R. F. Cottrell piše od o doktrini o Trojstvu

    965

    Dana 1. lipnja 1869, brat Roswell Fenner Cottrell izdaje članak u Pregledu i Glasniku pod naslovom “Doktrina o Trojstvu”. Brat Cottrell daje svoje razloge zašto ne može prihvatiti doktrinu o Trojstvu, i daje odgovore na poznate argumente onih koji zagovaraju tu doktrinu. Slažete li se sa iznesenim razlozima ovog pionira? Pročitajte cijeli članak u nastavku.

    R. F. Cottrell – DOKTRINA O TROJSTVU

    „Ovo je popularna doktrina i smatra se ortodoksnom još otkad je rimski biskup njenom snagom uzdignut na papsku poziciju. Odbacivanje ove doktrine smatra se opasnom herezom; ali svakoj osobi je dozvoljeno da objasni doktrinu na svoj način. Izgleda da svi misle da je moraju držati, ali svako ima savršenu slobodu da je pomiri sa njezinim kontradiktornim propozicijama; i samim tim postoji velik broj pogleda na ovu temu od strane njenih prijatelja, pretpostavljam da su svi ortodoksni, dokle god se nominalno slažu sa doktrinom.

     

    Ja se nikada nisam osjećao pozvanim da je objašnjavam, niti da je usvojim i branim, niti sam ikada propovijedao protiv nje. Ali vjerojatno poštujem Gospoda Isusa Krista jednako kao i oni koji sebe nazivaju trinitarijancima. Ovo je prvi put da pišem nešto na temu ove doktrine.

     

    Moji razlozi zašto je ne usvajam i branim su slijedeći: 1.Njeno ime nije biblijsko. Trojstvo, ili trojedini Bog, nije termin poznat Bibliji; i držim se toga da su doktrine koje zahtjevaju riječi skovane u ljudskim umovima da bi ih izrazile, su skovane doktrine. 2. Nikada se nisam osjećao pozvanim da usvojim i objasnim ono što je suprotno svakom smislu i razumu koji mi je Bog dao. Ni jedan moj pokušaj da objasnim takvu stvar svojim prijateljima ne bi im to učinilo jasnijim.

     

    Ako me neko upita šta mislim o Isusu Kristu, moj odgovor je, verujem u sve što Biblija kaže o Njemu. Ako ga svjedočanstvo predstavlja da je bio u slavi sa Ocem prije nego što je svijet nastao, ja verujem. Ako je rečeno da je u početku bio sa Bogom, da je bio Bog, da su sve stvari stvorene za njega i kroz njega, i da bez njega nije stvoreno ništa što je stvoreno, ja verujem u to. Ako Biblija kaže da je Božji Sin, ja vjerujem u to. Ako je objavljeno da je Bog poslao svog Sina na svijet, ja verujem da je imao Sina kojeg će poslati. Ako svjedočanstva kažu da je On početak Božjeg stvaranja, ja verujem u to. Ako kaže da je svjetlost Očeve slave, i da je obličje Njegove osobe, ja verujem u to. A kada Isus kaže, ‘Ja i moj Otac jedno smo’, ja verujem u to; a kada kaže ‘Moj Otac je veći od mene’, ja vjerujem i u to; to je riječ Sina Božjeg i pored svega toga je savršeno jasna i očigledno samodokazujuća.

     

    Ako me pitaju kako vjerujem da su Otac i Sin jedno, ja odgovaram, oni su jedno u smislu koji nije kontradiktoran smislu. Ako riječ “i” u toj rečenici išta znači, to znači da su Otac i Sin dva bića. Oni su jedno u istom smislu u kojem se Isus molio da Njegovi i učenici budu jedno. On je molio Oca da Njegovi učenici budu jedno. Njegove riječi su ‘da oni budu jedno kao mi što smo jedno.’

     

    Netko bi mogao iznijeti primjedbu da, ako su Otac i Sin dva različita bića, da li onda, obožavajući Sina i nazivajući ga Bogom, kršiš prvu zapovijed Dekaloga?

     

    Ne; Očeva volja je da svi ljudi časte Sina, kao što časte Oca. Ne možemo kršiti zapovijed i obesčastiti Boga ako Mu se pokoravamo. Otac kaže o Sinu, ‘neka ga svi anđeli Božji obožavaju’. Ako bi anđeli odbili da obožavaju Sina, pobunili bi se protiv Oca. Djeca nasljeđuju ime svog oca. Sin Božji naslijedio je ime slavnije nego anđeli. To ime je ime Njegovog Oca. Otac govori Sinu: ‘Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova.’ (Hebrejima 1:8) Sin je nazvan ‘Bog siln’ (Izaija 9:6) I kada se vrati ponovo na ovu zemlju, njegov narod će uzviknuti; ‘Gle, ovo je Bog naš.’ (Izaija 25:9) Očeva volja je da tako obožavamo Sina. Čineći tako odajemo vrhovnu počast Ocu. Ako obeščastimo Sina, obeščašćujemo Oca; jer On traži od nas da častimo Njegovog Sin.

     

    Ali iako je Sin nazvan Bogom, ipak imamo ‘Boga i Oca našeg Gospoda Isusa Krista’. 1. Pet. 1:3. Iako Otac govori Sinu, Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, ipak mu je to prijestolje darovano od Oca; i zato što je ljubio pravdu i mrzio bezakonje, on dalje govori, ‘stoga te Bog, Bog tvoj, pomazao.’ Hebrejima 1:9 ‘Bog je učinio tog istog Isusa i Gospodinom i Kristom’. Djela 2:36. Sin je ‘vječni Otac’, ne samom sebi, niti Svome Ocu, već svojoj djeci. Njegova jezik je, ‘Evo, ja i djeca koju mi dade Bog.’ Hebrejima 2:13.

     

    {R. F. Cottrell – Review and Herald, June 1, 1869}