu kroz one koje sam odabere, i nijedan čovjek, čak ni svećenik ili vladar nema pravo reći: “Ne smiješ iznositi u javnost svoje mišljenje, jer ja u to ne vjerujem.“ Taj čudesni „ja“ može pokušati omalovažiti učenje Svetog Duha. Čovjek može pokušati za neko vrijeme ugušiti i izbrisati njegovo djelovanje, ali to neće učiniti zabludu istinom, ili istinu zabludom.” {Ellen G. White, Pismo crkvi u Battle Creek,“Opasnost odbacivanja istine“ napisano iz “Sunnyside“ Cooranbong, N.S.W. 30. svibnja 1896}
“Činjenica da nema nesuglasica i rasprava među Božjim narodom, ne bi trebalo smatrati za konačan dokaz da se čvrsto držimo ispravne doktrine. Postoji razlog za strah da ne razlikujemo jasno između istine i zablude. Kada ne bude novih pitanja proizašlih iz istraživanja Pisma, kada ne bude razlika u mišljenju koje će motivirati ljude na vlastito istraživanje Biblije da bi bili sigurni da imaju istinu, mnogi će se, kao u davnim vremenima, držati tradicije ne znajući koga obožavaju.” {Ellen G. White, Svjedočanstva za zajednicu 5, str. orig. 707}
“Oni koji imaju priliku čuti istinu, a nisu se potrudili da je čuju ili razumiju,misleći da nisu odgovorni za ono što nisu čuli,biti će krivi pred Bogom isto kao da su je čuli i odbacili. Neće biti izgovora za one koji odaberu ostati u zabludi, a mogli su razumjeti istinu. Svojom patnjom i smrću Krist je pomirio sve grijehe iz neznanja,ali nema zaštite za svjesnu sljepoću.” {Ellen G. White, Pregled i glasnik, 25. travnja 1893., Odgovornost za svijetlo}
“Božja istina ostala je ista kroz sva stoljeća. Ono što je bila istina u početku, istina je i sada. Iako su se nove i važne istine, bitne za nadolazeće generacije, otvorile za razumijevanje, sadašnja otkrivenja ne proturječe onima iz prošlosti.” “Svaka nova istina koju shvatimo samo čini starije istine značajnijima”. {Ellen G. White, Pregled i Glasnik, 2. ožujka 1886., ‘Dvije dispenzacije’}
