Loughborough o Trojstvu

    1114

    5. studenog 1861 u Adventističkom glasilu Pregled i Glasnik objavljuje se Loughborough-ov članak o doktrini o Trojstvu. Loughborough daje tri glavne primjedbe na samu doktrinu: 1. Ona je protivna zdravom razumu. 2. Protivna je Svetom pismu. 3. Njeno podrijetlo je pogansko i fabulozno. U nastavku pročitajte cijeli članak.

    Pitanje za brata Loughborough-a

    Brate White: Želio bih vam postaviti slijedeća pitanja, ili da ih pošaljete, bratu. Loughborough-u na objašnjenje. W. W. Giles. Toledo, Ohio.

     

    PITANJE 1. Koji ozbiljan prigovor postoji na doktrinu o Trojstvu?

     

    ODGOVOR. Postoje mnoge primjedbe koje možemo potaknuti, ali zbog ograničenog prostora, smanjit ćemo ih na sljedeće tri: 1. Protivna je zdravom razumu. 2. Protivna je Svetom pismu. 3. Njeno podrijetlo je pogansko i fabulozno.

     

    Ove stavke ćemo kratko napomenuti u njihovom redoslijedu. 1. Nije sasvim suglasno sa zdravim razumom da govorimo o tome da su tri jedan, a jedan tri. Ili, kako ih neki izražavaju, nazivajući Boga “Trojedan Bog” ili “tri-jedan-Bog”. Ako su Otac, Sin i Sveti Duh svatko Bog, to bi taba bilo tri Boga; tri puta po jedan nije jedan, već tri. Postoji razumijevanje po kojem su oni jedno, ali ne jedna osoba, kako tvrde Trinitarijanci.

     

    Protivno je Svetom pismu. Gotovo bilo koji dio Novog zavjeta kojeg možemo otvoriti, koji ima govoriti o Ocu i Sinu, predstavlja ih kao dvije različite osobe. Samo sedamnaesto poglavlje Ivana je dostatno da pobije doktrinu o Trojstvu. Više od četrdeset puta u tom jednom poglavlju, Krist govori o svom Ocu kao osobi koja se razlikuje od Njega samoga. Njegov Otac je bio na nebu a on je bio na zemlji. Otac ga je poslao. Dao mu je one koje su povjerovali. Tada je trebao otići k Ocu. I u samom ovom svjedočanstvu On nam pokazuje u čemu se što sastoji jedinstvo Oca i Sina. To je isto jedinstvo kao i jedinstvo članova Kristove crkve. “Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, kako bi svijet uzvjerovao da si me ti poslao. I slavu koju si ti meni dao ja sam dao njima: da budu jedno kao što smo mi jedno.” Jednog srca i jednog uma. Jedno u namjeri u svim planovima smišljenim za čovjekovo spasenje. Pročitajte sedamnaesto poglavlje Ivana, i pogledajte ukoliko li to kompletno uznemirava doktrinu o Trojstvu.

     

    Vjerovati u tu doktrinu, čitajući Sveto pismo, moramo vjerovati da se Bog poslao samog sebe u svijet, umro da bi pomirio svijet sa samim sobom, podigao samog sebe iz mrtvih, uzdigao samog sebe na nebu, da se zalaže pred samim sobom na nebu kako bi pomirio svijet sa samim sam, i da je jedini posrednik između čovjeka i samoga sebe. Ona nije u stanju nadomjestiti ljudsku prirodu Krista (prema Trinitarijancima) kao Posrednik; Clarke kaže, “Ljudska krv ne može više smiriti Boga nego svinjska krv.” komentar na 2 Sam. 21:10. Moramo također vjerovati da se u vrtu Bog molio samom sebi, ako je moguće, da ga mimoiđe čaša od samoga sebe i još tisuću drugih takvih apsurdnosti.

     

    Pažljivo pročitajte sljedeće tekstove, uspoređujući ih s idejom da je Krist Svemoćan, Sveprisutan, Vrhovni i jedini samopostojeći Bog: Ivan 14:28; 17: 3; 3,16; 5:19, 26; 11:15; 20:19; 8:50; 6:38; Marko 8:32; Luka 6:12; 22:69; 24:29; Mat. 3:17; 27:46; Gal. 3:20, 1 Ivan 2: 1; Rev 5: 7; Djela 17:31. Također pogledajte Matej. 11:25, 27; Luka 1:32; 22:42; Ivan 3:35, 36; 5:19, 21, 22, 23, 25, 26; 6:40; 8:35, 36; 14:13; 1 Kor. 15:28,.

     

    Riječ Trojstvo se nigdje ne spominje u Pismima. Glavni tekst koji ga treba podržava je 1. Ivanova 5,7, koja je interpolacija. Clarke kaže: “Od stotinu i trinaest rukopisa, tekst ne dostaje u njih stotinu i dvanaest. On se ne pojavljuje u manuskriptima prije desetog stoljeća. I prvo mjesto na kojem se tekst pojavljuje u grčkom jeziku, nalazi se u grčkom prijevodu djela Lateranskog vijeća, održanog A. D. 1215. “- komentar. na 1. Ivanovoj 5, i primjedbe na kraju pisca.

     

    Njeno podrijetlo je pogansko i fabulozno. Umjesto da nas upućuje na Sveto pismo za dokazivanje Trojstva, ono nas upućuje na trident Perzijanaca, s tvrdnjom da “su po tome osmislili podučavati ideju o trojstvu, i ukoliko su imali doktrinu o trojstvu, oni je moraju prihvatiti po tradiciji od naroda Božjeg. Ali sve se to pretpostavlja, jer je sigurno da židovska crkva nije držala takvu doktrinu. Gospodin Summerbell kaže: “Moj prijatelj, koji je bio prisutan u sinagogi u New Yorku, upitao je rabinu za objašnjenje riječi” Elohim “. Trinitarni svećenik koji je stajao sa strane je odgovorio: “Zašto, to se odnosi na tri osobe u Trojstvu”, tada je Židov zakoračio naprijed i rekao da više ne smije spomenuti tu riječ, ili bi ga morali natjerati da napusti sinagogu; jer nije bilo dopušteno spomenuti ime bilo kojeg stranog boga u sinagogi.” (Rasprava između Summerbell i Flood o Trojstvu, str 38) Milman kaže da je ideja Tridenta fabulozna. (Povijest Kršćanstva, str. 34)

     

    Ta doktrina o trojstvu bila je uvedena u crkvu u isto vrijeme s obožavanjem ikona i držanje dana sunca, i to je samo  preuređena perzijska doktrina. Oko tri stotine godina trebalo je da se uvede ta doktrina do onoga što je sada. Započeo je oko 325., a nije završena sve do 681. Pogledajte Milmanov Gibbonov Rim, vol. 4, str. 422. U Španjolskoj je bila usvojena 589. godine, a u Engleskoj 596., u Africi 534.-Gib. vol. 4, str. 114, 345; Milner, vol. 1, str. 519. (J. N. Loughborough, November 5, 1861, Review & Herald, vol. 18, page 184, par. 1-11)