Drugi veliki sastanak pred Ocem
Nakon dugo vremena, duge borbe, mnogih razgovora i rasprava, napokon su svi anđeli ponovno, po drugi put pozvani da se okupe pred Ocem, da se sve ove stvari raščiste do kraja. Došlo je vrijeme za to, nakon Božjeg dugog podnošenja.
“Na kraju su svi anđeli pozvani da se pojave pred Ocem, da se svaki slučaj odluči. Sotona je bestidno objavio, pred cijelom nebeskom obitelji, njegovo nezadovoljstvo, zašto bi Krist bio prije njega, da bude u tako bliskom savjetovanju sa Bogom, i da on bude neupućen što se tiče rezultata njihovih učestalih savjetovanja. Bog obavješćuje Sotonu da on to nikada ne može znati. Da će svojemu Sinu otkriti svoje tajne namjere, i da je potrebno da mu sva obitelj Neba, u kojoj Sotona nije izuzetak, daje potpunu pokornost. Sotona smjelo izgovara svoju pobunu, i ukazuje na veliko društvo koje misli je Bog nepravedan u tome što ga ne uzvisuje da bude jednak Bogu, i u tome što mu nije dao zapovjedništvo iznad Krista. On izjavljuje da se ne može potčiniti Kristovom zapovjedništvu, da će slušati jedino Božje zapovjedi. Dobri anđeli su plakali slušajući Sotonine riječi, i gledajući kako prezire slijediti uputstva Kristova, njihovog uzvišenog i ljubljenog Zapovjednika.” {3SG 37.3}
Sada čitamo još jedna sličan tekst, ali sa dodatnim detaljima:
“Sva nebeska vojska je bila pozvana da se pojavi pred Ocem, da se odluči svaki slučaj. Sotona je bestidno objavio svoje nezadovoljstvo činjenicom da Krist ima prednost pred njim. Stajao je ponosito i zauzimao se da treba biti jednak s Bogom, da treba biti uzet u savjetovanja sa Ocem i razumjeti Njegove namjere. Bog je obavijestio Sotonu da će jedino svome Sinu otkriti Svoje tajne namjere, i zahtijevao je od cijele obitelji na Nebu, pa i od Sotone, da mu iskažu implicitnu, neupitnu poslušnost; ali da se on (Sotona) pokazao nedostojnim mjesta na Nebu. {1SP 22.2}
“Dobri anđeli su plakali čuvši Sotonine riječi i njegovo likujuće hvalisanje. Bog je objavio da buntovnici više ne smiju ostati na nebu. Njihovo visoko i sretno stanje održavalo se pod uvjetom poslušnosti zakonu koji je Bog dao da upravlja visokim redom inteligencija. Ali nije donesena nikakva mjera koja bi spasila one koji bi se odvažili prekršiti njegov zakon. Sotona se odvažio u svojoj pobuni i izrazio prezir prema Stvoriteljevom zakonu. Ovo Sotona nije mogao podnijeti. Tvrdio je da anđelima nije potreban zakon; da ih treba ostaviti slobodnima da slijede vlastitu volju, koja će ih uvijek ispravno voditi; da je zakon bio ograničenje njihove slobode, i da je ukidanje zakona bio jedan od velikih ciljeva njegovog položaja kojeg je zauzeo. Smatrao je da stanje anđela treba poboljšati. Bog nije tako razmišljao, koji je stvorio zakone i uzdigao ih jednakima Sebi. Sreća anđeoske vojske sastojala se u njihovoj savršenoj poslušnosti zakonu. Svakome je dodijeljen poseban posao; i dok se Sotona nije pobunio, na Nebu je vladao savršeni red i skladno djelovanje. {1SP 22.3}
Evo što je Otac odgovorio Sotoni i koji argument je koristio:
“[Sotona] Njegova ljepota je bila toliko visoko uzvišena da je on mislio da on treba biti kao Bog, i da Krist treba biti drugi do njega; ali je Gospod obavijestio Sotonu da ovo nije moguće. Krist je bio Njegov jedinorođeni Sin.” {Lt157-1910.7}
Otac je dao isti razlog kao što su i vjerni anđeli: da je Krist bio Njegov jedinorođeni Sin. To je razlog zašto je On imao tu poziciju koju Sotona nije mogao dobiti.
“Bog je želio da nastupi promjena i da se Sotonino djelo iznese u njegovom pravom pogledu. Ali uzvišeni anđeo, stojeći sljedeći do Krista, protivio se Božjem Sinu. Njegov tajni rad je bio toliko vješt da ga se nije moglo predstaviti pred nebeskom vojskom kao stvar kakva je uistinu bila; i tako je bio rat na nebu, i Sotona je bio izbačen sa svima onima koji nisu htjeli stajati na strani vjernosti Božje uprave. Gospod Bog je istupio kao Vrhovni Vladar.” {Lt162-1906.6}
Čak i nakon ovog sastanka, zbog nevjerojatno lukavih Sotoninih podmetanja i izvrtanja, Bog nije mogao u potpunosti do kraja otkriti pravu narav njegovog karaktera i principa. No, ipak je odlučio da pobunjeni moraju biti izbačeni van. Sotoni je trebalo dati vremena da razvije svoje principe do kraja, da sav svemir vidi kuda to vodi i što je u pozadini.
Otac nije htio dati Sotoni mjesto iznad Svoga Sina, iako je Lucifer snažno inzistirao na tome prilikom ovog sastanka:
“Sve su nebeske vojske bile pozvane da se pokažu pred Oca da se svaki slučaj odluči. Tamo je odlučeno da Sotona bude izbačen s Neba sa svim anđelima koji su mu se pridružili u pobuni. Tada je izbio rat na Nebu. Anđeli su se uključili u borbu; Sotona je želio pobijediti Božjeg Sina i one koji su bili pokorni Njegovoj volji. Ali dobri i vjerni anđeli su nadvladali i Sotona je sa svojim sljedbenicima bio istjeran s Neba. {RS 145.2}
“Kada Bog nije htio pristati na Sotonino zahtjev za mjesto iznad svog jedinorođenog Sina, Sotona se pobunio. Bio je rat na nebu i on je bio izbačen. Ustrajao je u svom zahtjevu da bude postavljen iznad Krista, ali je borba rezultirala njegovim gubitkom položaja u nebeskim dvorovima.” {EGW; 25LtMs, Lt 132, 1910, par. 4}
“…kada su anđeli došli zatražiti najviše mjesto na nebu, iznad jedinorođenog Sina Božjeg, ono im nije bilo dano. I budući da to nisu primili, nastao je rat na nebu, i oni koji su željeli više mjesto, da istisnu Krista Isusa, bili su izbačeni s neba jer se nisu htjeli pokajati i prihvatiti Božju vladavinu; a možda me oni danas slušaju”. {EGW; 25LtMs, Ms 84, 1910, par. 36}
“Došao je rat i rezultat je bio da je Lucifer, sa svojom družinom, izbačen s neba; i stoga u našem svijetu od tada postoji buntovna stranka. Neka nitko ne misli da su ti anđeli postali sveci. Kroz sotonsko djelovanje, (došlo je) do velikog zanesenjaštva nekih koji su se ujedinili kako bi doveli do promjene u božanskom poretku.” {EGW; 25LtMs, Ms 90, 1910, par. 5}
6. Rat na nebu i izbacivanje s neba
Razgovor se nastavio i ovo je sada Sotona govorio:
“Sotona je tada likujući ukazao na svoje simpatizere, sačinjavajući skoro polovicu svih anđela, i izjavio, Oni su sa mnom! Da li ćeš i njih također izbaciti, i učiniti takvu prazninu u Nebu? Tada je objavio da je spreman oduprijeti se Kristovom autoritetu, braniti svoje mjesto u Nebu silom moći, snagom naspram snage.” {1SP 22.2}
Lucifer je sada izjavio da je čak i fizički bio spreman zauzeti Kristovo mjesto, boreći se protiv Njega. To pokazuje koliko je velika bila njegova mržnja prema Sinu.
“Otac odlučuje Sotonin slučaj, i objavljuje da on mora biti izveden s Neba radi njegove drske pobune, i da svi oni koji su ujedinjeni s njim u njegovoj pobuni, trebaju biti izvedeni s njime. Tada je nastao rat na Nebu. Krist i njegovi anđeli borili su se protiv Sotone i njegovih anđela, jer su oni bili odlučni ostati u Nebu sa svom njihovom pobunom. Ali oni nisu nadvladali. Krist i vjerni anđeli su pobijedili, i istjerali su Sotonu i njegove pobunjene simpatizere van Neba.” {3SG 28.1}
“Veliki Bog je mogao odjednom izbaciti tog vrhovnog buntovnika sa neba; ali to nije bila Njegova namjera. Dati će pobunjeniku podjednaku priliku kako bi izmjerio snagu i silu sa svojim vlastitim Sinom i njegovim odanim anđelima. U ovoj bitci će svaki anđeo izabrati svoju vlastitu stranu, i njegov karakter i namjere će se očitovati svima. Ne bi bilo sigurno trpiti nikoga tko se ujedinio sa Sotonom u njegovom pobunjeništvu da nastavi okupirati nebo. Naučili su pouku o istinskoj pobuni protiv nepromjenjivog zakona Božjeg; i to je neizlječivo.” {ST January 9, 1879, Art. B, par. 7}
“Krist, kao Zapovjednik neba, bio je postavljen da uguši pobunu.” {RH May 30, 1899, par. 4}
“Tada je nastao rat na Nebu. Božji Sin, Princ Nebesa i njegovi lojalni anđeli, upustili su se u borbu sa velikim pobunjenikom i onima koji su se ujedinili sa njim.” {E. G. White, Duh Proroštva Svezak 1, str. 22.3} 1870
“Sotona je vodio rat protiv Božje uprave, jer je bio ambiciozan da se uzdigne i nije se želio pokoriti autoritetu Božjeg Sina, velikog nebeskog zapovjednika.” {E. G. White, Duhovni Darovi Svezak 3, str. 37} 1864
“Anđeli su bili u žaru borbe; Sotona je želio pobijediti Božjeg Sina i one koji su se pokoravali Njegovoj volji. Ali dobri i pravi anđeli su prevladali, a Sotona, zajedno sa svojim sljedbenicima, protjeran je sa nebesa.” {E. G. White, Duhovni Darovi Svezak 1, str. 17} 1858
Tako se taj rat završio. Važno je za nas da ponovimo i razumijemo nekoliko važnih poanti u ovom cjelokupnom velikom sukobu. Lucifer je dobro znao tko je Krist i da je Otac Njega učinio jednakim Sebi. Sotona je želio biti iznad Krista i ravan Bogu. Na taj način se on nije htio pokoriti samome Ocu i odupro se i samom autoritetu Oca, koji je zapovjedio da se Njegovog Sina poštuje i časti kao i Njega samoga.
“Sotona je imao dovoljno dokaza o uzvišenom položaju i autoritetu Sina Božjega. Njegova nevoljkost da se pokori Kristovom autoritetu isključila ga je s neba.” {EGW; EW 155,4; 1882}
“Sotonino nezadovoljstvo otpočelo je još na nebu zato što nije mogao biti prvi i najveći zapovjednik – ravan Bogu i uzvišen iznad Krista. Pobunivši se protiv Boga, izgubio je svoj položaj; i on je zajedno sa svojim simpatizerima zbačen s neba.” {1T 293.3}
“Nevolja na nebu je došla jer Luciferu, sjajnom anđelu, nije dana nadmoć nad Kristom.” {EGW; 16LtMs, Lt 146, 1901, par. 5}
“Sotona je mrzio Krista jer je On imao prednost ispred njega.” {Ms 43b, 1891, par. 11}
“Dvije velike sile su sada na bojišnici. Sotona, koji je jednoć stajao slijedeći do Krista u nebeskim dvorovima, postao je čovjekov protivnik. Prije Luciferovog pada, on je žudio za vrhovnom vlašću koja je bila podarena Kristu, koji je bio jedno sa Ocem u nebeskoj upravi. Nastao je rat na nebu, i Sotona i svi pobunjeni anđeli koje je on zaveo su bili savladani. Oni koji su se usprotivili Božjoj volji u postavljanju Krista kao vrhovnog vladara bili su zbačeni iz nebeskih dvorova, i od toga vremena ratovali su protiv Svevišnjega.” {Lt24-1910.4}
“…Sotona, slijedeći do Krista najuzvišenije biće u nebeskim dvorovima, bio je nadjačan, i sa njegovim simpatizerima izbačen sa neba. Tako je bilo pokazano da Sotona nije bio u pravu, i da Bog nije ukinuo Svoj zakon, kao što je princ tame tvrdio da bi On trebao.” {Ms4a-1898.10}
Prije izbacivanja s Neba, cijeli taj proces pobune je dugo trajao.
“Bilo je to dugo, teško poglavlje prijevare i sotonskih lukavstava. On je obavljao svoj posao iz dana u dan sve dok se njegove smicalice više nisu mogle tolerirati jer je svojim sotonskim izumima krivo tumačio Boga, Krista i prave i odane anđele. “I bio je rat na nebu” i Krist i njegovi odani anđeli borili su se sve dok svaka duša koja je bila sklona djelovati na Sotoninu stranu nije bila protjerana radi sigurnosti odanih anđela. [Otkrivenje 12:7, 8.] {Ms198-1899.}
„Kada se Sotona pobunio protiv Božje vladavine i kad je došlo do rata na nebu, on je sa onima koje je on prevario i koji su osporavali Božji autoritet, bio protjeran iz nebeskih dvorova. Sotona je želio biti prvi u moći i autoritetu; želio je biti jednak Bogu i imati vlast na nebu; i pridobio je veliki broj anđela na vjernost sebi. Kakvi su bili rezultati ne trebamo ovdje ponavljati. Sva je tužna povijest obrađena i nalazi se u našim tiskanim knjigama, koje svi naši ljudi mogu čitati ako žele.” {EGW; 24LtMs, Ms 1, 1909, par. 3}
Izvan Neba
Sada, izbačen iz Neba, Lucifer se prisjeća svega i razmišlja:
“Došao je trenutak za radosne, vesele pjesme hvale Bogu i Njegovom dragom Sinu. Sotona bi poveo nebeski zbor. On bi počeo pjevati, a njemu bi se pridružile sve nebeske vojske, i slavna bogata glazba bi odjekivala Nebom u čast Bogu i Njegovu dragom Sinu. Ali sada su do ušiju velikog pobunjenog vođe, umjesto zvukova najslađe glazbe, doprli svađa i gnjevne riječi. Gdje je on bio? Nije li to sve bio strašan san? Zar je bio isključen sa Neba? Zar se vrata Neba više nikada neće otvoriti i pustiti ga? Približio se trenutak obožavanja, kada se sjajni i sveti anđeli klanjaju pred Ocem. Nikad se više neće pridružiti nebeskoj pjesmi. Nikada se više neće sa štovanjem i svetim divljenjem pokloniti pred prisutnošću vječnog Boga. Kada bi mogao ponovno biti kao što je bio kada je bio čist, istinit i vjeran, rado bi odstupio od svojih zahtjeva za autoritetom. Ali bio je izgubljen! izvan spasenja, zbog svoje drske pobune! I to nije sve; on je i druge odveo u pobunu i u isto izgubljeno stanje zajedno sa sobom – anđele, koji nikada nisu pomislili dovesti u pitanje volju Neba, ili odbiti poslušnost zakonu Božjem dok im to nije stavio u njihove umove, prikazivajući pred njima da bi oni mogli uživati veće dobro, uzvišeniju i slavniju slobodu. Ovo je bila prijevara kojom ih je prevario. Sada na njemu počiva odgovornost od koje bi se vrlo rado oslobodio.” {1SP 28.2}
“Sotonu je začudilo njegovo novo stanje. Njegova sreća je nestala. Promatrao je anđele koji su, zajedno s njim, nekoć bili tako sretni, ali su sada bili protjerani iz Neba. … Sada se sve promijenilo. Na licima koja su ranije odražavala sliku svoga Tvorca, sada su se ocrtavali turobnost i očaj. Među njima je nastala svađa, nesloga i gorko optuživanje. … Sotona je sada vidio strašne posljedice svoje pobune. Zadrhtao je, bojeći se suočiti s budućnošću, i razmišljati o završetku svih tih stvari.” {An 46.1}
Dok je tako razmišljao, dobio je jednu priliku za razgovor sa Kristom.
“Sotona je drhtao gledajući svoje djelo. Bio je sam, u razmišljanju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Njegovo snažno tijelo treslo se kao u oluji. Anđeo s neba je prolazio. Sotona ga je pozvao i zatražio razgovor s Kristom. Ovo je odobreno. Tada mu je ispričao da se pokajao zbog svoje pobune i da želi ponovno uživati Božju naklonost. Bio je voljan zauzeti mjesto koje mu je dodijeljeno i biti pod Kristovim zapovjedništvom. Sin Božji je plakao nad Sotoninim jadom, ali mu je rekao, što se tiče Očevih misli, da se to nikada ne može dogoditi. Nebo se ne smije dovesti u opasnost. Nebeski mir bio bi narušen kad bi on bio primljen natrag; jer grijeh je nastao od njega; sjeme pobune još uvijek je bilo u njemu. Nije imao razloga za svoj postupak, i nije samo beznadno upropastio sebe, već i mnoštvo anđela, koji bi i dalje bili sretni na nebu da je on ostao postojan. Božji zakon je mogao osuditi, ali nije mogao oprostiti. {ST 16. siječnja 1879., par. 9}
“Ponos nikada neće biti pušten u nebo. Možemo li njegovati zavist u našim srcima, a ipak se naći u Božjem kraljevstvu?—Ne; zavist se ne može prenijeti u Božje kraljevstvo. Sotona je stvorio ovo strašno zlo, a rezultat je bio da je Sotona želio i nastojao zauzeti mjesto jedinorođenog Sina Božjeg. Sotona se pobunio na nebu jer nije mogao zauzeti mjesto Krista. {ST 5. veljače 1894., par. 3}
“Apetit i strasti moraju biti obuzdani i kontrolirani, kako bi živci bili stabilni, a mozak sposoban jasno vidjeti dužnost. To se može učiniti kroz božansku milost. Kristovo evanđelje je glas dužnosti i glas Boga. Što se podrazumijeva pod neuspjehom u poslušnosti, vidi se u povijesti Sotone, koji je zbog svoje neposlušnosti bio izbačen s neba. Najveći talenti i najveći darovi koji su se mogli podariti stvorenom biću dani su Luciferu, kerubinu zaklanjaču. Prije svog pada on je bio slavno biće, zauzimajući položaj sljedećeg do Krista. Ali on je tražio da se izjednači s Bogom i navukao je na sebe nepovratnu propast.” {Lt21-1901.14}
Neoprostivi grijeh
Svjetlo i prednosti koje su Sotona i pali anđeli imali na Nebu, učinilo je njihov grijeh neoprostivim. Zbog ogromne količine svjetla, znanja i prednosti koje su na Nebu uživali, nezadovoljstvo i odbacivanje koju su pokazali dovelo ih je do toga da su iskusili ‘istinsku pobunu’, i to je neizlječivo.
“Božanski Sin Božji vidio je da nijedna ruka osim njegove ne može spasiti palog čovjeka. Odlučio je pomoći čovjeku. Ostavio je pale anđele da propadnu u svojoj pobuni, ali je ispružio ruku da spasi čovjeka koji je propadao. S anđelima koji su bili buntovni postupalo se prema svjetlu i iskustvu koje su obilno uživali na nebu. Sotona, poglavica palih anđela, nekoć je imao uzvišen položaj na nebu. Bio je sljedeći po časti do Krista. Znanje koje je on, kao i anđeli koji su pali s njim, imao o Božjem karakteru, Njegovoj dobroti, Njegovoj milosti, mudrosti i uzvišenoj slavi, učinilo je njihovu krivnju neoprostivom. {RH 24. veljače 1874., par. 33}
“Nije bilo ni jedne moguće nade za njih da ikada budu otkupljeni, njih koji su svjedočili i uživali neizrecivu slavu Neba i vidjeli užasno veličanstvo Boga, i, pred svom tom slavom, pobunili su se protiv Njega. Nije bilo novih i divnijih ispoljavanja Božje uzvišene moći koje bi ih se ikada moglo tako duboko dojmiti kao one koje su već iskusili. Ako su se mogli pobuniti u samoj prisutnosti neizrecivog bremena slave, ne bi mogli biti stavljeni u povoljnije stanje da budu uvjereni. Nije bilo rezervne sile moći, niti je bilo nekih većih visina i dubina beskrajne slave da nadjačaju njihove ljubomorne sumnje i buntovno mrmljanje. Njihova krivnja i njihova kazna moraju biti u skladu s njihovim uzvišenim privilegijama na nebeskim dvorovima. {RH 24. veljače 1874., par. 34}
Sada je opet Sotona pokazao što je u njemu, kakav karakter ima, kakvo sjeme u srcu.
“Kad je Sotona postao potpuno svjestan da nema mogućnosti povratka u Božju naklonost, pokazao je svoju zlobu s još većom mržnjom i vatrenom žestinom. …” {An 47.1}
“Budući da nije mogao ući kroz nebeska vrata, čekao bi pred ulazom, rugajući se anđelima koji su izlazili i ulazili, nastojeći s njima zapodjenuti svađu.” {An 47.2}
Nakon toga svega, Sotona i njegovi anđeli su nastavili borbu protiv Boga i Krista. Do dan danas se ta ista borba nastavlja:
“Sotonina pobuna ga je izbacilo iz nebeskih dovorova; i svi koji su se udružili s njime u ratovanju protiv Krista bili su zbačeni s njime. Upotreba Sotoninih zavodljivih vještina protiv nebeske uprave nije se prekinula s njegovim izopćenjem iz prisustva Boga. Godina za godinom one su rasle sve zavodljivije, suptilnije, sve odlučnije. Svaki dodatni odbijeni dokaz povećava njegovu silu da se odupre upravi Božjoj i Kristovoj. I svaka zraka nade kojom se odupro pomaže u stvaranju za njega i njegove sljedbenike beznadnu budućnost.” {Ms73-1908.9}
Zašto ga Bog nije uništio:
Postoje važni razlozi zašto Bog nije odmah uništio Sotonu. Sad ćemo malo još nešto pročitat o tome:
“Čak ni kad je bio zbačen s neba, Beskrajna Mudrost nije uništila Sotonu. Budući da samo služba ljubavi može biti prihvatljiva Bogu, odanost Njegovih stvorenja mora počivati na uvjerenju o Njegovoj pravednosti i dobrostivosti. Stanovnici neba i svjetova, budući da nisu bili spremni shvatiti prirodu ili posljedice grijeha, tada ne bi mogli vidjeti Božju pravdu u uništenju Sotone. Da je on odmah izbrisan iz postojanja, neki bi služili Bogu iz straha, a ne iz ljubavi. Utjecaj varalice ne bi bio potpuno uništen, niti bi duh pobune bio potpuno iskorijenjen. Za dobrobit cijelog svemira kroz beskrajna vremena, on mora potpunije razviti svoja načela, kako bi sva stvorena bića mogla vidjeti njegove optužbe protiv božanske vlade u pravom svjetlu, i kako bi pravda i milosrđe Božje i nepromjenjivost Njegovog zakona zauvijek moglo biti izvan svake sumnje. {PP 42.3}
“Sotonina pobuna trebala je biti lekcija svemiru kroz sva nadolazeća vremena – trajno svjedočanstvo o prirodi grijeha i njegovim strašnim posljedicama. Djelovanje Sotonine vladavine, njeni učinci i na ljude i na anđele, pokazat će kakav mora biti plod odbacivanja božanskog autoriteta. To će svjedočiti da je s postojanjem Božje vladavine povezana dobrobit svih stvorenja koja je On stvorio. Stoga je povijest ovog strašnog eksperimenta pobune trebala biti trajna zaštita svim svetim bićima, da ih sačuva da ne budu prevareni u pogledu prirode prijestupa, spasiti ih od činjenja grijeha i trpljenja njegove kazne.{PP 42.4}
“Onaj koji vlada na nebesima je Onaj koji vidi kraj od početka – Onaj pred kojim su tajne prošlosti i budućnosti podjednako otvorene, i koji, iza jada, tame i propasti koju je izazvao grijeh, gleda ostvarenje Njegovih vlastitih ciljeva ljubavi i blagoslova. Iako su “oblaci i tama oko njega: pravednost i sud temelj su njegova prijestolja.” Psalam 97:2, R.V. I to će stanovnici svemira, i lojalni i nelojalni, jednog dana shvatiti. “Njegovo je djelo savršeno: jer svi su njegovi putovi pravda: Bog istine i bez nepravde, pravedan i pravičan je On.” Ponovljeni zakon 32:4. {PP 43.1}
Važna pouka
Za kraj ovog proučavanja, jedna jako važna pouka za nas danas:
“Krist je savršena slika osobe svoga Oca, a anđeli su u Sinu mogli vidjeti savršeni prikaz Boga. Lucifer je žudio za čašću i slavom danom Kristu. Postao je toliko samouzvišen da je pretpostavio da može učiniti sve što poželi zbog svog visokog položaja kerubina zaklanjača, te je pokušao za sebe dobiti položaj koji je dan Kristu. Ali Lucifer je pao. Bio je zbačen s neba; a sada radi na ljudskim umovima, mameći ih da slijede njegove stope. On nastoji ispuniti umove osjećajima samouzvišenja i navesti ih da obeščaste Boga okrećući se od svoje odanosti istini i izmišljajući mnoge stvari koje nisu po Božjem poretku.” {Lt55-1903.15}
I danas ljudi izmišljaju mnoge stvari koje govore protivno Božjem poretku na Nebu, zato jer nisu vjerni Bogu i Njegovoj otkrivenoj istini, radi oholosti i umišljenosti kao i Lucifer. Božji poredak je ostao uvijek isti. Bog je odredio da se Njegovog Sina poštuje i časti kao i Njega samoga.
