Pad u grijeh – i vječne lekcije
Ubrzo nakon što su Adam i Eva stvoreni, Sotona je, promatrajući to i njihov Edenski dom, razmišljao o tome da i njih uvede u pobunu navodeći ih da prekrše izričitu Božju zapovijed.
“Njegovi sljedbenici su ga tražili. Podigao se poprimajući izgled pun prkosa i obavjestio ih je o planovima da Bogu otme plemenitog Adama i njegovu suprugu Evu. Ako bi mogao, na bilo koji način, da ih prevari da budu neposlušni, Bog bi poduzeo neku mjeru da ih pomiluje, i onda bi on i svi pali anđeli mogli podijeliti sa njima Božju milost. Ako ovo ne uspije, oni bi se udružili sa Adamom i Evom; jer čim jednom prekrše Božji Zakon, postat će predmet Božjeg gnjeva kao i oni. Njihov prijestup bi ih također stavio u stanje pobune; i oni bi se mogli ujediniti sa Adamom i Evom, preuzeti vlasništvo nad Edenom i zadržati ga kao svoj dom. Ako bi mogli dobiti pristup drvetu života usred vrta, njihova snaga bi, mislili su, bila jednaka snazi svetih anđela, i čak ih ni sam Bog ne bi mogao izbaciti.” {1SP 30.4}
“Sotona se konzultirao sa svojim zlim anđelima. Nisu se svi tako lako udružili da sudjeluju u ovom opasnom i strašnom poslu. Rekao im je da neće povjeriti nijednom od njih da odrade ovaj posao; jer je mislio da on sam ima dovoljno mudrosti da to sprovede u djelo. Predložio im je da razmotre ovo pitanje i ostavio ih je da se odmori, da bi usavršio svoje planove. Pokušao ih je uvjeriti da je ovo njihova posljednja i jedina nada. Ako ne bi uspjeli ovdje, svi izgledi da povrate i kontroliraju Nebo ili bilo koji dio Božje tvorevine bili bi beznadni.” {1SP 31.1}
“Sotona je otišao sam da usavrši planove koji bi izvjesno osigurali pad Adama i Eve. Strahovao je da neće ostvariti svoje namjere. Čak i ako bi naveo Adama i Evu da prekrše Božje zapovijedi, i tako postanu prijestupnici Zakona, a on da nema nikakvu korist od toga, njegov slučaj se ne bi poboljšao već bi mu se krivica povećala.” {1SP 31.2}
“Stresao se na pomisao da sveti sretni par gurne u bijedu i kajanje koje je i sam podnosio. Izgledao je kao u stanju neodlučnosti; u jednom trenutku čvrsto odlučan, a u sljedećem je oklijevao i kolebao se. Njegovi anđeli su ga tražili, svog vođu, da ga upoznaju sa svojom odlukom. Udružit će se sa Sotonom u njegovim planovima, i snosit će sa njim odgovornost i podijelit će posljedice.” {1SP 32.1}
„Sotona je odbacio svoje osjećaje očajanja i slabosti i, kao vođa otpalih anđela, učvrstio se u borbi i da učini sve što je u njegovoj moći da prkosi autoritetu Boga i njegovog Sina. Upoznao ih je sa svojim planovima. Ako bi se okomio na Adama i Evu i bunio se protiv Božjeg vlastitog Sina, ne bi ga slušali ni za trenutak, nego bi bili spremni za taj napad. Ako bi ih pokušao zastrašiti zbog svoje moći, tako nedavno anđela s visokim autoritetom, ne bi mogao postići ništa. Odlučio je da će lukavstvo i prijevara učiniti ono što moć ili sila ne mogu.“ {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 32} 1870
“Sotona, s pridruženim pobunjenim anđelima, koji je skrenuo sa svoje vjernosti Gospodu Bogu, jedinom Vladaru, bio je protjeran s neba, a sveti anđeli koji su postali nelojalni i neistiniti pomažu mu dok nastoji sve prilagoditi svojoj slici i uliti vlastitu prirodu u pojedince. Potaknut mržnjom protiv Božjeg svetog Zakona, on se približava čovjeku, nastojeći pridobiti njegovu pozornost kako bi mogao krivo predstavljati i krivotvoriti Boga. Njegove paklene zavjere bi izbrisale iz našeg svijeta sliku Božanskog i utisnule svoju mrsku, otpadničku sliku u ljudsku dušu. Nije mogao upotrijebiti silu, ali s pažnjom i voljom koja mu je dana, može djelovati na umove. Kada je Sotona raskinuo odnos sa svemirom, a posebno sa Sinom Božjim, postao je potpuno sebičan, i prestajući biti univerzalno dobro, postao je univerzalno zlo.” {Ms4-1891.5}
Nebo je sve ovo promatralo i Bog je odlučio da će učiniti nešto da se spasi Adam i Eva, poslat će im upozorenje i o svemu ih obavijestiti.
“Bog je okupio nebeske anđele da poduzme mjere radi sprječavanja prijetećeg zla. U nebeskom savjetu je odlučeno da anđeli posjete Eden i upozore Adama da je u opasnosti od neprijatelja. Dva anđela su brzo otišla da upozore naše praroditelje. Sveti par ih je primio sa radosnom nevinošću, izražavajući veliku zahvalnost svom Stvoritelju zato što ih je okružio sa obiljem svojih blagoslova. Sve što je lijepo i privlačno je bilo njihovo da uživaju, i sve je bilo mudro prilagođeno njihovim potrebama. Ono što su cijenili više nego sve druge blagoslove, bilo je društvo Sina Božjeg i nebeskih anđela. Imali su puno toga da im prenesu kod svake posjete u vezi sa svojim novim otkrićima prirodne ljepote u njihovom voljenom Edenskom domu, i postavljali su im mnogo pitanja u vezi sa stvarima koje nisu mogli jasno shvatiti.” {1SP 32.3}
“Anđeli su im ljubazno i nježno davali informacije koje su tražili. Također su im otkrili tužnu povijest Sotonine pobune i pada. Onda su ih jasno obavijestili da je drvo spoznaje postavljeno u vrtu da bude test njihove poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Uzvišeno i sretno stanje svetih anđela je uvjetovano njihovom poslušnošću; oni su na sličan način postavljeni; da slušaju Božji Zakon i budu neopisivo sretni, ili da ga ne poslušaju i izgube svoje uzvišeno stanje, i završe u beznadnom očaju.” {1SP 33.1}
Podsjetimo se, Božji Zakon je izraz Njegove volje, Njegova riječ, objava onoga što Bog voli i što ne voli, što hoće i što neće – i time i izraz Njegovog karaktera i autoriteta.
“Rekli su Adamu i Evi da ih Bog neće prisiljavati da ga slušaju – da nije uklonio od njih moć da se suprotstave Njegovoj volji, da su oni moralni izvršitelji, slobodni da poslušaju ili da ne poslušaju. Postojala je samo jedna zabrana koju im je Bog odredio, a koju je smatrao prikladnom. Ako bi prekršili Božju volju, sigurno bi umrli. Adamu i Evi rekli su da je najuzvišeniji anđeo, sljedeći do Krista, odbio poslušnost Božjem zakonu koji je On ustanovio da upravlja nebeskim bićima; da je ova pobuna uzrokovala rat na Nebu koji je rezultirao izbacivanjem pobunjenika i da je sa njim sa Neba istjeran svaki anđeo koji se ujedinio sa njim u dovođenju u pitanje autoriteta velikog Jehove; i da je ovaj pali anđeo sada neprijatelj svima koji su poslušni Ocu i njegovom dragom Sinu.” {1SP 33.2} {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 33, 34} 1870
Nakon ovoga, anđeli su upozorili Adama i Evu jasno i direktno u vezi plana neprijatelja da i njih sruši u grijeh:
“Rekli su im da im Sotona namjerava nauditi, i da je neophodno za njih da se čuvaju, jer bi mogli stupiti u kontakt sa palim neprijateljem. Ali on ih ne može povrijediti dok se poslušno pokoravaju Božjoj zapovijedi. Ako bude potrebno svaki nebeski anđeo bi došao da im pomogne prije nego što bi im Sotona na bilo koji način naškodio. Ali ako ne bi poslušali Božju zapovijed, onda bi Sotona dobio moć da ih stalno uznemirava, zbunjuje i pravi im probleme. Ako ostanu nepokolebljivi na prvi nagovještaj Sotone, bili bi sigurni kao nebeski anđeli. Ali ako se prepuste kušaču, onaj koji nije poštedio ni uzvišene anđele, neće ni njih poštedjeti. Morat će pretrpjeti kaznu svog prijestupa, jer Božiji Zakon je svet kao i On sam, i On zahtijeva poslušnost od svih na Nebu i zemlji.” {1SP 34.1}
Ono što je bitno ovdje za zapaziti je da Božja riječ, izraz Njegove volje, to je zapravo Božji Zakon, sve što On kaže da je Njegova volja, to je ono što izražava ono što On jest, što voli i što ne voli – i kršenje Njegove riječi, tj. Njegovog Zakona jer zapravo napad na Njegov autoritet i na taj način najveći kriminal i izdaja. I zato je grijeh neizmjerno grešan.
“Anđeli su upozorili Evu da se u svom radu ne odvaja od svog muža, jer bi mogla stupiti u kontakt sa ovim palim protivnikom. Ako bi se razdvojili bili bi u većoj opasnosti nego dok su zajedno. Anđeli su im napomenuli da pažljivo prate uputstva koja im je Bog dao u vezi sa drvetom spoznaje. U savršenoj poslušnosti su bili sigurni, i onda ovaj pali protivnik ne bi imao moć da ih prevari. Bog ne bi dozvolio Sotoni da salijeće sveti par sa neprestanim iskušenjima. On je mogao imati pristup njima samo kod drveta spoznaje dobra i zla.” {1SP 34.2}
“Adam i Eva su uvjeravali anđele da nikada neće prekršiti izričitu Božju zapovijed, jer je za njih bilo najveće zadovoljstvo da vrše Njegovu volju. Anđeli su se pridružili Adamu i Evi u svetim tonovima harmonične muzike. Dok su njihove pjesme odjekivale iz blaženog Edena, Sotona je čuo zvuk njihovih nota radosnog obožavanja Oca i Sina. Dok je Sotona to slušao, njegova zavist, mržnja i zloba su porasli, i sa uzbuđenjem je predložio svojim sljedbenicima da ih potaknu na neposlušnost, i odmah na njih spusti Božji gnjev i promijeni njihove pjesme hvale u mržnju i kletve prema svom Stvoritelju.” {1SP 34.3}
Razlog zašto čitamo ovako detaljno je upravo radi toga da se uoče neki važni detalji koji će nam biti važni za razumijevanje u kasnijim proučavanjima, kao i za razumijevanje velike borbe i plana spasenja i smisla svega toga.
“Dok su ostali vjerni Bogu, Adam i njegova družica trebali su vladati zemljom. Njima je dana bezgranična vlast nad svim živim bićima. Lav i janje su mirno hodali oko njih ili zajedno ležali pored njihovih nogu. Sretne ptice lepršale su oko njih bez straha, i dok se njihovo dražesno cvrkutanje uzdizalo u hvalu njihovom Stvoritelju, Adam i Eva su im se pridružili u zahvaljivanju Ocu i Sinu.” {PP 50.2}
Nakon toga, Eva je prvo odlutala od Adama tijekom svoga rada, i približila se drvetu spoznaje dobra i zla.
“Eva se, u početku nesvjesno, odvojila od muža u svom radu. Kada je postala svjesna te činjenice, osjetila je da može doći u opasnost, ali opet je mislila da je sigurna iako nije ostala u blizini svog muža. Imala je mudrost i snagu da prepozna zlo ako ono dođe, i da se susretne sa njim. Ovo su je anđeli upozorili da ne radi. Eva se našla gledajući znatiželjno i sa divljenjem ispod zabranjenog drveta. Vidjela je da je vrlo lijepo, i razmišljala je u sebi zašto je Bog tako odlučno zabranio da oni to jedu ili dodirnu. Sada je Sotona dobio priliku. Obratio joj se kao da je bio u stanju da prorekne njene misli: „Da li je Bog zaista rekao da ne smijete jesti sa svakog drveta u vrtu?“ Obratio se zalutaloj Evi sa mekim ugodnim riječima, i sa muzikalnim glasom. Prenerazila se kada je čula zmiju kako govori. Pohvalio je njenu ljepotu i posebnu ljupkost, što Evi nije bilo neugodno. Ali bila je zapanjena, jer je znala da Bog zmiji nije dao moć govora.” {1SP 35.2}
“Evina znatiželjnost se pokrenula. Umjesto da pobjegne odande, slušala je zmiju kako govori. Nije joj palo na pamet da bi to mogao biti taj pali neprijatelj koji je koristio zmiju kao medij. Sotona je taj koji je pričao, a ne zmija. Eva je bila prevarena, polaskana, zaslijepljena. Da je upoznala osobu od autoriteta u obliku anđela, sličnog izgleda njima, bila bi na oprezu. Ali taj strani glas je trebao da je vrati nazad njenom mužu, da ispita zašto bi joj se drugi tako slobodno obratio. Međutim, ona je ušla u polemiku sa zmijom.” {1SP 36.1}
Da ovdje zapazimo par stvari, kako dolazi do pada u grijeh i prekršaja izričite Božje zapovijedi:
1. Eva je prvo odlutala od muža, za što je bila upozorena, i kada je po prvi put osjetila da postoji opasnost, to je ignorirala uvjeravajući sebe da je dovoljno mudra da prepozna zlo i da je zapravo sigurna. To je bio prvi korak.
- Dala je sebi mjesta da popušta svojoj znatiželji, kada je promatrala zabranjeno stablo, i tako se otvorila za otvorenu komunikaciju sa đavlom. Potrebno je kontrolirat svoju znatiželju za onim što je Bog zabranio, ne dovodeći u pitanju Božju mudrost, čak i kada ne razumijemo zašto je On nešto zabranio.
- Kada nam đavao progovori nešto direktno suprotno Božjoj riječi, ili nešto što dovodi u pitanju Božju riječ, i ističe svoje ideje iznad Božjih zapovijedi, trebamo to odmah trenutno odbiti, i prestati slušati i ne nastaviti sa razgovorom, i okrenuti se od kušnje. To je Eva propustila učiniti.
“Eva je lutala u blizini zabranjenog drveta i njezina znatiželja je bila probuđena da sazna kako se smrt može kriti u plodu ovog divnog drveta. Iznenadila se kad je čula kako njezina pitanja preuzima i ponavlja neobičan glas. „Da li je Bog rekao: Ne jedite sa svakog drveta u vrtu?“ Eva nije bila svjesna da je otkrila svoje misli tako što je sama sa sobom razgovarala naglas; pa je bila veoma začuđena kada je čula svoje upite koje je ponavljala zmija. Ona je zaista mislila da zmija ima znanje o njenim mislima i da mora da je veoma mudra. Ona mu odgovori: „Možemo jesti plodove s drveća u vrtu. Ali za plod s drveta koje je usred vrta, Bog je rekao: ‘Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne umrete.’ Na to zmija reče ženi: ‘Ne, sigurno nećete umrijeti. Jer Bog zna da će vam se onog dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao bogovi, znajući dobro i zlo.” {RH February 24, 1874, par. 12}
“Ovdje je otac laži iznio svoju tvrdnju u direktnoj suprotnosti sa izraženom Božjom riječi. Sotona je uvjeravao Evu da je stvorena besmrtna i da ne postoji mogućnost da umre. Rekao joj je da Bog zna da će, ako jedu sa drveta spoznaje, njihovo razumijevanje biti prosvijetljeno, prošireno i oplemenjeno, čineći ih jednakima sa Njim. A zmija je odgovorila Evi, da im je Božja zapovijed koja im zabranjuje jesti sa stabla spoznaje dana da bi ih držala u stanju podređenosti, da ne bi smjeli dobiti znanje, koje je bila moć. Uvjerio ju je da je plod ovog stabla poželjniji od svakog drugog stabla u vrtu kako bi čovjeka učinio mudrim i uzdigao ga jednakim s Bogom. On vam je, reče zmija, zabranio plod sa drveta koje je od svih stabala najpoželjnije zbog svog ukusnog okusa i uzbudljivog utjecaja. Eva je govor zmije smatrala vrlo mudrim. Ona je Božju zabranu smatrala nepravednom. S čeznutljivom željom pogledala je stablo krcato plodovima koji su se činili vrlo ukusnima. Zmija ga je jela s očiglednim užitkom. Žudjela je za ovim plodom iznad svakog ploda svake sorte za koji joj je Bog dao savršeno pravo da ih koristi.” {RH February 24, 1874, par. 13}
“Eva je preuveličala riječi Božje zapovijedi. On je rekao Adamu i Evi: „Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi, jer onog dana kada budeš jeo s njega, sigurno ćeš umrijeti.“ U Evinoj polemici sa zmijom, dodala je klauzulu: „Nemoj ga ni dirati, da ne umreš.“ Ovdje se vidjela suptilnost zmije. Ova Evina izjava dala mu je prednost, i on je otrgnuo plod, i stavio ga u njenu ruku, i upotrijebio njezine vlastite riječi, “On je rekao, ‘Ako ga dotakneš, umrijet ćeš.’ Vidiš da ti neće naškoditi ako dodirneš plod, niti će ti nauditi ako ga jedeš.” Eva je popustila pred lažljivim sofistikama đavla u obliku zmije. Pojela je plod i nije primijetila nikakvu neposrednu štetu. Zatim je ubrala plod za sebe i za svog muža. “I vidje žena da je drvo dobro za hranu i da je za oči ugodno, a za mudrost poželjno; i uze od plodova njegovih, i pojede, a dade i mužu svojemu uza se te i on pojede.” {RH February 24, 1874, par. 14}
Da još par stvari kažemo kako dalje dolazi do pada:
- Nastavak razgovaranja o onome što je Bog izričito zabranio dovodi do gubljenja razuma, i čovjek dalje postaje slab, nezaštićen jer je odložio Božju Riječ kada je nju doveo u pitanje, a ona mu je bila štit.
5. Eva je dodala na riječi Božje nešto više, što je neprijatelj spremno iskoristio da ju navede da gleda krivo na Boga, kao na nepravednog. Dodavanje je stvaranje slabe točke. - Nakon što joj je neprijatelj opisao Boga kao nepravednog i kao Onoga tko im skriva nešto ili ne želi da imaju nešto što bi ih još više uzvisilo, Eva nije čak niti tu odbila dalje slušati izvrtanja karaktera svog dobrog Oca punog ljubavi kojega je ona do sada poznavala i uživala ga je slušati. Nije stala da razmisli i sjeti se kakav je Bog i kao kakvog ga je zapravo upoznala. Olako prelaženje preko znanja i sjećanja na Božje blagoslove i ljubav dovodi čovjeka u stanje slabosti i on postaje lak plijen za đavoljeve zle sugestije o Bogu.
“Adam i Eva trebali su biti savršeno zadovoljni spoznajom Boga u Njegovim stvorenim djelima, i po uputama svetih anđela. Ali njihova je znatiželja bila probuđena da se upoznaju s onim što je Bog naznačio o čemu ne bi trebali imati znanje. Za njihovu je sreću bilo da budu u neznanju grijeha. Visoko stanje znanja koje su mislili postići jedući zabranjeni plod bacilo ih je u degradaciju grijeha i krivnje.” {RH February 24, 1874, par. 15}
Jedino novo znanje koje su dobili je bila spoznaja zla, grijeha i krivice, ništa drugo. Spoznaju dobra su već imali prije ovoga, a sada su na prevaru dobili samo iskustvo tj. spoznaju zla.
Ovo sve što se događalo je cijelo Nebo i svemir promatrao. Oni su bili jako napeti i jako zabrinuti dok se to sve događalo :
“S kakvim je intenzivnim zanimanjem cijeli svemir promatrao sukob koji je trebao odlučiti o položaju Adama i Eve. Kako su pažljivo anđeli slušali riječi Sotone, začetnika grijeha, dok je svoje ideje stavljao iznad Božjih zapovijedi i pokušavao svojim varljivim rezoniranjem učiniti Božji zakon bez učinka! Kako su nestrpljivo čekali da vide hoće li sveti par biti obmanut napasnikom i prepustiti se njegovim vještinama. Pitali su se: Hoće li sveti par prenijeti svoju vjeru i ljubav s Oca i Sina na Sotonu? Hoće li prihvatiti njegove neistine kao istinu? Znali su da se mogu suzdržati od uzimanja ploda i poslušati jasnu Božju naredbu, ili da bi mogli prekršiti izričitu zapovijed svog Stvoritelja.” (Ellen G. White, Signs of the Times, 12th May 1890, ‘God’s requirements in grace, the same as in paradise’)
Prisjetimo se, Adam i Eva su bili upozoreni:
“Naši prvi roditelji nisu bili ostavljeni bez upozorenja na opasnost koja im je prijetila. Nebeski vjesnici su im predočili povijest Sotoninog pada i njegovu zavjeru radi njihova uništenja, predočujući cijelovitije prirodu božanske vladavine koju je knez zla pokušao srušiti.” {Ms140-1903.4}
Od Oca i Sina su imali sve znakove ljubavi i dobrote i nisu imali izvanjskog razloga ne vjerovat Bogu i Kristu. Zato je neprijatelj morao nekako pokušat sa iskrivljenim shvaćanjem navest sveti par na sumnju u Božju dobrotu i iskrenost. Povezano s time, pokušao je Evu navest na nagađanja i sumnju u jasno Božje otkrivenje istine i Njegove volje. Tu se kriju neke jako važne pouke za nas danas jer se isti principi ponavljaju i otkrivaju i danas:
“Sotona je htio prenijeti ideju da će jedenjem sa zabranjenog stabla dobiti novu i plemenitiju vrstu znanja nego što su do sada stekli. Ovo je bio njegov poseban posao s velikim uspjehom sve od njegovog pada, da navede ljude da prodiru u tajne Svemogućeg, i da se ne zadovolje onim što je Bog objavio, i da ne slušaju ono što je On naredio. Naveo bi ih da budu neposlušni Božjim zapovijedima, a zatim bi ih naveo da vjeruju da ulaze u prekrasno polje znanja. Ovo je čista pretpostavka i jadna prijevara. Oni ne uspijevaju razumjeti što je Bog otkrio, i zanemaruju njegove izričite zapovijedi, te teže za mudrošću, neovisnom o Bogu, i nastoje razumjeti ono što se Njemu svidjelo uskratiti smrtnicima. Ushićeni su svojim idejama napretka i očarani vlastitom ispraznom filozofijom; ali tapkaju u ponoćnoj tami u odnosu na pravo znanje. Oni stalno uče, a nikad ne mogu doći do spoznaje istine. {EGW, 1SP 36.2}
Sve što ide direktno suprotno izričitim i jasnim Božjim riječima je prazna filozofija od Sotone. I ne trebamo ulaziti u pretpostavke o bilo čemu što Bog nije otkrio. Treba se strogo držati onoga što Pismo otkriva, i koristiti samo biblijske pojmove i izraze da bismo shvatili otkrivenu istinu i ne upadali u lažne teorije o kojima Pismo zapravo ništa ne otkriva.
Eva sada odlazi razgovarati sa Adamom, nakon što je pala:
“Ona mu je prenijela zmijino mudro izlaganje, i željela je da ga odmah odvede do drveta spoznaje. Rekla mu je da je jela plod, i umjesto da osjeti smrt, osjetila je ugodan, uzbudljivi utjecaj. Čim je Eva postala neposlušna, postala je moćni medij kroz kojeg će izazvati pad njenog muža.” {1SP 38.1}
“Vidjela sam da se tuga pojavila na Adamovom licu. Djelovao je uplašeno i zapanjeno. Izgleda da se borba odvijala u njegovom umu. Rekao je Evi da je sasvim siguran da je to neprijatelj na kojeg su bili upozoreni, i ako je tako, da ona mora umrijeti. Uvjeravala ga je da ne osjeća nikakve štetne posljedice, već veoma ugodan utjecaj, i zamolila ga je da jede.” {1SP 39.1}
“Adam je dobro razumio da je njegova družica prekršila jedinu zabranu koja im je data kao test njihove vjernosti i ljubavi. Eva je tvrdila da joj je zmija rekla da sigurno neće umrijeti, i njene riječi moraju biti istinite jer nije osjetila nikakve znake Božjeg nezadovoljstva, već ugodan utjecaj kakav je zamišljala da i anđeli osjećaju. Adam je požalio što se Eva udaljila od njega, ali djelo je već učinjeno. Morao je da se razdvoji od one koju je toliko puno volio. Kako je to moglo biti? Njegova ljubav prema Evi je bila jaka. I u krajnjem obeshrabrenju odlučio podijeliti njezinu sudbinu. Adam je smatrao da je Eva dio njega, i ako ona mora umrijeti, umrijet će i on sa njom, jer nije mogao podnijeti pomisao odvajanja od nje. Nedostajala mu je vjera u milostivog i dobrog Stvoritelja. On nije mogao zamisliti da bi Bog, koji ga je stvorio od zemaljskog praha u živi, prelijepi oblik, i koji je stvorio Evu da mu bude družica, mogao da joj nađe zamjenu. Nakon svega, zar ne bi riječi ove mudre zmije mogle biti točne? Eva je stajala pred njim, i dalje ljupka i prelijepa, i naizgled nevina kao što je bila i prije neposlušnosti. Izrazila je veću, višu ljubav prema njemu nego prije njezine neposlušnosti, zbog posljedica ploda koji je pojela. Nije vidio u njoj znakove smrti. Govorila mu je o sretnom utjecaju ploda, o njenoj vatrenoj ljubavi prema njemu, i on je odlučio da hrabro podnese posljedice. Zgrabio je plod i brzo ga pojeo, i kao i Eva, nije osjetio trenutne štetne posljedice.” {1SP 39.2}
U Pismu piše:
“A kada vidje žena da je stablo dobro za jelo, i da je očima ugodno, i da je stablo poželjno da učini mudrim, uze ona od njegova ploda i pojede; i dade i svome mužu, koji bijaše s njom, i on pojede.” Postanak 3:6
Ovdje postoje još neke veoma važne lekcije za nas u vezi grijeha. Kada netko naš bližnji griješi, zato što smo s tom osobom emotivno povezani, to je za nas veće iskušenje da griješimo s tom osobom, ali to ne moramo učiniti. Bog nam treba biti prvi i iznad svih i svega, i On je taj kojega trebamo slušati i slijediti pokazujući da Njega volimo više od svih i svega, i da se od vjernosti Njemu nećemo dati odvratiti makar ostali sami.
Isto tako se trebamo sjetiti da Bog zna sve i da zna naše potrebe i da nas neće ostaviti same i da će On biti s nama i pružiti nam sve što nam je potrebno. Ne trebamo nikoga učiniti svojim idolom.
Imajmo na umu da oni koji često izražavaju neku neobično jaku ljubav i vjernost prema nama, a u isto vrijeme krše Božje zapovijedi, zapravo nemaju stvarnu duboku ljubav jer ne vole Boga i da nisu svjesni što čine i pod čijim su utjecajem, i da sami sebe varaju imajući bolesnu maštu i bolesnu osjećajnost kroz grijeh, i da se od njih ne smijemo dati obmanuti niti zavesti niti ih slušati. Oni koji krše izričite Božje zapovjedi su pod neprijateljevim utjecajem i nemaju istinsku ljubav, niti vole Boga niti vole svoje bližnje:
“Po ovome znamo da ljubimo djecu Božju: kad Boga ljubimo i zapovijedi Njegove čuvamo.” 1. Ivanova 5:2
Adam i Eva su prije grijeha nosili odjeću od svjetla, ali nakon pada u grijeha ta je svjetlost isčezla. To je bila prva stvar koja se promijenila nakona njihovog pada u grijeh.
“Bijelu odjeću nevinosti nosili su naši praroditelji kad ih je Bog postavio da žive u svetom Edenu. Živjeli su u savršenom skladu s Božjom voljom. Sva snaga njihovih osjećaja bila je posvećena njihovom nebeskom Ocu. Prekrasna meka svjetlost, Božja svjetlost, okruživala je sveti par. Ta odjeća od svjetla bila je simbol njihove duhovne odjeće nebeske nevinosti. Da su ostali vjerni Bogu, ona bi ih zauvijek obavijala. Međutim, kad su sagriješili, prekinuli su svoju vezu s Bogom i nestalo je svjetlosti koja ih je okruživala. Goli i posramljeni, pokušali su nadomjestiti svoju nebesku odjeću odjećom od smokvinog lišća koju su sami načinili.” {COL 310.4}
“Bog je uputio naše praroditelje u vezi sa drvetom spoznaje, i bili su u potpunosti obaviješteni o Sotoninom padu, i o opasnosti slušanja njegovih prijedloga. Nije im oduzeo sposobnost da jedu zabranjeni plod. Pustio ih je kao slobodna moralna bića da povjeruju u Njegovu riječ, slušaju Njegove zapovijedi i žive, ili povjeruju kušaču, ne poslušaju i umru. Oboje su jeli i velika mudrost koju su dobili bilo je znanje o grijehu i osjećaj krivice. Svjetlost koja ih je okruživala je ubrzo nestala, i pod osjećajem krivice i gubitka njihovog božanskog ogrtača obuzela ih je drhtavica. Pokušali su pokriti svoja otkrivena tijela. Gospod nije htio da ispituju plodove s drveta spoznaje, jer bi onda bili izloženi maskiranom Sotoni. Znao je da bi bili savršeno sigurni da nisu dodirnuli plod.” {1SP 40.2}
“Naši praroditelji su izabrali da povjeruju u riječi zmije, iako im nije pokazala nikakvu ljubav, nije učinila ništa za njihovu sreću i dobrobit, dok im je Bog dao sve što je dobro za hranu i ugodno za gledanje. Na sve strane gdje god bi pogled pao bilo je izobilje i ljepota, ipak Eva je bila prevarena od zmije da misli da postoji nešto što je skriveno od njih, a što bi ih učinilo mudrima, čak jednakima Bogu. Umjesto vjerovanja i pouzdanja u Boga, podlo je sumnjala u Njegovu dobrotu, i cijenila je Sotonine riječi.” {1SP 40.3}
“Prilikom prvog Kristovog dolaska Sotona je unizio čovjeka od njegove izvorne, uzvišene čistoće, i potamnio je čisto zlato grijehom. Pretvorio je čovjeka, stvorenog da bude vladar u Edenu, u roba na zemlji koji stenje pod prokletstvom grijeha. Oreol slave, koji je Bog dao svetom Adamu da ga pokriva umjesto odjeće, nestao je nakon njegova prijestupa. Svjetlost Božje slave nije mogla pokrivati nepokornost i grijeh. Umjesto zdravlja i obilja blagoslova, siromaštvo, bolest i svaka vrsta patnje postali su sudbina Adamovih potomaka.” {RH July 28, 1874, par. 13}
“Nakon što je Adam prestupio, prvo je zamišljao da osjeća da se uzdiže u novo i više postojanje. Ali ga je ubrzo misao o njegovom prijestupu prestravila. Zrak koji je bio blag sa ujednačenom temperaturom, kao da im je postao hladniji. Posrnuli par je imao osjećaj grijeha. Osjećali su strah od budućnosti, osjećaj da im nešto nedostaje, golotinju duše. Slatka ljubav, mir, sreća i zadovoljna blaženost, činilo se da je uklonjeno od njih, i umjesto toga želja za nečim koju nisu osjećali ranije ih je obuzela. Onda su po prvi put svoju pažnju usmjerili na vanjštinu. Nisu bili obučeni, već ogrnuti u svjetlost kao i nebeski anđeli. Ta svjetlost koja ih je okruživala je nestala. Da bi ublažili osjećaj nedostatka i golotinje kojeg su postali svjesni, pažnja im je bila usmjerena da traže nešto čime bi prekrili svoje tijelo; jer kako bi mogli izaći pred oči Bogu i anđelima bez odjeće?” {1SP 41.1}
“Njihov zločin im se sada otkrio u svom pravom svjetlu. Njihov prijestup izričite Božje zapovijedi dobija jasniji karakter. Adam je ukorio Evinu ludost što ga je napustila, i što je bila prevarena od zmije. Laskali su sebi da će Bog, koji im je sve dao da budu sretni, oprostiti njihovu neposlušnost zbog Njegove velike ljubavi prema njima, i da njihova kazna na kraju neće biti tako strašna.” {1SP 41.2}
Ovo su jako važne pouke za nas danas jer se iste stvari, iste prijevare i krivi zaključci od Adama i Eve i danas ponavljaju svugdje po svijetu i u crkvi. Zbog toga je jako važno za nas da obratimo pažnju na ove pouke i usvojimo ih za sebe osobno.
“Sotona je likovao u svom uspjehu. Sada je iskušao je ženu da ne vjeruje Bogu, da dovede u pitanje Njegovu mudrost i nastoji proniknuti u Njegove premudre planove. Preko nje je također izazvao pad Adama, koji je, posljedično svojoj ljubavi prema Evi, odbio poslušati Božju zapovijed i pao sa njom.” {1SP 42.1}
“Vijest o čovjekovom padu se proširila Nebom – svaka harfa je utihnula. Anđeli su u žalosti skinuli svoje krune sa glava. Cijelo Nebo je bilo uznemireno. Anđeli su bili ražalošćeni zbog niske nezahvalnosti čovjeka, zauzvrat prema bogatom izobilju koje je Bog pružio. Održan je savjet da bi se odlučilo što treba učiniti sa grešnim parom. Anđeli su se uplašili da će par jesti sa drveta života i tako ovjekovječiti grešan život.” {1SP 42.2}
PROMJENE NAKON PADA:
Evo što se sve promijenilo nakon pada u grijeh.
Sotona će ih nakon ovoga moći često i lako kušati, kroz čitav život:
“Ljudski rod će od toga dana ubuduće biti mučen Sotoninim iskušenjima. Život pun muke i nemira je dodijeljen Adamu, umjesto sretnog, radosnog posla u kome je do tada uživao. Bit će podvrgnuti razočarenju, tuzi i bolu, i konačno će se raspasti. Načinjeni su od zemaljskog praha i u prah će se vratiti.” {1SP 43.2}
“Zemlja je bila prokleta zbog Adamova grijeha i trebala je uvijek rađati dračom i trnjem. Adam je trebao biti izložen iskušenjima Sotone dok je bio živ, i konačno je trebao proći kroz smrt ponovno u prah.” {RH February 24, 1874, par. 20}
“Sotona je bio odlučan uspjeti u svom kušanju bezgrešnog Adama i Evu. A mogao je čak uspješnije dosegnuti i sveti par posredstvom apetita nego na bilo koji drugi način. Plod zabranjenog stabla činio se ugodnim za oko i poželjnim za jelo. Jeli su i pali. Prekršili su Božju pravednu zapovijed i postali grešnici. Sotonin trijumf je bio potpun. Tada je imao prednost nad rasom. Laskao je sam sebi da je svojom suptilnošću osujetio Božju namjeru u stvaranju čovjeka.” {RH, February 24, 1874, par. 18}
O njihovoj vjernosti je ovisilo i to da li će ostati u Edenu.
“Ovo je bio test njihove poslušnosti. Bog je bio vlasnik njihovog doma u Edenu. Držali su ga pod Njim.” {Ms102-1903.39}
“Obaviješteni su da će morati izgubiti svoj Edenski dom. Pokorili su se Sotoninoj prevari i povjerovali su Sotoninoj riječi, da bi Bog lagao. Svojim prijestupom otvorili su put Sotoni da im može lakše pristupiti, i ne bi bilo sigurno da oni ostanu u Edenskom vrtu, da ne bi u svom grešnom stanju pristupili drvetu života, i ovjekovječili život grijeha. Preklinjali su da im se dozvoli da ostanu, iako su priznali da su izgubili sva prava na blaženi Eden. Obećali su da će ubuduće Bogu dati implicitnu poslušnost. Obaviješteni su da svojim padom iz nevinosti u krivicu, nisu stekli snagu već veliku slabost. Nisu sačuvali svoj integritet dok su bili u stanju svete, sretne nevinosti, i imat će daleko manje snage da ostanu ispravni i odani u stanju svjesne krivice. Bili su ispunjeni najoštrijim osjećajem bola i kajanja. Sada su shvatili da je kazna za grijeh smrt.” {1SP 44.1}
Pad u grijeh je promijenio Adamov odnos prema Bogu:
“Adam je slušao Sotonino iskušenje. Povjerovao je u laž i time uvelike obeščastio Boga. Nije imao ni prividne isprike za svoj prijestup, a njegova neposlušnost promijenila je njegov odnos prema Bogu. Zakon ni u kojem slučaju ne može oprostiti prijestupniku. Može samo osuditi krivca. Adam se morao susresti s Bogom zbog Njegovog prekršenog Zakona. Njegova kobna neposlušnost jasno ističe ono o čemu apostol piše, “Jer kao što neposluhom jednoga čovjeka mnogi postadoše grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici.” {Ms153-1899.33}
Zajedno s Adamom i Evom, i cijeli ljudski rod je otuđen od Boga:
“Pošto je izgubio svoje mjesto na nebu, Sotona je usmjerio svoje kušanje na naše praroditelje. Adam i Eva su se predali neprijatelju, i svojom nepokornošću otuđili ljudski rod od Boga, i zemlja je prekinula vezu s nebom.” {3TT 268.2}
Nakon pada, Adamova priroda se promijenila:
“Bog nije stvorio čovjeka grešnim. Adam je izašao iz ruku svoga Stvoritelja bez ljage zla. Sveti par je mogao zadržati svoju nevinost, da su živjeli po svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta, da su odbili poslušati čudan glas koji objavljuje drugu priču od one koju im je Bog rekao. Ali zloupotrijebili su svoje visoke i svete privilegije. Ostavljena im je sloboda izbora između dobra i zla, a oni su izabrali zlo. I budući da su odlučili povjerovati u Sotoninu laž i nepoštivati izričitu Božju zapovijed, ono što je bilo čisto i božansko u njihovoj prirodi postalo je izopačeno i uprljano.” {ST August 26, 1897, par. 4}
“Kad je čovjek sagriješio, cijelo je nebo bilo ispunjeno tugom; jer kroz popuštanje iskušenju, čovjek je postao Božji neprijatelj, dionik sotonske prirode. Božja slika po kojoj je stvoren bila je narušena i iskrivljena. Ljudski karakter nije bio u skladu s Božjim karakterom; jer kroz grijeh je čovjek postao tjelesan, a tjelesno srce je neprijateljstvo prema Bogu, ne pokorava se Božjem Zakonu, niti to može.” {ST December 15, 1914, par. 6}
Adam je kroz iskušenje mogao formirati plemenit i čvrst karakter i učvrstiti svoju vjernost Bogu:
“Gospod je čovjeka stavio na kušnju, kako bi mogao oblikovati karakter postojane čestitosti za vlastitu sreću i za slavu svoga Stvoritelja. On je Adama obdario moćima uma koji su superiorniji od bilo kojeg živog stvorenja koje je On stvorio. Njegove mentalne moći bile su samo malo niže od onih u anđela. Mogao je upoznati uzvišenost i slavu prirode i razumjeti karakter svog Nebeskog Oca u Njegovim stvorenim djelima. Sve na čemu se njegovo oko zaustavilo u neizmjernosti Očevih djela, opskrbljeno izdašnom rukom, svjedočilo je o Njegovoj ljubavi i beskrajnoj moći. Usred slave Edena dobrota i mudrost Božja ocrtavale su se u svemu na čemu bi se oko zaustavilo.” {RH February 24,1874, par. 9}
Moglo je sve biti drugačije, mogli su ostati vjerni i sretni zauvijek, i primiti znanje koje bi im donjelo vječnu sreću.
“Da Adam i Eva nisu nikad dotakli zabranjeno drvo, Gospod bi im darovao znanje, znanje na kojem ne počiva prokletstvo grijeha, znanje koje bi im donijelo vječnu radost. Sve što su stekli svojom neposlušnošću bilo je upoznavanje s grijehom i njegovim posljedicama.” {3TT 268.3}
Spoznaja grijeha je iskustvo u neposlušnosti:
“Zabranjeno stablo bilo je privlačno i ljupko kao i bilo koje drugo drveće u vrtu. Nazvano je stablo spoznaje, jer bi uzimajući s tog stabla, za koje je Bog rekao “Ne jedi s njega,” imali spoznaju grijeha, iskustvo u neposlušnosti.” {RH February 24, 1874, par. 11}
Ovo iskušenje i pad se dogodilo čim je svijet stvoren, odmah na početku:
“Čim je Gospod kroz Isusa Krista stvorio naš svijet i postavio Adama i Evu u Edenski vrt, Sotona je objavio svoju namjeru da prilagodi svojoj prirodi oca i majku cijelog čovječanstva, te da ih ujedini sa svojim vlastitim redovima pobune. Bio je odlučan izbrisati Božju sliku iz ljudskog potomstva i ucrtati vlastitu sliku u dušu umjesto božanske slike. Usvojio je metode prijevare kako bi postigao svoju svrhu. On se naziva ocem laži, tužiteljem Boga i onih koji ostaju vjerni Bogu, ubojicom od početka. Uložio je svu moć koja mu je bila na raspolaganju kako bi pridobio čovjeka da surađuje s njim u otpadništvu, i uspio je unijeti pobunu u naš svijet.” {RH April 14, 1896, par. 4}
Bog i Krist su znali od početka sve što će se dogoditi:
“Od samog početka Bog i Krist znali su za Sotonin otpad i čovjekov pad izazvan djelovanjem prijevarne sile odmetnika.” {Čežnja Vjekova, str. 22.2}
Način kako je Sotona naveo Adama i Evu na grijeh je bilo kroz krivo predstavljanje Božjega karakter:
“U suočavanju s grijehom, Bog je mogao koristiti samo metode pravednosti i istine. Sotona je pokušao krivotvoriti Božju Riječ, krivo prikazati Njegov plan vladavine pred anđelima i ljudima. Sotonina se pobuna uvijek iznova ponavljala u povijesti naše rase – trajno svjedočanstvo o prirodi i posljedicama grijeha i djelovanju Sotonine vladavine. Njegovi sigurni učinci i na ljude i na anđele glasno govore o tome što će ikada biti plod odbacivanja svjetla koje Bog šalje i odbacivanja Njegovog autoriteta.” {Lt 66, 1909, par. 9}
“Od početka je Sotonin plan bio navesti ljude da zaborave Boga, kako bi ih mogao osigurati za sebe. Da bi to učinio, krivo je predstavio Božji karakter i naveo ljude da njeguju lažne ideje o Njemu. Stvoritelj je predstavljen njihovim umovima kao Onaj koji posjeduje atributa samog kneza zla, kao proizvoljan, strog i koji ne oprašta, da bi Ga se ljudi mogli bojati, izbjegavati, pa čak i mrziti. Time što je na taj način krivotvorio Božji karakter i izazivao nepovjerenje prema Njemu, Sotona je iskušao Evu na prijestup. Grijehom su umovi naših praroditelja bili pomračeni, a njihova priroda degradirana. Kako su ljudi postajali hrabriji u grijehu, spoznaja i ljubav Božja izblijedili su iz njihovih umova i srca. “Jer kada su poznavali Boga, nisu ga proslavili kao Boga niti mu iskazali zahvalnost,” oni “su postali isprazni u svojim umovanjima i pomračilo se nerazumno srce njihovo.” {SW April 28, 1908, par. 1}
Mnogi smatraju Adamov grijeh malenim, a kaznu prevelikom. U čemu je stvarno bila težina Adamovog grijeha? Evo kako trebamo gledati na pitanje poslušnosti ili neposlušnosti:
“Mnogi smatraju kaznu za Adamov prijestup prestrogom kaznom za tako mali grijeh. Neprijatelj svake pravednosti zaslijepio je oči grešnika, tako da se grijeh ne čini grešnim. Njihov standard o tome što čini grijeh uvelike se razlikuje od Božjeg standarda. Kad bi oni koji smatraju Adamov grijeh kao stvar vrlo malih posljedica pogledali malo dublje, vidjeli bi veliku Božju milost u tome što je Adamu dao najmanji mogući test. Teško bi se moglo nazvati samoodricanjem s njegove strane da se suzdrži od uzimanja ploda s drveta spoznaje, jer je već imao sve što je potrebno da zadovolji svoje potrebe. Suosjećajni Bog nije dao nikakav teški test, nikakvo snažno iskušenje koje bi opteretilo ljudsku izdržljivost iznad moći otpora. Sam plod je bio bezopasan. Da Bog nije zabranio Adamu i Evi da jedu plod sa stabla spoznaje, njihovo uzimanje ploda ne bi bilo grešno. Sve do trenutka Božje zabrane, Adam je mogao jesti plod s tog stabla bez ikakve štete. Ali nakon što je Bog rekao: Ne jedi, taj je čin postao zločin velikih razmjera. Adam je bio neposlušan Bogu. U tome je bio njegov grijeh. Sama činjenica da je Adamova kušnja bila mala, učinila je njegov grijeh iznimno velikim. Bog ga je ispitao u onom što je najmanje, da ga iskuša; i uz zabranu je izjavio da će kazna za njegov neposluh biti smrt. Ako Adam nije mogao podnijeti ovaj najmanji test da dokaže svoju lojalnost, sigurno ne bi mogao izdržati jaču kušnju da je bio uzet u bliži odnos s Bogom, da nosi veće odgovornosti. Dokazao je da mu Bog ne može vjerovati; kad bi bio izložen Sotoninim odlučnijim napadima, očito bi doživio neuspjeh.” {ST January 23, 1879, par. 14}
“Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku, sebi sličnim, bez grijeha i s dobro razvijenim organima. Zemlja je trebala biti naseljena inteligentnim bićima koja su bila samo malo niža od anđela. Ali Bog će najprije testirati sveti par i ispitati njihovu poslušnost; jer On nije htio svijet ispunjen bićima koja bi zanemarivala Njegove zakone. Adam je učinio najgore što je mogao učiniti u tim okolnostima. Čineći ono što je Bog izričito zabranio, on je svoju volju usprotivio volji Božjoj, vodeći tako rat s Njegovim zahtjevima. Pero nadahnuća je s točnošću pratilo povijest grijeha i pada naših praroditelja, kako bi sve generacije mogle biti upozorene da ne slijede Adamov primjer, ni u najmanjoj mjeri zanemarivši Božje zahtjeve. Da se ispit odnosio na veće stvari, ljudi bi mogli opravdati grijeh neposluha u onome što nazivaju manjim stvarima. Ali Bog je Adama testirao na stvari koje su najmanje, kako bi pokazao čovjeku da je i najmanja neposlušnost njegovim zahtjevima grijeh u svakom smislu te riječi. Bog, Upravitelj svemira, učinio je da sve stvari podliježu zakonu; stvari koje su naizgled beznačajne, i stvari od najvećeg značaja, sve su upravljane zakonima prilagođenim njihovoj prirodi. Ništa što je Bog stvorio nije zaboravljeno ili prepušteno slijepom slučaju. Čovjeku, koji je obdaren moćima rasuđivanja i savješću, dan je Božji moralni Zakon da upravlja njegovim postupcima. Čovjek nije prisiljen na poslušnost. On može prkositi Božjem zakonu, kao što je učinio Adam, i snositi strašne posljedice; ili živeći u skladu s tim zakonom može požnjeti nagradu poslušnosti.” {ST January 23, 1879, par. 15}
Još dalje neke važne misli u vezi ove teme da je Adamov grijeh bio malen:
“Pitanje: “Kakve razlike ima koji dan držimo za Šabat?” često se pita. Upravo iste kakve je bilo i s Adamom, <činilo je svu razliku> treba li poslušati Boga i ne jesti sa stabla spoznaje ili treba popustiti Sotoninom lukavom razmišljanju i reći, “Kakva je razlika hoću li jesti plodove ovog zabranjenog drveta ili ostatka drveća u vrtu?” Adamov grijeh u činjenju stvari koje mu je Gospod rekao da ne čini <bio je njegov neposluh i prijestup i> otvorio je brane jada našem svijetu.” {Ms1-1892.8}
“Morali bismo duboko razmišljati o Kristovom životu, stalno ga proučavati sa željom da shvatimo razlog zašto je On uopće došao. Svoje zaključke možemo stvoriti jedino ako proučavamo Pismo, kao što nam je Krist naredio da činimo, jer je rekao: »Ona svjedoče za Mene!« Proučavajući Božju Riječ možemo otkriti valjanost poslušnosti i grešnost neposlušnosti kao njene suprotnosti. “Jer kao što neposlušnošću jednoga čovjeka postaše mnogi grešni, tako će i poslušnošću Jednoga mnogi postati pravedni.” (Rimljanima 5:19). {Ms1-1892.9}
“Edenski vrt, sa njegovom prljavom mrljom neposlušnosti, treba pažljivo proučiti i usporediti sa Getsemanskim vrtom u kome je Spasitelj svijeta prošao kroz nadljudsku agoniju kada su se grijesi cijeloga svijeta sručili na Njegova leđa. Poslušajte molitvu jedinorođenog Sina Božjega: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša, ali ne kako Ja hoću, nego kako Ti hoćeš.” [Matej 26:39.] I drugi put se molio govoreći: “Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja Tvoja.” [42. stih.]. I treći put se molio govoreći iste riječi. Tu je tajanstvena čaša zadrhtala u rukama Sina Božjeg. Hoće li obrisati krvavi znoj sa svog izmučenog lica i pustiti čovjeka? Jauk, jad i propast izgubljenog svijeta odmotava svoju užasnu sliku pred Njim. “I zapavši u smrtnu tjeskobu, još usrdnije se molio. A Njegov znoj postade kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.” “I ukaza mu se anđeo s neba i okrijepi Ga.” [Luka 22:44, 43.]. Sukob je okončan, Isus pristaje odati počast svome Ocu vršeći Njegovu volju i noseći Njegovo prokletstvo, posljedicu čovjekovog prijestupa. Bio je poslušan do smrti, čak i do smrti na križu. Evo što je bilo uključeno u Adamovu neposlušnost i što poslušnost Sina Božjega znači za nas. Adam nije uzeo u obzir sve posljedice koje proizlaze iz njegove neposlušnosti. On nije prkosio Bogu, niti je na bilo koji način govorio protiv Boga; jednostavno je išao izravno protiv Njegove izričite zapovijedi. I koliko njih danas radi istu stvar, a njihova je krivnja mnogo veće veličine jer imaju primjer Adamovog iskustva u neposlušnosti i njegovih strašnih posljedica da ih upozori na posljedice kršenja Božjeg Zakona. Dakle, oni imaju jasno svjetlo na ovu temu, i nemaju opravdanja za svoju krivnju u poricanju i neposlušnosti Božjem autoritetu. Adam nije stao da izračuna rezultat svoje neposlušnosti.” {Ms1-1892.10}
“Adam je popustio iskušenju, a kako smo imali pitanje grijeha i njegovih posljedica tako jasno postavljenih pred sobom, možemo čitati od uzroka do posljedice i vidjeti da veličina čina nije ono što čini grijeh; nego neposlušnost Božjoj izraženoj volji, što je stvarno poricanje Boga, odbijanje Zakona Njegove vladavine. Sreća čovjeka je u njegovoj poslušnosti Božjim zakonima. U svojoj poslušnosti Božjem Zakonu okružen je kao ogradom i čuvan od zla. Nijedan čovjek ne može biti sretan i odstupiti od Božjih određenih zahtjeva, te postaviti vlastiti standard za koji odluči da ga može sigurno slijediti. Tada bi postojali različiti standardi koji bi odgovarali različitim umovima, a vladavina [bi bila] uzeta iz Gospodinovih ruku i <ljudska bića> [bi] zgrabila uzde vladavine.” {Ms1- 1892.11}
“Zakon samoga sebe je podignut, ljudska volja je učinjena najvišom, i kada se objavi uzvišena i sveta Božja volja i kada se zatraži da ona bude izvršena, poštovana i prihvaćena, ljudska volja želi da bude po njenom, i izabire koliko će daleko [ići] da izvrši vlastite poticaje, i tu postoji <sukob> između ljudskog čimbenika i božanskog.” {Ms1-1892.12}
“Pad naših praroditelja raskinuo je zlatni lanac neupitne poslušnosti ljudske volje božanskoj. Poslušnost se više nije smatrala apsolutnom potrebom. Ljudi su počeli slijediti svoje zamisli za koje je Gospod, govoreći o stanovnicima staroga svijeta, rekao da su bile svagda samo zle. Gospod Isus je rekao: »Ja sam držao zapovijedi Oca mojega.« Kako? Kao čovjek. Evo me, dolazim da ispunim Tvoju volju, o Bože! Na optužbe židova ustao je u svom neporočnom, besprijekornom, svetom karakteru i uputio im izazov: »Tko će mi od vas dokazati grijeh?”(John 8,46). {Ms1-1892.13}
“Isus kaže, “Slijedi me”, “Tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.” [Ivan 8:12.] Smatrajte da to nije teška dužnost. Božje zapovijedi su Njegov izraženi karakter koji proizlazi iz srca ljubavi, promišljenih planova da se čovjek može sačuvati od svakog zla. Oni nisu proizvoljna vlast nad čovjekom, ali Gospod želi imati ljude kao svoju poslušnu djecu i članove vlastite obitelji.” {Ms1-1892.20}
S time u vezi, Sotona tvrdi upravo to, da mi ne možemo držati Božje zapovijedi nakon Adamovog pada. No, Božje zapovijedi nisu teške i Krist je to dokazao kada je došao na svijet:
“Otkupitelj svijeta prošao je preko tla gdje je Adam pao zbog svoje neposlušnosti izraženom Jehovinom Zakonu; i jedinorođeni Sin Božji došao je na naš svijet kao čovjek, da otkrije svijetu da ljudi mogu držati Božji Zakon. Sotona, pali anđeo, izjavio je da nijedan čovjek ne može držati Božji Zakon nakon Adamove neposlušnosti. <Stavio je cijelu rasu pod svoju kontrolu.> Ms1-1892.1}
Ovdje se opet vidi da je Zakon ono što je Bog zabranio Adamu, tj. rekao mu. Božja Riječ je Zakon.
Pismo kaže:
Jer plaća za grijeh je smrt, a milosni dar Božji je život vječni po Kristu Isusu, Gospodinu našemu.” Rimljanima 6:23
Posljedice grijeha su bile strašne. Unatoč tome što je uistinu plaća za grijeh smrt, ipak je Bog našao način kako da čovjeku iskaže milost i dadne mu drugu šansu i obnovi ga, ako će to čovjek htjeti prihvatiti. O tome, o planu spasenja, ćemo proučavati u sljedeća dva nastavka.
