James White – traktat “Ličnost Boga”

    By
    Mihael
    -
    0
    1347
    Courtesy of the Ellen G. White Estate, Inc.

    James White je napisao traktat pod naslovom “Ličnost Boga“. Ono je višestruko štampano, te je 54 puta reklamirano i preporučeno u službenom Adventističkom glasilu Pregledu i Glasniku. U samom traktatu James White govori što znači da je Bog osoba? Jasno daje razloge zašto je Bog (misleći samo na Oca) osobno duhovno Biće, kako On ima oblik i tijelo božanske prirode. Opisuje također, kako to da je Bog svugdje prisutan kada je osobno prisutan samo na Nebeskom Tronu. Bog je svugdje prisutan pomoću Svojega predstavnika Duha Svetoga. Također osporava popularnu teoriju da je Bog isključivo duh, i imaterijalan. U nastavku pročitajte traktat u cijelosti.

    LIČNOST BOGA

     

    Čovjek je stvoren na sliku Božju. “I reče Bog: “Stvorimo čovjeka na našu sliku, nama sličnoga.” “Tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku, na sliku Božju stvori ga.” Postanak 1:26, 27. Vidi također poglavlje. 9: 6; 1. Korinćanima 11: 7. Oni koji poriču ličnost Boga, kažu da “slika” ovdje ne znači fizički oblik, već samo moralnu sliku, i oni čine ovo velikom početnom točkom da bi dokazali besmrtnost svih ljudi. Argument ide ovako: Prvo, čovjek je stvoren na Božju moralnu sliku. Drugo, Bog je besmrtno biće. Treće, stoga su svi ljudi besmrtni. Ali ovaj način razmišljanja također bi dokazao da je čovjek svemoćan, sveznajući i sveprisutan, i tako obukao smrtnog čovjeka u sve atribute božanstva. Pokušajmo: Prvo, čovjek je stvoren na Božju moralnu sliku. Drugo, Bog je svemoguć, sveznajući i sveprisutan. Treće, dakle, čovjek je svemoguć, sveznajući i sveprisutan. Ono što dokazuje nešto široko, ne dokazuje ništa konkretno, dakle, stajalište da slika Boga znači samo njegovu moralnu sliku ne može se održati. Kao dokaz da je Bog osoba, pročitajte njegove riječi Mojsiju: ​​”I reče Gospod: „Evo mjesta uza me, a ti stani na stijenu. I dogodit će se, dok moja slava bude prolazila, da ću te staviti u raspuklinu stijene i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem. Onda ću ruku svoju maknuti, pa ćeš me vidjeti odostrag; ali se lice moje ne može vidjeti.“” Izlazak 33: 21-23. Vidi također poglavlje. 24: 9-11. Ovdje Bog govori Mojsiju da će vidjeti njegov oblik. Reći da je Bog napravio da se Mojsiju učini kao da je vidio njegov oblik, kad nema oblik, jest optužiti Boga da na laž dodaje još neku vrstu žonglirajuće prevare nad svojim slugom Mojsijem. {PERGO 1.1}

     

    No skeptik misli da vidi proturječje između 11. stiha, koji kaže da je Gospod govorio Mojsiju licem u lice, i 20. stiha, koji kaže da Mojsije nije mogao vidjeti njegovo lice. Ali neka Brojevi 12: 5-8 otklone poteškoće. „Tada Gospod siđe u stupu od oblaka te stane na ulaz u Šator i zovne Arona i Mirjam. I njih dvoje istupiše. Onda reče: „Počujte sad riječi moje: Nađe li se prorok među vama, ja, Gospod, u viđenju se njemu javljam, u snu njemu progovaram. Nije tako sa slugom mojim Mojsijem, on je vjeran u svemu domu mojemu. Ustima u usta njemu progovaram, i to jasno, a ne u zagonetkama; on i lik Gospodnji smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge mojega.“”(PERGO 2.1)

     

    Veliki i strašni Bog je sišao, obavijen oblakom slave. Taj se oblak mogao vidjeti, ali ne i lice koje ima blistaviju svjetlinu od tisuću sunaca. Pod tim okolnostima, Mojsiju je bilo dopušteno da se približi i razgovara s Bogom licem u lice, ili usta na usta, čak i naizgled. {PERGO 2.2}

     

    Prorok Daniel kaže: “Gledao sam sve dok prijestolja ne bijahu zbačena i Drevnik vjekova ne sjede. Odjeća mu bijaše bijela kao snijeg, a kosa na glavi njegovoj kao čista vuna. Prijestolje mu kao plamenovi ognjeni, a kotači mu kao rasplamsali oganj.“ 7: 9. Gledah u noćnim viđenjima, i gle — s oblacima nebeskim dolažaše netko nalik Sinu Čovječjemu; i dospije do Drevnika vjekova, i dovedoše ga preda nj. I njemu bȋ predana vlast i slava i kraljevstvo.“ Stihovi 13, 14. {PERGO 2.3}

     

    Ovdje je uzvišen opis djelovanja dviju osoba; naime, Boga Oca i njegovog Sina Isusa Krista. poreknete li njihove ličnonsti, više nemate jasan smisao u ovim citatima iz Daniela. U vezi s ovim citatom pročitajte izjavu apostola da je Sin bio savršena slika osobe svog Oca: „Mnogo puta i na mnogo načina Bog negda progovori ocima po prorocima, a u ovim posljednjim danima progovori nama po Sinu, kojega postavi baštinikom svega, po kojemu i sazda svjetove. On, koji je odsjaj slave i otisak bića njegova.“ Hebrejima 1:1-3. {PERGO 3.1}

     

    Mi ovdje dodajemo Kristovo svjedočanstvo. „I sam Otac, koji me posla, svjedoči za mene. Niti ste čuli njegov glas niti ste ikada vidjeli njegov oblik.“ Ivan 5: 37. Vidi i Filipljanima 2: 6. Reći da Otac nema osobni oblik, čini se da je najizraženija kontradikcija jednostavnih izraza iz Svetih pisama. PRIGOVOR. – “Bog je Duh” (Ivan 4:24). {PERGO 3.2}

     

    ODGOVOR. – Anđeli su također duhovi [Psalam 104: 4], ipak oni koji su posjetili Abrama i Lota, legli su, jeli i uhvatili Lotovu ruku. Oni su duhovna bića. Tako je i Bog Duh. {PERGO 3.3}

     

    PRIGOVOR. – Bog je posvuda. Dokaz. Psalam 139: 1-8. On je jednako na svakom mjestu kao da je na jednom mjestu. {PERGO 3.4}

     

    ODGOVOR. – 1. Bog je svugdje na temelju svoga sveznanja, kao što će se vidjeti iz samih riječi Davida. Stihovi 1-6. “Gospode, proničeš me i poznaješ; ti znaš kada sjednem i kada ustanem, namisao moju izdaleka prozireš. Moju stazu i lijeganje moje ispituješ, i svi moji putovi tebi su znani. Riječ mi još nije na jeziku, kad gle, Gospode, svu je znadeš. Straga i sprijeda ti me obuhvaćaš, i ruku svoju na mene stavljaš. Ta spoznaja odveć mi je čudesna, previsoka je, dokučit’ je ne mogu. ”{PERGO 3.5}

     

    Bog je svugdje svojstvom svoga Duha, koji je njegov predstavnik, i očituje se gdje god mu se svidi, kao što će se vidjeti na samim riječima koje prigovarač navodi, a koje se spominje gore. Stihovi 7-10. „Kamo da odem od Duha tvojega i kamo da od lica tvojega pobjegnem? Ako se popnem na nebo, ti si ondje; ako si u Šeolu prostrem, evo tebe. Uzmem li krila zorina, nastanim li se nakraj mora, i ondje bi me ruka tvoja vodila, i držala me desnica tvoja.“ {PERGO 4.1}

     

    Bog je na nebu. To smo učeni u Gospodinovoj molitvi. “Oče naš koji jesi na nebesima.” Matej 6: 9; Luka 11: 2. Ali ako je Bog jednako na svakom mjestu kao da je na jednom mjestu, onda je nebo isto toliko na svakom mjestu kao da je na jednom mjestu, i ideja o odlasku na nebo je pogreška. Svi smo na nebu; i Gospodinova molitva, prema ovoj maglovitoj teologiji, jednostavno znači, Oče naš koji jesi svugdje, sveti se ime tvoje; dođi kraljevstvo tvoje; budi volja tvoja — kako na zemlji, tako i svugdje. {PERGO 4.2}

     

    Opet, čitatelji Biblije su vjerovali da su Enoh i Ilija doista bili uzeti Bogu na nebo. Ali ako su Bog i nebo jednako na svakom mjestu kao da su na jednom mjestu, sve je onda pogreška. Oni nisu bili prevedeni. I sve što je rečeno o vatrenim kolima i vatrenim konjima, i o vihoru koji je došao da odvede Iliju na nebo, bila je beskorisna parada. Oni su samo isparili, a maglovita para prošla je kroz cijeli svemir. To je sve od Enoha i Ilije što um može shvatiti, priznajući da Bog i nebo više nisu na jednom mjestu nego na svakom mjestu. Ali za Iliju se kaže da je “u vihoru uzišao u nebo” (2 Kraljevi 2:11). O Henoku se kaže da je “hodio s Bogom i nestade, jer ga je Bog uzeo.” Postanak 5:24. {PERGO 4.3}

     

    Za Isusa se kaže da je s desne strane Veličanstva na visini. Hebrejima 1: 3. “Tada Gospodin, nakon što im sve to izgovori, bȋ uzet u nebo i sjede zdesna Bogu.“ Marko 16,19. Ali ako je nebo posvuda, i Bog posvuda, onda Kristovo uzašašće na nebo zdesna Ocu, jednostavno znači da je on išao svugdje! On je bio samo odveden tamo gdje ga je oblak sakrio od pogleda svojih učenika, a zatim ispario i otišao svugdje! Tako da umjesto lijepog Isusa, tako lijepo opisanog u oba Zavjeta, imamo samo neku vrstu bîti raspršene po cijelom svemiru. I u skladu s tom razrijeđenom teologijom, Kristov drugi dolazak, ili njegov povratak, bio bi kondenziranje ove bîti na neki lokalitet, recimo na Maslinsku goru! Krist je iz mrtvih ustao u fizičkom obliku. “On nije ovdje”, reče anđeo, “jer je uskrsnuo kao što je rekao.” Matej 28: 6. {PERGO 5.1}

     

    I dok su išle javiti njegovim učenicima, gle, dođe im ususret Isus govoreći: »Zdravo!« A one pristupe, obujme mu noge i poklone mu se. “Stih 9. (PERGO 5.2)

     

    “Pogledajte moje ruke i noge”, reče Isus onima koji su sumnjali u njegovo uskrsnuće, ” ja sam, glavom! Opipajte me i vidite: duh nema tijela i kostiju kao što vidite da ja imam.“ I to rekavši, pokaza im ruke i noge. A dok oni još od radosti nisu vjerovali i čudili se, reče im: „Imate li ovdje što za jelo?“ A oni mu dadoše komad pečene ribe i meda u saću. On uzme i pojede pred njima.”Luka 24: 39-43. {PERGO 5.3}

     

    Nakon što se Isus obratio svojim učenicima na Maslinskoj gori, on je bio uzet od njih, i oblak ga je primio izvan njihovih pogleda. „Pa kad to reče, bi uzdignut još dok su oni gledali i oblak ga ote od očiju njihovih. I dok su očiju uprtih u nebo gledali kako on odlazi, gle, stadoše kraj njih dva čovjeka u bijeloj odjeći. I oni rekoše: »Ljudi, Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus, koji je od vas uzet u nebo, isto će tako doći kao što ste ga vidjeli da u nebo odlazi.«”Djela 1: 9-11. J. W. {PERGO 6.1}

    NEMATERIJALNOST

     

    Ovo je drugo ime za ništavnost. To je negativ svih stvari i bića – svog postojanja. Ne postoji niti jedna čestica dokaza koja bi mogla unaprijediti njezino postojanje. Ona nema načina kojim bi se očitovala ikojoj inteligenciji na nebu ili na zemlji. Ni Bog, ni anđeli, ni ljudi ne bi mogli pojmiti takvu supstancu, biće ili stvar. Ona ne posjeduje nikakvo svojstvo ili moć kojom bi se manifestirala bilo kojem inteligentnom biću u svemiru. Razum i analogija ju nikada ne traže, ili čak dokučuju. Otkrivenje je nikada ne otkriva, niti bilo koje od naših osjetila svjedoči o njezinu postojanju. Ona se ne može vidjeti, osjetiti, čuti, okusiti ili namirisati, čak ni od najjačih organa, ili od najosjetljivijih osjetila. Ona nije ni tekuća ni čvrsta, mekana niti tvrda – ne može se ni proširiti ni smanjiti. Ukratko, ona ne može vršiti nikakav utjecaj – ne može niti djelovati niti se može djelovati na nju. Čak i ako postoji, ona se ne može koristiti. Ona ne posjeduje nikoga, poželjnu svojstvo, sposobnost ili uporabu, ali, čudno je reći, nematerijalnost je Bog modernog kršćanina, njegovo očekivano nebo, njegovo besmrtno sebstvo – njegovo sve! {PERGO 6.2}

     

    O sektaštvo! O ateizam!! O uništenje!!! Tko može uočiti fine nijanse između jednog i drugog? Izgledaju podjednako, sve osim imenom. Ateist nema Boga. Sektaš ima Boga bez tijela ili dijelova. Tko može definirati razliku? S naše strane ne vidimo razliku jedne vlasi; a obje tvrde da su negativne za sve stvari koje postoje – i obje su jednako nemoćne i nepoznate. {PERGO 6.3}

     

    Ateist nema života poslije smrti ili svjesnog postojanja nakon groba. Sektaš ima jedan, ali je nematerijalan, kao i njegov Bog; i bez tijela ili dijelova. I ovdje su obje negativne, i obje stižu do iste točke. Njihova vjera i nada su iste; samo se one izražavaju različitim pojmovima. {PERGO 7.1}

     

    Opet, ateist nema raj u vječnosti. Sektaš ima jedan, ali je nematerijalan u svim svojim svojstvima i stoga je negativ svih bogatstava i supstanci. Opet i ovdje su jednake i dolaze do iste točke. {PERGO 7.2}

     

    Budući da im ne zavidimo u posjedovanju onoga što tvrde, sada ćemo ih ostaviti u tihom i nesmetanom uživanju istog, te nastaviti s ispitivanjem dijela koji je prezrelom materijalistu preostao za uživanje. {PERGO 7.3}

     

    Što je Bog? On je materijalna, organizirana inteligencija, koja posjeduje i tijelo i dijelove. Čovjek je na njegovu sliku. {PERGO 7.4}

     

    Što je Isus Krist? On je Božji Sin, i sličan je svome Ocu, budući da je “sjaja slave svoga Oca i slika njegove osobe.” On je materijalna inteligencija, s tijelom, dijelovima i čežnjama; te posjeduje besmrtno tijelo i besmrtne kosti. {PERGO 7.5}

     

    Što su ljudi? Oni su Adamovo potomstvo. Oni su sposobni primiti inteligenciju i uzvišenje do te mjere da se podignu iz mrtvih s tijelom poput onoga Isusa Krista, i da posjeduju besmrtno tijelo i kosti. Tako usavršeni, oni će posjedovati materijalni svemir, to jest zemlju, kao svoju “vječnu baštinu”. S tim nadama i očekivanjima pred nama, kažemo kršćanskom svijetu koji se drži nematerijalnosti, da su dobrodošli svome Bogu – svome životu – svomu nebu i svemu što je njihovo. Oni tvrde sve što mi odbacujemo; a mi tvrdimo sve što oni odbacuju. Dakle, ne postoji osnova za nesuglasice ili prepirke između nas. {PERGO 7.6}

     

    Mi biramo svu tvar – ono što ostaje jest
    Mistična sektaška dobit;
    Sve što netko traži, to će i posjedovati,
    Jedni drugima ne žele sreću.
    Nematerijalni Bog koga izabiru,
    Od takva Boga nemamo koristi;
    Nematerijalno nebo i pakao,
    U takvom nebu ne možemo živjeti.
    Potražujemo zemlju, zrak i nebo,
    I sve zvjezdane svjetove na visini;
    Zlato, srebro, rude i drago kamenje,
    I tijela načinjena od tijela i kostiju.
    Takva je naša nada, naše nebo, naše sve,
    Kad jednom budemo otkupljeni od Adamovog pada;
    Sve je naše, i mi bit ćemo,
    Gospodinovi za svu vječnost. {PERGO 8.1}