Godine 1931. u godišnjem izdanju Godišnjaka izdaje se Izjava Vjere, Temeljna vjerovanja u kojima se po prvi put spominje riječ Trojstvo.
Izjavu je sastavio brat F. M. Wilcox. Wilcox, “Shvativši da Odbor Generalne konferencije ili bilo koje drugo crkveno tijelo nikada ne bi prihvatilo dokument u obliku u kojem je pisano… predao je Izjavu izravno Edsonu Rogersu, statističaru Generalne konferencije, koji je objavio u izdanju Godišnjaka iz 1931. godine”.
U godišnjaku 1931, 28. točaka Fundamentalnih Principa zamjenjuju se sa 22. Temeljnih Vjerovanja, u kojima se po prvi puta pojavljuje doktrina o Trojstvu:
3. Isus Krist je sâm Bog, koji je iste prirode i esencije kao i Vječni Otac …
Ova izjava je zanimljiva pošto se koristi riječ “Trojstvo”. Ne spominje se pojam jednan Bog, kao što je to slučaj u Fundamentalnim Principima, već na Božanstvo koje se podrazumijeva jednako značenje riječi kao i za Trojstvo. Ono što je ostalo od Fundamentalnih Principa, “Vječni Otac” je “osobno, duhovno Biće”, i Isus Krist je “Sin Vječnog Oca”. Za razliku od prethodnih Izjava Vjere, Duh Sveti je “treća osoba Božanstva”, ali više nije način po kojem je Otac sve prisutan.
Ovaj sinopsis vjere napisao je samostalno brat F. M. Wilcox, te za nju nije bilo glasanja skupštine Generalne Konferencije. O samim događajima kako je sastavljena ova izjava, prepričava nam Le Roy Froom u svojoj knjizi “The Movement of Destiny”
Le Roy Froom, The Movement of Destiny, p. 413., 414.
RAZLIKE ODGOVORNE ZA TIŠINU “GODIŠNJAKA” – No neke od tih povijesnih odstupanja gledišta i dalje su postojala. I uglavnom zbog tih razlika, u godišnjem izdanju Godišnjaku nekoliko godina se nije pojavila Izjava Vjere ili Osnovna Vjerovanja.Kao što je spomenuto, ovaj propust duboko je uznemirio tajnika statističara Rogersa. I, kao što se Rogers povjerio, budući da je bio odgovoran za Godišnjak, neko vrijeme prije 1931. neprestano je tražio da se u godišnje izdanje Godišnjaka uvrsti prikladna izjava “Temeljnih Vjerovanja”.
5. IZVOJEN ODBOR; FORMULATI WILCOX-a. – 29. prosinca 1930. – dakle između sjednica Generalnih Konferencija 1930. i 1936. – imenovan je ovaj zastupnički odbor od četvero da sastavi sugestivnu izjavu o našim vjerovanjima. Kao što je napomenuto, odbor su činili M. E. Kern, F. M. Wilcox, E. R. Palmer i C. H. Watson, od kojih su svi sada preminuli.
Godine 1930. Kern je bio pomoćnik tajnika Generalne konferencije, Wilcox je bio urednik časopisa Review, Palmer voditelj izdavačke kuće Review and Herald Publishing Association i Watson predsjednik Generalne konferencije. Bio je to ugledni odbor – onaj koji je sigurno znao što vjeruju adventisti…
Budući da nitko drugi nije bio voljan preuzeti vodstvo u formuliranju izjave, Wilcox je – kao pisac i urednik – napisao za razmatranje odboru predloženi sažetak “Temeljna Vjerovanja Adventista Sedmog Dana”. Bilo je to u obliku izjave od 22 točke.
6. PISANO ZA GODIŠNJAK – Wilcox je ovaj sažetak stavio u ruke mladog urednog urednika Francisa D. Nicholta, koji je nedavno došao iz Pacific Pressa i Znaka Vremena, pitajući ga za njegovo mišljenje o adekvatnosti i točnosti kao predloženi prikaz ili refleksija adventističkih uvjerenja. Nichol je bio dobro obrazovan, bio je zdrav i militantan adventist i imao je neobično oštar um. Dobro je znao što vjeruju adventisti, kao i probleme koji su u to vrijeme bili uključeni u takav sažetak.
Nakon što je pažljivo pročitao Wilcoxovu izjavu “Temeljna Vjerovanja”, Nichol je izrazio zahvalnost i odobrenje svog opsega i ravnoteže. Primijetio je da je rečeno konzervativno – nesumnjivo tako uokvireno u nadi da bi moglo biti prihvatljivo onima koji su imali različita stajališta, posebice o Božanstvu. Da, to je istina, potvrdio je Wilcox.
7. ODOBRENJE OD STRANE ODBORA NEPOTREBNO. – Starješina Wilcox je smatrao da je sastavio uravnoteženi sažetak. S punim znanjem i odobrenjem od četvorice odbora, predao ga je Rogersu, koji ga je stavio u Godišnjak iz 1931. godine. Akcija za odobravanje nije zahtijevala podnošenje bilo kojem drugom odboru na odobrenje.
U svojoj knjizi prepričavajući ove događaje, Froom je stavio foot notu kako za te događaje ima samo usmenu predaju. U nastavku Le Roy Froom hvali i veliča brata Wilcox-a za njegov pothvat, te navodi kako je cijela crkva jednodušno prihvatila. No iz drugih povijesnih izvora i drugih povjesničara, podaci govore da ukoliko bi se predložena Izjava vjere dala pred bilo koje crkveno tijelo ona se ne bi uvažila.
“Njihovo (Osnovna Vjerovanja) objavljivanje u Godišnjaku 1931. i dvije godine kasnije u Crkvenom Priručniku bilo je osobno postignuće starješine Wilcoxa i njegove četveročlane skupine. Shvativši da Odbor Generalne konferencije ili bilo koje drugo crkveno tijelo nikada ne bi prihvatilo dokument u obliku u kojem je pisano, starješina Wilcox, u potpunom saznanju grupe, predao je Izjavu izravno Edsonu Rogersu, statističaru Generalne konferencije, koji je objavio u izdanju Godišnjaka iz 1931. godine, gdje se od tada pojavljuje. Stoga je bez službene suglasnosti Odbora Generalne konferencije i bez ikakvog formalnog denominacijskog usvajanja, izjava starješine Wilcoxa postala prihvaćena izjava naše vjere.” Oosterwal, Gottfried (1979). “Crkva Adventista Sedmog Dana u Misiji, 1919-1979.” Neobjavljeni članak predstavljen je na godišnjem sastanku Andrews Society of Biblical Scholars, New York City.
Na sjednici Generalne konferencije 1946. godine izglasano je da Izjava o temeljnim uvjerenjima, kao i bilo koji drugi dio Crkvenog priručnika, bude revidirana samo na sjednici Generalne konferencije. Dokument iz 1931., dakle, uz manje izmjene, nastavio je predstavljati temeljnu izjavu denominacijske vjere. Više na “Revision of Church Manual,” Review and Herald, June 14, 1946, p. 21