Generalna Konferencije odbila Crkveni Priručnik

    0
    1427

    Na 22. zasjedanju Generalne Konferencije 1883., jednoglasno se odlučilo da crkva neće usvojiti Crkveni Priručnik, zato jer bi to bio korak prema definiranju kreda. Adventisti Sedmog Dana su gajili istinski duh Protestantizma. Nisu dopuštali ništa da ima vlast nad čovjekom i njegovom savješću koju je nužan pokoriti isključivo Bibliji, a ne crkvenim knjigama i učenjima. Uvesti Crkveni Pravilnik značio bi korak prema tome. Pročitajte u nastavku iznesene argumente glede Crkvenog Pravilnika i prepoznajte nepromjenjive principe Protestantizma koji osiguravaju jedinstvo u crkvi.

    Nekoliko godina, od strane nekolicine, pokušavala se progurati potreba za Crkvenim Pravilnikom. Tako se Crkveni Pravilnik napisao i predložio na 22. zasjedanju Generalne Konferencije. Dana 9. studenog 1883. odredilo se povjerenstvo od 13 ljudi koji će razmotriti prijedlog. Nakon što se pitanje razmotrilo povjerenstvo jednoglasno je odlučilo da nije poželjno imati Crkveni pravilnik. Njihovo očitovanje je glasilo:

    Povjerenstvo za razmatranje teme Crkvenog Priručnika, priložilo je sljedeće izvješće: —

     

    Jednoglasno mišljenje odbora je da ne bi bilo poželjno imati Crkveni Priručnik. Smatramo ga nepotrebnim jer smo već prevladali najveće poteškoće vezane uz crkvenu organizaciju i bez njega; i postoji savršen sklad među nama po toj temi. Mnogima se to čini kao korak prema stvaranju kreda ili discipline, van Biblije, čemu smo se uvijek suprotstavljali kao denominacija. Ako bi imali jedan (crkveni pravilnik), bojimo se da bi ga mnogi, osobito novi propovjednici, proučavali kako bi dobili smjernice po religijskim pitanjima, a ne bi ih tražili u Bibliji, niti se oslanjali na Duha Božjega, tako da bi to postala njihova prepreka u pravom religioznom iskustvu i u spoznaji uma Duha. Upravo slični koraci drugih Kršćanskih denominacija učinilo je to da su počeli gubiti svoju jednostavnost i postali su formalni i duhovno beživotni. Zašto ih imitirati? Odbor smatra, ukratko, da bi naša tendencija trebala biti u smjeru jednostavnosti i bliskom skladu s Biblijom, a ne u detaljnom definiranju svake točke crkvene uprave i crkvenih uredaba.{RH Nov. 20. 1883, str. 733}

     

    Nakon što se očitovanje predalo Konferenciji na raspravu, jednoglasno je dovedena odluka o odbijanju Crkvenog Pravilnika. Predsjednik Generalne Konferencije, George Ide Butler, napisao je javno očitovanje kao članak u Pregledu i Glasniku pod naslovom “No Church Manual”, u njemu je napisao sljedeće:

    Biblija sadrži naš kredo i disciplinu. Temeljito opskrbljuje čovjeka Božjeg za svako dobro djelo. Ono što nije otkriveno u odnosu na organizaciju i upravljanje crkve, dužnosti zaposlenika i propovjednika, i drugih subjekata, ne bi se trebalo strogo definirati i izvući u minute specifikacije radi ujednačenosti, nego se prepustiti individualnoj prosudbi pod vodstvom Duha Svetoga. Da je bilo važno imati takvu knjigu sa uputstvima takve vrste, Duh bi bez sumnje to dao i ostavio trag potpisan nadahnućem.{RH Nov. 27. 1883, str. 745}

     

    U cijelosti možete pročitati članak u Review and Herald, Nov 27. 1883, str. 745.